PRIJEDLOG REZOLUCIJE o prioritetima Europskog parlamenta za program rada Komisije za 2015.
12.1.2015 - (2014/2829(RSP))
u skladu s člankom 37. stavkom 3. Poslovnika i Okvirnim sporazumom o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije
Gabriele Zimmer u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a
B8‑0039/2015
Rezolucija Europskog parlamenta o prioritetima Europskog parlamenta za program rada Komisije za 2015.
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o programu rada Komisije za 2015. (COM (2014)0910),
– uzimajući u obzir Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije[1], posebno njegov Prilog IV.,
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o planu ulaganja za Europu (COM(2014)0903),
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o reviziji gospodarskog upravljanja – izvješće o primjeni uredbi (EU) br. 1173/2011, 1174/2011, 1175/2011, 1176/2011, 1177/2011, 472/2013 i 473/20131 (COM(2014)0905),
– uzimajući u obzir zaključke Europskog Vijeća sa sastanka 18. prosinca 2014.,
– uzimajući u obzir članak 37. stavak 3. Poslovnika,
A. budući da se EU i dalje bori s najgorom gospodarskom i socijalnom krizom od svoga osnutka, uz gospodarstva koja stagniraju i deflaciju koja prijeti, visoku stopu nezaposlenosti, sve manja socijalna i radnička prava i sve veću socioekonomsku nejednakost, zbog čega se EU nalazi pred nezapamćenim izazovima;
B. budući da je uzrok trenutačne krize velikim dijelom uvođenje eura jer ta valuta ima znatne strukturne nedostatke, što naposljetku znači da nije bila primjerena za uporabu; vjeruje da nedostaci uključuju manjak nadzora nad stotinama milijardi eura koji su iz tzv. ključnih država dospjeli u periferne države i nedostatak planiranja jer nisu postojale strukture kojima bi se mogla sanirati šteta nastala iznenadnom, masovnom transnacionalnom promjenom valute; budući da sve države članice dijele odgovornost zbog strukturnih nedostataka eura, a teret zaduženja koji je uzrok tih nedostataka vrlo je neujednačeno rasprostranjen pa neke države profitiraju dok su druge zapale u tešku depresiju; budući da problem suštinskih nedostataka i neravnoteže još nije riješen;
C. budući da institucije EU-a nameću daljnja ograničenja na nacionalne proračune; budući da će posljedica takve politike biti sve veća nezaposlenost, dodatno smanjenje plaća, kasnija dob za odlazak u mirovinu, manje javnog trošenja u područjima kao što su obrazovanje i zdravlje i smanjena potrošnja, pri čemu će se utirati put radikalnom programu privatizacije stvarajući time uvjete za daljnje produbljenje trenutačne gospodarske i socijalne krize;
D. budući da je sedam godina nakon izbijanja financijske krize financijska industrija i dalje nedovoljno regulirana, te, usprkos nedavnom testiranju otpornosti koje je proveo ESB, postoji opasnost od održavanja na životu „banaka zombijaˮ, čime se ometa dotok kredita u poduzeća i kućanstva;
E. budući da se raspravama o tzv. uniji tržišta kapitala pokazuje da je financijski lobi snažniji no ikad jer oživljavanjem tržišta za otrovne proizvode kao što su vrijednosnice osigurane imovinom želi maksimalno povećati svoju slobodu djelovanja i zaradu;
F. budući da se usvojenim pravnim sredstvima kao što je paket o ekonomskom upravljanju suverenim i demokratski izabranim vladama država članica i demokratskom nadzoru koji vrše građani Europe, između ostalog kroz nacionalne parlamente, oduzima pravo odlučivanja o politici te se time uspostavlja stalna štednja koja Europu vodi u dugoročnu gospodarsku depresiju;
G. budući da su porezni sustavi osmišljeni u korist velikih poduzeća, a ne običnih građana; budući da se štednjom i mjerama stroge fiskalne discipline uz velike gubitke vladinih prihoda zbog utaje i izbjegavanja plaćanja poreza stvara dodatni pritisak na proračune država članica i potkopava interes poreznih obveznika i radnika u Uniji;
H. budući da se postavlja važno pitanje socijalne pravde s obzirom na činjenicu da, dok europski građani pate zbog programa štednje i neoliberalnih strukturnih reformi, potpuno legalno postoje tajni porezni dogovori, izbjegavanje poreza na globalnoj razini i prijenos zarade u porezne oaze;
I. ističe da je skandal povezan s ulogom predsjednika Komisije u spletkama za izbjegavanje poreza u Luksemburgu ugrozio vjerodostojnost Komisije, posebno u odnosu na njezin navedeni cilj borbe protiv poreznih oaza, izbjegavanja poreza, poreznih prijevara te u vezi s promicanjem poštenog poreznog sustava kojem pridonose svi članovi društva;
J. budući da klimatska kriza i dalje predstavlja prijetnju stabilnosti, zdravlju i egzistenciji društava diljem svijeta kao i dobrobiti životinja i bioraznolikosti; budući da je klimatska politika EU-a nedostatna te je potreba za stvarnom promjenom proizvodnog sustava zasjenjena željom za povećanjem konkurentnosti Unije na globalnom tržištu;
K. budući da se politikama ne samo nije uspjelo oporaviti održivo i uključivo gospodarstvo koje je u stanju stvoriti dostojanstvena radna mjesta za milijune nezaposlenih ili podzaposlenih osoba u Europskoj uniji, kao i visoku razinu socijalnih usluga štiteći pri tome okoliš, već se neodgovarajućim politikama stvorilo duboko nepovjerenje građana prema ideji da EU može riješiti probleme s kojima se svakodnevno suočavaju;
L. budući da su veća transparentnost, otvorenost i demokratizacija EU-a, uključujući aktivnije sudjelovanje građana u oblikovanju Unije, ključni za obnavljanje povjerenja građana u EU, a time i za dugoročni opstanak Unije;
M. ističe da postoji potreba za radikalnom promjenom politike u odnosu na trenutačne politike Komisije prema politikama kojima se osnažuje EU i nastojanja država članica da stvore održivi gospodarski rast, punu zaposlenost i suzbiju siromaštvo, socijalnu isključenost i nejednakost u prihodima;
DIO 1.
1. izražava duboko nezadovoljstvo zbog toga što program rada Komisije za 2015. ne sadrži zakonodavne prijedloge koji su osmišljeni i o kojima se raspravljalo u prethodnom razdoblju;
2. snažno osuđuje Komisijino načelo političkog diskontinuiteta jer se time potpuno potkopavaju prava koja Europski parlament ima kao suzakonodavac; ustraje u tome da odluka o povlačenju zakonodavnog predmeta mora biti posljedica procesa odlučivanja; snažno se suprotstavlja predloženom povlačenju prijedloga o rodiljnom dopustu te paketa o otpadu, revizije politike o čistom zraku i inicijative o cirkularnoj ekonomiji koji su utvrđeni kao ključni za održivi rast te dobrobit i zdravlje građana EU-a;
3. duboko žali zbog nedavnog pokušaja Komisije da se umiješa u nacionalne izbore u Grčkoj; ustraje u tome da se Komisija suzdrži od uplitanja u demokratske procese u državama članicama;
4. žali što je, usprkos implicitnom obećanju u naslovu, program rada Komisije „Novi početakˮ u suštini nastavak neuspješnih politika fiskalne konsolidacije, strukturnih reformi i deregulacije;
5. vjeruje da se program rada stoga ne suočava s najvažnijim izazovima pred kojima se EU danas nalazi, a to su gospodarstva u stagnaciji, prijetnja deflacije, visoka stopa nezaposlenosti, sve manja socijalna prava i prava radnika, sve veće socioekonomske nejednakosti i visoki javni i vanjski dug; ustraje u tome da se gospodarska, socijalna, klimatska i politička kriza može nadići samo radikalnom novom politikom u kojoj su ljudi, životinje i okoliš u središtu svih politika, a ne interesi financijskih tržišta;
6. kritizira najistaknutiji dio programa rada, predloženi plan ulaganja, kao potpuno nedostatan za poticanje ulaganja jer sadrži konceptualne pogreške s obzirom da se njime predlaže privatizacija dobitka, a javno snošenje gubitaka te mu nedostaju potrebna financijska sredstva za suzbijanje goleme razlike između potražnje i ulaganja u EU-u; nadalje naglašava potrebu da se Europski fond za strateška ulaganja zamijeni snažnim Europskim programom ulaganja za održivi razvoj, zapošljavanje i socijalnu uključenost kako bi se potaknuo kvalitetan i socijalno ujednačen rast;
7. duboko žali zbog činjenice da programu rada nedostaje socijalna i ekonomska dimenzija; jednako tako žali zbog odsustva kulturne, obrazovne i politike mladih; ističe da su mjerama štednje potkopane javne usluge i ugrožen je učinak obrazovanja i osposobljavanja na gospodarski oporavak; podsjeća da potpora kreativnim zanimanjima i industriji, kao i cjeloživotnom učenju, mora biti jedan od glavnih prioriteta u borbi protiv nezaposlenosti, siromaštva i nejednakosti;
8. naglašava činjenicu da je razina javnog i vanjskog duga perifernih država članica EU-a među najvišima na svijetu, što je dokaz neravnomjerne naravi procesa integracije; podsjeća da je taj dug u velikoj mjeri nastao zbog spašavanja financijskih institucija koje su se prethodno bavile malverzacijama i špekulacijama što je bilo moguće zahvaljujući nedostatku odgovarajućih propisa i demokratske kontrole gospodarstva; navodi činjenicu da je javni dug bio izgovor za nametanje mjera štednje, a njihove su posljedice veće siromaštvo, kršenje temeljnih socijalnih i ljudskih prava i još veće zaduženje; smatra da je nužno hitno se suočiti s problemom duga, ponovno pregovarati o njemu (restrukturirati ga i znatno umanjiti) i dovesti ga do prihvatljive razine jer je to pitanje elementarne pravde; poziva Komisiju da donese zakonodavni prijedlog kojim se bankama zabranjuje zapljena imovine običnih građana pogođenih krizom;
9. ustraje u tome da Komisija revidira prikladnost i učinkovitost propisa (REFIT) kako bi se zajamčilo da se plan bolje regulacije i pojednostavljenja ne koristi kao izlika za deregulaciju, kojom se smanjuje socijalna zaštita radnika, zaštita potrošača, ekološki standardi, standardi o dobrobiti životinja i socijalni dijalog;
10. ustraje u tome da Komisija i države članice pokažu stvarnu političku odlučnost u oporezivanju stvarnih vlasnika bogatstva te da se razvije sveobuhvatna strategija s konkretnim i učinkovitim zakonodavnim mjerama, pri čemu se prije svega treba usredotočiti na međunarodno poslovanje, prijenos višenacionalne dobiti i transakcije unutar grupacije, zabranu off-shore poduzeća i poreznih oaza i određivanje minimalnih stopa poreza na dobit;
11. poziva Komisiju da zajamči da se sve buduće zakonodavstvo podvrgne procjeni učinka u odnosu na socijalna i temeljna prava; posebno bi paketi o gospodarskom upravljanju, imigracijska politika, programi EU-a za masovno prikupljanje, obradu, prijenos i pohranu podataka trebali biti prethodno procijenjeni kako bi se utvrdila njihova usklađenost s temeljnim pravima;
DIO 2.
POLITIČKA STAJALIŠTA ZA POJEDINE SEKTORE O PLANU RADA KOMISIJE ZA 2015.
Nova socijalno usklađena politika za radna mjesta, rast i ulaganja
12. naglašava činjenicu je trenutna ekonomska i socijalna kriza također rezultat Komisijinih neoliberalnih politika promicanja deregulacije financijskih tržišta, liberaliziranja tržišta proizvoda i usluga, povećanja financijalizacije ekonomije i smanjenja javnih ulaganja te povećanja deregulacije tržišta rada; poziva Komisiju da obrne tu politiku;
13. poziva Komisiju da iznese prijedlog za pristupanje EU-a Europskoj socijalnoj povelji kao prvom koraku prema postizanju veće ravnoteže između socijalnih interesa i interesa radnika, s jedne strane i gospodarskih interesa, s druge strane;
14. poziva Komisiju da se Europski fond za strateška ulaganja zamijeni snažnim Europskim programom ulaganja za održivi razvoj, zapošljavanje i socijalnu uključenost kako bi se potaknuo kvalitetan i socijalno ujednačen rast;
15. poziva Komisiju da revidira pravila o državnoj pomoći kako bi se omogućila veća državna intervencija radi poboljšanja projekata na korist društva i okoliša te pomoglo malom i srednjem poduzetništvu i industrijama koje se suočavaju s poteškoćama obnovom njihovih proizvodnih kapaciteta teško pogođenih krizom;
16. poziva Komisiju da iznese prijedlog za MMF-ov pregled na sredini razdoblja u kojem se zaista očituju prioriteti potrebni za stimulaciju održivog, kvalitetnog i socijalno ujednačenog rasta;
17. naglašava da je regionalna politika neizostavan alat za promicanje ekonomske i socijalne kohezije, a glavni je cilj smanjenje regionalnih razlika, promicanje stvarne konvergencije, poticanje rasta i zaposlenosti; ustraje u tome da se kohezijska politika mora nastaviti i ojačati te da bi uvijek trebala ostati nezavisna politika koja osigurava održivi razvoj (gospodarski, socijalni, ekološki i teritorijalni), smanjenje razlika među regijama i zaostalosti siromašnijih regija;
18. odbacuje pristup Komisije kojim se kohezijska politika podređuje europskom gospodarskom upravljanju te primjenu makroekonomskog uvjetovanja u Paktu o stabilnosti i rastu kao uvjeta za pristup kohezijskoj politici i fondovima za regionalni razvoj; ustraje u tome da se kohezijska politika ne bi trebala upotrebljavati kao instrument financijske kazne;
19. vjeruje da su postojeći fondovi EU-a i trenutni financijski resursi EU-a za kohezijsku politiku nedostatni za zadovoljenje potreba u vezi s postizanjem stvarne konvergencije i rješavanja regionalnih razlika, visokih razina nezaposlenosti, nejednakosti dohodaka i siromaštva u Europskoj uniji; ističe potrebu da se osnaži proračun EU-a na području kohezijske politike; izražava duboku zabrinutost zbog znatnog kašnjenja u provedbi kohezijske politike za razdoblje 2014. – 2020. kao i kašnjenja plaćanja u okviru kohezijske politike za razdoblje 2007. – 2013.;
Digitalna politika kojom se štite interesi i prava građana
20. pozdravlja cilj Komisije o zauzimanju vodećeg položaja u digitalnoj revoluciji; međutim naglašava da internet spada u javnu domenu i da jamčenje načela neutralnosti mreže treba biti u središtu politike EU-a;
21. napominje da je povjerenje građana u internet ključno za uspjeh digitalnog društva i gospodarstva; vjeruje da je sigurnost na internetu, posebno sigurnost maloljetnika, važna, ali je jednako tako važno zajamčiti građanima da ih se ne nadzire kada za to nema opravdanja; stoga poziva Komisiju i države članice da zajamče da su privatnost i privatni podaci na interenetu zaštićeni od javnih i privatnih tijela;
22. mišljenja je da, s obzirom na sve nesigurnije uvjete rada u digitalnom gospodarstvu, strategiju Komisije o digitalnom jedinstvenom tržištu treba nadopuniti zaštitnim mjerama kako bi se u tom sektoru osigurali pristojni uvjeti rada;
23. vjeruje da bi oznaka „pošteni radˮ na softverskim proizvodima (kao što su igrice i softverske aplikacije) mogla poslužiti kao prvi korak u tom smjeru;
24. ističe činjenicu da se predviđenom reformom prava o intelektualnom vlasništvu ne bi trebala samo zaštiti prava vlasnika, autora i kreativnih radnika, s jedne strane i udruga za ostvarivanje autorskih prava, izdavačkih kuća i industrije zabave, s druge strane, već bi se njome trebao osigurati široki pristup za javnost te zajamčiti da se nove inovacije ne sputavaju;
Nova održiva klimatska politika i socijalno pravedna energetska politika
25. vjeruje da je klimatska kriza posljedica manjkavog, energetski intenzivnog proizvodnog sustava koji se vodi željom za zaradom te da se rješenje pitanja klimatskih promjena ne može prepustiti tržištu, već je potrebno radikalno izmijeniti načine proizvodnje i potrošnje; poziva Komisiju da nanovo promisli o klimatskoj politici i da politiku klimatskih promjena uključi u sve svoje politike;
26. žali zbog nedostatka ambicije kada je riječ o određivanju obvezujućih ciljeva, koji je do danas primjetan kod Komisije; vjeruje da je povećanje ambicija povezanih s klimom hitno potrebno kako bi Europska unija ostala vodeća u pregovorima o klimatskim promjenama te kako bi se potaknulo stvaranje zelenih radnih mjesta i u velikoj mjeri doprinijelo globalnom djelovanju za smanjenje emisija stakleničkih plinova;
27. prima na znanje obećanje o donošenju zakonodavnih prijedloga o provedbi paketa o klimi i energiji 2030. do kraja 2015.; podsjeća predsjednika Junckera na njegovo obećanje o provedbi cilja o tridesetpostotnoj energetskoj učinkovitosti;
28. poziva Komisiju da donese obvezujuće kriterije o održivosti za uporabu energije i biomase; nadalje poziva Komisiju da donese prijedloge koji se bave pitanjem emisije stakleničkih plinova od intenzivnog stočarstva jer oni imaju mnogo veći učinak na klimatske promjene od drugih stakleničkih plinova;
29. prima na znanje namjeru Komisije da reformira i reorganizira energetsku politiku EU-a u novu europsku energetsku uniju kako bi se osigurala opskrba energijom, smanjila ovisnost o uvozu iz trećih zemalja, povećalo sudjelovanje potrošača, povećala energetska učinkovitosti i ušteda energije, unaprijedila suradljiva međunarodna energetska arhitektura koja uključuje Rusiju te promicalo istraživanje i inovacije na polju energije; ustraje u tom smislu u tome da se energetskom politikom EU-a mora zajamčiti pristup energiji za sve, doprinijeti prihvatljivim cijenama energije u korist svih potrošača, osnažiti javni nadzor i regulaciju tog sektora i doprinijeti mirnom rješenju sukoba oko energije;
30. također traži od Komisije da se pri sastavljanju prijedloga strateškog okvira za energetsku uniju usredotoči na pitanje energetskog siromaštva;
31. naglašava važnost ambicioznih mjera strateške politike i velikih ulaganja, u kojima predvodi javni sektor, kako bi se pružila snažna potpora razvoju obnovljivih izvora energije i energetskoj učinkovitosti te potrebu za podupiranjem sustava za opskrbu energijom kako bi se osigurala opskrba energijom i izbjegli gubici pri prijenosu; naglašava da je potrebno povećati sredstva za financiranje istraživanja u polju tehnologija s niskom razinom emisija ugljika, modernizacije opskrbnih mreža i pohrane energije;
32. slaže se s Komisijom da je važno zaustaviti svaku vrstu izolacije država članica iz europskih mreža za plin i električnu energiju te je mišljenja da bi EU kao prioritet trebao odrediti pomoć najranjivijim državama u diversifikaciji resursa i dostavnih putova; poziva na održivu proizvodnju energije kojom se istovremeno državama članicama omogućuje da ostvare energetske ciljeve EU-a u skladu s konkretnim uvjetima;
Socioekonomski ujednačeno unutarnje tržište s osnaženim industrijskim temeljem
33. izuzetno je zabrinut zbog toga što Komisija zagovara oživljavanje sekuritizacije preko unije tržišta kapitala; podsjeća Komisiju da je financijska industrija imala velike koristi zbog deregulacije financijskih tržišta, što je jedan od glavnih uzroka gospodarske krize; ponavlja svoj zahtjev za radikalno smanjenje financijske industrije, za osnaživanje tradicionalnog bankarskog kreditiranja realnog gospodarstva čime će se prekinuti štednja koja koči ulaganja, te za jamčenje demokratskog nadzora i kontrole bankarskog sektora;
34. žali zbog činjenice da je ciljana revizija Direktive o upućivanju radnika doživljena samo kao mjera za produbljenje unutarnjeg tržišta, a ne kao direktiva za zaštitu uvjeta rada; poziva na donošenje stvarne politike za zaštitu prava radnika od socijalnog dampinga;
35. ponavlja važnost širenja industrijskih i proizvodnih aktivnosti diljem država članica u skladu s ciljem EU-a o ostvarivanju 20 % BDP-a iz industrije; napominje da industrija stvara 80 % izvoza EU-a te je važan izvor tehnološkog znanja i mjesto zapošljavanja visokokvalificiranih radnika; ističe da je zbog krize industrijska proizvodnja u brojnim državama članicama imala gubitak od više od 20 %, da je više sektora teško pogođeno krizom i da je potrebna nova industrijska politika kako bi se stvorili novi industrijski kapaciteti u održivim aktivnostima;
36. ponavlja činjenicu da su strateški sektori kao što su industrija čelika, sirovine i građevinski sektor posebno pogođeni i da trenutačna pravila tržišnog natjecanja ne stvaraju povoljno okruženje za njihov razvoj; podsjeća na cilj Komisije da se 20 % BDP-a ostvari iz industrije;
37. ističe da je nužno pružiti veću potporu mikro, malim i srednjim poduzećima i zadrugama kako bi se potakle njihove aktivnosti unutar stabilnog poslovnog okruženja, umanjio učinak dominantnih položaja na tržištu koje imaju velika poduzeća i konglomerati te pomoglo mikro, malim i srednjim poduzećima i zadrugama u njihovom osnivanju i rastu;
38. poziva da se u industrijskoj politici zauzme pristup koji je regionalno usklađen kako bi se stvorili diversificirani industrijski temelji u svim državama članicama i regijama, a to je ključno za jamčenje visoke stope zaposlenosti i aktivnosti diljem EU-a;
Demokratska gospodarska i monetarna politika
39. čvrsto je uvjeren da su organizacija gospodarskog upravljanja i EMU nedemokratski;
40. ustraje u zamjenjivanju sadašnjega Pakta o stabilnosti i rastu stvarnim Paktom o zapošljavanju i razvoju utemeljenom na socijalnim kriterijima od kojih građani EU-a imaju koristi;
41. poziva Komisiju i države članice da uspostave program potpore, dopunjen intervencijom ESB-a, kojim se državama u kojima je intervenirala Trojka jamči odgovarajuća nadoknada gubitaka nastalih u okviru dogovorenog napuštanja valute ako bi one suvereno odlučile da je ostanak u području eura postao neodrživ i neizdrživ;
42. poziva na održavanje međuvladine konferencije radi stavljanja izvan snage fiskalnog ugovora (međunarodnog ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji) te se zalaže za hitnu obustavu njegove primjene do održavanja konferencije;
43. poziva Komisiju da konačno prizna da se mjerama gospodarskog upravljanja uopće nije uspio ponovno uspostaviti gospodarski i socijalno ujednačen rast te stoga ponovno naglašava svoj zahtjev da se paket šest mjera i paket dviju mjera temeljito preispita i da ih se zamijeni dalekosežnim i socijalno ujednačenim fiskalnim poticajnim mjerama;
44. smatra da je zakonodavstvo bankovne unije samo u službi interesa velikog financijskog kapitala u EU-u i da se njime krše temeljna demokratska načela; stupa u obranu stavljanja izvan snage zakonodavstva bankovne unije i potrebe da se zajamči demokratska javna kontrola bankovnog sustava;
45. staje u obranu duboke promjene mandata i statuta ESB-a, čime se staje na kraj njegovoj lažnoj neovisnosti, osigurava politička i demokratska kontrola država članica nad ESB-om na jednakoj osnovi te se državama članicama vraća ovlast odlučivanja o presudnim gospodarskim opcijama, između ostalog o kontroli svoje monetarne politike; nadalje brani stvaranje mogućnosti za preobrazbu ESB-a u zajmodavca u krajnjoj nuždi koji će postupati kao obična središnja banka koja potiče gospodarstva tijekom deflacije i recesije; u tom kontekstu ustraje u tome da bi ESB i EIB trebali izravno financirati javna ulaganja kako bi se podržalo realno gospodarstvo, a ne prenapuhane cijene nove imovine;
46. zahtijeva od Komisije da provede temeljitu i transparentnu procjenu različitih mjera gospodarskog upravljanja, uključujući programe makroekonomske prilagodbe koje propisuje Trojka, te da razmisli o kritikama koje ne izražavaju samo kritični ekonomisti, već i sami članovi Trojke; ponavlja svoj poziva na hitno ukidanje sustava Trojke;
47. žali zbog nepoštenih poreznih politika, uključujući nepoštene i nazadne poreze na vodu koji se u državama članicama nameću u okviru programa fiskalne prilagodbe, a posebno pod nadzorom Trojke, i kojima se krši načelo razmjerne jednakosti i progresivnosti oporezivanja, jer su tim mjerama posebno nerazmjerno pogođena kućanstva s niskim primanjima, te traži da se takvim poreznim politikama hitno stane na kraj;
48. žali zbog kratkoročnog razmišljanja Komisije i njezina pristupa u okviru kojeg se donose polovične mjere u pogledu rješavanja problema nezaposlenosti mladih; poziva Komisiju da intervenira u dugoročne pokretače zapošljavanja mladih, stavljajući snažan naglasak na stvaranje održivih kvalitetnih radnih mjesta za mlade, između ostalog snažnim pristupom utemeljenim na pravima;
Nova politika poštene trgovine
49. izražava zabrinutost u pogledu općeg usmjerenja Komisije u odnosu na međunarodnu trgovinsku politiku EU-a, a posebno u pogledu neusklađenosti s ključnim ciljevima stvaranja radnih mjesta, rješavanja problema siromaštva, jamčenja održivog gospodarstva, kontrole špekulacija, osobito kad je riječ o hrani, zaštite javnog zdravlja, dobrobiti životinja, održive poljoprivrede i okoliša te kulturne raznolikosti;
50. odbacuje vrlo širok mandat koji je Vijeće dalo Komisiji radi pregovora o sveobuhvatnim sporazumima o slobodnoj trgovini, kao što su transatlantsko partnerstvo za trgovinu i ulaganja (TTIP), sveobuhvatni gospodarski i trgovinski sporazum (CETA) i sporazum o trgovini uslugama (TISA), koji predstavljaju ozbiljnu prijetnju, između ostalog, sigurnosti i neovisnosti u opskrbi hranom, radnim mjestima, okolišu, javnom zdravlju i javnim uslugama, te kojima se omogućuje uvođenje rješavanja sporova između ulagača i država sa svim negativnim posljedicama takvog mehanizma; poziva Komisiju da 2015. obustavi te međunarodne trgovinske pregovore i da preusmjeri međunarodne trgovinske sporazume EU-a;
51. podsjeća na to da su u studijama utjecaja koje je naručila Komisija, posebno u onima koje se odnose na TTIP, TISA-u i CETA-u i kojima se svima obećavaju radna mjesta i bogatstvo, predstavljene ozbiljne pogreške i nedostatak vjerodostojnosti jer su primjenjivani zastarjeli gospodarski modeli; poziva Komisiju da primijeni vjerodostojnije gospodarske modele, provjeri rezultate sporazuma o slobodnoj trgovini koji su već stupili na snagu i usporedi ih sa studijama o procjeni utjecaja;
52. naglašava činjenicu da uvjet za sve sporazume o slobodnoj trgovini mora biti zaštita sadašnje razine propisa o zaštiti radnih, ekoloških i socijalnih prava te zaštita javne nabave i pružanja usluga od javnog interesa, uključujući pravo država na usvajanje viših standarda na tim područjima u budućnosti; ustraje u tome da se svaki oblik rješavanja sporova između ulagača i država mora isključiti iz sporazuma o slobodnoj trgovini kako bi se zadržala demokratska kontrola nad navedenim propisima;
53. odbacuje postojanje tajni u međunarodnim trgovinskim sporazumima i poziva Komisiju da zastupnicima i svim zainteresiranim građanima objavi sve pregovaračke dokumente; poziva na održavanje javne i demokratske rasprave sa svim relevantnim dionicima, posebno sindikatima i predstavnicima civilnog društva, kako bi se zajamčilo adekvatno praćenje učinaka programa Komisije na području slobodne trgovine;
54. smatra da je cilj ubrzanog pokretanja novih sporazuma o slobodnoj trgovini izbjegavanje stvarnih načina rješavanja krize, kao što su smanjenje gospodarskih nejednakosti unutar EU-a, ograničavanje zlouporabe od strane korporacija i ulagača, revizija i smanjenje javnih dugova te nužna borba protiv izbjegavanja i utaje poreza;
55. podsjeća na to da je, na temelju stajališta država članica i Parlamenta, Komisija prihvatila načelo „kulturne iznimke” u skladu s kojim bi se prema kulturi trebalo odnositi drugačije nego prema drugim komercijalnim proizvodima te bi kulturna dobra i usluge trebalo izostaviti iz pregovora; smatra da bi tim načelom trebalo obuhvatiti Direktivu o audiovizualnim medijskim uslugama, javne subvencije, financijske obveze javnih radiotelevizijskih stanica, poreze na kinematografske ulaznice, koprodukcijske sporazume, jezičnu politiku, funkcioniranje kanala koji ispunjavaju funkciju javnih usluga, ograničavanje dioničarskog udjela u kanalima i mrežama, prava intelektualnog vlasništva i posebne sustave socijalne sigurnosti;
Istinska politika pravde i temeljnih prava
56. poziva Komisiju da preuzme aktivnu ulogu u poticanju donošenja horizontalne direktive protiv diskriminacije u skladu sa stajalištem Parlamenta te u borbi protiv diskriminacije, između ostalog protiv napada na Rome, migrante i tražitelje azila te druge osjetljive skupine;
57. poziva Komisiju da ocijeni provedbu nacionalnih strategija za integraciju Roma i preporuke Vijeća o mjerama za učinkovitu integraciju Roma u državama članicama te da po potrebi predloži dodatne mjere za njihovo učinkovito uključivanje u društvo;
58. poziva Komisiju da primijeni rezolucije Parlamenta o stanju temeljnih prava u EU-u, uključujući izvješća koje su podnijeli zastupnici Michel, Benova, Gal i Tavares; poziva Komisiju da brzo predloži akcijski plan u pogledu kopenhaške dileme;
59. poziva Komisiju da pripremi akcijski plan kako bi države članice poboljšale uvjete pritvora, posebno uzimajući u obzir rasprostranjenu praksu zadržavanja u pritvoru prije suđenja, između ostalog u predmetima za koje postoji europski uhidbeni nalog; poziva Komisiju da u potpunosti uzme u obzir sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava u pogledu zatvorskih uvjeta;
60. duboko je razočaran neaktivnošću Komisije u pogledu izvješća o vlastitoj inicijativi koje se odnosi na reviziju europskog uhidbenog naloga; poziva Komisiju da pripremi novi prijedlog uzimajući u obzir izvješće Parlamenta o toj temi, a posebno pitanje ispitivanja razmjernosti;
61. žali zbog činjenice da Komisija u svoje nove inicijative nije uključila obnovljeni i ažurirani prijedlog javnog pristupa dokumentima kojim se odražava sporazum postignut 2011. u prvom čitanju Parlamenta;
62. zabrinut je zbog najave Komisije da će podnijeti na razmatranje europski program sigurnosti; poziva Komisiju da provede detaljnu procjenu nužnosti, razmjernosti i učinkovitosti postojećih instrumenata na području unutarnje sigurnosti i borbe protiv terorizma i organiziranog kriminala prije nego što predloži nove mjere na tom području (na primjer evidencija imena putnika (PNR) i osnovni protokol za prijenos podataka (TFTP));
63. poziva Komisiju da odgovori na zahtjev Europskog parlamenta iz njegovih rezolucija o navodnom prijevozu i nezakonitom pritvaranju zatvorenika u europskim zemljama koje je provodila CIA, a posebno nakon izvješća Senata SAD-a o mučenjima koje je CIA počinila;
64. pozdravlja ponovnu predanost pristupanju Europskom sudu za ljudska prava; međutim smatra da je mišljenje Suda Europske unije o pristupanju Europske unije Europskom sudu za ljudska prava veliki nazadak za ljudska prava;
65. pozdravlja predanost pristupanju obnovljenoj Socijalnoj povelji;
66. poziva Komisiju da u potpunosti uzme u obzir presudu Suda Europske unije u spojenim predmetima C 293/12 i C 594/12 od 8. travnja 2014.; u tom kontekstu poziva Komisiju da se suzdrži od predlaganja bilo kakvih daljnjih mjera utemeljenih na općem čuvanju podataka;
67. smatra da je presuda Suda Europske unije o čuvanju podataka relevantna za prikupljanje podataka za evidenciju imena putnika za policijske potrebe; stoga poziva Komisiju da povuče prijedlog o evidenciji imena putnika EU-a;
68. poziva Komisiju da pokrene ozbiljne napore radi zaštite građana od sve većeg državnog nadzora;
Migracijska politika utemeljena na ljudskim pravima
69. poziva da se u okviru predstojeće komunikacije o europskom programu o migraciji zauzme istinski cjelovit pristup migraciji u EU-u podnošenjem prijedloga o razvoju sigurnih i legalnih načina dobivanja zaštite u Europi za sve žene, muškarce i djecu kojima je potrebna zaštita kako ljudi više ne bi bili prisiljeni riskirati svoj život u Sredozemnom moru ili pustinjama na svom putu ka Europi;
70. poziva da se u okviru predstojeće komunikacije o europskom programu o migraciji razviju novi načini legalne migracije izvan okvira predviđenih za visokokvalificirane radnike kako ljudi više ne bi prihvaćali nezakonito zaposlenje;
71. osuđuje sadašnji pristup zajedničkoj europskoj migracijskoj politici, koji je usredotočen na sprečavanje i suzbijanje nezakonite migracije, između ostalog pritvaranjem, bez ikakvog uzimanja u obzir sve većeg broja tražitelja azila koji bježe od ratova, progona i klimatskih katastrofa;
72. izražava ozbiljnu zabrinutost zbog spremnosti Komisije da ojača suradnju s trećim zemljama radi boljeg upravljanja migracijom; zabrinut je zbog porasta broja i produbljivanja takvih sporazuma, uključujući njihovo proširivanje na treće zemlje u kojima se ne poštuju ljudska prava pojedinaca, kao što je slučaj s postupkom iz Kartuma i predstojećom Inicijativom za migracijski put između EU-a i Roga Afrike;
73. ističe da suradnja EU-a s trećim zemljama u pogledu migracije može biti u suprotnosti sa stvarnim pravom muškaraca, žena i djece da napuste svoju zemlju; vjeruje da to doprinosi većem kršenju ljudskih prava migranata i tražitelja azila u svim fazama migracijskog procesa;
74. osuđuje sve veću eksternalizaciju granica EU-a pod krinkom razvojne suradnje; podsjeća na to da razvojnu pomoć ne bi trebalo povezivati sa sklapanjem sporazuma o ponovnom prihvatu, razvojem i primjenom tehnologije za nadzor nad granicama te pritvaranjem migranata;
75. poziva Komisiju da počne razmatrati moguće izmjene sadašnjeg zajedničkog europskog sustava azila, uzimajući u obzir najnoviju relevantnu sudsku praksu Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava te potrebu za jedinstvenim statusom azilanta priznatim u cijeloj Uniji (kao što je utvrđeno člankom 78. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije);
Miroljubiv globalni akter
76. poziva Komisiju i Vijeće da razviju ujednačenu vanjsku politiku kojom se jača odnos EU-a sa strateškim partnerima na relevantnim područjima, uključujući Sredozemlje, Rusiju, Kinu te nove svjetske i regionalne aktere;
77. ne slaže se sa smjerom u kojemu se razvijaju ZVSP i ZSOP, odnosno s time da su potpuno usklađeni s NATO-om i transatlantskim odnosima, da se njima dodatno militariziraju međunarodni odnosi, zagovaraju intervencije i aktivno podržava vojno-industrijski sustav; poziva na poštovanje međunarodnog prava i ponovnu primjenu političko-diplomatskih načina rješavanja sukoba;
Unija demokratskih promjena
78. pozdravlja predanost podnošenju prijedloga međuinstitucionalnog sporazuma o obveznom registru transparentnosti za sve institucije EU-a, ali ponovno potvrđuje potrebu za jačanjem predstavničke i participativne demokracije primjenom članaka od 9. do 12. Ugovora iz Lisabona;
Drugi prioriteti politike
Ribarstvena politika
79. poziva na decentraliziranu zajedničku ribarstvenu politiku (ZRP) kojom se promiče modernizacija i održivi razvoj u sektoru ribarstva, osiguravajući njegovu socijalno-ekonomsku opstojnost, održivost resursa, očuvanje i stvaranje radnih mjesta te poboljšanje životnih uvjeta radnika u sektoru ribarstva;
80. poziva na donošenje mjera za poboljšanje cijene prilikom prve prodaje ribe i pristojnog dohotka radnika u sektoru ribarstva, uspostavu mehanizama potpora ili naknada za radnike u sektoru ribarstva pogođene gospodarskim i socijalnim posljedicama planova za oporavak, višegodišnjeg upravljanja i mjera za zaštitu ekosustava;
81. poziva na donošenje mjera za osiguranje nacionalnog suvereniteta nad isključivim gospodarskim pojasom država članica i njihovim ribolovnim resursima, čime se omogućava upravljanje izbliza; smatra da liniju od 12 milja treba zadržati kao zonu isključivog pristupa za nacionalnu flotu svake države članice i predlaže razmatranje mogućnosti njezina proširenja na susjedna područja, u skladu s epikontinentalnim pojasevima;
82. poziva na očuvanje bioraznolikosti morskog okoliša, jamčenjem povoljnih uvjeta za obnovu populacija riba; u tom pogledu zagovara stvaranje zona bez ribolova u područjima u kojima su riblji fondovi i bioraznolikost ugroženi;
83. ponovno potvrđuje potrebu da se u okviru ZRP-a prepoznaju posebna obilježja malog i obalnog ribolova te analizira u kojoj mjeri postojeći instrumenti odgovaraju potrebama sektora, uz njihovu odgovarajuću prilagodbu;
84. poziva Europski fond za pomorstvo i ribarstvo na pružanje podrške malom ribolovu: rješavanje konkretnih problema u tom sektoru i pružanje podrške upravljanju izbliza, održivom ribarstvu i razvoju priobalnih zajednica;
85. žali zbog toga što odobreni ZRP i zajednička organizacija tržišta ne idu ukorak sa stvarnim potrebama sektora ribarstva te poziva da se te dvije uredbe što prije revidiraju;
86. kritizira učinak koji preambiciozni drastični rezovi ukupnog dopuštenog ulova (TAC) mogu imati na sektor, izvor zarade i ruralne zajednice te traži od Komisije da učini sve u svojoj moći kako bi spriječila da se to dogodi u budućnosti;
Poljoprivredne politike
87. vjeruje da je europska poljoprivreda jedan od sektora koji može stvarati vrijednosti usprkos učincima krize; međutim, tom sektoru nedostaje puno poljoprivrednika i postoji ozbiljan problem nemogućnosti zamjene novim mladim poljoprivrednicima; žali zbog toga što se tom pojavom ugrožava naša važna poljoprivredna i svjetska ruralna baština, dok istovremeno velika poljoprivredna poduzeća povećavaju svoju zaradu i nameću svoje modele globalnog prehrambenog sustava koji ima negativne učinke na okoliš; naglašava, stoga, da u središtu europske poljoprivredne i prehrambene politike moraju biti poljoprivrednici, ne velika poduzeća, kako bi se povećao rast i broj radnih mjesta u svim regijama EU-a; primjećuje da se sadašnjim trendom broj tradicionalnih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava diljem Europe prorjeđuje te dolazi do smanjenja socijalne i gospodarske aktivnosti u ruralnim područjima;
88. snažno se protivi tržišnoj dominaciji i nepoštenom određivanju cijena velikih poljoprivrednih poduzeća koja iskorištavaju poljoprivrednike i prekomjerno proizvode na uštrb kvalitete hrane, zdravlja ljudi i životinja, dobrobiti životinja i okoliša;
89. naglašava da je EU-u potreban pouzdan, jasan, demokratski instrument politike za pomoć poljoprivrednicima u prodaji svojih proizvoda po odgovarajućim cijenama, stimuliranje kvalitetne proizvodnje u poljoprivrednom sektoru, što predstavlja jednu od najpoznatijih značajki europske poljoprivrede u svijetu; uzimajući to u obzir, ključno je u sljedećih nekoliko godina revidirati ZRP kako bi se resursi pravedno distribuirali, što pomože poljoprivrednicima, a ne velikim poduzećima ili zemljoposjednicima;
90. naglašava da Europa mora razviti javne instrumente kojima se ponuda i potražnja prilagođavaju da bi se održali prihodi poljoprivrednika i razina proizvodnje hrane s ciljem zaštite poljoprivrednika od kolebljivosti cijena;
91. traži od Komisije da zadrži sustav kvota te da radi na pravednoj preraspodjeli prava uzgoja među proizvođačima EU-a;
92. poziva Europsku uniju da zabrani odobrenje, uzgoj i oglašavanje GMO-a te da se snažno obveže europskom sektoru organskog uzgoja, jedinom sektoru koji je rastao posljednjih desetljeća;
93. naglašava da Europa mora dati prednost zaštiti svojeg poljoprivrednog zemljišta, imajući na umu da je 2015. Međunarodna godina tla, te da mora razmotriti pitanje otimanja zemlje koje je od ključne i globalne važnosti u zaštiti poljoprivrednika, tla i okoliša;
94. naglašava, s ciljem dugoročne zaštite poljoprivrednog zemljišta, potrebu za djelotvornim sprečavanjem klimatskih promjena i strategijama za ublažavanje klimatskih promjena u Europi kako bi se smanjio ugljik u poljoprivrednom sektoru uz istovremenu zaštitu produktivnosti europskih poljoprivrednika;
95. zahtijeva revidiranje i stimuliranje sektora hortikulture u državama članicama kako bi se osigurao minimalan broj kilometara od mjesta proizvodnje hrane do potrošača za hranjive namirnice;
96. poziva Europsku uniju da zabrani sve oblike patentiranja sjemenja kako bi se poljoprivrednike zaštitilo od nepoštene konkurencije i nepotrebne birokracije;
97. žali zbog trenutne neusklađenosti standarda dobrobiti životinja u sektoru europskog uzgoja stoke te moli Komisiju da osigura odgovarajuću provedbu postojećeg zakonodavstva u svim državama članicama;
98. zagovara prijelaz s intenzivnog uzgoja stoke prema pravednom, održivom obliku proizvodnje proteina koji se temelji na biljkama u poljoprivredi EU-u;
99. poziva Komisiju da objavi svoje izvješće naslovljeno „Stvaranje održivog europskog prehrambenog sustava” koje su već odobrila tri bivša povjerenika Komisije, te da predloži akcijski plan kojim bi se uzeli u obzir zaključci izvješća;
100. poziva Komisiju da poboljša pravila za dobrobit životinja u trenutačnom zakonodavstvu EU-a o organskom uzgoju te da ukloni iznimke tim pravilima, kao što su uzgoj neodgovarajućih vrsta, vezanje stoke i nepotrebno kastriranje;
101. traži od Komisije da povuče prijedloge o kloniranju te predstavi nove kojim bi se odražavalo stajalište Europskog parlamenta, uz omogućavanje primjene redovnog zakonodavnog postupka; protivi se odabiru postupka suglasnosti za direktivu o stavljanju hrane dobivene od kloniranih životinja na tržište jer bi time Parlamentu bilo uskraćeno pravo na izmjenu prijedloga;
102. snažno kritizira to što i dalje postoje izvozne subvencije u poljoprivredi bilo koje vrste; poziva da se odmah ukinu;
103. pozdravlja nedavnu inicijativu Nizozemske, Njemačke i Danske da se ograniči maksimalno vrijeme prijevoza živih životinja na osam sati; poziva Komisiju da hitno revidira Uredbu Vijeća (EZ) br. 1/2005 od 22. prosinca 2004. o zaštiti životinja tijekom prijevoza i s prijevozom povezanih postupaka te da tako skrati maksimalno vrijeme prijevoza živih životinja;
104. poziva na srednjoročno provođenje revizije koja će biti stabilna i učinkovita u pronalasku održivih rješenja pitanjima koja se odnose na ZPP;
105. traži da se započne rasprava o izradi nove poljoprivredne i prehrambene politike EU-a koja bi odgovarala interesima cijelog društva;
Prava žena i jednakost spolova
106. poziva na uvrštavanje neovisnog poglavlja o pravu žena i jednakosti spolova u kojem se:
– poziva Komisiju i Vijeće da predstave prijedlog sveobuhvatne strategije EU-a za borbu protiv nasilja nad ženama, uključujući zakonodavstvo o minimalnim standardima za borbu protiv nasilja nad ženama; smatra da ne bi trebao postojati poseban akcijski plan, na primjer za sakaćenje ženskih genitalija, obiteljsko nasilje ili seksualno nasilje, već da bi svi oblici različitih vrsta nasilja nad ženama trebali biti u okviru glavne i učinkovite strategije utemeljene na jednakosti spolova, uključujući rad na pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji, potpisanoj 2011. za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja;
– naglašava hitnu potrebu da se ostvari strategija EU-a o jednakosti žena i muškaraca koja bi se temeljila na Pekinškoj deklaraciji i platforme za djelovanje te da se razmotri njezinih 12 ključnih područja; glavni cilj bi bio provedba potrebnih mjera kako bi se postigla jednakost žena i muškaraca, počevši sa strukturom/okvirom za prava žena na europskoj razini; bez te strukture, bez te strategije, prava žena i djevojčica u Europi neće se poštovati niti će one biti jednake (muškarcima, te među sobom); strategiju bi trebalo shvatiti i podržati kao strateški politički odgovor europskih institucija na izazove s kojima se žene suočavaju 20 godina nakon usvajanja Pekinške platforme za djelovanje; ovdje je riječ o vjerodostojnosti EU-a kada je riječ o ljudskim pravima općenito, i u Europi i u svijetu;
– poziva Vijeće Europske unije i države članice da se angažiraju i nastave pregovarati s Parlamentom kako bi njihovo službeno stajalište bilo poznato te da pruže potporu snažnoj Direktivi o rodiljnom dopustu kako bi se osiguralo da sve žene u Europi imaju jednaka prava;
_____________________
107. nalaže svojem predsjedniku da od Vijeća traži iznošenje mišljenja o programu rada Komisije za 2015. i o ovoj Rezoluciji;
108. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji, Sudu Europske unije, Europskoj središnjoj banci i Revizorskom sudu te nacionalnim parlamentima.
- [1] SL L 304, 20.11.2010., str. 47.