Postupak : 2013/2827(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B7-0480/2013

Podneseni tekstovi :

B7-0480/2013

Rasprave :

Glasovanja :

PV 23/10/2013 - 11.13
CRE 23/10/2013 - 11.13
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P7_TA(2013)0448

PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 140kWORD 81k
Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B7-0474/2013
16.10.2013
PE519.358v01-00
 
B7-0480/2013

podnesen nakon izjava Vijeća i Komisije

u skladu s člankom 110. stavkom 2. Poslovnika


o migracijskim tokovima u Sredozemnom moru, s posebnom pozornošću na tragične događaje kod Lampeduse (2013/2827(RSP))


Daniel Cohn-Bendit, Hélène Flautre, Franziska Keller, Jean Lambert, Judith Sargentini, Jean-Jacob Bicep, Rebecca Harms u ime kluba Verts/ALE

Rezolucija Europskog parlamenta   o migracijskim tokovima u Sredozemnom moru, s posebnom pozornošću na tragične događaje kod Lampeduse (2013/2827(RSP))  
B7‑0480/2013

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

–   uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–   uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju iz 1949. i njezine dodatne protokole,

–   uzimajući u obzir uredbu (EU) Br. 439/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. kojom se osniva Europski ured za potporu i pitanje azila(1),

–   uzimajući u obzir prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 12. travnja 2013. kojom se utvrđuju pravila za nadzor vanjskih morskih granica u kontekstu operativne suradnje koju koordinira Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (COM(2013)0197),

–   uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1168/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. kojom se izmjenjuje Uredba Vijeća (EZ) br. 2007/2004 o uspostavljanju Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije(2),

 

–   uzimajući u obzir zajedničko priopćenje Europske komisije i visokog predstavnika za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 20. ožujka 2013. naslovljeno „Europska politika susjedstva: rad prema snažnijem partnerstvu” (JOIN(2013)0004),

 

–   uzimajući u obzir uredbu od 7. travnja 2011. o preispitivanju Europske politike susjedskih odnosa - južna dimenzija(3),

–   uzimajući u obzir usmeno pitanje o „dobrovoljnoj stalnoj shemi preseljenja Unije” od 20. svibnja 2013.,

–   uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove o posjetu njihovog izaslanstva Lampedusi u studenom 2011.,

–    uzimajući u obzir članke 77. i 80. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–   uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A. budući da je u nedavnim tragedijama kod Lampeduse, koje su se dogodile 3. listopada 2013., živote izgubilo više od 300 migranta;

B.  budući da je prema Međunarodnoj organizaciji za migracije najmanje 20 000 ljudi izgubilo živote na moru od početka 1993., ukazujući još jedanput na goruću potrebu da EU preispita svoj pristup migraciji i politici azila kako bi učinila sve u svojoj moći da spasi živote ljudi u opasnosti te ukazujući na potrebu da ispuni svoje međunarodne obveze u vezi sa spašavanjem na moru;

C. budući da je u travnju 2012. Parlamentarna skupština Vijeća Europe (PSVE) usvojila Uredbu 1872(2012) pod naslovom „Izgubljeni životu u sredozemnom moru: tko nosi odgovornost?”, koja zaključuje da ako zona traganja i spašavanja nije pokrivena jer država koja je odgovorna za tu zonu ne ispuni svoju pravnu obvezu „pružanja pomoći” onda je država koja je zaprimila prvotni poziv za pomoć odgovorna za koordinaciju operacije traganja i spašavanja;

D. budući da još uvijek postoje nejasnoće na razini EU-a u vezi podjele odgovornosti između različitih subjekata uključenih u pružanje pomoći plovilima u nevolji (NATO, Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije( FRONTEX), države članice) te u vezi s odgovornošću koordiniranja operacije potrage i spašavanja;

E.  budući da je direktiva Vijeća 2002/90EZ od 28. studenog 2002., koja definira pomaganje pri neovlaštenom ulasku, tranzitu i boravku, uzrokovala nesigurnost kod ribara i drugih moreplovaca u vezi s odgovornošću i vjerojatnošću nekažnjavanja u slučaju spašavanja života na moru;

F.  budući da zakonodavstvo EU-a već pruža brojne alate, poput Pravilnika o vizama i Pravilnika o schengenskim granicama, koji omogućavaju ishođenje humanitarnih viza;

G. budući da države članice treba poticati u uporabi sredstava koja će biti na raspolaganju u okviru Fonda za azil i migraciju i Fonda za unutarnju sigurnost te sredstava na raspolaganju u okviru pripremnog djelovanja za „Omogućavanje ponovnog naseljavanja izbjeglica tijekom kriznih situacija”, što, među ostalim, uključuje sljedeće mjere: potporu osobama kojima je Ured visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) dao status izbjeglica; potpora hitnom djelovanju za skupine izbjeglica koje imaju prvenstvo, a izložene su oružanim napadima i suočene s okolnostima koje uključuju krajnju ranjivosti i opasnost za život; osiguranje po potrebi dodatne financijske pomoći UNHCR-u i s njime povezanim organizacijama u državama članicama i na razini EU-a tijekom kriza;

H. budući da EU trenutno pregovara o partnerstvima za mobilnost, uključujući i upravljanje granicama sa zemljama južnog Mediterana; Budući da su Italija i Libija odlučile u srpnju 2013., nakon sporazuma postignutog u travnju 2012., pojačati suradnju u području kontrole migracije; budući da su više država članica (Španjolska, Italija, Francuska, Malta, Portugal, Cipar, Grčka) i Libija odlučile u rujnu 2013. udružiti snage u Seahorse Mediterraneo projektu;

1.  smatra da bi Lampedusa za Europu trebala predstavljati alarm za buđenje i da je jedini način za sprečavanje buduće tragedije politička volja koja stavlja obvezu spašavanja i pomaganja ispred svih ostalih pravila i zakona te donošenje usklađenog pristupa utemeljenog na solidarnosti i odgovornosti uz potporu zajedničkih instrumenata;

2.  poziva EU i države članice, u okviru vanjskog djelovanja, da ne surađuje sa susjednim zemljama na kontroli migracije dok ne pokažu poštovanje ljudskih prava migranata, izbjeglica i tražitelja azila uključujući uspostavljanjem učinkovitog sustava ocjenjivanja zahtjeva za azil i zaštitu izbjeglica; traži od UNHCR-a veću financijsku pomoć; preporučuje da Libija ima sporazum o sjedištu s UNHCR-om; traži veću tehničku pomoć, uključujući ljudske resurse za bolju provjeru izbjeglica i omogućavanje zbrinjavanja;

3.  traži povećanje budžeta za Europski ured za potporu azilu (EASO);

4.  naglašava da je preseljavanje korisnika međunarodne zaštite i tražitelja azila jedan od najkonkretnijih oblika solidarnosti i podijeljene odgovornosti; naglašava važnost projekata kao što je pilot projekt za preseljavanje unutar EU s Malte (EUREMA) i njegovo postojanje, u okviru kojega su korisnici međunarodne zaštite preseljeni ili se sele s Malte u druge države članice i zagovara razvoj više sličnih inicijativa; žali zbog činjenice da taj projekt nije uspješan kao što se očekivalo jer države članice nevoljko sudjeluju; poziva države članice na aktivnije sudjelovanje u projektu EUREMA u duhu solidarnosti i podijeljene odgovornosti; poziva Komisiju da predloži stalan i učinkovit mehanizam preseljavanja unutar EU;

5.  traži Frontex da pomogne državama članicama u okolnostima koje zahtijevaju tehničku i operativnu pomoć na vanjskim granicama EU-a, uzimajući u obzir činjenicu da situacije mogu uključivati hitne humanitarne pomoći i spašavanja na moru (članak 2. gore spomenute Uredbe Frontex-a) zahtijeva da Frontex u potpunosti koristi raspoložive instrumente za uvođenje strategije temeljnih prava na Sredozemlju, posebno tražeći Službenika za temeljna prava da ocjeni operacije Hermes s posebnim naglaskom na nedavnoj tragediji u Sicilijanskom kanalu;

6.  posebno naglašava važnost podijeljene odgovornosti na području azila i preporuča uspostavljanje mehanizma s dobrom financijskom osnovom, utemeljenog na objektivnim kriterijima i pravu tražitelja azila i korisnika međunarodne zaštite da odaberu gdje se žele prijaviti, kako bi se smanjio pritisak na države članice koje prihvaćaju veći broj tražitelja azila i korisnika međunarodne zaštite, bilo u apsolutnom ili proporcionalnom smislu;

7.  podsjeća na to da bi solidarnost EU-a trebala ići ruku pod ruku s odgovornošću; podsjeća da države članice imaju pravnu obvezu pomagati migrantima na moru; poziva države članice koje nisu ispunile svoje međunarodne obveze da prestanu vraćati brodove s migrantima;

8.  poziva EU i države članice da ukinu ili stave izvan snage svako zakonodavstvo koje kriminalizira osobe koje pomažu migrantima na moru; traži Vijeće da revidira Direktivu 2002/90/EZ kako bi pojasnilo da treba pozdraviti pružanje humanitarne pomoći migrantima na moru koji su u nevolji i da to nije radnja koja bi ikada trebala dovesti do bilo kakvog oblika sankcija; poziva države članice na opoziv bilo kakvog zakonodavstva koje nepropisan ulazak na njihov teritorij ili ostanak na njemu smatra kaznenim djelom;

9.  izražava zabrinutost jer rastući broj Sirijaca riskira život sudjelovanjem u opasnim prelascima Sredozemlja brodom na putu prema EU; poziva države članice na donošenje mjera kako bi tražiteljima azila omogućile siguran pristup sustavu azila Unije, pri čemu ne moraju pribjegavati krijumčarima ljudi ili zločinačkim mrežama i dovoditi svoj život u opasnost;

10. ističe da je pri prihvatu izbjeglica i migranata potreban dosljedniji pristup i veća solidarnost s državama članicama koje su suočene s posebnim pritiskom; poziva države članice da osiguraju da se sve odredbe različitih instrumenata Zajedničkog europskog sustava azila (CEAS) pravilno provode i primjenjuju;

11. traži da se transferi u okviru sustava Dublin II. obustave ako prava tražitelja azila ne mogu biti zajamčena, što se odnosi na Italiju, Grčku i Maltu; smatra da se Uredbom Dublin II.(4), kojom se dodjeljuje odgovornost za zahtjeve za azil, nameće nesrazmjeran teret onim državama članicama koje čine ulazne točke EU-a, i ne osigurava poštena raspodjela odgovornosti za zahtjeve za azil među državama članicama; primjećuje da je sustav Dublin II., na način na koji se dosad primjenjivao, u kontekstu velikih razlika među sustavima azila i nedovoljne razine provedbe pravne stečevine u području azila, doveo do nejednakog postupanja prema tražiteljima azila, istodobno nepovoljno utječući na spajanje i integraciju obitelji; ističe, nadalje, njegove nedostatke u smislu učinkovitosti i isplativosti, s obzirom na to da se polovica dogovorenih transfera nije odvila i da još uvijek ima mnogo višestrukih zahtjeva; poziva Komisiju i države članice da osiguraju da tražitelji azila koji su vraćeni u državu članicu na temelju Uredbe Dublin II. ne budu diskriminirani samo zato što su premješteni u okviru sustava Dublin II.

 

12. smatra da ja siguran i legalan ulazak u EU učinkovitiji instrument od neregularnog ulaska, koji nosi rizike povezane s krijumčarenjem ljudi, trgovanjem ljudima te njihovom pogibelji na moru; poziva stoga države članice da priznaju osobe kojima je potrebna međunarodna zaštita kroz vizni sustav te da naročito primjenjuju članak 25. Zakonika o vizama, prema kojem država članica može izdati vize s ograničenom teritorijalnom valjanošću kada smatra da to treba učiniti iz humanitarnih razloga, ili članak 5. stavak 4. točku (c) Zakonika o schengenskim granicama, u kojem se ukazuje na mogućnost države članice da državljanima trećih zemalja dopusti ulazak na svoj teritorij iz humanitarnih razloga; poziva države članice da pojačaju kapacitet konzulata sa stručnim osobljem u područjima s velikim brojem izbjeglica; poziva Komisiju i države članice da istraže, kao pitanje prioriteta, dodatne mogućnosti za legalan pristup migranata EU-u; poziva države članice da zaključe pregovore o prijedlogu direktive o sezonskim radnicima migrantima(5) kao pitanje prioriteta; poziva Komisiju da izradi plan za uspostavljanje legalnog sustava migracija za EU;

13. podsjeća države članice da bi osobe koje traže međunarodnu zaštitu trebalo uputiti na nadležna nacionalna tijela za odobrenje azila te im omogućiti pristup pravednom i učinkovitom postupku odobravanja azila te humanim uvjetima prihvata;

14. poziva Komisiju i države članice da nastave nadzirati trenutno stanje i raditi na kriznom planu, uključujući mogućnost primjene Direktive o privremenoj zaštiti(6) kada uvjeti to zahtijevaju;

15. poziva države članice da poštuju načelo zabrane protjerivanja, u skladu s postojećim međunarodnim pravom i pravom EU-a; poziva države članice da odmah zaustave sve prakse nepropisnog i produljenog pritvaranja kojima se krši međunarodno pravo i pravo EU-a, a naročito pritvaranja pripadnika manjina, te ističe da se mjere pritvaranja migranata trebaju koristiti samo kao zadnja mogućnost, da moraju uvijek podlijegati administrativnoj odluci te biti dobro utemeljene i privremene;

16. potiče države članice da uz postojeće nacionalne kvote najhitnije potrebe riješe preseljenjem te humanitarnim prihvatom; potiče države članice da iskoriste sredstva koja su još dostupna u okviru pripremnog djelovanja/pilot-projekta o preseljenju; poziva države članice da odrede doprinose i povećaju iznos po osobi;

17. poziva Uniju i države članice da žurno prihvate nova pravila za operacije na moru kojima koordinira Frontex kako bi ostvarile učinkovite i koordinirane mjere spašavanja na razini EU-a i osigurale da se operacije provode uz potpuno poštovanje relevantnog međunarodnog zakonodavstva i standarda na području ljudskih prava i izbjeglica te obveza u skladu s pravom o moru; u potpunosti podržava tvrdnju prema kojoj bi pravilo o potrazi i spašavanju za zajedničke operacije trebalo biti pravno obvezujuće te poziva države članice da to prihvate;

18. poziva Uniju i države članice da rade na uspostavljanju učinkovitih i predvidljivih mehanizama za utvrđivanje sigurnih mjesta za iskrcavanje spašenih izbjeglica ili migranata; podsjeća na to da je sigurno mjesto lokacija na kojoj nisu ugrožene sigurnost i zaštita temeljnih prava preživjele osobe, uključujući načelo zabrane protjerivanja;

19. poziva Uniju i države članice da uspostave mehanizme profiliranja i upućivanja, uključujući pristup pravednom i učinkovitom postupku odobravanja azila za one kojima je možda potrebna međunarodna zaštita, na temelju dogovora da iskrcavanje ne znači nužno da je država na čijem su području spašene osobe na moru iskrcane isključivo odgovorna za njihovo zbrinjavanje i rješavanje njihove situacije;

20. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji i Vijeću.

 

(1)

SL L 132, 29.5.2010., str. 11.

(2)

SL L 304, 22.11.2011., str. 1.

(3)

SL C 296 E, 2.10.2012., str. 114.

(4)

Uredba Vijeća (EZ) br. 343/2003 od 18. veljače 2003. kojom se određuju kriteriji i mehanizmi za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje, SL L 50, 25.2.2003., str. 1.

(5)

Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja radi sezonskog zapošljavanja (COM(2010)0379).

(6)

Direktiva Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba, SL L 212, 7.8.2001., str. 12.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti