Europski parlament,

–       uzimajući u obzir izjavu Svjetske zdravstvene organizacije od 8. kolovoza 2014. u kojoj se epidemija ebole u zapadnoj Africi ocjenjuje izvanrednim stanjem javnog zdravlja od međunarodnog značaja,

–       uzimajući u obzir izjavu povjerenika EU-a Borga o epidemiji ebole u zapadnoj Africi od 8. kolovoza 2014. godine,

–       uzimajući u obzir sjednicu Ujedinjenih naroda koju je glavni tajnik Ban Ki-moon sazvao za 13. kolovoza 2014. radi koordinacije u cijelom sustavu te organizacije kao reakcije na aktualnu epidemiju ebole u zapadnoj Africi, uz proglašenje opasne zone u kojoj se bolest prenosi, a to je područje na kojem se sijeku granice Gvineje, Liberije i Sijere Leonea,

–       uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove Europske unije o kriznom stanju nastalom zbog ebole u zapadnoj Africi od 15. kolovoza 2014. godine,

–       uzimajući u obzir Plan WHO-a za reakciju na ebolu objavljen 28. kolovoza 2014. godine,

–       uzimajući u obzir posebno izvješće UN-a o eboli od 2. rujna 2014., koje je sastavila dr. Joanne Liu, međunarodna predsjednica organizacije Liječnici bez granica (Médecins Sans Frontières),

–       uzimajući u obzir poziv glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona na međunarodno spašavanje od 5. rujna 2014. radi mobiliziranja Ujedinjenih naroda na sve moguće načine kako bi se odgovorilo na epidemiju ebole u zapadnoj Africi,

–       uzimajući u obzir objavu WHO-a od 5. rujna 2014. da su stručnjaci koji su sudjelovali u dvodnevnoj raspravi o mogućim terapijama i cjepivima protiv ebole utvrdili nekoliko terapija i cjepiva kojima bi se moglo intervenirati i koja bi sada trebala biti u središtu prioritetne kliničke evaluacije, uključujući i dva ohrabrujuća cjepiva protiv ebole,

–       uzimajući u obzir da je predsjednik Barack Obama 7. rujna 2014. potvrdio da će Sjedinjene Države pomoći u koordiniranju globalnog pokušaja obuzdavanja epidemije ebole u zapadnoj Africi prije nego što se uključi vojska SAD-a, a što obuhvaća postavljanje izolacijskih jedinica, dostavljanje opreme te jamčenje sigurnosti za globalnu silu zdravstvenih radnika,

–       uzimajući u obzir poziv organizacije Liječnici bez granica od 10. rujna 2014. na međunarodnu vojnu mobilizaciju jer je epidemija ebole u zapadnoj Africi postala prijetnja nacionalnoj i svjetskoj sigurnosti, pri čemu je cijela regija suočena ne samo sa zdravstvenom krizom, već i s humanitarnom i sigurnosnom krizom,

–       uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.     budući da je aktualna epidemija ebole kojom je zahvaćena regija zapadne Afrike (Liberija, Sijera Leone, Gvineja, Nigerija i odnedavna Senegal) s početkom u prosincu 2013., najgora pojava te epidemije ikad;

B.     budući da je WHO izvijestio da je na dan 6. rujna 2014. bilo prijavljeno 4 269 slučajeva pojave bolesti i 2 288 slučajeva smrti prouzročenih aktualnom epidemijom virusa ebole u Gvineji, Liberiji i Sijeri Leoneu; budući da je u Nigeriji zabilježen 21 slučaj pojave bolesti i 8 slučajeva smrti, a u Senegalu je potvrđen jedan slučaj pojave te bolesti;

C.     budući da je posebna predstavnica glavnoga tajnika UN-a Karin Landgren 9. rujna izvijestila Vijeće sigurnosti UN-a o širenju ebole u Liberiji, ističući da brzina i razmjer gubitka života te gospodarski, društveni, politički i sigurnosni odjeci krize duboko pogađaju Liberiju, u kojoj je zabilježeno najmanje 2 070 dokumentiranih slučajeva bolesti, od čega je najmanje 160 u zdravstvenih radnika;

D.     budući da većina zdravstvenih radnika svoje dužnosti izvršava bez primjerene zaštitne opreme, izobrazbe ili plaće; budući da lokalni pogrebni obredi koji obuhvaćaju doticanje i pranje mrtvih, uz tradiciju njegovanja bolesnih rođaka i prijatelja, doprinose širenju virusa;

E.     budući da su, prema Zdravstvenoj agenciji UN-a, uobičajenim mjerama kao što su rano otkrivanje i izoliranje slučajeva bolesti, pronalaženje i praćenje kontakata te rigorozni postupci nadzora zaraze zaustavljene prethodne epidemije ebole, uključujući one u Ugandi, Demokratskoj Republici Kongu i Gabonu, te bi se to moglo ponoviti;

F.     budući da je golema zadaća rješavanja problema ebole otkrila ustrajne i duboke institucijske nedostatke, uključujući one u sigurnosnom sektoru, te doprinosi ekonomskoj nesigurnosti;

G.     budući da je dvanaesteročlano etičko povjerenstvo koje je u kolovozu 2014. okupio WHO izjavilo da je etički opravdano liječiti pacijente zaražene virusom ebole eksperimentalnim lijekovima kako bi se suzbila najveća, najozbiljnija i najsloženija epidemija virusa ebole u povijesti;

H.     budući da su početkom kolovoza zdravstveni radnici Nancy Writebol i Kent Branktly prevezeni u SAD na liječenje nakon što su se zarazili tim virusom; budući da su oboje otpušteni iz bolnice nakon što ih se liječilo eksperimentalnim serumom naziva ZMapp;

I.      budući da je 8. kolovoza 2014. Afrička unija osnovala ASEOWA-u, misiju za borbu protiv ebole, na početno razdoblje od šest mjeseci, sa sjedištem u Liberiji i najmanje 100 zaposlenika radi koordiniranja nacionalnih i međunarodnih operacija, povezivanja s humanitarnim dionicima, pružanja medicinske potpore i pomaganja lokalnim tijelima vlasti u učvršćivanju kontrole nad epidemijom; budući da je EU najavio da će pružiti 5 milijuna EUR potpore misiji Afričke unije uspostavljenoj 8. kolovoza 2014. godine;

J.      budući da je 10. rujna 2014. Humanitarnoj zračnoj službi Ujedinjenih naroda (UNHAS) službeno odobreno gotovo 4 milijuna USD radi potpore operacijama u zapadnoj Africi; budući da će se tim financijskim sredstvima pomoći Svjetskom programu za hranu, koji vodi UNHAS, u brzom i učinkovitom prevoženju humanitarnog osoblja, medicinskih zaliha i opreme te drugog osnovnog humanitarnog tereta na više udaljenih lokacija u Gvineji, Liberiji, Nigeriji i Sijeri Leoneu;

K.     budući da su dosad humanitarni partneri primili 7,6 milijuna USD iz Središnjeg fonda UN-a za reakcije na izvanredna stanja kao potporu njihovu početnoj reakciji na epidemiju ebole u četirima zemljama, uključujući hitnu zdravstvenu skrb i pomoć u hrani: Gvineja (2,7 milijuna USD), Liberija (1,9 milijuna USD), Nigerija (1,5 milijuna USD) i Sijera Leone (1,5 milijuna USD);

L.     budući da Europska komisija pojačava svoju reakciju na epidemiju od ožujka 2014. godine; budući da je Komisija 5. rujna 2014. najavila slanje dodatnoga paketa od 140 milijuna EUR financijskih sredstava zemljama koje su trenutačno zahvaćene virusom ebole u zapadnoj Africi, i to Gvineji, Sijeri Leoneu, Liberiji i Nigeriji;

M.    budući da je EU u tu regiju rasporedio humanitarne stručnjake koji prate stanje i povezuju se s partnerskim organizacijama i lokalnim tijelima vlasti; budući da je nekoliko europskih specijalističkih ekipa iz projekta „Europski pokretni laboratorij” za opasne zarazne bolesti poslano u Gvineju, Nigeriju i Liberiju s mobilnim laboratorijima u kojima se može obavljati dijagnostika za virusnu hemoragijsku groznicu, brze analize uzoraka i potvrđivanje slučaja pojave bolesti;

N.     budući da će glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon sazvati okupljanje čelnika u New Yorku za skori odsječak na visokoj razini ovogodišnjeg zasjedanja Opće skupštine Ujedinjenih naroda kako bi se istaknule hitne potrebe i nužna reakcija na epidemiju ebole u zapadnoj Africi;

1.      iznimno je zabrinut zbog epidemije virusa ebole koji pogađa nekoliko država u zapadnoj Africi te posebno zbog nastavljenog pogoršanja bolesti, a u nekim slučajevima i njezine ponovne pojave, čak i na mjestima gdje je dovedena pod kontrolu; naglašava da EU treba neprekidno podupirati svoje afričke partnere i usko surađivati s njima na borbi protiv te smrtonosne bolesti;

2.      ističe da je to najozbiljnija epidemija te bolesti ikad zabilježena s obzirom na to da je već uzela više od dvije tisuće života;

3.      izražava iskrenu sućut afričkim vladama i narodima zahvaćenima epidemijom; prima na znanje nedavnu odluku WHO-a da epidemiju ebole proglasi izvanrednim stanjem javnog zdravlja od međunarodnog značaja te poziva EU da pokaže solidarnost i pruži potporu pogođenim zemljama, kao i zdravstvenim radnicima i međunarodnim organizacijama koje se bore protiv te bolesti;

4.      upozorava da je kriza nastala zbog ebole postala složena te nosi političke, sigurnosne, gospodarske i društvene posljedice koje će nastaviti pogađati tu regiju u mnogo širim razmjerima od same aktualne medicinske hitnoće;

5.      naglašava da je epidemija ebole izazov za globalnu sigurnost i da nije problem samo zapadne Afrike, već problem svjetskih razmjera;

6.      poziva međunarodnu zajednicu da poduzme sve moguće napore da ubrza i osmisli djelotvorne i sigurne terapije za borbu protiv ebole; međutim dijeli mišljenje WHO-a da istraživanje tih terapija ne bi smjelo skretati pozornost s pružanja djelotvorne kliničke njege, rigorozne prevencije i kontrole zaraze, opreznog pronalaženja kontakata i popratnih mjera, djelotvorne komunikacije o rizicima i društvene mobilizacije, što su sve ključne sastavnice u okončanju epidemija bolesti;

7.      ističe da uspješna reakcija na ebolu zahtijeva stabilno upravljanje jer je nedostatak povjerenja, što je vidljivo u slučaju nesposobnosti liberijske Vlade da pristupi rješavanju krize, doprinio pozivima iz dijaspore na organizirani prijelaz s aktualne vlasti; poziva na međunarodnu potporu kako bi se zajamčilo da se Liberija nastavi kretati putom prema dugotrajnom miru i blagostanju te kako bi se zajamčilo poštovanje vladavine prava i zaštita civila, kao i djelotvorna javna komunikacija i druge mjere izgradnje povjerenja;

8.      u tom smislu pozdravlja rasprave o tome kako mirotvorni napori UN-a mogu dodatno poduprijeti borbu protiv ebole u Liberiji; naglašava da bi se tim naporima trebalo obuhvatiti pružanje sigurnosti zdravstvenim radnicima i objektima te logističke potpore za temeljne zdravstvene ustanove i opremu;

9.      poziva Komisiju da pojača napore i koordinira aktivnosti sa Sjedinjenim Državama i drugim međunarodnim partnerima u suzbijanju epidemije virusa ebole;

10.    pozdravlja financijsku potporu EU-a misiji za borbu protiv ebole ASEOWA Afričke unije te naglašava da EU mora poduprijeti afričke vlasti u pogođenim državama u provođenju mehanizama za izvanredna stanja;

11.    pozdravlja odluku o izdvajanju ukupno 140 milijuna EUR u sklopu nekoliko programa EU-a i dodatnu pomoć država članica kao dio doprinosa EU-a jakoj i koordiniranoj međunarodnoj reakciji;

12.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vladama i parlamentima Afričke unije i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.