PRIJEDLOG REZOLUCIJE o poštovanju temeljnog prava na slobodu kretanja u EU-u
13.1.2014 - (2013/2960(RSP))
u skladu s člankom 110. stavkom 2. Poslovnika
Rebecca Harms, Daniel Cohn-Bendit, Jean Lambert, Elisabeth Schroedter, Judith Sargentini, Franziska Keller, Marije Cornelissen, Hélène Flautre, Malika Benarab-Attou u ime kluba Verts/ALE
Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B7-0016/2014
B7‑0016/2014
Rezolucija Europskog parlamenta o poštovanju temeljnog prava na slobodu kretanja u EU-u
Europski parlament,
– uzimajući u obzir članak 45. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji[1],
– uzimajući u obzir Direktivu 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice[2],
– uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti[3] i Uredbu (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti[4],
– uzimajući u obzir izjavu povjerenika Lászlóa Andora od 1. siječnja 2014. o završetku ograničenja slobode kretanja za radnike iz Bugarske i Rumunjske,
– uzimajući u obzir izjavu Komisije od 25. studenog 2013. o poštovanju slobode kretanja osoba,
– uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,
– uzimajući u obzir izjave Europskog vijeća i Komisije od 15. siječnja 2014. o poštovanju temeljnog prava na slobodu kretanja u EU-u,
– uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je načelo slobodnog kretanja osoba temeljno pravo svih građana Unije, ugrađeno u Ugovor o funkcioniranju Europske unije;
B. budući da je slobodno kretanje temeljna vrijednost EU-a, kojom se njegovim građanima daje mogućnost da odaberu gdje će živjeti i raditi te pokreće mobilnost i razvoj na tržištu rada, u obrazovnom sustavu i šire;
C. budući da se slobodnim kretanjem građana Unije i članova njihovih obitelji pospješuje mobilnost, no ne daju druga prava osim prava na boravak i stanovanje u drugoj državi članici u razdoblju od najviše tri mjeseca;
D. budući da slobodno kretanje radnika podrazumijeva kako prava tako i obveze te ga se ne može smatrati neograničenim;
E. budući da je siromaštvo u nekim područjima Unije jedan od uzroka slobodnog kretanja građana u potrazi za mogućnostima i novim životom u EU-u;
F. budući da siromaštvo može biti razlog da građani napuste svoju državu i traže mogućnosti unutar EU-a; budući da bi se države članice trebale usredotočiti na smanjenje siromaštva diljem EU-a; budući da samo siromaštvo nikad ne može biti razlog za repatrijaciju ili prisilan povratak iz jedne države članice u drugu;
G. budući da je smanjenje siromaštva poseban cilj u okviru Europskog socijalnog fonda i strategije Europa 2020. i da je zadatak država članica da na odgovarajući način iskoriste s tim povezana sredstva;
H. budući da su nediskriminacija i jednako postupanje na tržištu rada temeljna načela koja se moraju u potpunosti poštovati;
I. budući da je državama članicama dano dovoljno vremena za prilagodbu njihovih sustava socijalne sigurnosti slobodnom kretanju radnika unutar EU-a, osobito onim državama članicama koje su iskoristile prijelazno razdoblje;
1. navodi da je načelo slobodnog kretanja temeljno pravo svih građana Unije i da se nikakva izuzeća od zakonodavstva EU-a u vezi s tim temeljnim pravom ne mogu prihvatiti;
2. žali zbog toga što u posljednjim danima prije isteka prijelaznog razdoblja za Bugarsku i Rumunjsku neki europski čelnici vrlo negativno i neopravdano ističu „opterećenja” koja nastaju slobodnim kretanjem građana;
3. strogo se suprotstavlja stajalištu koje su zauzeli ti europski čelnici pozivanjem na promjene i ograničenja slobodnog kretanja građana; naglašava da umanjivanje prava jedne skupine građana isključuje i izdvaja tu skupinu, da je takvo postupanje prema stajalištu EU-a nepravedno, izlaže te skupine opasnosti od napada ksenofobnih snaga te ima šire posljedice na povećanje rasizma i ksenofobije u svim državama članicama;
4. smatra pogrešnim stajalište nekih političkih stranaka da je migracija opterećenje za nacionalne sustave socijalne skrbi te da je takozvani „socijalni turizam” glavna prijetnja socijalnim sustavima država članica; naglašava da nijedna država članica koja ukazuje na to opterećenje nije Komisiji iznijela dokaze koji su zatraženi;
5. ističe da se Direktivom 2004/38/EZ već osigurava ograničenje time što se zahtijeva da građani dokažu da raspolažu dovoljnim sredstvima kako ne bi postali teret sustavu socijalne pomoći države članice u kojoj borave;
6. poziva Komisiju i države članice da osiguraju strogu primjenu radnog prava kako bi se zajamčilo jednako postupanje prema svim radnicima u EU-u; naglašava da države članice moraju poduzeti sve potrebne napore kako bi zaustavile iskorištavanje ugroženih radnika te da se na taj način podupire poštena poslovna konkurencija, kao i pravedna tržišta rada;
7. priznaje da postoji nekoliko ugroženih područja, na koja su stigle skupine vrlo siromašnih građana iz drugih država članica, te da to uzrokuje napetosti u dotičnim gradovima; primjećuje da mnoge lokalne vlasti i zajednice nastoje pronaći konstruktivna rješenja za ove probleme;
8. smatra međutim da takve napetosti treba rješavati i pomažući dotičnim pojedincima i davajući potporu regijama u kojima oni borave, primjerice kroz Europski socijalni fond;
9. poziva države članice da budu nepokolebljive u zaštiti prava radnika na slobodno kretanje kao temeljnog prava koje bi trebalo počivati na prikladnim socijalnim pravima i pravima radnika te strogoj primjeni radnog prava;
10. naglašava da na mjestu na kojem građani EU-a zajedno rade ili borave njihova prava i obveze ne bi trebali ovisiti o nacionalnosti;
11. poziva države članice da se koriste svim mogućim sredstvima u borbi protiv migracija unutar EU-a koje su potaknute siromaštvom, ne potkopavajući pritom načelo slobodnog kretanja građana i članova njihovih obitelji;
12. poziva države članice da osiguraju da se prema stranim radnicima koji su građani EU-a i domaćim radnicima postupa na jednak način;
13. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću te vladama i parlamentima država članica.