Prijedlog rezolucije - B7-0158/2014Prijedlog rezolucije
B7-0158/2014

PRIJEDLOG REZOLUCIJE o stanju u Ukrajini

4.2.2014 - (2014/2547(RSP))

podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
u skladu s člankom 110. stavkom 2. Poslovnika

José Ignacio Salafranca Sánchez-Neyra, Elmar Brok, Mairead McGuinness, Jacek Saryusz-Wolski, Laima Liucija Andrikienė, Roberta Angelilli, Elena Băsescu, Ivo Belet, Jerzy Buzek, Arnaud Danjean, Mário David, Mariya Gabriel, Michael Gahler, Andrzej Grzyb, Gunnar Hökmark, Elisabeth Jeggle, Tunne Kelam, Andrey Kovatchev, Eduard Kukan, Vytautas Landsbergis, Krzysztof Lisek, Elżbieta Katarzyna Łukacijewska, Monica Luisa Macovei, Francisco José Millán Mon, Nadezhda Neynsky, Radvilė Morkūnaitė-Mikulėnienė, Ria Oomen-Ruijten, Alojz Peterle, Andrej Plenković, Bernd Posselt, Cristian Dan Preda, Jacek Protasiewicz, György Schöpflin, Salvador Sedó i Alabart, Bogusław Sonik, Davor Ivo Stier, Inese Vaidere, Paweł Zalewski, Marietta Giannakou u ime kluba PPE

Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B7-0138/2014

Postupak : 2014/2547(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
B7-0158/2014
Podneseni tekstovi :
B7-0158/2014
Rasprave :
Doneseni tekstovi :

B7‑0158/2014

Rezolucija Europskog parlamenta o stanju u Ukrajini

(2014/2547(RSP))

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. prosinca 2013. o ishodu sastanka na vrhu u Vilniusu i budućnosti Istočnog partnerstva, osobito u pogledu Ukrajine[1],

–       uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 23.listopada 2013. o Europskoj politici susjedstva: prema jačanju partnerstva – stajalište Europskog parlamenta o izvješćima za 2012.[2],

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2013. o pritisku koji Rusija vrši nad zemljama Istočnog partnerstva (u kontekstu predstojećeg sastanka na vrhu Istočnog partnerstva u Vilniusu)[3],

–       uzimajući u obzir zajedničku izjavu sa sastanka na vrhu Istočnog partnerstva u Vilniusu od 29. studenog 2013.,

–       uzimajući u obzir pogoršanje stanja u Ukrajini, koje je nastupilo nakon što je ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič donio odluku o ne potpisivanju Sporazuma o pridruživanju na sastanku na vrhu u Vilniusu 28. i 29. studenog 2013., što je izazvalo val masovnih prosvjeda naroda u znak potpore europskom izboru Ukrajine na Euromaidanu u Kijevu i gradovima diljem Ukrajine i preraslo u pokret protiv vlasti nakon brutalnih napada interventne policije Berkut,

–       uzimajući u obzir ostavku premijera Azarova i njegove vlade 28. siječnja 2014.,

–       uzimajući u obzir neprihvatljivu činjenicu o načinu na koji je Zakon o amnestiji donesen 29. siječnja 2014. žrtve pretvorio u taoce, bez jamstva potpunog i bezuvjetnog oslobođenja svih onih koji su zatvoreni ili zadržani u pritvoru,

–       uzimajući u obzir posjet ad hoc izaslanstva Europskog parlamenta Kijevu od 28. do 30. siječnja 2014. koje se sastalo s vlastima i Euromaidanom, političkom oporbom i predstavnicima crkve te dobilo detaljni uvid u stanje u Ukrajini,

–       uzimajući u obzir sastanak na vrhu između EU-a i Rusije održan 28. siječnja 2014.,

–       uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A.     budući da se političko stanje u Ukrajini proteklih tjedana sve više pogoršava, dovodeći do eskalacije nasilja;

B.     budući da unatoč međunarodnom pritisku ukrajinske vlasti i dalje nastavljaju s provođenjem politike represije i nasilja protiv prosvjednika što je rezultiralo s više od 2 000 ozlijeđenih, mnogo otetih i najmanje pet poginulih;

C.     budući da se narod pobunio u većini ukrajinskih regija, a uprave u deset regija su pod nadzorom naroda;

D.     budući da su predsjednik Janukovič, njegova administracija i Vlada odgovorni za smrti i ozljede koje su posljedica EuroMaidana;

E.     budući da će se bilo kakve prisilne oštre mjere ili proglašenje kriznog stanja smatrati kaznenim djelom i kršenjem temeljnih prava s dubokim međunarodnim posljedicama;

F.     budući da je ostavka premijera Azarova i njegove vlade dobrodošao prvi korak, ali tek će temeljita promjena politike od strane nove vlade biti dokaz obveze za pronalaženje rješenja trenutne krize;

1.      pozdravlja demokratski duh i izdržljivost ukrajinskog naroda nakon dva mjeseca hrabrih prosvjeda koji su dočekani s brutalnim odgovorom vlasti te izražava svoju potpunu solidarnost i podršku naporima naroda za slobodnu, demokratsku i neovisnu Ukrajinu i njenu europsku perspektivu;

2.      strogo osuđuje eskalaciju nasilja protiv mirnih građana, novinara, studenata i aktivista građanskog društva, političara oporbe i svećeničkih redova te izražava iskrenu sućut obiteljima žrtava nasilja u Ukrajini;

3.      posebno zahtijeva da predsjednik Janukovič prekine sramotne prakse otmica, uznemirivanja, mučenja, premlaćivanja i ponižavanja pristaša EuroMaidana od strane interventne policije Berkut i drugih snaga sigurnosti;

4.      zahtijeva trenutno oslobođenje i političku rehabilitaciju svih prosvjednika i političkih zatvorenika Euromaidana, uključujući i Juliju Timošenko;

5.      podsjeća na spremnost EU-a da s Ukrajinom potpiše Sporazum o pridruživanju/Produbljeno i sveobuhvatno područje o slobodnoj trgovini (AA/DCFTA) čim se završi politička kriza i budu zadovoljeni svi relevantni uvjeti kako je definirano na Vijeću vanjskih poslova 10. prosinca 2012. i podržano u rezoluciji Parlamenta od 13. prosinca 2012.;

6.      pozdravlja činjenicu da su 28. siječnja opozvani antidemokratski i diskriminirajući zakoni koje je ukrajinski parlament donio na temelju neozbiljnih postupaka 16. siječnja, ali podsjeća da su tri od tih dvanaest zakona još uvijek službeno važeća te da i dalje mogu kršiti demokratski sustav;

7.      pozdravlja dijalog započet između predsjednika Janukoviča i vođa oporbe Euromaidan za koji se treba nadati da će dovesti do izravnog i mirnog rješenja krize;

8.      stajališta je da će predsjednik Janukovič biti osobno odgovoran pred ukrajinskim narodom i međunarodnom zajednicom ako se ne uspije suzdržati od uporabe autoritarnih metoda i riješiti trenutnu političku krizu;

9.      podsjeća da je Ukrajina u potpunosti odgovorna za svoju sudbinu i ponovno potvrđuje da je Europska unija, koliko je to potrebno i dobrodošlo od strane Ukrajinaca, spremna na uključenost u olakšanje rješavanja trenutnog političkog stanja posredstvom koje bi moglo premostiti jaz potpunog nedostatka povjerenja između dvije strane;

10.    poziva na hitni sastanak Vijeća sigurnosti UN-a kako bi razmotrilo stanje u Ukrajini;

11.    poziva institucije EU-a i države članice na trenutno djelovanje, uključujući povećanje diplomatskog pritiska i uvođenje personaliziranih ciljnih mjera (sankcije na putovanja te zamrzavanja imovine i vlasništva) s obzirom na sve one ukrajinske dužnosnike i zakonodavce te njihove poslovne sponzore (oligarhe) koji su odgovorni za oštre mjere i smrt prosvjednika;

12.    poziva EU, SAD, MMF, Svjetsku banku, EBOR i EIB da nastave s pripremom dugoročnog paketa konkretne financijske potpore koja će pomoći Ukrajini u rješavanju sve lošijeg financijskog stanja i pružiti ekonomsku potporu za pokretanje potrebnih produbljenih i sveobuhvatnih reformi ukrajinskog gospodarstva; poziva ukrajinsku vladu na spremnost za takve reforme;

13.    smatra da bi, ako su zadovoljeni potrebni uvjeti, trebalo pripremiti kratkoročni paket potpore Ukrajini i ponuditi ga vjerodostojnoj prijevremenoj vladi kako bi se ublažilo trenutno napeto stanje s obzirom na plaćanja;

14.    smatra da je zajedno s uspostavom prijevremene vlade i prijevremenim izborima, jedna od najvažnijih mjera za rješavanje krize u Ukrajini povratak Ustava iz 2004. koji je Ustavni sud nezakonito opozvao 2010. zaobišavši ukrajinski parlament;

15.    poziva institucije EU-a i države članice da se obvežu na široku otvorenost prema ukrajinskom društvu, posebno brzim dogovorom o režimu putovanja bez viza, pojačanom suradnjom u istraživanju, proširenim razmjenama mladih i povećanom dostupnošću stipendija;

16.    mišljenja je da bi naknada za vizu trebala biti drastično smanjena za mlade Ukrajince;

17.    poziva Rusiju da se suzdrži od uplitanja u unutarnje poslove Ukrajine primjenom političke, ekonomske ili druge prisile kojom se krši Helsinški završni akt iz 1994. i Memorandum iz Budimpešte o sigurnosti u Ukrajini; vjeruje da će izostanak doprinosa nenasilnom rješenju naštetiti duhu mira, dijaloga i pomirbe Olimpijskih igara u Sočiju;

18.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/visokoj predstavnici Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, državama članicama, predsjedniku Ukrajine, ukrajinskoj vladi, ukrajinskom parlamentu, parlamentarnoj skupštini Euronest, parlamentarnim skupštinama Vijeća Europe i Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju.