PRIJEDLOG REZOLUCIJE o slobodi izražavanja u Turskoj: nedavna uhićenja novinara, vodećih ljudi u medijskim kućama i sustavni pritisak na medije
12.1.2015 - (2014/3011(RSP))
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
Rebecca Harms, Ska Keller, Michel Reimon, Judith Sargentini, Barbara Lochbihler, Davor Škrlec, Jean Lambert, Heidi Hautala, Bodil Ceballos, Ulrike Lunacek u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a
Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0036/2015
B8‑0042/2015
Rezolucija Europskog parlamenta o slobodi izražavanja u Turskoj: nedavna uhićenja novinara, vodećih ljudi u medijskim kućama i sustavni pritisak na medije
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Turskoj, osobito Rezoluciju od 7. ožujka 2014. o izvješću o napretku Turske za 2013.[1], od 12. lipnja 2013. o stanju u Turskoj[2] i onu od 13. studenog 2014. o aktivnostima Turske kojima se stvaraju napetosti u isključivom gospodarskom pojasu Cipra[3];
– uzimajući u obzir zajedničku izjavu Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politike / potpredsjednice Komisije Federice Mogherini i povjerenika za europsku politiku susjedstva i pregovore o proširenju Johannesa Hahna o policijskim racijama i uhićenjima predstavnika medija u Turskoj od 14. prosinca 2014.,
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća za opće poslove od 16. prosinca 2014.,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da su 14. prosinca 2014. turske snage sigurnosti uhitile veći broj novinara, vodećih ljudi medijskih kuća i drugih osoba u cijeloj Turskoj, među ostalim i glavnog urednika novina Zaman Ekrema Dumanlija, direktora televizijskog kanala Samanyolu Hidajeta Karadžu, druge novinare te ravnatelja policije iz istočne Turske;
B. budući da se čini kako su ova uhićenja dio trenutačnog sukoba predsjednika Erdogana s pokretom Hizmet, čiji je vođa muslimanski učenjak Fethulah Gulen koji živi u SAD-u, a dogodila su se godinu dana nakon što su policija i tužiteljstvo optužili članove Erdoganove vlade zbog korupcije;
C. budući da je 6. siječnja 2015. nizozemska dopisnica Frederike Gerdink uhićena u Dijarbakiru, gdje ju je ispitala policija te je puštena isti dan nakon intervencije nizozemskog ministra vanjskih poslova, koji je u to vrijeme bio u posjetu Turskoj, i budući da je 7. siječnja još jedan nizozemski novinar, Mehmet Ulger, uhićen nakon slijetanja u zračnu luku u Istanbulu, nakon čega je ispitan u policijskoj postaji i pušten tijekom istog dana;
D. budući da je u studenom 2014. predsjednik Erdogan javnosti predstavio prijedlog zakona o domovinskoj sigurnosti, koji je sada na razmatranju u Velikoj nacionalnoj skupštini i kojim se odobravaju opsežne dodatne ovlasti za djelovanje protiv subverzivnih aktivnosti i to u vidu povećanja opsega policijskih ovlasti za pretres, zapljenu imovine po nalogu suda i prisluškivanja koje provodi vlada; budući da će se tim prijedlogom zakona povećati nadzor i ograničenja nad kriminalcima, ali i da bi se on isto tako mogao primjenjivati na protivnike te da ide pod ruku s nedavnim mjerama ograničavanja u vezi s internetom;
E. budući da je 17. prosinca 2014., prilikom obilježavanja desete godišnjice donošenja odluke Europskog vijeća o otvaranju pregovora o pristupanju, predsjednik Erdogan odlučno odbacio kritike upućene Turskoj utvrdivši da EU ne može držati lekcije Turskoj na temu slobode, demokracije i ljudskih prava; budući da su se kritičari Erdogana i njegove vlade našli upleteni u kaznene sudbene postupke i da su mnogi od njih izgubili svoja radna mjesta kao navodne žrtve vladinih pokušaja da zastraši i kriminalizira disidente;
F. budući da je u posljednjih nekoliko godina pritisak na medije u Turskoj porastao, između ostaloga i na vlasnike i vodeće ljude medijskih grupacija; budući da je Turska posljednjih godina bila jedna od zemalja u kojima su sloboda tiska i medija u najtežem položaju, posebice s obzirom na broj slučajeva zatvaranja novinara; budući da su mnogi novinari koji se danas nalaze u zatvoru djelatnici kurdskih medija; budući da neki novinari nisu u zatvoru, ali čekaju na početak suđenja ili ishod žalbe, i da su mnogi drugi tijekom godine proveli kraće razdoblje u zatvoru, neki od njih samo nekoliko dana, a drugi mjesece; budući da turska vlada optužbe protiv novinara podiže uglavnom na temelju turskog protuterorističkog zakona i članaka kaznenog zakona koji se odnose na „terorističke organizacije”;
G. budući da poštovanje vladavine prava i temeljnih prava, uključujući slobodu izražavanja, čine jezgru vrijednosti EU-a na čije se poštovanje Turska službeno obvezala predavši zahtjev za članstvo u EU-u kao i samim procesom pristupanja koji je u tijeku;
H. budući da je na početku 2014. Redžep Tajip Erdogan, u to vrijeme predsjednik turske vlade, obećao da će ta godina biti „europska godina”, u kojoj će oživjeti proces pristupanja Turske EU-u;
1. izražava duboko žaljenje zbog uhićenja desetaka novinara i racija na opozicijske medije koji su se dogodili 14. prosinca 2014.; ističe da su ta uhićenja još jedan napad na slobodu tiska i različitost mišljenja u Turskoj te poziva da se svi novinari odmah puste na slobodu;
2. poziva vlasti da hitno dostave vjerodostojne i čvrste dokaze o tome da su uhićene osobe počinile kaznena djela za koja ih se optužuje te da u što kraćem roku pokrenu sudske postupke koji će se voditi na potpuno transparentan način i s primjerenom pravnom zaštitom ili da u protivnom sve te optužbe odbace ;
3. vjeruje da je ovaj veliki niz uhićenja unaprijed planiran i da nije slučajno što su upravo oni koji su u medijima optužili članove vladajuće stranke za korupciju sada žrtve progona; u vezi s navedenim poziva predsjednika Erdogana i tursku vladu da obustave sva djelovanja čiji je cilj ušutkati njegove protivnike i kriminalizirati disidente prikazujući ih kao neprijatelje nacije zbog njihovih različitih stajališta;
4. ističe da su sloboda tiska, govora i žustra rasprava glavne sastavnice demokratske države i da su spomenuta uhićenja i racije iz tog razloga u suprotnosti s vladavinom prava i demokratskim standardima; poziva turske vlasti da prestanu s progonom mirnih prosvjednika iz parka Gezi;
5. izražava žaljenje zbog odluke turskog parlamentarnog odbora osnovanog u svibnju, kako bi proučio spise tužiteljâ u kojima su navedena kaznena djela koja su počinila četiri bivša ministra, da nekadašnje ministre optužene za korupciju ne uputi na suđenje te osuđuje prošlomjesečnu suspenziju četiri tužitelja koji su započeli istragu; smatra da je to još jedan znak erozije vladavine prava i sve većeg utjecaja vlade na pravosuđe;
6. poziva Visoku predstavnicu / potpredsjednicu Komisije, Vijeće i Komisiju da povećaju pritisak na Tursku u području pravosuđa, vladavine prava i ljudskih prava jer su ti elementi ključni za proces pristupanja te bi im trebalo dati prednost u odnosu na pitanja jedinstvenog tržišta; u vezi s navedenim vjeruje da bi konkretna pomoć bila otvaranje pregovora o poglavljima 23. i 24. o pravosudnim reformama i temeljnim pravima;
7. izražava žaljenje zbog toga što je 2014., godina koju je Erdogan proglasio „europskom godinom”, podbacila u ostvarivanju očekivanja jer su turske ambicije i težnje u vezi s EU-om bile u raskoraku s mnogim djelovanjima koja je poduzimala;
8. poziva na veću potporu nezavisnim medijima u okviru Instrumenta pretpristupne pomoći; nadalje, naglašava u tom smislu i važnost potpore organizacijama civilnog društva jer se samo u transparentnom civilnom društvu koje dobro funkcionira može graditi povjerenje između različitih komponenata jednog živog i demokratskog društva;
9. podsjeća Tursku na njezine obaveze kao članice Vijeća Europe i na potrebu za daljnjim pravosudnim reformama, pogotovo zbog mnogih postupaka koji se vode protiv Turske na Europskom sudu za ljudska prava; poziva Ankaru na potpunu provedbu presuda Vijeća Europe;
10. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi ESVD-u, Komisiji, državama članicama, predsjedniku Turske, vladi Turske, Velikoj nacionalnoj skupštini Turske i Vijeću Europe.
- [1] Usvojeni tekstovi , P7_TA(2014)0235.
- [2] Usvojeni tekstovi , P7_TA(2013)0277.
- [3] Usvojeni tekstovi , P8_TA(2014)0052.