Postupak : 2014/2844(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0133/2014

Podneseni tekstovi :

B8-0133/2014

Rasprave :

Glasovanja :

PV 18/09/2014 - 10.7
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :


PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 133kWORD 75k
16.9.2014
PE537.035v01-00
 
B8-0133/2014

podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku

u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika


o stanju u Libiji (2014/2844(RSP))


Javier Couso Permuy, Neoklis Sylikiotis, Pablo Iglesias, Marina Albiol Guzmán, Paloma López, Miloslav Ransdorf, Sabine Lösing, Fabio De Masi, Kostas Chrysogonos, Sofia Sakorafa, Georgios Katrougkalos u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a

Rezolucija Europskog parlamenta o stanju u Libiji (2014/2844(RSP))  
B8‑0133/2014

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir rezoluciju 2174 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o Libiji od 27. kolovoza 2014. (S/RES/2174 (2014)),

–       uzimajući u obzir rezoluciju 1970 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o miru i sigurnosti u Africi od 26. veljače 2011. (S/RES/1970 (2011)),

–       uzimajući u obzir rezoluciju 1973 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o Libiji od 17. ožujka 2011. (S/RES/1973 (2011)),

–       uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 2009 od 16. rujna 2011. o Libiji (S/RES/2009 (2011)), 2017 od 31. listopada 2011. o Libiji (S/RES/2017 (2011)), 2022 od 2. prosinca 2011. o Libiji (S/RES/2022 (2011)) i 2040 od 12. ožujka 2012. o Libiji (S/RES/2040 (2012)),

–       uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 23. lipnja 2014. i 15. kolovoza 2014.,

–       uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. rujna 2011. o stanju u Libiji(1),

–       uzimajući u obzir zajedničku izjavu posebnih izaslanika za Libiju iz Arapske lige, Europske unije, Francuske, Njemačke, Italije, Malte, Španjolske, Ujedinjene Kraljevine i Sjedinjenih Američkih Država od 26. srpnja 2014.,

–       uzimajući u obzir memorandum Komisije br. 14/0228 o paketu mjera za Libiju u okviru europske politike susjedstva od 27. ožujka 2014.,

–       uzimajući u obzir zajedničko izvješće Misije potpore Ujedinjenih naroda u Libiji (UNSMIL) i Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (OHCHR) od 4. rujna 2014. o stanju ljudskih prava u Libiji,

–       uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.     budući da je rezultat intervencije NATO-a i razmještanja specijalnih zračnih snaga Ujedinjene Kraljevine (SAS) u Libiji 2011. bila pogibija nevinih civila, humanitarna kriza i teško uništavanje, što je prouzročilo potpunu destabilizaciju države Libije i građanski rat koji i dalje traje; budući da bi se Libiju uskoro moglo proglasiti propalom državom;

B.     budući da oružani sukobi među libijskim političkim strujama, koje od srpnja gotovo neprekidno traju u Tripoliju, Bengaziju i drugim dijelovima zemlje, dodatno pogoršavaju uvjete života te da zbog njih raste broj raseljenih i poginulih, među kojima su i djeca;

C.     budući da je u opasnosti jedinstvo države Libije te da u najmanje tri dijela/regije (Fezan, Cirenaika i Tripolitanija) postoji istinski rizik od odcjepljenja ako se ne pronađe kompromisno rješenje i ne pokrene proces pomirenja;

D.     budući da je prijašnji libijski general Kalifa Haftar u svibnju 2014. pokrenuo takozvanu operaciju Dostojanstvo kako bi se borio protiv vijeća Šura bengazijskih revolucionara, saveza koji obuhvaća skupinu Ansar al-Šarija, postrojbe organizacije Libijski štit i druge naoružane skupine;

E.     budući da su međunarodnu zračnu luku u Tripoliju u kolovozu 2014. zauzele paravojne skupine iz Misrate (Fadžr Libija) i Bengazija (Ansar al-Šarija) koje su prije za borbu protiv Moamera Gadafija financirale i opremile zapadne zemlje i zaljevske države;

F.     budući da se oružje dostavljeno pobunjenicima u međuvremenu proširilo na području cijele sjeverne Afrike te da se primjenjuje u sukobima i za destabilizaciju zemalja kao što su Srednjoafrička Republika, Mali i Sirija, a pojavilo se i u Alžiru;

G.     budući da SAD možda razmatra novu intervenciju u Libiji; budući da je na snage Libijske zore u Tripoliju izvršeno nekoliko noćnih napada iz neidentificiranih zrakoplova; budući da su za te napade optuženi Ujedinjeni Arapski Emirati i Egipat; budući da je Libija protjerala sudanskog vojnog atašea nakon što je optužila Sudan za dostavljanje oružja pobunjenicima zračnim putem; budući da libijski zapadni susjedi Alžir i Tunis ojačavaju svoje granice; budući da se u Libiju i dalje dostavlja naoružanje;

H.     budući da je Libija još pod međunarodnim embargom na oružje nametnutim 2011.; budući da su dužnosnici UN-a 15. rujna 2014. trebali podnijeti izvješće o njegovu mogućem kršenju;

I.      budući da su se paravojne snage u Derni i Sirti već solidarizirale s Islamskom državom u Siriji;

J.      budući da su 7. srpnja 2012. i 24. lipnja 2014. u Libiji održani izbori; budući da zemlja sad ima dva suprotstavljena parlamenta, Zastupnički dom koji je rezultat izbora iz 2014., no koji je premješten u Tobruk nakon što su paravojne postrojbe preuzele kontrolu nad dvama najvećim gradovima u zemlji, i prijašnji Opći nacionalni kongres čije je sjedište u Tripoliju, a uživa potporu ujedinjenih islamističkih paravojnih skupina;

K.     budući da su članice NATO-a 2011. snažno podupirale jednu stranu u građanskom ratu u Libiji, što predstavlja kršenje međunarodnog prava, tvrdeći da bi uspostavljanje zone zabrane letenja i dostavljanje oružja (takozvanim) pobunjenicima bilo u skladu s načelom „odgovornost za zaštitu”;

L.     budući da je u srpnju 2014. Misija potpore Ujedinjenih naroda u Libiji (UNSMIL), koju je 2011. svojom Rezolucijom 2009 uspostavilo Vijeće sigurnosti UN-a, povukla svoje osoblje iz Libije zbog zatvaranja međunarodne zračne luke u Tripoliju i nemogućnosti da se UNSMIL-u zajamči sigurnost; budući da su od tada tisuće Libijaca, međunarodni diplomati, cjelokupno osoblje EU-a i aktivisti pobjegli u Tunis;

M.    budući da UNSMIL također procjenjuje da je zbog borbi najmanje 100 000 Libijaca interno raseljeno, uključujući stanovnike Taverge koji u izbjegličkim kampovima žive od 2011., te da je još 150 000 osoba, među kojima su i mnogi radnici migranti, napustilo zemlju i traži utočište u inozemstvu;

N.     budući da su članice NATO-a i njihovi saveznici (SAD, Francuska, Ujedinjena Kraljevina, Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati) te, između ostalih, kanadsko trgovačko društvo Aeryon Labs Inc(2) prekršili embargo na oružje koji je Libiji rezolucijom 1970 zbog neprekinutog nasilja u zemlji nametnulo Vijeće sigurnosti UN-a;

O.     budući da je EU u svibnju 2013. u uspostavio misiju EUBAM Libya kako bi libijskim vlastima pružio vojnu potporu u zaštiti i kontroli granice; budući da je prioritet te misije sprečavanje dolaska izbjeglica i migranata u Europu te stavljanje naftnih polja i rafinerija pod državnu kontrolu; budući da je, uz troškove od 30 milijuna eura, EUBAM Libya najskuplja misija koju je EU ikad pokrenuo; budući da se polovica tog proračuna troši na privatna zaštitarska društva;

P.     budući da Libija ima dokazane naftne rezerve koje su 10. po veličini u svijetu i najveće u Africi; budući da 80 % njezina BDP-a ovisi o naftnom sektoru; budući da se prije intervencije NATO-a proizvodilo 1,6 milijuna barela nafte dnevno, da se ta količina naglo smanjila na manje od 200 000 barela te da se uz ponovno pokretanje izvoza, unatoč kaosu koji vlada u zemlji, nedavno povećala na 725 000 barela dnevno;

Q.     budući da je vojno zapovjedništvo SAD-a za Afriku (AFRICOM) odgodilo obuku za 5 000 do 8 000 libijskih vojnika zbog zaoštrenih sukoba među paravojnim postrojbama;

R.     budući da je parlament sa sjedištem u Tobruku 14. rujna 2014. otpustio predsjednika središnje banke nakon što je pokušao spriječiti da se iz banke prenesu sredstva dodijeljena novim zakonodavcima;

S.     budući da je brod s 250 migranata koji je plovio prema Europi potonuo ispred libijske obale te da su mnogi putnici poginuli, a spašeno je samo njih 36; budući da je u sličnoj nesreći koja se dogodila u kolovozu poginulo više od 100 Afrikanaca;

1.      ponavlja svoju osudu vojne intervencije u Libiji koju su pod pokroviteljstvom NATO-a vodili Francuska, Ujedinjena Kraljevina, Sjedinjene Američke Države i Kanada i kojom je prouzročeno sadašnje stanje;

2.      snažno se protivi bilo kakvoj dodatnoj vanjskoj vojnoj intervenciji u zemlji; no naglašava potrebu za sudjelovanjem svih strana u mirnom i političkom dijalogu; poziva sve strane da hitno dogovore primirje i da se obustave borbe, što je uvjet za sudjelovanje u sveobuhvatnom političkom dijalogu koji bi predvodila Libija kako bi se pokrenuo proces pomirenja te pomoglo da se ponovno uspostavi stabilnost u zemlji;

3.      duboko je zabrinut zbog trenutačne gospodarske i političke podjele zemlje koja pogoršava ionako loše stanje u kojemu se nalazi stanovništvo; ponovno potvrđuje svoju predanost ostvarivanju suvereniteta, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Libije; ponavlja da podržava neotuđivo pravo svih naroda na pristup resursima svoje zemlje i njihovu kontrolu;

4.      žali zbog sve većeg nasilja u Libiji; osuđuje upotrebu nasilja čija je posljedica velik broj ranjenih, ubijenih i raseljenih civila; poziva da se oni koji krše ili zloupotrebljavaju ljudska prava ili pak krše međunarodno humanitarno pravo smatraju odgovornima za svoja djela;

5.      potiče zemlje u regiji, Arapsku ligu i Afričku uniju da podrže hitan prekid neprijateljstva i konstruktivan angažman radi pronalaženja rješenja; s tim u vezi podržava inicijative kao što je alžirska inicijativa u partnerstvu s libijskim susjedima za pokretanje nacionalnog dijaloga među zaraćenim stranama;

6.      poziva da se potpuno prekine izvoz i dostavljanje oružja Libiji i regiji, da se prekine izvoz oružja zaljevskim državama te da zaljevske države, kao i zapadne zemlje koje to čine neizravno, prestanu financirati sve paravojne snage, što podrazumijeva obustavu nabave nafte s naftnih polja kojima upravljaju paravojne snage; poziva na pokretanje istrage o kršenju embarga na oružje nametnutog u skladu s rezolucijom 1970 Vijeća sigurnosti UN-a;

7.      podsjeća na to da Europska unija, mnoge njezine države članice i Sjedinjene Američke Države, koje su desetljećima podržavale Gadafija, a poslije i vojnu intervenciju NATO-a u Libiji, snose posebnu odgovornost za sadašnje stanje u toj zemlji;

8.      izražava duboko žaljenje zbog humanitarne krize u Libiji zbog koje su tisuće izbjeglica bile primorane pobjeći iz zemlje; poziva Vijeće, Komisiju i potpredsjednicu/Visoku predstavnicu da stave na raspolaganje sva potrebna financijska i humanitarna sredstva kako bi se pomoglo izbjeglicama; naglašava potrebu za pružanjem odgovarajuće humanitarne pomoći raseljenima;

9.      poziva EU da hitno promijeni svoju politiku u pogledu izbjeglica iz sjeverne Afrike; ponavlja svoje stajalište protiv Frontexa i vjeruje da, u skladu s načelom zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja imigranata (non-refoulement) ugrađenog u članak 19. stavak 2. Povelje o temeljnim pravima Europske unije, njegove mjere ne smiju dovesti do vraćanja osoba u Libiju ili neku drugu zemlju u kojoj su im životi u opasnosti;

10.    poziva EU da obustavi misiju EUBAM Libya jer se njome još više militarizira libijska granica i ginu izbjeglice; vjeruje da Europska Unija Libiji mora slati samo humanitarnu i civilnu pomoć;

11.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, predsjedniku Komisije, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, predsjednicima parlamenata država članica, misiji EUBAM Libya, UNSMIL-u te Vladi i Zastupničkom domu Libije.

(1)

SL C 51 E, 22.2.2013., str. 114.

(2)

Kanadsko trgovačko društvo Aeryon Labs Inc. dostavilo je Libiji bespilotne letjelice tipa Aeron Scout kojima je pružena pomoć libijskim pobunjenicima na njihovu putu ka Tripoliju. Obuku za upravljanje bespilotnim letjelicama provelo je privatno zaštitarsko društvo Zariba Security Corporation. Vidi: http://www.aeryon.com/news/pressreleases/271-libyanrebels.html

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti