Prijedlog rezolucije - B7-0012/2014Prijedlog rezolucije
B7-0012/2014

PRIJEDLOG REZOLUCIJE o strategiji EU-a na području beskućništva

8.1.2014 - (2013/2994(RSP))

podnesen nakon izjava Vijeća i Komisije
u skladu s člankom 110. stavkom 2. Poslovnika

Inês Cristina Zuber, Willy Meyer, Paul Murphy, Jacky Hénin, Martina Anderson, Marie-Christine Vergiat, Younous Omarjee, Kyriacos Triantaphyllides, Nikolaos Chountis u ime kluba GUE/NGL

Postupak : 2013/2994(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
B7-0012/2014
Podneseni tekstovi :
B7-0012/2014
Doneseni tekstovi :

B7‑0012/2014

Rezolucija Europskog parlamenta o strategiji EU-a na području beskućništva

(2013/2994(RSP))

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezin članak 34.,

–   uzimajući u obzir revidiranu Europsku socijalnu povelju Vijeća Europe, a posebno njezin članak 31.,

–   uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 14. rujna 2011. o strategiji EU-a na području beskućništva[1],

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. lipnja 2013. o socijalnom stanovanju u Europskoj uniji[2],

–   uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A. budući da je pristup stanovanju temeljno pravo i preduvjet ostvarivanja i postizanja građanstva u uvjetima punog dostojanstva; budući da je jamčenje pristupa pristojnom i primjerenom stanovanju međunarodna obveza država članica koju Unija mora poštovati, s obzirom na to da je pravo na pristup stanovanju i na pomoć vezanu uz stanovanje usađeno u ustave mnogih država članica i priznato člankom 34. Povelje o temeljnim pravima Europske unije, člancima 30. i 31. revidirane Europske socijalne povelje koju je usvojilo Vijeće Europe i člankom 25. Opće deklaracije UN-a o ljudskim pravima;

B.  budući da su neoliberalne mjere štednje poduprte tzv. Trojkinim memorandumima o suglasnosti, osobito u okviru tzv. nacionalnih planova reforme, zakonodavnog paketa o gospodarskom upravljanju i Europskog semestra i da će biti pogoršane Fiskalnim paktom te da se tim mjerama doprinosi produbljivanju društvene i gospodarske krize u nizu zemalja s krhkijim gospodarstvima, čime se nameće korak unatrag civilizacijskih proporcija u socijalnom smislu;

C. budući da te politike vode do smanjenja plaća radnika, pada domaće potražnje i poreznih prihoda, dekonstrukcije sustava socijalne zaštite i brutalnog smanjenja javnih ulaganja; budući da zbog toga život postaje sve težim za obitelji iz radničke klase, a osobito za žene, djecu i imigrante iz tih društvenih slojeva koji su glavne žrtve povećanja siromaštva, nezaposlenosti i nesigurnog i slabo plaćenog rada

D. budući je više od 26 milijuna ljudi u EU-u nezaposleno, 19 % djece prijeti siromaštvo, 8 % ljudi teško je materijalno deprivilegirano, 24,2 % ljudi je pod rizikom siromaštva, siromašne zaposlene osobe čine trećinu odraslih radno sposobnih osoba koje se nalaze pod rizikom siromaštva, a 410 000 beskućnika svake noći nedostaje smještaj;

E.  budući da sve teža gospodarska i financijska kriza te provedba mjera štednje uz smanjenje nadnica i porast nezaposlenosti u kombinaciji s visokim cijenama najma stanova i sve težom otplatom hipoteka dovode do porasta broja postupaka prisilnog iseljenja i zapljene imovine od strane banaka, osobito u zemljama kao što je Španjolska, u kojoj je od 2008. provedeno više od 400 000 postupaka prisilnog iseljenja; budući da se izostankom modela plaćanja datio in solutum potiče društvenu i financijsku isključenost, što je velika prepreka pronalasku drugog smještaja;

F.  budući da su posljedice masovnog špekuliranja na tržištu nekretnina velik porast dobiti banaka i špekulanata te nastanak golemog balona na tržištu nekretnina; budući da su milijuni ljudi diljem Europe zbog puknuća tog balona bili nesolventni i da su se našli pod rizikom gubitka svojih domova, što je dovelo do desetaka tisuća postupaka prisilnog iseljenja;

G. budući da su se društveni i obiteljski profili ljudi koji se koriste socijalnim stanovanjem izmijenili i budući da sada postoji povećana potražnja za takvim stanovanjem;

H. budući da u većini država članica postoji manjak infrastrukture za socijalno stanovanje i sve veća potreba za cjenovno pristupačnim smještajem;

1.  smatra da je nužno prepoznati te nove društvene stvarnosti kao hitna pitanja kako bi se izradio nacrt strategija za primjeren smještaj koje bi odgovarale stvarnosti u svakoj državi članici;

2.  ističe da se provedbom prava na stanovanje utječe na provedbu drugih temeljnih prava, uključujući politička i socijalna prava; smatra da bi se pravo na stanovanje trebalo provoditi jamčenjem da će građani i obitelji imati odgovarajući smještaj koji odgovara njihovim potrebama i u kojem će njihova dobrobit, privatnost i kvaliteta života biti zaštićeni, čime bi se pomoglo u ostvarivanju društvene pravde i kohezije i borbi protiv društvene isključenosti i siromaštva;

3.  poziva na razvoj ambiciozne i integrirane strategije utemeljene na sve većoj proračunskoj potpori i resursima za nacionalne strategije s ciljem dokidanja beskućništva što je prije moguće u sklopu šireg okvira za društvenu uključenost;

4.  naglašava da će se ovom strategijom polučiti rezultati samo ako bude integrirana u opći plan za borbu protiv siromaštva i nezaposlenosti, promicanje gospodarskog razvoja i dokidanje potkopavanja radničkih prava, standarda i razina nadnica uz politiku prostornog planiranja i stambenu politiku usmjerenu na zadovoljavanje potreba ljudi i poštovanje njihovih prava, a ne na financijske ili špekulativne interese;

5.  smatra da bi EU trebao podržavati države članice u provedbi njihovih tranzicijskih strategija za beskućnike, i to:

•    usvajanjem zakona protiv špekuliranja kontrolom cijene smještaja;

•    stvaranjem mreže pristojnih i odgovarajućih skloništa u gradskim područjima;

•    osiguravanjem univerzalne i besplatne naravi tih skloništa okvirnim zakonodavstvom;

•    jamčenjem redovnog praćenja broja korisnika svakog skloništa koje bi provodili multidisciplinarni timovi koji bi uključivali liječničko osoblje i provedbom planova za društvenu uključenost za pojedince koji nisu spriječeni u vođenju aktivnog života invalidnošću;

•    stvaranjem „planova za privremeni smještaj” na temelju uporabe viška stambenog prostora u državama članicama (gdje takav višak postoji) ili na obnovi nekorištenih ili praznih zgrada, čime bi se osigurala dostupnost stanovanju svim beskućnicima;

•    okupljanjem multidisciplinarnih timova za praćenje svih osoba koje sudjeluju u tim planovima i interveniranje pri iskrsavanju problema raznih vrsta (ovisnosti, mentalne i fizičke bolesti, poteškoće pri stupanju na radno mjesto, itd.) koji pogađaju te osobe;

•    usvajanjem mjera poput regulacije uvođenja modela plaćanja datio in solutum (ondje gdje još ne postoji) ili proglašavanja izvanrednog stanja na tržištu nekretnina u slučajevima u kojima je to potrebno kako bi se zajamčilo pravo na stanovanje;

•    uvođenjem neodgodivog moratorija na postupke prisilnog iseljenja i donošenjem zakona kojima se zabranjuju prisilna iseljenja vlasnika nekretnina koji kasne s uplatama za hipoteku zbog gospodarske krize;

•    uvođenjem programa javnih radova za izgradnju nove i pristojne infrastrukture za socijalne stanovanje za sve;

6.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.