Prijedlog rezolucije - B8-0012/2015Prijedlog rezolucije
B8-0012/2015

PRIJEDLOG REZOLUCIJE o situaciji u Egiptu

12.1.2015 - (2014/3017(RSP))

podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika

Victor Boștinaru, Richard Howitt, Afzal Khan, Josef Weidenholzer, Elena Valenciano, Ana Gomes, Neena Gill, Jeppe Kofod, Arne Lietz, Alessia Maria Mosca, Goffredo Maria Bettini, Brando Benifei, Michela Giuffrida, Miroslav Poche, Tonino Picula, Alessandra Moretti, Liisa Jaakonsaari, Nicola Caputo, Marlene Mizzi, Sorin Moisă, Ricardo Serrão Santos, Andrejs Mamikins, Pier Antonio Panzeri, Tanja Fajon, Javi López, Victor Negrescu, Zigmantas Balčytis, Boris Zala u ime Kluba zastupnika S&D-a

Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0012/2015

Postupak : 2014/3017(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
B8-0012/2015
Podneseni tekstovi :
B8-0012/2015
Rasprave :
Doneseni tekstovi :

B8‑0012/2015

Rezolucija Europskog parlamenta o situaciji u Egiptu

(2014/3017(RSP))

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Egiptu, a posebno rezoluciju od 14. srpnja 2014. o situaciji u Egiptu[1],

–       uzimajući u obzir Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava,

–       uzimajući u obzir preliminarnu izjavu od 29. svibnja 2014. misije EU-a za promatranje izbora na predsjedničkim izborima u Egiptu,

–       uzimajući u obzir izjave od 23. lipnja 2014. glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona i Visoke povjerenice UN-a za ljudska prava Navi Pillay, o kaznama zatvora izrečenim više novinara i potvrđivanju smrtnih kazni izrečenih više članova Muslimanskog bratstva i njegovih pristaša,

–       uzimajući u obzir Sporazum o pridruživanju između EU-a i Egipta iz 2001., koji je stupio na snagu 2004., a osnažen je akcijskim planom iz 2007., te izvješće Komisije o napretku u njegovoj provedbi od 20. ožujka 2013.,

–       uzimajući u obzir Ustav Egipta usvojen na referendumu 14. i 15. siječnja 2014., a posebno njegove članke 65., 70., 73., 75. i 155.,

–       uzimajući u obzir Međunarodni sporazum o građanskim i političkim pravima iz 1966., čiji je Egipat potpisnik,

–       uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–       uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.     budući da su sloboda izražavanja i sloboda okupljanja neophodni stupovi demokratskog i pluralističkog društva; budući da su sloboda tiska i medija ključni elementi demokracije i otvorenog društva; budući da su egipatskim Ustavom usvojenim 2014. zaštićene temeljne slobode, uključujući i slobodu izražavanja i okupljanja;

B.     budući da su nakon vojnog puča u srpnju 2013., kršenja temeljnih sloboda i ljudskih prava – što podrazumijeva uhićenja, nasilje, huškanje, govor mržnje, zlostavljanje, zastrašivanje i cenzuru, koje protiv političkih protivnika, mirnih prosvjednika, novinara, autora blogova, sindikalista, aktivista civilnog društva i manjina provode državne vlasti, snage sigurnosti i ostale skupine – u Egiptu poprimila alarmantne razmjere;

C.     budući da je, s obzirom da parlament ne postoji, vlada predsjednika Abdela Fattaha al-Sisija donijela brojne represivne zakone, kao što je Zakon br. 136. iz 2014. donesen predsjedničkim ukazom kojim se sva društvena imovina pretvara u vojne objekte, što za najizravniju posljedicu ima to što se za svaki zločin počinjen na području koje je društvena imovina može voditi sudski postupak pred vojnim sudovima i to uz retroaktivni učinak;

D.     budući da je procijenjeno da je zbog prekomjerne i proizvoljne uporabe sile snaga sigurnosti od srpnja 2013. nadalje ubijeno oko 1400 prosvjednika; budući da je 14. kolovoza 2013. oko 1000 prosvjednika ubijeno tijekom nasilnog rastjerivanja pasivnog otpora pristaša bivšeg predsjednika Morsija na trgovima Raba al-Adavija i al-Nahda; budući da tijekom prošle godine nijedan pripadnik snaga sigurnosti nije odgovarao za takva nedjela i ostale povrede počinjene protiv prosvjednika;

E.     budući da je više od 800 civila upućeno vojnim tužiteljima na temelju Zakona br. 136; budući da je retroaktivna primjena zakona u suprotnosti s člankom 95. egipatskog Ustava u kojem je navedeno da se kazne mogu primijeniti samo na djela počinjena nakon datuma stupanja na snagu zakona kojim se one propisuju; budući da je Afrička komisija za ljudska prava i prava naroda, tumačeći Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda, čiji je potpisnik i Egipat, izjavila da vojni sudovi ni u kojim okolnostima ne bi trebali imati nadležnost nad civilima; budući da se u članku 93. egipatskog Ustava navodi da međunarodni sporazumi i konvencije o ljudskim pravima čiji je Egipat potpisnik imaju snagu zakona; budući da je stoga Zakon br. 136 iz ukaza predsjednika Al-Sisija iz listopada 2014. protuustavan;

F.     budući da je Kasacijski sud, najviši sud u Egiptu, presudio da je na suđenjima novinarima Al Jazeere Mohammedu Fahmyju, Peteru Gresteu i Baheru Mohamedu bilo proceduralnih propusta; budući da ta tri novinara ipak čekaju ponovno suđenje i budući da optužbe da su „lažirali vijesti” i da su „povezani s Muslimanskim bratstvom” nisu odbačene;

G.     budući da je 2. prosinca 2014. egipatski kazneni sud nepravomoćno osudio na smrt 188 optuženika u trećem takvom masovnom izricanju kazni 2014.; budući da su ta masovna suđenja u načelu bila usmjerena na članove Muslimanskog bratstva, najvećeg oporbenog pokreta u Egiptu, koji su vlasti u prosincu 2013. proglasile terorističkom skupinom; budući da se povrede najosnovnijih ljudskih prava nastavljaju, s proizvoljnim uhićenjima desetaka tisuća osumnjičenih članova i pristaša Muslimanskog bratstva; budući da su ti sudski postupci u suprotnosti s najosnovnijim standardima pravnog postupka te se pojedince zadržava bez podizanja optužnice, kao što je slučaj Abdela Meguida Mashalyja, savjetnika svrgnutog predsjednika Mohammada Morsija;

H.     budući da je trenutno pritvoreno 167 članova donjeg i gornjeg doma parlamenta izabranog 2011.;

I.      budući da ta nedavna sudska praksa baca ozbiljnu sumnju na neovisnost pravosudnog sustava i njegovu sposobnost osiguravanja odgovornosti; budući da prije svega presude koje rezultiraju smrtnom kaznom ugrožavaju izglede za dugoročnu stabilnost u Egiptu;

J.      budući da stroga ograničenja za nevladine organizacije i političke udruge koje djeluju u Egiptu imaju za učinak potpuno ukidanje civilnog društva;

K.     budući da vlada predsjednika Al-Sisija na višestruke načine krši vlastiti plan za ponovnu uspostavu demokracije, posebice jer nije ispunila svoje obećanje da će održati slobodne i poštene parlamentarne izbore u roku od šest mjeseci nakon usvajanja Ustava na referendumu 15. siječnja 2014.;

L.     budući da je 20 egipatskih državljana koji su svi bili koptski kršćani, oteto u Libiji u dva odvojena incidenta; budući da je libijski plemenski vođa izjavio da je njih 13 oslobođeno, no egipatsko je Ministarstvo vanjskih poslova opovrgnulo ta izvješća; budući da ti incidenti naglašavaju nestabilno geopolitičko okružje Egipta i ozbiljnost terorističke prijetnje koja proizlazi, između ostalog, iz raspada Libije;

M.    budući da povrede osnovnih ljudskih prava u Egiptu koje podupire država, osobito na poluotoku Sinaj, pogoršavaju prijetnju terorizmom doprinoseći usponu ekstremističkih organizacija koje se prisežu na odanost terorističkoj „Islamskoj državi”;

N.     budući da je 7. prosinca 2014. godine velika skupina muškaraca uhićena zbog „protuprirodnog bludaˮ u javnom kupalištu u Kairu; budući da je namjerno javno sramoćenje tih muškaraca koje je uslijedilo u medijima primjer sve intenzivnijeg vladinog pritiska na lezbijsku, homoseksualnu, biseksualnu i transrodnu (LGBT) zajednicu u Egiptu;

O.     budući da se, u skladu s revidiranom Europskom politikom susjedstva i prije svega pristupom „više za više”, razina i opseg angažmana EU-a u Egiptu temelje na poticajima i stoga ovise o napretku koji Egipat postigne u pogledu demokracije, vladavine prava, ljudskih prava i jednakosti spolova;

1.      izražava svoju duboku zaprepaštenost zbog nepopustljivog napada egipatskih vlasti na ljudska prava, osobito na slobodu izražavanja, udruživanja i okupljanja, politički pluralizam i vladavinu prava, što su bile osnovne težnje egipatskog naroda u njegovom uspješnom svrgavanju predsjednika Hosnija Mubaraka u veljači 2011., a kojem svjedoči od vojnog puča u srpnju 2013.;

2.      poziva egipatske vlasti na hitno i bezuvjetno puštanje svih osoba pritvorenih samo zbog ostvarivanja svog prava na slobodu izražavanja i mirno okupljanje, uključujući puštanje boraca za ljudska prava Yare Sallam i Sannae Ahmed Seif; poziva egipatske vlasti da ponište zabranu Pokreta mladih 6. travnja i kazne izrečene aktivistima te organizacije te da prestanu proglašavati glavnu oporbenu organizaciju Muslimansko bratstvo terorističkom organizacijom; ponavlja da samo izgradnja uistinu pluralističkog društva u kojem se poštuje raznolikost stavova i životnih stilova može osigurati dugoročnu stabilnost i sigurnost u Egiptu

3.      poziva egipatske vlasti da izmijene osude na smrt donesene bez uzimanja u obzir pravnog postupka kojim se poštuju prava optuženika, da stave izvan snage represivne i protuustavne zakone koji oštro ograničavaju osnovna ljudska prava i slobode, posebice Zakon br. 136 iz 2014. donesen predsjedničkim ukazom; poziva ih da ponište sve presude protiv civila koje su od srpnja 2013. donijeli vojni sudovi; poziva na oslobađanje 167 članova parlamenta izabranog u 2011. koji su trenutno u pritvoru;

4.      uzima na znanje presudu Kasacijskog suda da je potrebno pokrenuti ponovno suđenje novinarima Al Jazeere Mohammedu Fahmyju, Peteru Gresteu i Baheru Mohamedu; napominje, međutim, da se ta presuda temelji samo na formalnim pitanjima i da bi sva tri novinara trebala biti hitno i bezuvjetno oslobođena te da bi optužbe za „lažiranje vijesti” i „povezanost s Muslimanskim bratstvom” trebale biti odbačene;

5.      zaprepašten je zbog gubitka nezavisnosti i nepristranosti kaznenopravnog sustava u Egiptu, koji je postao vladino sredstvo represije; naglašava važnost diobe vlasti kao temeljnog načela demokracije i predlaže reformu zakona o pravosudnim tijelima kako bi se osigurala stvarna dioba vlasti koja bi dovela do nezavisnog i nepristranog rada pravosuđa;

6.      poziva egipatska nadležna tijela da Zakon o prosvjedu stave izvan snage ili ga izmjene te da revidiraju novi prijedlog zakona o nevladinim organizacijama koji je predstavilo Ministarstvo društvene solidarnosti u skladu s člancima 65., 73. i 75. egipatskog Ustava, međunarodnim standardima i egipatskim međunarodnim obvezama, te da osiguraju da svi postojeći i budući zakoni u zemlji budu usklađeni s Ustavom i navedenim standardima i obvezama;

7.      strogo osuđuje i poziva da se bez odgode okončaju svi oblici nasilja, huškanja, govora mržnje, zlostavljanja, zastrašivanja ili cenzure koje protiv političkih protivnika, prosvjednika, novinara, autora blogova, sindikalista, boraca za prava žena, aktera civilnog društva i manjina provode državne vlasti, snage sigurnosti i službe te ostale skupine u Egiptu; podsjeća egipatsku vladu na njezinu odgovornost da u zemlji zajamči sigurnost i zaštitu svih građana neovisno o njihovim političkim stavovima, pripadnosti ili vjeroispovijesti, kao i slobodu okupljanja, udruživanja i izražavanja te slobodu tiska bez proizvoljnih ograničenja i cenzure; poziva egipatske vlasti na predanost dijalogu i nenasilju te uključivom upravljanju;

8.      ističe potrebu za hitnim, nepristranim i nezavisnim istragama povreda ljudskih prava i za osiguravanjem pozivanja na odgovornosti onih koji su odgovorni za ta kršenja; poziva Vijeće da razmotri izricanje ciljanih sankcija pojedincima za koje se zna da su bili uključeni u ozbiljna kršenja ljudskih prava;

9.      izražava ozbiljne sumnje u pogledu pravednosti, uključivosti i vjerodostojnosti parlamentarnih izbora najavljenih najkasnije za ožujak 2015. s obzirom na kontinuirana ograničenja osnovnih ljudskih prava i sloboda te revidirani izborni okvir koji ne jamči odgovarajuće pluralistički i reprezentativni izborni postupak; traži, ako EU dobije poziv da promatra ove izbore, da potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica podnese izvješće Parlamentu u svrhu zajedničke procjene opravdanosti i izvedivosti misije EU-a za promatranje izbora s obzirom na trenutnu situaciju bez osnovnih jamstava slobodnih i poštenih izbora;

10.    potiče potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu, Vijeće i Komisiju da provedu politike EU-a prema Egiptu u duhu načela „više za više” i „manje za manje”, čime bi sva daljnja pomoć egipatskoj vladi, uključujući financijsku pomoć, bila uvjetovana ostvarenjem posebnih mjerila za poboljšanje u području ljudskih prava;

11.    poziva cijeli EU na zabranu izvoza u Egipat nadzornih tehnologija koje bi se mogle upotrijebiti za špijuniranje i represiju građana te za zabranu, u skladu s Wassenaarskim aranžmanom, izvoza sigurnosne opreme ili vojne pomoći koje bi se mogla upotrijebiti za gušenje mirnih prosvjeda;

12.    izražava svoju punu solidarnost s egipatskim građanima u njihovoj borbi protiv terorizma i nasilnog ekstremizma; uviđa ulogu Egipta na čelu borbe protiv terorizma i posljedice raspada države na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi, posebice Libije; poziva na hitno i bezuvjetno puštanje svih otetih egipatskih građana koji su trenutno zadržani u Libiji; međutim, upozorava da povrede ljudskih prava koje podupire država, osobito na poluotoku Sinaj, pogoršavaju terorističku prijetnju privlačeći one koji su oštećeni i nezadovoljni u terorističke organizacije od koji su neke objavile svoju odanost terorističkoj „Islamskoj državi”;

13.    pozdravlja aktivno sudjelovanje Egipta u naporima mirovnog posredovanja između izraelskih i palestinskih frakcija; ističe, međutim, da to posredovanje može postići svoj puni potencijal samo ako Egipat sam postane država koja poštuje osnovna ljudska prava i slobode te ne diskriminira niti jednu mirnu političku silu u državi; nadalje je zabrinut da širenje zaštitnog pojasa na Gazu koje Egipat provodi u svrhu borbe protiv krijumčarenja oružja može biti kontraproduktivno jer uključuje veliko uništavanje kuća i iseljavanje obitelji iz Rafaha;

14.    potiče egipatske vlasti da prestanu kriminalizirati pripadnike LGBT skupine zbog izražavanja svog spolnog opredjeljenja i prava na okupljanje na osnovi zakona o „protuprirodnom bludu” te da oslobode sve pripadnike LGBT skupine koji su uhićeni i zatvoreni prema tom zakonu; potiče egipatsku vladu da usvoji nacionalne strategije za borbu protiv nasilja nad ženama i pripadnicima LGBT skupine i za suzbijanje svih oblika diskriminacije, osiguravajući tijekom tog procesa djelotvorno savjetovanje i uključivanje skupina za prava žena i pripadnika LGBT zajednice i ostalih organizacija civilnog društva;

15.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, parlamentima i vladama država članica te predsjedniku Arapske Republike Egipta i njegovoj privremenoj Vladi.