Prijedlog rezolucije - B8-0066/2014Prijedlog rezolucije
B8-0066/2014

PRIJEDLOG REZOLUCIJE o zločinu agresije

15.7.2014 - (2014/2724(RSP))

izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika

Barbara Lochbihler, Judith Sargentini, Ernest Maragall u ime kluba Verts/ALE

Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0066/2014

Postupak : 2014/2724(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
B8-0066/2014
Podneseni tekstovi :
B8-0066/2014
Rasprave :
Doneseni tekstovi :

B8‑0066/2014

Rezolucija Europskog parlamenta   o zločinu agresije

(2014/2724(RSP))

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

–       uzimajući u obzir članak 5. Rimskog statuta u kojem je zločin agresije naveden kao jedno od najtežih kaznenih djela u nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda,

–       uzimajući u obzir izmjene Rimskog statuta koje su usvojene na revizijskoj konferenciji održanoj 2010. u Kampali (Uganda), osobito u pogledu Rezolucije RC/Res. 6 koja se odnosi na zločin agresije,

–       uzimajući u obzir Odluku Vijeća EU-a 2011/168/ZVSP i upućivanje na izmjene iz Kampale u toj odluci,

–       uzimajući u obzir revidirani akcijski plan usvojen 12. srpnja 2011. u skladu s Odlukom Vijeća 2011/168/ZVSP,

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2010. o konferenciji o reviziji Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda održanoj u Kampali (Uganda)[1],

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. studenog 2011. o podršci EU-a Međunarodnom kaznenom sudu: suočavanje s izazovima i prevladavanje poteškoća[2],

–        uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. travnja 2012. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima u svijetu i politici Europske unije na tu temu, uključujući posljedice za stratešku politiku EU-a u području ljudskih prava[3],

–        uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima u svijetu i politici Europske unije na tu temu, uključujući posljedice za stratešku politiku EU-a u području ljudskih prava[4],

–       uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine Latinskoameričkog parlamenta od 19. i 20. listopada 2013. naslovljenu „Promicanje Međunarodnog kaznenog suda i ratifikacija izmjena iz Kampale” (AO/2013/07XXIX),

–       uzimajući u obzir rezoluciju Skupštine država stranaka Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda od 27. studenog 2013. naslovljenu „Jačanje Međunarodnog kaznenog suda i Skupštine država potpisnica”, u kojoj se izražava poziv budućim državama potpisnicama da ratificiraju izmijenjeni Statut, poziv svim državama potpisnicama da razmotre ratificiranje izmjena te u kojoj se potvrđuje da je više država potpisnica nedavno ratificiralo izmjene (ICC-ASP/12/Res.8),

–       uzimajući u obzir Priručnik o ratifikaciji i provedbi izmjena Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda donesenih u Kampali, koji su izradili Stalna misija Kneževine Lihtenštajn pri Ujedinjenim narodima, Svjetski institut za sprečavanje agresije i Lihtenštajnski institut za samoodređenje pri Sveučilištu Princeton,

–       uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.     budući da su države članice čvrsti saveznici Međunarodnog kaznenog suda od njegova začetka i da mu pružaju financijsku, političku, diplomatsku i logističku potporu, dok istodobno promiču univerzalnost Rimskog statuta i brane njegov integritet s ciljem da se ojača nezavisnost Suda;

B.     budući da će se ratificiranjem izmjene Rimskog statuta, koja se odnosi na zločin agresije, a donesena je u Kampali, od strane najmanje 30 država stranaka te odlukom koju će nakon 1. siječnja 2017. donijeti dvotrećinska većina država potpisnica omogućiti uspostava stalnog sustava međunarodne kaznene odgovornosti kažnjavanjem zločina agresije;

C.     budući da je do sada 14 država potpisnica ratificiralo izmjene iz Kampale koje se odnose na zločin agresije, uključujući osam država članica EU-a: Belgiju, Hrvatsku, Cipar, Estoniju, Njemačku, Luksemburg, Slovačku i Sloveniju;

D.     budući da države koje nisu stranke mogu ratificirati Rimski statut zajedno s izmjenama iz Kampale i tako doprinijeti aktiviranju nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda u pitanjima zločina agresije;

E.     budući da su izmjene iz Kampale potpuno sukladne s Poveljom Ujedinjenih naroda s obzirom na to da se kriminaliziraju samo najteži oblici nezakonite upotrebe sile, odnosno oni koji po svojoj „naravi, ozbiljnosti i opsegu” predstavljaju očito kršenje Povelje UN-a;

F.     budući da će nadležnost Međunarodnog kaznenog suda u pitanjima zločina agresije doprinijeti vladavini prava na međunarodnoj razini i međunarodnom miru i sigurnosti tako što će odvraćati od protupravne upotrebe sile i na taj način proaktivno doprinijeti sprečavanju takvih zločina i jačanju trajnog mira;

G.     budući da će ratifikacija obiju izmjena iz Kampale od strane država stranaka i aktiviranje nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda u pitanjima zločina agresije dodatno doprinijeti okončanju prakse nekažnjavanja počinitelja tog zločina;

H.     budući da će ratifikacija izmjena iz Kampale i aktiviranje nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda u pitanjima zločina agresije doprinijeti zaštiti ljudskih prava kriminaliziranjem čina agresije koji često predstavlja početak u uzročnom nizu teških kršenja ljudskih prava i ozbiljnih kršenja međunarodnog humanitarnog prava;

I.      budući da će se kriminalizacijom čina agresije zaštititi i pravo na život protupravno unovačenih vojnika i onih čija je država napadnuta, te tako ispraviti propusti u Rimskom statutu i međunarodnom humanitarnom pravu kojim se štite samo civili i druge kategorije „zaštićenih osoba”;

J.      budući da će se aktiviranjem nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda u pitanjima zločina agresije doprinijeti univerzalnosti Rimskog statuta s obzirom na to da bi nekoliko država moglo biti zainteresirano za ratifikaciju dovršenog Rimskog statuta, zajedno s izmjenama iz Kampale, što će također doprinijeti ostvarenju njihova nacionalnog političkog cilja, a to je odvraćanje od protupravne upotrebe sile protiv njih;

1.      poziva Europsku uniju da donese zajednički stav o zločinu agresije i izmjenama iz Kampale;

2.      poziva Europsku uniju da preuzme vodeću ulogu u nastojanjima da izmjene iz Kampale koje se odnose na zločin agresije stupe na snagu i da podupre nastojanja potrebna da bi se taj cilj ostvario, da potakne svoje države članice da najprije ratificiraju izmjene, a zatim da aktivno podupru jednokratnu odluku Skupštine država stranaka Rimskog statuta, nakon što se provede ratifikacija u 30 država, da aktivira nadležnost Međunarodnog kaznenog suda u pitanjima zločina agresije;

3.      ističe da je potrebno aktivno promicati potporu Međunarodnom kaznenom sudu, ratifikaciju Rimskog statuta s izmjenama i ratifikacije obiju izmjena iz Kampale u okviru svih vanjskih aktivnosti EU-a, među ostalim i djelovanjem posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava i izaslanstava EU-a na terenu, te uključujući tehničku pomoć državama koje nastoje ostvariti ratifikaciju i/ili provedbu;

4.      poziva Europsku uniju da se zalaže za borbu protiv genocida, zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i zločina agresije te da okončanje prakse nekažnjavanja teških kršenja ljudskih prava postane prioritetom EU-a i njegovih država članica u njihovim vanjskim odnosima;

5.      poziva države članice Europske unije da hitro usklade nacionalno zakonodavstvo s definicijama sadržanima u izmjenama iz Kampale i drugim obvezama iz Rimskog statuta, da omoguće istrage i progon kaznenih djela na nacionalnoj razini u državama članicama EU-a i da surađuju sa Sudom;

6.      nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama država članica Europske unije i Europskoj službi za vanjsko djelovanje.