Prijedlog rezolucije - B7-0585/2013Prijedlog rezolucije
B7-0585/2013

PRIJEDLOG PREPORUKE VIJEĆU o humanitarnom angažmanu nevladinih oružanih sudionika u zaštiti djece

19.12.2013

podnesen u skladu s člankom 121. stavkom 1. Poslovnika

Eva Joly, Catherine Grèze, Keith Taylor, Judith Sargentini, Bart Staes, Isabella Lövin u ime kluba Verts/ALE

B7‑0585/2013

Prijedlog Europskog parlamenta Vijeću o humanitarnom angažmanu nevladinih oružanih sudionika u zaštiti djece

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir izvješće iz 2013. glavnog tajnika UN-a o djeci i oružanom sukobu i druga izvješća relevantnih sudionika,

–   uzimajući u obzir Smjernice EU-a iz 2008. o djeci i oružanom sukobu, provedbenu strategiju iz 2010. za smjernice EU-a o djeci i oružanom sukobu i kontrolni popis iz 2008. za integraciju zaštite djece zahvaćene oružanim sukobom u operacije ESOP-a,

–   uzimajući u obzir zaključke Vijeća iz 2008. o „promicanju i zaštiti prava djeteta u vanjskom djelovanju Europske unije – razvoj i humanitarne dimenzije“,

–   uzimajući u obzir svoje rezolucije od 19. veljače 2009. o posebnom mjestu djece u vanjskom djelovanju EU-a[1], od 16. siječnja 2008. naslovljenu „Prema strategiji EU-a o pravima djeteta“[2], od 3. srpnja 2003. o trgovanju djecom i djecom vojnicima[3], od 6. srpnja 2000. o otmicama djece od strane vojske Lord's Resistance Army[4] te od 17. prosinca 1998. o djeci vojnicima[5],

–   uzimajući u obzir rezolucije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, posebno rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1612. (2005.),

–   uzimajući u obzir Fakultativni protokol iz 2002. na Konvenciju o pravima djeteta o uključivanju djece u oružane sukobe,

–   uzimajući u obzir Obveze iz Pariza o zaštiti djece od nelegalnog regrutiranja ili iskorištavanja od strane oružanih snaga ili oružanih skupina te Načela iz Pariza i Smjernice o djeci povezanoj s oružanim snagama ili oružanim skupinama, koje su obje donesene 6. veljače 2007.,

–   uzimajući u obzir članak 121. stavak 1. Poslovnika,

A.  budući da većina suvremenih oružanih sukoba uključuje jednog ili više naoružanih nevladinih sudionika koji se bore protiv vlade ili drugih naoružanih skupina, a pritom civili, a osobito djeca podnose teret tih ratova;

B.   budući da, kako bi se poboljšala zaštita civila, a osobito djece, potrebno je voditi računa o svim stranama u sukobu;

C.  budući da međunarodne humanitarne norme vrijede za sve strane u oružanom sukobu;

 

D.  budući da oružani sukobi imaju posebno razarajući učinak na fizički i mentalni razvoj djece, uz dugotrajne posljedice na sigurnost ljudi i održivi razvoj;

 

E.   budući da Statut Međunarodnog kaznenog suda kriminalizira novačenje i popisivanje djece koja imaju manje od 15 godina u oružane snage ili skupine i njihovo angažiranje u aktivnom sudjelovanju u neprijateljstvima;

 

F.   budući da međunarodni zakon zabranjuje svaki oblik seksualnog nasilja, uključujući ono usmjereno prema djeci te budući da čin seksualnog nasilja može prerasti u ratni zločin, zločin protiv čovječanstva ili genocid;

 

G.  budući da se od usvajanja Konvencije o zabrani mina 1997., upotreba protupješačkih mina smanjila, ali još uvijek predstavlja prijetnju za djecu, a osobito u oružanim sukobima koji nisu međunarodni;

 

H. budući da međunarodna zajednica ima moralnu odgovornost tražiti od svih strana sudionica u sukobima, uključujući države i naoružane nevladine sudionike, da se u tom pogledu obvežu kako bi zaštitili djecu;

1.  upućuje sljedeću preporuku Povjereniku za razvoj i Potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku:

(a)  poticati dotične države i naoružane nevladine sudionike na donošenje akcijskih planova za zaštitu djece u oružanom sukobu s UN-ovim Uredom Visokog predstavnika Glavnog tajnika za djecu i oružani sukob;

(b)  prepoznati napore koje su uložili UN i nevladine organizacije kako bi uvjerili naoružane nevladine sudionike da štite djecu, istovremeno ponavljajući da to ne uključuje podršku ili priznavanje legitimnosti djelovanja tih sudionika;

(c)  u politički dijalog s trećim zemljama, primjerice u okviru Sporazuma iz Cotonoua, uključiti cilj sprečavanja i zaustavljanja regrutiranja i nasilnog angažiranja djece ispod 18 godina starosti te osiguranja njihovog oslobađanja i reintegracije u društvo;

(d)  ponovo naglasiti da se države i naoružani nevladini sudionici moraju držati međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog humanitarnog običajnog prava te ih podržavati u nastojanjima da poduzmu posebne mjere zaštite civila, osobito djece;

(e)  uključiti se bilo izravno bilo neizravno kroz specijalizirane nevladine udruge zajedno s naoružanim nevladinim sudionicima u pitanja zaštite djevojčica i dječaka, s ciljem smanjenja patnji djece u oružanim sukobima i poticati naoružane nevladine sudionike na potpisivanje Povelje o opredijeljenosti u okviru Poziva iz Geneve za zaštitu djece od učinaka oružanog sukoba;

(f) podržati humanitarne nevladine udruge na sudjelovanje u dijalogu s naoružanim nevladinim sudionicima kako bi se političkim, diplomatskim i financijskim sredstvima promicalo poštovanje međunarodnih humanitarnih normi u oružanom sukobu, osobito zaštita djece;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu preporuku proslijedi Povjereniku za razvoj, Potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji, Vijeću i Europskoj službi za vanjsko djelovanje.