PRIJEDLOG REZOLUCIJE o migracijskim tokovima na području Sredozemlja, s posebnim naglaskom na tragične događaje kod Lampeduse
16.10.2013 - (2013/2827(RSP))
u skladu s člankom 110. stavkom 2. Poslovnika
Jan Mulder u ime kluba ALDE
Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B7-0474/2013
B7‑0475/2013
Rezolucija Europskog parlamenta o migracijskim tokovima na području Sredozemlja, s posebnim naglaskom na tragične događaje kod Lampeduse
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,
– uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju iz 1949. i njezine dodatne protokole,
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 439/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o osnivanju Europskog ureda za potporu azilu[1],
– uzimajući u obzir prijedlog o nadzoru vanjskih morskih granica u okviru operativne suradnje koju koordinira Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica,
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1168/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. kojom se izmjenjuje Uredba Vijeća (EZ) br. 2007/2004 o uspostavljanju Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (FRONTEX)[2],
– uzimajući u obzir stajalište Europskog parlamenta usvojeno na prvom čitanju 10. listopada 2013. s ciljem donošenja Uredbe (EU) br. .../2013 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju Europskog sustava nadzora granica (EUROSUR)[3],
– uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Europske komisije i Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 20. ožujka 2013. o „Europskoj politici susjedstva: rad prema snažnijem partnerstvu” (JOIN(2013)0004),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. travnja 2011. o reviziji Europske politike susjedstva ─ južne dimenzije[4],
– uzimajući u obzir usmeno pitanje o „trajnom sustavu premještanja unutar Unije na dobrovoljnoj osnovi“ od 20. svibnja 2013.,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (LIBE) o izaslanstvu na Lampedusu, iz studenog 2011.,
– uzimajući u obzir posjet Lampedusi predsjednika Europske komisije Joséa Manuela Barrosa i povjerenice za unutarnje poslove EU-a Cecilije Malmström 9. listopada 2013. i povezane rasprave na plenarnoj sjednici o migracijskim politikama EU-a u Sredozemnom moru, s posebnim naglaskom na tragične događaje kod Lampeduse, koji su se odvijali isti dan,
– uzimajući u obzir članke 77. i 80. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je u posljednjim tragičnim događajima kod Lampeduse poginulo najmanje 360 migranata, a još više ih se vodi kao nestali;
B. budući da je prema Međunarodnoj organizaciji za migracije od 1993. na moru poginulo najmanje 20.000 osoba, što ponovno ističe potrebu poduzimanja svega što je moguće kako bi se spasili životi ljudi u opasnosti, te potrebu da države članice poštuju međunarodne obveze spašavanja na moru;
C. budući da krijumčari i trgovci ljudima iskorištavaju nezakonite migrante, a žrtve su prisiljene, primamljene ili prevarene pri dolasku u Europu kriminalnim mrežama; budući da te kriminalne mreže predstavljaju ozbiljan rizik za život migranata i izazov za EU;
D. budući da je načelo solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti naglašeno u članku 80. Ugovora o financiranju Europske unije;
E. budući da se novim revidiranim Zajedničkim europskim sustavom azila (CEAS) namjeravaju utvrditi jasnija pravila te zajamčiti pravedna i odgovarajuća zaštita izbjeglica kojima je potrebna međunarodna zaštita;
F. budući da zakonodavstvo EU-a već pruža neke alate, poput Zakonika o vizama i Zakonika o schengenskim granicama, koji omogućuju dodjelu humanitarnih viza za izbjeglice;
G. budući da bi države članice trebalo poticati da koriste sredstava koja će biti na raspolaganju u okviru Fonda za azil i migraciju te sredstava na raspolaganju u okviru pripremnog djelovanja „Omogućavanje ponovnog naseljavanja izbjeglica tijekom kriznih situacija”, što, među ostalim, uključuje sljedeće mjere: potporu osobama kojima je Ured visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) dao status izbjeglica; potporu hitnom djelovanju u slučaju skupina izbjeglica, koje imaju prvenstvo, a izložene su oružanim napadima te se nalaze u krajnje ranjivom položaju i život im je ugrožen; osiguranje, po potrebi, dodatne financijske pomoći UNHCR-u i s njim povezanim organizacijama u državama članicama i na razini EU-a tijekom kriza;
1. izražava duboku žalost i žali zbog tragičnog gubitka života kod Lampeduse; poziva Europsku uniju i države članice da učine više kako bi spriječile buduće pogibije u moru;
2. smatra da bi Lampedusa za Europu trebala predstavljati alarm za buđenje i da je jedini način za sprečavanje sljedeće tragedije donošenje usklađenog pristupa utemeljenog na solidarnosti i odgovornosti uz potporu zajedničkih instrumenata;
3. poziva na pružanje humanitarne pomoći onima koji su preživjeli tragične događaje i traži da EU i države članice budu obvezne jamčiti njihova univerzalna temeljna prava, posebno ona o maloljetnicima bez pratnje;
4. naglašava da je legalan ulaz u EU bolji od opasnijeg neregularnog ulaza, koji može sadržavati rizike od trgovine ljudima i gubitak života; poziva stoga države članice da prouče sve postojeće zakone i postupke EU-a kako bi omogućile siguran ulazak u EU za privremeni prihvat izbjeglica koje bježe iz svoje zemlje; ističe da zakonodavstvo EU-a već pruža neke alate, poput članka 25. u Zakoniku o vizama i članka 5. u Zakoniku o schengenskim granicama, koji omogućuju dodjelu humanitarnih viza za izbjeglice;
5. izražava zabrinutost jer sve više ljudi riskira život sudjelovanjem u opasnim prelascima Sredozemlja brodom na putu prema EU-u; poziva države članice da poduzmu mjere kako bi tražiteljima azila na siguran i pravedan način omogućile pristup sustavu azila Unije;
6. Podsjeća na to da bi solidarnost EU-a trebala ići ruku pod ruku s odgovornošću; podsjeća države članice da imaju pravnu obvezu pomagati migrantima na moru;
7. poziva države članice da upotrijebe svoje nadležnosti i koriste sve postojeće mjere za spašavanje na moru;
8. poziva EU i države članice da stave izvan snage ili revidiraju svako zakonodavstvo koje kriminalizira osobe koje pomažu migrantima na moru; poziva Europsku komisiju da revidira Direktivu Vijeća 2002/90/EZ kojom se utvrđuju kazne u slučaju pomaganja pri neovlaštenom ulasku, tranzitu i boravku kako bi se razjasnilo da je pružanje humanitarne pomoći migrantima na moru koji su u pogibelji opće pravilo, a ne radnja koja bi ikada trebala dovesti do bilo kakvog oblika kazne;
9. poziva Uniju da brzo pristane na pravila presretanja za operacije na moru kojima koordinira Frontex kako bi postigla učinkovite i koordinirane mjere spašavanja na razini EU-a i da osigura da se operacije provode uz potpuno poštovanje relevantnih međunarodnih ljudskih prava te izbjegličkih prava i standarda i obveza u skladu s pravom mora;
10. poziva Frontex i države članice da osiguraju da čuvari granice i drugo osoblje iz država članica koje sudjeluju u timovima granične zaštite te zaposlenici Agencije, dobiju usavršavanje u relevantnom pravu Unije i međunarodnom pravu te temeljnim pravima u skladu s člankom 5. revidirane Uredbe o Frontexu;
11. poziva Uniju i države članice da rade na uspostavljanju učinkovitih mehanizama za utvrđivanje sigurnih mjesta za iskrcavanje spašenih izbjeglica ili migranata;
12. poziva Uniju i države članice da uspostave pristup pravednom i učinkovitom postupku za odobravanje azila za one kojima možda treba međunarodna zaštita, utemeljen na razumijevanju da iskrcavanje ne podrazumijeva nužno isključivu odgovornost za postupanje i rješenja države na čijem su teritoriju iskrcane osobe spašene na moru;
13. poziva Uniju i države članica da upravljaju miješanim tokovima migranata uz uporabu dostupnih europskih i nacionalnih instrumenata, te da osiguraju dobru koordinaciju i obavijesti, kao što je olakšavanje razmjene informacija između nacionalnih obalnih straža;
14. poziva Uniju, Frontex i države članice da osiguraju da pomaganje migrantima u pogibelji i spašavanje na moru predstavljaju ključne prioritete u provedbi nedavno donesene Uredbe o uspostavljanju Europskog sustava nadzora granica (EUROSUR);
15. poziva na povećanje proračuna za Europski ured za potporu azilu (EASO) i za Europsku agenciju za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica (FRONTEX) kako bi se državama članicama pružila potpora u okolnostima koje zahtijevaju veću tehničku i operativnu pomoć na vanjskim granicama, uzimajući u obzir da neke situacije mogu uključivati humanitarne krize i spašavanje na moru; podsjeća da je odgovarajuće financiranje tih instrumenata ključno za razvoj usklađenog pristupa; poziva također države članice da pojačaju svoju praktičnu suradnju s EASO-m i Frontexom, uključujući i kroz pomoć u sredstvima (upućeni službenici, potpora u materijalu itd.);
16. žali što EU ne može ili nije voljna razviti sveobuhvatnu strategiju za Sredozemlje koja migraciju radne snage stavlja u kontekst društvenog, gospodarskog i političkog razvoja susjedstva; traži potpredsjednicu/Visoku predstavnicu da prida veću važnost mjerama kojima će se obeshrabriti slučajna emigracija i poticati vlade država južnog Sredozemlja da učinkovitije obavljaju nadzor svojih granica;
17. poziva EU da nastavi pružati humanitarnu, financijsku i političku pomoć u kriznim područjima sjeverne Afrike i Bliskog istoka kako bi se rješavali izvorni uzroci migracije;
18. poziva države članice da osiguraju da su sve odredbe različitih instrumenata CEAS-a pravilno provedene; podsjeća države članice da bi ljude koji traže međunarodnu zaštitu trebalo uputiti na nadležna nacionalna tijela za odobrenje azila te im omogućiti pristup pravednim i učinkovitim postupcima povezanim s azilom;
19. posebno naglašava važnost podjele financijske odgovornosti na području azila i preporuča stvaranje mehanizma s dobrom financijskom osnovom, utemeljenog na objektivnim kriterijima, za smanjivanje pritiska na države članice koje prihvaćaju veći broj tražitelja azila i korisnika međunarodne zaštite, bilo u apsolutnom ili proporcionalnom smislu;
20. poziva EU i države članice da poduzmu prikladne, odgovorne mjere u pogledu mogućeg priljeva migranata u države članice; poziva Komisiju i države članice da nadziru trenutno stanje i rade na kriznom planu, uključujući mogućnost primjene Direktive o privremenoj zaštiti ako to zahtijevaju uvjeti;
21. poziva države članice da poštuju načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, u skladu s postojećim međunarodnim pravom i pravom EU-a; poziva države članice da odmah zaustave sve prakse nepropisnog i produljenog pritvaranja kojima se krši međunarodno pravo i pravo EU-a i ističe da mjere pritvaranja migranata moraju uvijek podlijegati administrativnoj odluci, te moraju biti opravdane i privremene;
22. potiče države članice da na najhitnije potrebe odgovore ponovnim naseljavanjem uz postojeće nacionalne kvote i humanitarnim prihvatom; potiče države članice da iskoriste sredstva koja su još dostupna u okviru pripremnog djelovanja/pilot-projekta o preseljenju;
23. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, parlamentima i vladama država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda i visokom povjereniku UN-a za izbjeglice.
- [1] SL L 132, 29.5.2010., str. 11.
- [2] SL L 304, 22.11.2011., str. 1.
- [3] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0416.
- [4] SL L 132, 29.5.2010., str. 11.