PRIJEDLOG REZOLUCIJE o pripremama za sastanak Europskog vijeća (19.–20. prosinca 2013.)
9.12.2013 - (2013/2626(RSP))
u skladu s člankom 110. stavkom 2. Poslovnika
Sven Giegold, Daniel Cohn-Bendit u ime kluba Verts/ALE
B7‑0566/2013
Rezolucija Europskog parlamenta o pripremama za sastanak Europskog vijeća (19.–20. prosinca 2013.)
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje rezolucije od 12. lipnja 2013. o jačanju europske demokracije u budućoj ekonomskoj i monetarnoj uniji (EMU)[1], od 23. svibnja 2013. pod nazivom „Budući zakonodavni prijedlozi o EMU-u: odgovor na komunikacije Komisije”[2] i od 21. studenog 2013. o Komunikaciji Komisije naslovljenoj „Jačanje socijalne dimenzije ekonomske i monetarne unije (EMU)”[3],
– uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da su institucije EU-a i države članice poduzele odlučne napore za obnovu financijske vjerodostojnosti i stabilnosti, posebno usvajanjem i provedbom strukturnih reformi i usvajanjem novog okvira gospodarskog upravljanja; budući da te napore treba dopuniti istinskom bankovnom unijom;
B. budući da je potrebna bolja koordinacija kako bi se u Europskoj uniji povećala konkurentnost, održivost i stvaranje radnih mjesta;
C. budući da je „metoda Zajednice” odgovarajuća metoda za bavljenje izazovima s kojima se suočavaju Europska unija i njezina valuta;
D. budući da bi sve odluke trebalo poduprijeti parlamentarnom kontrolom i odgovornošću na razini na kojoj su donesene;
E. budući da su puno poštovanje i valjana primjena zakonodavstva EU-a osnovni element te politike;
1. podsjeća Europsko vijeće na političku obvezu da se o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu dogovor postigne prije kraja ovog parlamentarnog saziva; poziva Europsko vijeće da ponovi svoj zahtjev Vijeću da se pregovori o Direktivi za depozitno jamstvo i okvir za oporavak i sanaciju uspješno zaključe prije kraja 2013. godine;
O produbljivanju EMU-a
2. poziva Europsko vijeće da preuzme političku obvezu u pogledu zakonodavne pripreme, na temelju ugovorâ, bolje koordinacije ekonomske politike; očekuje od Parlamenta i ostalih institucija EU-a da prije kraja ovog parlamentarnog saziva postignu sporazum o ključnim karakteristikama te bolje koordinacije ekonomske politike;
3. traži da se, na temelju gore spomenute bolje koordinacije ekonomske politike, donese pravni akt o „konvergencijskim smjernicama” u okviru redovnog zakonodavnog postupka kojim bi se za određeno razdoblje utvrdio ograničeni broj ciljeva za najhitnije reformske mjere;
4. ponavlja svoj poziv državama članicama da se pobrinu za to da nacionalni parlamenti raspravljaju o nacionalnim programima reformi, koje bi trebalo donijeti na temelju gore spomenutih konvergencijskih smjernica i koje bi Komisija trebala verificirati, i da ih prihvate; smatra da je to ključno kako bi se osnažilo vlasništvo nad cijelim postupkom i demokratska odgovornost;
5. smatra da je primjereno da se države članice u potpunosti obvežu na punu provedbu nacionalnih programa reformi, kako su verificirani; u tom smislu sugerira da bi države članice mogle sklopiti „konvergencijsko partnerstvo” s institucijama EU-a, uz mogućnost uvjetnog financiranja reformskih aktivnosti;
6. ponavlja da bi jača ekonomska suradnja trebala ići ruku pod ruku s poticajnim mehanizmom; smatra da sva dodatna sredstva ili instrumenti, poput mehanizma solidarnosti, moraju biti sastavni dio proračuna EU-a, ali izvan dogovorenih gornjih granica višegodišnjeg financijskog okvira (VFO);
7. podsjeća da Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju (TSCG) mora postati dijelom zakonodavstva EU-a najkasnije do 1. siječnja 2018., na temelju ocjene iskustava s njegovom provedbom, kako je navedeno u članku 16. TSCG-a;
8. podsjeća na temeljni stav da ojačani EMU ne bi smio podijeliti Europsku uniju već da bi, naprotiv, trebao dovesti do veće integracije i snažnijeg upravljanja koji bi na dobrovoljnoj osnovi trebali biti otvoreni svim državama članicama koje nisu članice područja eura;
9. poziva Europsko vijeće da se u potpunosti pridržava članka 15. stavka 1. Ugovora o Europskoj uniji;
O obrambenoj politici
10. naglašava, u skladu s Ugovorima, da je cilj EU-a promicanje mira, njezinih vrijednosti te dobrobiti njezinih naroda (članak 3. UEU-a) te da njezino djelovanje na međunarodnoj sceni nastoji učvrstiti i poduprijeti demokraciju, vladavinu prava i ljudskih prava te spriječiti sukobe i ojačati međunarodnu sigurnost, u skladu sa svrhama i načelima Povelje Ujedinjenih naroda, s načelima Helsinškoga završnog akta i ciljevima Pariške povelje; uvjeren da zajednička sigurnosna i obrambena politika služi tim ciljevima; podsjeća da članak 42. stavak 1. i članak 43. stavak 1. UEU-a opisuju spektar misija zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) kao zajedničkih operacija razoružavanja, humanitarnih zadaća i zadaća spašavanja, zadaća vojnog savjetovanja i pružanja pomoći, zadaća sprečavanja sukoba i očuvanja mira, zadaća borbenih snaga u upravljanju krizama, uključujući uspostavu mira i stabilizaciju nakon sukoba;
11. podsjeća države članice, potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiju i Europsku obrambenu agenciju da više od dva desetljeća nakon završetka Hladnog rata i usprkos tome što su mogle koristiti relativno visoke nacionalne proračune za obranu, države članice nisu uspjele ispuniti glavne ciljeve iz Helsinkija; stoga dovodi u pitanje argument da aktualna sniženja u nacionalnim proračunima za obranu mogu automatski dovesti do nedostataka u mogućnostima kad se radi o zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici te da zbog smanjenja nacionalnih proračuna za obranu proračun EU-a mora pridonijeti razvoju mogućnosti;
12. podsjeća da otvaranje nove stavke u proračunu EU-a za obrambeno istraživanje ili nabavu robe i tehnologije vojne namjene predstavlja stratešku pogrešku budući da bi uvođenje svježeg novca samo produljilo trenutačne strukturne nedostatke koji su, između ostalog, rezultat neučinkovitosti, udvostručivanja, korupcije, fragmentacije i nabave nepotrebne robe i tehnologije vojne namjene; stoga poziva države članice i Komisiju da se suzdrže od pokretanja pripremnih radnji za istraživanja povezana sa zajedničkom sigurnosnom i obrambenom politikom;
13. naglašava činjenicu da uspješne vojne operacije zahtijevaju jasno uspostavljenu funkciju zapovijedanja i nadzora; poziva na uspostavu stalnog planiranja i vođenja vojnih operacija; sa žaljenjem primjećuje nedostatak napretka u vezi s ovim pitanjem i jak otpor nekih država članica; poziva Europsko vijeće da pozove potpredsjednicu/Visoku predstavnicu da iznese prijedloge za punu primjenu odredbi Ugovora iz Lisabona, posebno u pogledu početnog fonda (članak 41. stavak 3. UEU-a), što će početno i primjereno djelovanje na razini EU-a učiniti manje ovisnim o pojedinačnim državama članicama;
14. poziva države članice da značajno prodube suradnju i koordinaciju o onim aspektima obrane koji su relevantni za učinkovitu zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku; poziva države članice da budu ambicioznije u pogledu procesa udruživanja i dijeljenja;
15. poziva države članice da ojačaju provedbu „Paketa za obranu” kako je predloženo u Komunikaciji Komisije naslovljenoj „Prema konkurentnijem i učinkovitijem sektoru obrane i sigurnosti” (COM(2013)0542) te da zajedno djeluju s ciljem postupnog ukidanja zahtjeva za nadoknadu; poziva države članice da iskoriste predstojeću reviziju Direktive o nabavi u području sigurnosti (2009/81/EZ) kako bi se pozabavile pitanjem prodaja među vladama;
16. dovodi u pitanje uspostavu zajednice korisnika za sadašnju, ili u bliskoj budućnosti, upotrebu i pripremu programa europskih bespilotnih letjelica za srednje visine i veliki dolet (RPAS) do 2020.–2025. godine; poziva države članice da se suzdrže od pojačane suradnje o RPAS-u (bespilotnim letjelicama) na razini EU-a; također izražava žaljenje zbog potpunog nedostatka rasprave na razini EU-a o normama Europske unije koje bi trebale vrijediti za istraživanja i razvoj, nabavu, upotrebu i izvoz naoružanih i nenaoružanih bespilotnih letjelica; poziva države članice da javno objave pravnu osnovu za upotrebu bespilotnih letjelica, operativnu odgovornost, kriterije za određivanje ciljeva, njihov utjecaj, informacije o navodnim kršenjima, istragama i kaznenom progonu, te da osiguraju da se njihovi nacionalni sigurnosni razlozi ne koriste kao opravdanje za uskraćivanje statističkih i osnovnih metodoloških podataka te vrste;
17. potiče čelnike država i vlada da, u svjetlu strateške važnosti europske obrane i niza izazova s kojima je Unija suočena, u prosincu 2015. preispita napredak u provedbi zaključaka Vijeća iz prosinca 2013. na temelju izvješća o provedbi koji će sastaviti potpredsjednik Komisije/Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku;
°
° °
18. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću i Komisiji.
- [1] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0269.
- [2] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0222.
- [3] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0515.