Europski parlament,

–       uzimajući u obzir prijašnje rezolucije o bliskoistočnom mirovnom procesu, a posebno Rezoluciju od 29. rujna 2011. o stanju u Palestini(1) i Rezoluciju od 22. studenog 2012. o stanju u Gazi(2),

–       uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjsku politiku od 22. srpnja 2014. i 17. studenog 2014.,

–       uzimajući u obzir primjedbe Visoke predstavnice Federice Mogherini nakon sastanka Vijeća za vanjske poslove 17. studenog 2014.,

–       uzimajući u obzir izjave Visoke predstavnice Federice Mogherini o napadu na sinagogu Har Nof 18. studenog 2014. i terorističkom napadu u Jeruzalemu 5. studenog 2014. te izjavu njezine glasnogovornice o nedavnim događajima na Bliskom istoku od 10. studenog 2014.,

–       uzimajući u obzir primjedbe Visoke predstavnice Federice Mogherini nakon sastanka s izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom 7. studenog 2014.,

–       uzimajući u obzir izjavu Visoke predstavnice Federice Mogherini o posljednjim izraelskim najavama u vezi s naseljima od 5. studenog 2014.,

–       uzimajući u obzir izjavu glavnog tajnika UN-a Ban Ki-muna nakon telefonskih razgovora s izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom i palestinskim predsjednikom Mahmudom Abbasom 20. studenog 2014.,

–       uzimajući u obzir izjavu švedske vlade o službenom priznanju Države Palestine od 30. listopada 2014.,

–       uzimajući u obzir prijedlog koje su odobrili Donji dom britanskog parlamenta 13. listopada 2014., irski Senat 22. listopada 2014, španjolski parlament 18. studenog 2014. i francuska Nacionalna skupština tražeći od svojih vlada da priznaju Državu Palestinu,

–       uzimajući u obzir odluku Generalne skupštine UN-a od 29. studenog 2012. o dodjeljivanju statusa države promatračice bez članstva Palestini,

–       uzimajući u obzir odluku Knesseta od 8. prosinca 2014. o održavanju izvanrednih izbora u Izraelu 17. ožujka 2015.

–       uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.     budući da već više od pola stoljeća je stvaranje pravednog i trajnog mira između Izraelaca i Palestinaca, i između Arapa i Izraelaca u širem smislu, predstavlja ključno pitanje za međunarodnu zajednicu, uključujući Europsku uniju,

B.     budući da je nakon inicijative američkog državnog tajnika Johna Kerryja, koja usprkos svim nastojanjima nije donijela opipljive rezultate, i rata u Pojasu Gaze uslijedilo novo razdoblje potpunog zastoja mirovnog procesa;

C.     budući da zbog vakuuma nastalog uslijed nedostatnog napretka u mirovnom procesu napetosti između Izraela i Palestine ponovo rastu zbog čega umiru nevini civili; budući da je petero ljudi ubijeno, a više ih je ranjeno u terorističkom napadu na sinagogu Har Nof 18. studenog 2014.; budući da je nakon tog napada proteklih tjedana uslijedilo još terora i nasilja;

D.     budući da je Opća skupština Ujedinjenih naroda Palestini u studenom 2012. dodijelila status „države promatračice bez članstva u UN-u”;

E.     budući da je švedska vlada 30. listopada 2014. objavila službeno priznanje Države Palestine; budući da je Švedska prva država članica EU-a koja je priznala Državu Palestinu; budući da je drugih osam država članica – Bugarska, Cipar, Češka Republika, Mađarska, Malta, Poljska, Rumunjska i Slovačka – Državu Palestinu priznalo već prije pristupa Europskoj uniji;

F.     budući da je Donji dom parlamenta Ujedinjene Kraljevine 13. listopada 2014. odobrio prijedlog navodeći svoj stav da „vlada treba priznati Državu Palestinu pored Države Izraela i time pridonijeti jamčenju dogovorenog dvodržavnog rješenja”;

G.     budući da je irski Senat 22. listopada 2014. odobrio prijedlog u kojem „poziva vladu da formalno prizna Državu Palestinu i na međunarodnoj razini poduzme sve što je u njezinoj moći kako bi se pridonijelo jamčenju održivog dvodržavnog rješenja izraelsko-palestinskog sukoba”;

H.     budući da je španjolski parlament 18. studenog 2014. odobrio prijedlog u kojem se poziva vlada da prizna Palestinu kao državu, što bi trebao biti rezultat postupka pregovora između stranaka kojim se jamči mir i sigurnost za obje strane, poštovanje prava građana i regionalna stabilnost;

I.      budući da je francuska Nacionalna skupština 2. prosinca 2014. odobrila prijedlog kojim se vlada poziva da prizna Državu Palestinu u cilju trajnog razrješenja izraelsko-palestinskog sukoba u duhu dvodržavnog rješenja;

J.      budući da je slične inicijative pokrenulo nekoliko europskih država, uključujući Belgiju, Dansku, Portugal i Sloveniju;

K.     budući da je priznanje Države Palestine u nadležnosti država članica;

L.     budući da je Europski parlament u svojoj Rezoluciji od 29. rujna 2011. podržao i pozvao države članice EU-a da budu složne kada je riječ o legitimnom traženju Palestinaca da budu zastupljeni kao država u Ujedinjenim narodima;

M.    budući da je u svojoj Rezoluciji od 22. studenog 2012. Europski parlament podupro nastojanja Palestine da postane država promatračica bez članstva u Ujedinjenim narodima te je pozvao države članice EU-a i međunarodnu zajednicu da postignu sporazum u tom smjeru;

N.     budući da Europska unija posljednjih godina nije odigrala važnu političku ulogu kao posrednik u mirovnom procesu između Izraelaca i Palestinaca; budući da su na sastanku Vijeća za vanjske poslove 17. studenog 2014. ministri vanjskih poslova država članica odlučili poduprijeti nove inicijative o ponovnom pokretanju mirovnog procesa koji se temelji na mogućnosti stvaranja regionalnog okvira u suradnji sa SAD-om, članovima Vijeća sigurnosti UN-a i ključnim arapskim državama poput Egipta, Jordana i Saudijske Arabije;

O.     budući da je u svojim zaključcima od 17. studenog 2014. Vijeće za vanjske poslove potvrdilo da će budući razvoj odnosa EU-a s izraelskim i palestinskim partnerima ovisiti i o njihovim naporima u izgradnji dugoročnog mira temeljenog na dvodržavnom rješenju;

1.      poziva sve države članice EU-a da priznaju Državu Palestinu, što je u njihovoj nadležnosti, i izražava punu potporu nastojanjima Visoke predstavnice/potpredsjednice Federice Mogherini za poticanjem zajedničkog pristupa EU-a tom pitanju;

2.      poziva Izrael da prizna Državu Palestinu pod uvjetom da uz to priznanje uslijedi konačni dogovor o statusu između Izraelaca i Palestinaca;

3.      izražava duboku zabrinutost zbog sve većih napetosti između Izraelaca i Palestinaca; najstrože osuđuje sve činove terorizma ili nasilja nad nevinim izraelskim i palestinskim građanima, uključujući napad na sinagogu Har Nof u kojem je 18. studenog 2014. ubijeno petero ljudi i stalne valove nasilja u području Haram al-Sharif/Brdo hrama, te izražava sućut obiteljima žrtava; upozorava na opasnost daljnje eskalacije nasilja u svetištima uslijed kojih bi izraelsko-palestinski sukob mogao postati vjerski sukob; poziva na smirenje situacije i još jednom naglašava da su nenasilna sredstva jedini način za postizanje pravednog i dugotrajnog mira između Izraelaca i Palestinaca; naglašava da nasilni postupci mogu samo potaknuti ekstremizam na obje strane;

4.      pozdravlja nedavni posjet Visoke predstavnice/potpredsjednice Federice Mogherini Izraelu i Palestini, kao i njezinu predanost proaktivnom sudjelovanju u procesu kojem je cilj prekidanje začaranog kruga sukoba između Izraelaca i Palestinaca te stvaranje političkih uvjeta za istinski napredak u mirovnom procesu; podržava zaključke Vijeća za vanjske poslove od 17. studenog 2014. i izjave Visoke predstavnice;

5.      naglašava da će priznanje Države Palestine od strane država članica doprinijeti obnovi mirovnih pregovora između Izraelaca i Palestinaca na temelju vjerodostojnog i ozbiljnog sudjelovanja obaju strana što će dovesti do konkretnih i opipljivih rezultata u zadanom vremenskom roku;

6.      ponovo naglašava da je pravo Države Izrael na postojanje unutar sigurnih granica neupitno kao i pravo Palestinaca na samoodređenje i vlastitu državu; nastavlja u tom duhu podupirati dvodržavno rješenje na osnovi granica iz 1967., s Jeruzalemom kao glavnim gradom obaju država, i zajedničkim mirnim i sigurnim suživotom države Izrael i neovisne, demokratske, održive susjedne države Palestine, sastavljene od Pojasa Gaze, Istočnog Jeruzalema i Zapadne Obale; naglašava da se dvodržavno rješenje temelji na međusobnom priznanju dvaju država i općenitom međunarodnom priznanju obaju država; podsjeća u tom smislu na važnost arapske mirovne inicijative;

7.      poziva obje strane da se suzdrže od svakog postupka kojim bi se mogli narušiti održivost i izgledi dvodržavnog rješenja, posebno u vezi s izgradnjom izraelskih naselja i aktivnostima proširenja na Zapadnoj Obali, uključujući Istočni Jeruzalem, te s obzirom na kontinuirano izvlaštenje palestinske zemlje i izraelsko uništavanje palestinske imovine;

8.      vjeruje da bi Europska unija trebala preuzeti svoju odgovornost i postati istinski politički igrač i posrednik u bliskoistočnom mirovnom procesu, uključujući i temeljitu europsku strategiju i plan za izraelsko-palestinski sukob, koju bi se moglo iznijeti na međunarodnoj mirovnoj konferenciju uz sudjelovanje obaju strana i svih ključnih regionalnih i međunarodnih aktera;

9.      poziva na daljnju potporu i pomoć EU-a pri izgradnji palestinskih institucionalnih kapaciteta; ponovo u tom smislu naglašava važnost približavanja tijela palestinske vlade nacionalnog konsenzusa i njezine administracije u Pojasu Gaze kao i obustave izraelske blokade tog područja, uz hitno rješavanje legitimnih izraelskih bojazni kada je riječ o sigurnosti; uvjeren je da bi reaktivacija i moguće proširenje područja djelovanja i mandata misija EUBAM Rafah i EUPOL COPPS moglo znatno doprinijeti tim nastojanjima;

10.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, izaslaniku bliskoistočnog kvarteta, Knessetu i vladi Izraela, predsjedniku Palestinske samouprave, predsjedniku palestinske vlade nacionalnog konsenzusa i Palestinskom zakonodavnom vijeću.

(1) SL C 56 E, 26.2.2013., str. 104. (2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0454.