Prijedlog rezolucije - B8-0011/2015Prijedlog rezolucije
B8-0011/2015

PRIJEDLOG REZOLUCIJE o stanju u Libiji

12.1.2015 - (2014/3018(RSP))

podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika

Victor Boștinaru, Knut Fleckenstein, Ana Gomes, Richard Howitt, Pier Antonio Panzeri, Hugues Bayet, Alessia Maria Mosca, Miroslav Poche, Michela Giuffrida, Vincent Peillon, Miriam Dalli, Neena Gill, Goffredo Maria Bettini, Gilles Pargneaux, Liisa Jaakonsaari, Marlene Mizzi, Simona Bonafè, Nicola Caputo, Elena Valenciano, Tonino Picula, Sorin Moisă, Andi Cristea, Javi López, Tanja Fajon, Victor Negrescu, Zigmantas Balčytis, Afzal Khan, Boris Zala u ime Kluba zastupnika S&D-a

Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0011/2015

Postupak : 2014/3018(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
B8-0011/2015
Podneseni tekstovi :
B8-0011/2015
Rasprave :
Doneseni tekstovi :

B8‑0011/2015

Rezolucija Europskog parlamenta o stanju u Libiji

(2014/3018(RSP))

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Libiji, posebno one od 15. rujna 2011.[1], 22. studenog 2012.[2] te od 18. rujna 2014.[3],

–       uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2013/233/ZVSP od 22. svibnja 2013. o osnivanju misije Europske unije za pomoć u integriranom upravljanju granicama u Libiji (EUBAM Libya),

–       uzimajući u obzir imenovanje Bernardina Leóna kao posebnog predstavnika glavnog tajnika UN-a za Libiju od 14. kolovoza 2014.,

–       uzimajući u obzir paket mjera u okviru europske politike susjedstva iz rujna 2014.,

–       uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 14. lipnja 2012. o ljudskim pravima i sigurnosnoj situaciji u regiji Sahela[4],

–       uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. rujna 2012. o Godišnjem izvješću Vijeća Europskom parlamentu o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici[5], te svoju rezoluciju od 23. listopada 2013. o europskoj politici susjedstva: prema jačanju partnerstva[6],

–       uzimajući u obzir Ženevske konvencije iz 1949. i njihove Dodatne protokole iz 1977. te obvezu strana u oružanom sukobu da poštuju i osiguravaju poštovanje međunarodnog humanitarnog prava u svim okolnostima,

–       uzimajući u obzir Konvenciju o sigurnosti osoblja Ujedinjenih naroda i pridruženog osoblja te njezin Fakultativni protokol,

–       uzimajući u obzir zajedničku izjavu Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, Francuske, Njemačke, Italije, Malte, Španjolske i Ujedinjene Kraljevine o Libiji od 7. studenog 2014.,

–       uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjsku politiku od 15. kolovoza 2014., 30. kolovoza 2014., 20. listopada 2014., 17. i 18. studenog 2014. te 15. prosinca 2014.,

–       uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 26. kolovoza 2014., 16. prosinca i 30. prosinca 2014.,

–       uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 1970, 1973 (2011) i br. 2174 od 27. kolovoza 2014.,

–       uzimajući u obzir izvješće Misije potpore Ujedinjenih naroda u Libiji (UNSMIL) od 4. rujna 2014. pod naslovom „Pregled kršenja međunarodnih ljudskih prava i humanitarnog prava tijekom trenutačnog nasilja u Libiji” te njegovu dopunu od 27. prosinca 2014.,

–       uzimajući u obzir sastanak na vrhu skupine Sahel koji se održao 19. prosinca 2014. u Mauritaniji, na kojem su sudjelovali čelnici Mauritanije, Malija, Nigera, Čada i Burkine Faso,

–       uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.     budući da su Libijci u veljači 2011. izašli na ulice tražeći politička prava, ali su bili izloženi neselektivnoj represiji države kojom su pokrenuti devetomjesečni građanski sukob i zbacivanje Gadafijeva režima;

B.     budući da je Libija u lipnju 2014. održala treće opće demokratske i slobodne izbore za Zastupnički dom, kojim se zamjenjuje Opći nacionalni kongres izabran u srpnju 2012.;

C.     budući da je Libija suočena s eskalacijom borbi među lokalnim naoružanim skupinama, što podrazumijeva i napade na civile i civilnu imovinu te masovna kršenja i zloupotrebljavanja ljudskih prava, a u nekim slučajevima i ratne zločine;

D.     budući da je u sklopu sastanka na vrhu članova skupine Sahel 19. prosinca 2014. Vijeću za mir i sigurnost Afričke unije upućen službeni zahtjev za stvaranje „međunarodne vojne snage za intervenciju u Libiji”;

E.     budući da je Vijeće Arapske lige 5. siječnja 2015. na razini stalnih izaslanika sazvalo izvanrednu sjednicu kako bi se istražili razvoj događaja u vezi sa stanjem u Libiji te njegove ozbiljne posljedice;

F.     budući da su prema službenoj izjavi vlade od 3. siječnja 2015. paravojne skupine Islamske države ubile 14 vojnika libijske vojske te da je vlada pozvala međunarodnu zajednicu da državi ukine embargo na oružje kako bi se mogla suprotstaviti tim paravojnim skupinama koje opisuje kao teroriste;

G.     budući da je Ustavni ogranak pri Vrhovnom sudu 6. studenog 2014. proglasio neustavnim članak 30. stavak 11. Ustavne deklaracije, kako je izmijenjen sedmim amandmanom podržavajući preporuke „odbora iz veljače” koje su obuhvaćale i provedbu izbora za Zastupnički dom;

H.     budući da je Zastupnički dom odbio odluku Ustavnog ogranka pri Vrhovnom sudu od 6. studenog 2014. kojom se pokušava delegitimirati izabrani Zastupnički dom, smatrajući da su odlukom prekoračene ovlasti Suda, da je ona donesena pod pritiskom islamističkih paravojnih snaga u Tripoliju te da će Zastupnički dom, baš kao i vlada, nastaviti djelovati;

I.      budući da međunarodna zajednica pojačava svoje zalaganje za potporu mirnom rješenju sadašnje krize te s obzirom na njezin utjecaj na sigurnost regije i okoliša;

1.      poziva sve libijske strane da postignu sporazum o trenutačnom prekidu vatre, prestanku borbi i da se uključe u sveobuhvatan nacionalni politički dijalog;

2.      u potpunosti podržava posrednička nastojanja posebnog predstavnika glavnog tajnika UN-a za Libiju Bernardina Léona usmjerene prema pomoći libijskom narodu u pronalaženju sporazumnog rješenja krize i jamčenja jedinstva, upravljanja, stabilnosti i izgradnje institucija za postizanje mira;

3.      žali zbog još jedne odgode novog kruga mirovnih razgovora u cilju okončanja sve veće političke krize u Libiji koji su prvotno najavljeni za 5. siječnja 2015., a u kojima posreduje UN;

4.      podsjeća na to da nema vojnog rješenja sukoba;

5.      ne odobrava ponovljene napade na libijska naftna postrojenja u subotu 27. prosinca 2014., u kojima su zapaljeni spremnici u naftnom terminalu u Sidri; osuđuje, među mnogo drugih napada, zračne napade na ciljeve u gradu Misrati u nedjelju 28. prosinca 2014.; ne odobrava terorističke napade od 30. prosinca 2014. na hotel u Tobruku, u kojem se održavala sjednica Zastupničkog doma; izražava žaljenje zbog bombardiranja naftnog tankera u luci Derni i smrti dvaju člana posade kao i utjecaja tog čina na sigurnost okoliša; poziva sve strane da rade na smirivanju stanja i zaustave taj krug nasilja koji će zemlju odvesti u kaos i potpuni rat;

6.      među mnogim napadima na strane državljane koji su ranjeni ili ubijeni, oštro osuđuje nedavnu otmicu 13 radnika kršćana Kopta iz Egipta u gradu Sirti od strane islamističkih paravojnih snaga te ubojstvo triju ostalih u tjednu prije toga; izražava duboku zabrinutost zbog sve veće opasnosti od ekstremizma i terorizma u Libiji te oštro osuđuje sve vrste nasilja koje se temelje na ideologiji, spolu, političkoj opredijeljenosti, nacionalnosti ili vjeri;

7.      ponavlja svoju podršku izabranom Zastupničkom domu u Tobruku kao jedinom legitimnom parlamentu nakon izbora u lipnju 2014.; ponavlja svoj poziv Zastupničkom domu i službenoj vladi da rade na uključiv i transparentan način, da svoje zadaće izvršavaju na temelju vladavine prava i ljudskih prava te da se konstruktivno uključe u sveobuhvatan nacionalni politički dijalog u interesu cijele zemlje;

8.      pozdravlja to što je Ustavotvorna skupština 24. prosinca 2014. objavila početni rad svojih tematskih odbora; potiče Ustavotvornu skupštinu da nastavi sa svojim radom na transparentan i sveobuhvatan način; ističe važnost rada Ustavotvorne skupštine te poziva sve Libijce da nastave poštivati njezinu nezavisnost kako bi mogla dovršiti zadatak za koji je ovlaštena;

9.      poziva susjedne države i regionalne aktere, posebno Egipat, Katar, Saudijsku Arabiju, Tursku i Ujedinjene Arapske Emirate da se suzdrže od radnji kojima bi se mogle pojačati trenutačne podjele te potkopati demokratska tranzicija u Libiji te da u potpunosti podrže proces iz Ghadamesa pod vodstvom UN-a; podsjeća na to da oni koji su aktivno stvarali prepreke zajedničkom političkom rješenju krše rezolucije Vijeća sigurnosti o Libiji te se moraju suočiti s posljedicama svoga djelovanja;

10.    naglašava potrebu za zajedničkim i usklađenim djelovanjem svih 28 država članica pod nadzorom Visoke predstavnice kako bi se odvratilo države članice od poduzimanja radnji kroz vlastitu diplomaciju, što ne bi predstavljalo rješenje problema;

11.    podsjeća na snažnu opredijeljenost EU-a za jedinstvo i teritorijalnu cjelovitost Libije te potrebu za sprječavanjem širenja terorizma; podsjeća na Rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 2174 usvojenu 27. kolovoza 2014. kojom su postojeće međunarodne sankcije nametnute Libiji proširene na kaznenu odgovornost osoba koje sudjeluju u djelima ili podržavaju djela kojima su „ugroženi mir, stabilnost ili sigurnost Libije, ili kojima se ometa ili dovodi u pitanje uspješni završetak njezine političke tranzicije”; poziva EU da razmotri daljnje radnje uključujući restriktivne mjere;

12.    izražava svoju solidarnost s libijskim narodom te oštro osuđuje nedavne vojne radnje i nasilje te kršenja i zloupotrebljavanja ljudskih prava koja proizlaze iz trenutnih borbi i vojnih operacija; izražava duboku zabrinutost zbog patnji libijskog civilnog stanovništva i svih migranata, iseljenika i izbjeglica koji su zapeli u Libiji; napominje da su borbe u zapadnoj i istočnoj Libiji, kao i na jugu zemlje, u zadnjim mjesecima dovele do stotina civilnih žrtava, masovnog raseljavanja i teškog humanitarnog stanja za osobe zarobljene u područjima konflikta;

13.    napominje sa zabrinutošću utjecaj na regionalnu i europsku sigurnost, uključujući sigurnost okoliša, što je rezultat opće nesigurnosti i pogoršanja funkcioniranja vlasti u Libiji; podsjeća na to da su borbe dovele do dramatične eskalacije i kaosa, brojnih žrtava i razaranja strateške infrastrukture; i dalje je zabrinut zbog širenja oružja, streljiva, eksploziva i krijumčarenja naoružanja, što predstavlja opasnost za stanovništvo, stabilnost Libije i regije; s dubokom zabrinutošću prima na znanje jačanje terorističkog središta u južnoj Libiji te napominje opasnost da će ta regija služiti skupini Da'esh kao sigurno utočište i baza za obučavanje;

14.    podsjeća na to da se sve strane u Libiji moraju obavezati na zaštitu civila u svako doba, kao i na to da se sa svim zatočenima postupa u skladu s međunarodnim ljudskim pravima i humanitarnim pravom; podsjeća na to da napadi namjerno usmjereni na osoblje koje pruža humanitarnu pomoć ili radi u misiji očuvanja mira u skladu s Poveljom UN-a, a radi zaštite civila ili civilnih objekata prema međunarodnom pravu oružanog sukoba, predstavljaju ratne zločine iz Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda;

15.    odaje priznanje Tunisu za gostoprimstvo koje je iskazao primajući otprilike 1,5 milijuna libijskih građana koji se trenutno nalaze u Tunisu bježeći od nasilja; traži od EU-a da za tu zadaću pruži financijsku i logističku pomoć tuniskoj vladi; poziva na daljnju humanitarnu, financijsku i političku podršku EU-a i međunarodne zajednice pri rješavanju humanitarne situacije u Libiji, teškog položaja osoba raseljenih unutar zemlje kao i izbjeglica te civila koji su suočeni s narušenim pristupom osnovnim uslugama;

16.    ponavlja svoj poziv Visokoj predstavnici da preispita mandat misije EU-a za pomoć u integriranom upravljanju granicama (EUBAM) u Libiji koja je trenutno na čekanju te se nalazi u Tunisu kako bi se uzela u obzir drastično izmijenjena situacija u zemlji te radi stvaranja prikladno usklađene misije zajedničke sigurnosne i obrambene politike koja će djelovati u dogovoru s UN-om i regionalnim partnerima u slučaju da se pronađe političko rješenje; zauzima stajalište da bi ta misija zajedničke sigurnosne i obrambene politike trebala biti usmjerena k podršci provedbe političkog rješenja, da bi trebala dati prednost reformi sigurnosnog sektora, razoružanju, demobilizaciji i reintegraciji te da bi također trebala ponuditi odgovor na ostale hitne potrebe upravljanja; dodatno izražava stajalište da bi u svjetlu dugotrajnog rata u Libiji i produbljenja nestabilnosti te ozbiljnih prijetnji europskoj sigurnosti, misija zajedničke sigurnosne i obrambene politike trebala biti spremna sudjelovati u radnjama za stabilizaciju Libije koje će se odvijati pod ovlasti i koordinacijom Vijeća sigurnosti UN-a;

17.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, libijskoj vladi i Općem nacionalnom kongresu, glavnom tajniku UN-a, Arapskoj ligi i Afričkoj uniji.