PRIJEDLOG REZOLUCIJE o strategiji EU-a za Arktik
5.3.2014 - (2013/2595(RSP))
u skladu s člankom 110. stavkom 2. Poslovnika
Indrek Tarand, Isabella Lövin, Carl Schlyter, Margrete Auken, Satu Hassi, Iñaki Irazabalbeitia Fernández u ime kluba Verts/ALE
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoja prethodna izvješća i rezolucije o Arktiku, posebno svoje izvješće naslovljeno „Održiva politika EU-a za krajnji sjever” iz siječnja 2011.[1] i izvješće zajedničkog parlamentarnog odbora o politici za Arktik iz 2013.,
– uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 26. lipnja 2012. naslovljenu „Razvijanje politike Europske unije prema arktičkoj regiji: napredak nakon 2008. i sljedeći koraci” (JOIN(2012)0019) i popratne radne dokumente osoblja naslovljene „Popis aktivnosti u okviru razvijanja politike Europske unije o Arktiku” (SWD(2012)0182) i „Prostor i Arktik” (SWD(2012)0183),
– uzimajući u obzir partnerstvo EU-a i Grenlanda u razdoblju od 2007. do 2013. i sporazum o partnerstvu u ribarstvu između EU-a i Grenlanda koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013. i vrijedi tri godine,
– uzimajući u obzir program EU-a za istraživanje i inovacije Obzor 2020. za razdoblje od 2014. do 2020. godine,
– uzimajući u obzir program predsjedanja Arktičkog vijeća, program za arktičku suradnju Nordijskog vijeća ministara i program Euroarktičkog vijeća za regiju Barentsovog mora,
– uzimajući u obzir obveze s konferencije Rio+20 o početku pregovora o provedbenom sporazumu u sklopu Konvencije UN-a o pravu mora (UNCLOS) o zaštiti biološke raznolikosti u područjima izvan nacionalne nadležnosti,
– uzimajući u obzir pojedinačne nove i ažurirane nacionalne strategije i političke dokumente o arktičkim pitanjima iz Finske, Švedske, Danske i Grenlanda, Norveške, Rusije, SAD-a, Kanade i Ujedinjene Kraljevine,
– uzimajući u obzir izjave donesene na Drugom parlamentarnom forumu Sjeverne dimenzije u veljači 2011. u Tromsøu,
– uzimajući u obzir zajedničku izjavu s trećeg ministarskog sastanka obnovljene Sjeverne dimenzije održanog u Bruxellesu 18. veljače 2013.,
– uzimajući u obzir pripadajuće izjave s 9. konferencije parlamentaraca arktičke regije održane u Bruxellesu od 13. do 15. rujna 2010. i s 10. konferencije parlamentaraca arktičke regije održane u Akureyriju od 5. do 7. rujna 2012.,
– uzimajući u obzir izvješće posebne skupine Svjetske trgovinske organizacije od 25. studenog 2013. naslovljeno „Europske zajednice − mjere kojima se zabranjuje uvoz i plasman na tržište proizvoda od tuljana”, poglavlje 1.3.5. (u kojem se obrazlaže prethodna odluka objavljena 29. siječnja 2013.),
– uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 3. listopada 2013. u predmetu C-583/11P i od 25. travnja 2013. u predmetu T-526/10 o zahtjevu za poništenje Uredbe Komisije (EU) br. 737/2010 od 10. kolovoza 2010. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe (EZ) br. 1007/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o trgovini proizvodima od tuljana[2],
– uzimajući u obzir Direktivu 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o sigurnosti odobalnih naftnih i plinskih djelatnosti i o izmjeni Direktive 2004/35/EZ[3],
– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 5. veljače 2014. o okviru za klimu i energetsku politiku do 2030. godine[4],
– uzimajući u obzir ishod konferencije o klimi iz Cancuna (COP16), uključujući sporazum da emisije treba ograničiti kako bi se izbjegao porast prosječne globalne temperature za više od 2°C u odnosu na predindustrijske razine,
– uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da se zajedničkom komunikacijom Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 26. lipnja 2012. poduzima daljnji korak u odgovoru na poziv Parlamenta da se oblikuje dosljedna politika EU-a o Arktiku;
B. budući da je Parlament aktivan sudionik u radu Stalnog odbora parlamentaraca arktičke regije preko svojeg Izaslanstva za odnose sa Švicarskom i Norveškom te u Zajedničkom parlamentarnom odboru EU-a i Islanda i Zajedničkom parlamentarnom odboru Europskoga gospodarskog prostora (EGP);
C. budući da su Danska, Finska i Švedska arktičke države i da su i Finska i Švedska djelomično smještene u arktičkom krugu; budući da jedini autohtoni narod u EU-u, narod Sami, živi u arktičkim regijama Finske i Švedske te u Norveškoj i Rusiji;
D. budući da je Norveška kao pouzdan partner povezana s EU-om preko EGP-a i Schengenskog sporazuma;
E. budući da je EU dugotrajno angažiran na Arktiku preko svoje uključenosti u zajedničku politiku Sjeverne dimenzije s Rusijom, Norveškom i Islandom (uključujući Arktički prozor), u inicijativu za suradnju u regiji Barentsovog mora i posebno u Euroarktičko vijeće za regiju Barentsovog mora i Regionalno vijeće za regiju Barentsovog mora te zbog utjecaja njegovih strateških partnerstava s Kanadom, Sjedinjenim Državama i Rusijom, uz njegovo sudjelovanje u ulozi aktivnog promatrača ad hoc u Arktičkom vijeću tijekom posljednjih godina;
F. budući da se odluka Arktičkog vijeća sa sjednice u Kiruni da „uz odobravanje prima” zahtjev EU-a za status promatrača različito tumači kad je riječ o mjeri u kojoj je EU-u dodijeljen taj status promatrača u Arktičkom vijeću;
G. budući da EU i njegove države članice daju velik doprinos istraživanju u Arktiku i budući da se programima EU-a, kojima je obuhvaćen i novi okvirni program Obzor 2020., daje potpora velikim istraživačkim projektima u toj regiji, od koje između ostalog ostvaruju koristi i narodi i gospodarstva arktičkih država;
H. budući da se do 2050. smije iskoristiti samo 20 % svjetskih rezervi fosilnih goriva kako bi se prosječni porast temperature zadržao ispod dva Celzijeva stupnja;
I. budući da se procjenjuje da se otprilike jedna petina neotkrivenih svjetskih resursa ugljikovodika nalazi u arktičkoj regiji, no potrebno je poduzeti opsežnije istraživanje kako bi se točnije ustanovilo koliko se gospodarski naplativog plina i nafte može naći, uzimajući u obzir potrebu za ekološki prihvatljivim i sigurnim istraživanjem i vađenjem tih rezervi;
J. budući da klimatske promjene i topljenje morskoga leda čine veliku prijetnju Arktiku te ekosustavima i biološkoj raznolikosti diljem svijeta;
K. budući da je čak do 40 % tog područja, koje je donedavno bilo trajno pokriveno morskim ledom, sad dijelom godine bez leda;
L. budući da su netaknute vode koje su nekoć bile pokrivene ledom vjerojatno jedine vode na svijetu u kojima se nikad nije ribarilo i da zbog tog razloga sadrže vrijedne koraljne grebene hladnih voda i još neotkrivene ekosustave;
M budući da se ledeni pokrivač Grenlanda topi triput većom brzinom nego tijekom 90-ih godina 20. stoljeća i doprinosi povećanju razine mora;
N. budući da je 2012. više od dvije tisuće znanstvenika iz 67 zemalja pozvalo na donošenje moratorija na komercijalno ribarenje u Arktiku dok se ne dovrše dodatna istraživanja;
O. budući da arktičke države imaju suverenitet i nadležnost nad svojim kopnom i vodama te budući da se moraju poštovati prava arktičkih naroda da teže održivoj uporabi svojih prirodnih resursa;
P. budući da je Arktik okružen međunarodnim vodama te budući da građani i vlade diljem svijeta, uključujući Europsku uniju, imaju odgovornost da bolje štite Arktik;
Q. budući da ne postoje aktualno dostupne tehnologije za odgovarajuće čišćenje naftnih mrlja u ledenim uvjetima;
R. budući da je Međunarodna pomorska organizacija (IMO) zabranila prijevoz i uporabu teških loživih ulja u vodama koje okružuju Antarktiku;
S. budući da sve veći interes za arktičku regiju koji pokazuju akteri izvan Arktika, kao što su Kina, Japan, Indija i druge zemlje, njihova dodjela financijskih sredstava za polarna istraživanja i, između ostalog, potvrđivanje Južne Koreje, Kine, Japana, Indije i Singapura kao promatrača u Arktičkom vijeću pokazuju rastući globalni geopolitički interes za Arktik;
EU i Arktik
1. podsjeća na donošenje svoje Rezolucije od 20. siječnja 2011. o održivoj politici EU-a za krajnji sjever te pozdravlja zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjska pitanja i sigurnosnu politiku od 26. lipnja 2012.; potvrđuje svoje stajalište da, s obzirom na to da su tri države članice EU-a, Danska, Finska i Švedska, arktičke države i s obzirom na to da su Norveška i Island dijelom EGP-a i Schengenskog prostora, EU ima legitiman interes na temelju svojih prava i obveza prema međunarodnom pravu, svoje predanosti na području politike o očuvanju okoliša, o klimatskim promjenama i drugim područjima te na temelju svojeg financiranja, istraživačkih aktivnosti i gospodarskih interesa, uključujući one na područjima pomorskog prometa i razvoja prirodnih resursa; nadalje podsjeća da EU ima velika arktička kopnena područja u Finskoj i Švedskoj koja naseljava jedina skupina autohtonog stanovništva u EU-u, narod Sami;
2. prima na znanje Deklaraciju iz Kirune Arktičkog vijeća sa sjednice u svibnju 2013. i njegovu odluku o dodjeli statusa promatrača EU-u i drugim državama te snažno potiče Komisiju da poduzme popratne mjere o otvorenim pitanjima s Kanadom i o tom postupku pravodobno izvijesti Parlament;
3. podržava rad Komisije na postizanju statusa stalnog promatrača u Arktičkom vijeću, no svejedno poziva EU da aktivno teži ostvarenju ciljeva strategije EU-a za Arktik preko svih relevantnih međunarodnih organizacija dok ne dođe do pune potvrde njegova promatračkog statusa;
4. smatra Euroarktičko vijeće za regiju Barentsovog mora važnom platformom za suradnju Danske, Finske, Norveške, Rusije, Švedske i Komisije; primjećuje rad tog vijeća na poljima zdravlja i socijalnih pitanja, obrazovanja i istraživanja te energetike, kulture i turizma; zapaža savjetodavnu ulogu Radne skupine autohtonih naroda u tom vijeću;
5. svraća pozornost na doprinose EU-a istraživanju i razvoju te angažiranost gospodarskih sudionika registriranih i aktivnih na osnovi prava EU-a u arktičkoj regiji;
6. traži od Komisije da podnese prijedloge o tome kako bi se projekt Galileo ili projekti poput Globalnog praćenja okoliša i sigurnosti, koji mogu imati utjecaj na Arktik, mogli razviti kako bi se omogućila sigurnija i brža plovidba arktičkim vodama, a čime bi se ulagalo u sigurnost i dostupnost posebno Sjeveroistočnog prolaza, s ciljem doprinošenja boljoj predvidljivosti kretanja leda, boljem kartografskom prikazu arktičkog podmorja i razumijevanju glavnih geodinamičkih procesa u tom području;
7. pozdravlja utvrđivanje ekološki i biološki važnih područja u arktičkoj regiji prema Konvenciji o biološkoj raznolikosti kao važan proces za jamčenje djelotvornog očuvanja arktičke biološke raznolikosti i naglašava važnost primjene pristupa upravljanju zasnovanom na ekosustavima u obalnim, morskim i kopnenim područjima Arktika, kako je naglasila skupina stručnjaka Arktičkog vijeća za upravljanje zasnovano na ekosustavima;
8. izražava zabrinutost zbog toga što članice Arktičkog vijeća provode Sporazum o potrazi i spašavanju i Sporazum o reagiranju na naftne mrlje samo toliko koliko su njima obuhvaćene aktivnosti pripravnosti i odgovora, što tom provedbom nije uređeno sprečavanje nastanka naftnih mrlja i što ne postoje odredbe kojima se jamči da subjekti snose punu gospodarsku i ekološku odgovornost;
9. poziva na aktivno angažiranje autohtonih naroda, europskih tijela, civilnog društva i poduzeća u provedbenom postupku;
10. ističe potrebu za aktivnim sudjelovanjem EU-a u svim relevantnim radnim skupinama Arktičkog vijeća ili relevantnim regionalnim ili međunarodnim organizacijama, poput IMO-a, Konvencije o biološkoj raznolikosti i Opće skupštine UN-a;
11. prima na znanje nove arktičke strategije koje su u zadnje vrijeme objavljivale države članice EU-a – i članice Arktičkog vijeća, poput Finske, Danske i Švedske, i promatrači, poput Njemačke i UK-a – te izražava nadu da ažurirane strategije neće dovesti samo do realističnijeg razumijevanja, već i do konkretnog angažmana na Arktiku, čime se ističe potreba da se u obzir uzmu zajedničke politike i programi EU-a koji imaju učinak na Arktik;
12. prima na znanje odluku nove islandske Vlade da obustavi pregovore o članstvu u EU-u; žali što nijedna strana nije bila u stanju pronaći rješenje za svoja oprečna stajališta o određenim pitanjima unatoč tome što postoje bliske kulturne veze i što je Island već proveo znatan dio zakonodavstva EU-a kao član EGP-a i Schengenskog prostora, čime se propustila prilika za užu integraciju Islanda, čak i uz posebne klauzule o izuzeću, uzimajući u obzir njegov geopolitički i geoekonomski strateški položaj za buduće generacije;
13. zahtijeva od Komisije, imajući u vidu prethodno spomenuto, da uspostavi užu suradnju s Islandom u područjima od zajedničkog interesa, kao što je razvoj pomorskog prometa i obnovljive energije, puno iskorištavanje postojećih instrumenata i poticanje istraživanja i poslovne suradnje između europskih i islandskih aktera;
14. prima na znanje pripreme za priključivanje Arktičkog poslovnog vijeća uz Arktičko vijeće u savjetodavnoj ulozi i ističe postotak europskih poduzeća i ustanova koje daju doprinos Arktiku i ulažu u njega; poziva poduzeća da poštuju prava autohtonih naroda i da ulaganja izvršavaju na ekološki i socijalno odgovoran način;
15. potvrđuje svoju podršku osnivanju Informacijskog centra EU-a za Arktik, mreže sa sjedištem na Arktiku kojoj je cilj obavještavanje i povezivanje aktera s Arktika i iz EU-a;
16. traži od Komisije, imajući u vidu gore navedene činjenice i događaje, da izradi i predstavi vizionarsku i dosljednu strategiju o angažmanu EU-a na Arktiku, osiguravajući da se društveno-gospodarski i ekološki interesi EU-a i država članica, kao i globalni ciljevi vezani uz zaštitu biološke raznolikosti i klimatske promjene, uzimaju u obzir prilikom izrade, promjene i ažuriranja politika koje imaju učinak na Arktik;
17. poziva Komisiju da izradi akcijski plan s konkretnim koracima za dosljednu provedbu takve strategije te postojećih politika i programa u vezi s Arktikom u cilju osiguranja koordiniranog pristupa u odnosima s arktičkom regijom koji se temelji na načelu opreznosti i ekosustavnom pristupu;
18. skreće pozornost na činjenicu da je energetska sigurnost usko povezana s klimatskim promjenama; smatra da se energetska sigurnost mora poboljšati smanjenjem ovisnosti EU-a o fosilnim gorivima, poput onih koja se uvoze iz Rusije cjevovodima; podsjeća da tim cjevovodima prijeti uništenje zbog topljenja vječnog leda te naglašava da preobrazba Arktika predstavlja važnu posljedicu klimatskih promjena za sigurnost EU-a; ističe potrebu da je potrebno pozabaviti se tim multiplikatorom rizika putem ojačane strategije EU-a za Arktik te putem ojačane politike obnovljivih energija proizvedenih u EU-u te energetske učinkovitosti, kojom se znatno smanjuje oslanjanje Unije na vanjske izvore i time poboljšava njezin sigurnosni položaj;
19. vjeruje da dojam koji imaju određeni promatrači o takozvanom otimanju za Arktik, često simboliziranom postavljanjem ruske zastave na morsko dno na Sjevernom polu, ne doprinosi poticanju konstruktivnog razumijevanja i suradnje u regiji; ističe da su arktičke države u nekoliko navrata izrazile svoju predanost rješavanju mogućih sukoba interesa u skladu s načelima međunarodnog prava; zabrinut je da bi povećano razmještanje vojnih kapaciteta na Arktiku moglo destabilizirati regiju; traži od cirkumpolarnih država da ne grade nove vojne baze ili znanstvene baze s vojnom opremom;
20. izražava zabrinutost zbog pokušaja vađenja urana na Grenlandu i poziva na proglašavanje Arktika zonom bez nuklearne energije;
Održiv društveno-gospodarski razvoj, upravljanje okolišem te ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba njima u arktičkoj regiji
21. podsjeća na svoju rezoluciju iz 2011. naglašavajući globalni učinak promjena u arktičkoj regiji i važnu ulogu koju će EU i druge industrijske sile zajedno s cirkumpolarnim narodima morati odigrati u smanjenju onečišćenja u arktičkoj regiji prouzročenog sve većim brojem aktivnosti koje se ondje odvijaju; ističe da će klimatske promjene na Arktiku imati znatan utjecaj na obalna područja u svijetu, uključujući i obalne regije u Europskoj uniji, kao i na europske sektore koji ovise o klimi, poput poljoprivrede i ribarstva, energije, uzgoja sobova, lova, turizma i prometa;
22. prepoznaje odgovornost vlada i građana u cijelome svijetu za zaštitu Arktika;
23. potvrđuje da učinci topljenja leda i brzo rastućih temperatura nisu samo rizični čimbenik za raseljavanje autohtonog stanovništva, čime se ugrožava autohtoni način života, već također stvaraju mogućnosti gospodarskog razvoja u arktičkoj regiji; prima na znanje želju stanovnika i vlada arktičke regije sa suverenim pravima i odgovornostima da i dalje teže održivom gospodarskom razvoju istodobno štiteći tradicionalne izvore sredstava za život autohtonog stanovništva i vrlo osjetljivu prirodu arktičkih ekosustava;
24. potvrđuje svoje prethodne izjave o pravima autohtonog stanovništva općenito, te posebno o narodu Sami, kao jedinom autohtonom narodu EU-a, te potiče Komisiju da dodatno istraži načine osiguravanja da njihovi stavovi i iskustvo budu zastupljeni u procesu izrade politika EU-a;
25. poziva na pokretanje međunarodne rasprave o upravljanju okolišem i boljoj zaštiti okoliša na Arktiku, uz sudjelovanje arktičkih obalnih država, međunarodne zajednice, organizacija koje predstavljaju autohtone narode i civilnog društva;
26. naglašava da su vode oko Arktika međunarodne vode te poziva arktičke i nearktičke države da dogovore i poštuju uspostavu globalnog „utočišta za vodeˮ izvan isključivog gospodarskog pojasa arktičkih obalnih država;
27. naglašava veliku važnost zaštite i sigurnosti novih svjetskih trgovačkih pravaca kroz more na Arktiku, posebno za gospodarstva EU-a i njegovih država članica, uzimajući u obzir da te države kontroliraju 40 % svjetskog trgovačkog pomorskog prometa; prima na znanje rad IMO-a u dovršavanju izrade obveznog polarnog kodeksa u pomorskom prometu; naglašava da bi EU i njegove države članice trebale aktivno podržavati sigurnu i ekološki odgovornu plovidbu, slobodu mora i pravo na slobodan prolaz međunarodnim vodenim putovima; podržava suradnju i u istraživanju i u ulaganjima u cilju razvoja snažne i sigurne infrastrukture za arktičke morske pravce;
28. poziva u tom kontekstu EU da promiče stroža ograničenja uporabe i prijevoza teških loživih ulja na Arktiku po uzoru na slična ograničenja u vodama oko Antarktike;
29. poziva Komisiju da u nedostatku prikladnih međunarodnih mjera iznese prijedloge za pravila o plovilima koja pristaju u lukama EU-a prije ili poslije putovanja kroz arktičke vode, u cilju zabrane uporabe i prijevoza teških loživih ulja;
30. poziva države u regiji da osiguraju da su svi tekući prometni pravci, ali i oni koji se mogu razviti u budućnosti, otvoreni za međunarodni pomorski promet te da izbjegnu uvođenje bilo kakvih jednostranih proizvoljnih prepreka, i financijskih i administrativnih, koje bi mogle otežati pomorski promet na Arktiku, izuzev mjera s ciljem povećanja sigurnosti ili zaštite okoliša;
31. ističe da Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA) mora imati neophodna sredstva za nadzor i sprečavanje onečišćenja od pomorskog prometa te od naftnih i plinskih postrojenja na Arktiku; naglašava da se propisi IMO-a i EU-a u vezi s okolišem i sigurnošću moraju poštovati na tom području;
32. izražava veliku zabrinutost zbog žurbe da se istraži i buši nafta na Arktiku a da nisu provedeni primjereni standardi, kao u slučaju platforme Gazprom Prirazlomnaja u ruskom priobalnom gospodarskom pojasu, te zbog izdavanja dozvola za područja u vodama oko Grenlanda i drugim dijelovima Sjevernog Atlantika;
33. poziva EU da na međunarodnoj razini promiče stroge zaštitne regulatorne standarde na području zaštite okoliša i sigurnosti za istraživanje, traženje i proizvodnju nafte; poziva na zabranu bušenja nafte u ledenim arktičkim vodama EU-a i EGP-a te poziva EU da promiče usporedive zaštitne standarde u Arktičkom vijeću i za arktičke obalne države;
34. podržava inicijativu pet arktičkih obalnih država o dogovoru o privremenim mjerama opreza radi sprečavanja ribarstva u komercijalne svrhe na otvorenom moru u središnjem Arktičkom oceanu sve dok se ne uspostave primjereni regulatorni mehanizmi i zaštita;
35. ističe velik potencijal za uštedu energije u energetskim i prometnim sustavima EU-a te mogućnosti koje su na raspolaganju da se smanje emisije ugljika u gospodarstvu EU-a i da se smanji ovisnost o uvozu fosilnih goriva, uključujući naftu iz arktičkih izvora;
36. podsjeća na pravo naroda Arktika da sami odrede izvore svojih sredstava za život i prepoznaje njihovu želju za održivim razvojem regije te od Komisije traži da izvijesti o tome koji bi se programi EU-a mogli koristiti za potporu takvom dugoročnom, uravnoteženom održivom razvoju i da pripremi mjere s ciljem davanja konkretnijeg doprinosa ostvarivanju te želje;
37. prima na znanje prioritete nove vlade Grenlanda koja se bori za razvoj zemlje te traži od Komisije da istraži koji programi EU-a bi mogli doprinijeti održivom razvoju Grenlanda te kako bi se moglo osigurati da se vezama s Danskom i Europom u cjelini može promicati održiv razvoj koji služi dugoročnim interesima i naroda Grenlanda i aktera EU-a, posebno u svjetlu izrazitog porasta aktivnosti neeuropskih aktera na Grenlandu; poziva i Komisiju i države članice da strateški sagledaju budućnost Grenlanda te održiv razvoj njegovih resursa siguran za okoliš, osiguravajući istodobno da europsko sudjelovanje na odgovarajući način doprinosi održivom razvoju Grenlanda;
38. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica te vladama i parlamentima država arktičke regije.
- [1] SL C 136 E, 11.5.2012., str. 71.
- [2] SL L 216, 17.8.2010., str. 1.
- [3] SL L 178, 28.6.2013., str. 66.
- [4] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0094.