Prijedlog rezolucije - B8-0044/2015Prijedlog rezolucije
B8-0044/2015

PRIJEDLOG REZOLUCIJE o slobodi izražavanja u Turskoj: nedavna uhićenja novinara, vodećih ljudi u medijskim kućama i sustavni pritisak na medije

12.1.2015 -  (2014/3011(RSP))

podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika

Takis Hadjigeorgiou, Neoklis Sylikiotis, Patrick Le Hyaric, Josu Juaristi Abaunz, Curzio Maltese, João Ferreira, Inês Cristina Zuber, Miguel Viegas, Lidia Senra Rodríguez, Javier Couso Permuy, Paloma López Bermejo, Marina Albiol Guzmán, Ángela Vallina, Kostas Chrysogonos, Georgios Katrougkalos, Kostadinka Kuneva, Sofia Sakorafa, Marie-Christine Vergiat u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a

Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0036/2015

Postupak : 2014/3011(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
B8-0044/2015
Podneseni tekstovi :
B8-0044/2015
Rasprave :
Doneseni tekstovi :

B8‑0044/2015

Rezolucija Europskog parlamenta o slobodi izražavanja u Turskoj: nedavna uhićenja novinara, vodećih ljudi u medijskim kućama i sustavni pritisak na medije

(2014/3011(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1996., osobito njegov članak 19.,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima iz 1950., osobito dio koji se odnosi na slobodu govora,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o napretku Turske za 2014.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o izvješćima o napretku Turske i Rezoluciju od 13. lipnja 2013. o situaciji u Turskoj[1]

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je u policijskim operacijama od 14. prosinca 2014. u trinaest gradova u Turskoj uhićena 31 osoba, većinom novinara, scenarista i urednika, uključujući glavnog urednika novina Zaman i predsjednika medijske grupacije Samanyolu; budući da su četvorica uhićenih zadržana u pritvoru;

B.  budući da su, prema službenim izvorima, uhićenja provedena na temelju sumnje da uhićene financira teroristička organizacija, da su oni njezini pripadnici, da je podupiru ili za propagandu protiv vjerske zajednice „Tahsiye” u Turskoj, tvrdeći da je potonja dio terorističke organizacije;

C.  budući da su uhićenja protumačena kao restrikcija kritike vlade i netolerancija prema političkoj opoziciji;

D.  budući da su primijenili članak 125. turskog kaznenog zakona, u skladu s kojim je kleveta kazneno djelo, članak 301., koji kriminalizira vrijeđanje turskog naroda, kršenje javnog reda, kršenje ustavnog poretka, te protuteroristički zakon i zakon o tisku kako bi ograničili slobodu izražavanja;

E.  budući da su novine koje su pisale o kurdskom pitanju ili objavljivale članke na kurdskom jeziku neprestano bile metom pritiska, između ostalog su zabranjivane, a njihovi novinari zatvarani zbog optužbi za terorističku propagandu;

F.  budući da se i stranim novinarima prijetilo zatvorom, a posljednji u nizu bili su nizozemski novinar Frederike Geerdink, koji živi u Diyarbakiru, kojeg su zadržali u pritvoru 6. siječnja 2015. zbog optužbi za „propagandu u korist terorističke organizacije” i Mehmet Ulgur, koji je uhićen pri dolasku na aerodrom 7. siječnja jer je snimio fotografiju u sudnici;

G.  budući da je ta neprestana kampanja zastrašivanja i otpuštanja novinara koje se smatra kritičarima vlade dovela do autocenzure novinara i medija;

H.  budući da je Turska među državama s najvećim brojem zatvorenih ili uhićenih novinara, s 22 novinara u zatvoru prema statistikama Organizacije za europsku sigurnost i suradnju iz lipnja 2014.;

I.  budući da se uhićenja i kampanja protiv kritičara vlasti ne bi trebala promatrati kao izoliran slučaj, nego u vezi s cijelom unutarnjom i vanjskom politikom turske vlade; budući da do njih dolazi u vrijeme kada je sukob između bivših saveznika Redžepa Tajipa Erdogana i Fetulaha Gulena i njegovog pokreta na vrhuncu, a direktno je povezan sa slučajem Ergenekon i slučajevima korupcije za koje su optuženi vlada i obitelj Erdogana;

J.  budući da se ne smiju zaboraviti događaji do kojih je došlo u lipnju i svibnju 2013. u okolici parka Gezi;

K.  budući da je 6. prosinca 2014. 98 radnika otpušteno sa sveučilišta Maltepe University Hospital u Istanbulu jer su bili članovi progresivnog sindikata zdravstvenih radnika;

L.  budući da se Turska kao zemlja kandidatkinja za pristupanje EU-u obvezuje pridržavati Kriterija iz Kopenhagena kao i da će poštovati i promicati demokraciju te jačati demokratska i ljudska prava i slobode, uključujući slobodu izražavanja;

M.  budući da izvješće Komisije o napretku Turske u 2014. vrlo kritično upućuje na stanje slobode izražavanja u zemlji i izražava zabrinutost zbog takvog stanja;

N.  budući da vlada provodi neoliberalnu gospodarsku politiku koja povećava razlike u životnim standardima, osiromašujući sve više ljudi;

O.  budući da predsjednik Turske provodi regionalnu politiku okarakteriziranu kao neoosmanlijsku s jasnim tendencijama ekspanzije;

P.  budući da je Turska imala negativnu ulogu na stanje u Siriji jer je dopustila slobodni protok oružja i tzv. boraca u Siriju, među ostalim i osoba iz država EU-a; budući da je optužena da surađuje s „Islamskom državom” posebno u slučaju grada Kabani kada je ometala njegove branitelje;

Q.  budući da je Turska donijela novu smjernicu o navigacijskom teleksu NAVTEX u kojoj su uključeni dijelovi isključivoga gospodarskog pojasa Republike Cipra, što je istovjetno invaziji na suverenitet potonjeg i dodatno produbljuje tenzije u istočnom Sredozemlju;

R.  budući da Turska ne poštuje međunarodni zakon i dobrosusjedske odnose, uključujući one s državama članicama Europske unije, čija je i sama država kandidatkinja;

1.  snažno osuđuje uhićenja i kampanju protiv novinara, scenarista i urednika koji su imali kao cilj ušutkavanje kritičara vlasti i opozicije te poziva na njihovo oslobođenje, kao i na oslobođenje svih političkih pritvorenika;

2.  osuđuje intervenciju vlasti i pritisak koji stvara na pravosudni sustav te poziva na poštovanje neovisnosti pravosuđa;

3.  podsjeća da je Turska kao država kandidatkinja za članstvo u EU-u obvezna uskladiti se s Kriterijima iz Kopenhagena i poziva Vijeće i Komisiju da se i dalje brinu za to da ih se turska pridržava;

4.  poziva Vijeće i Komisiju da prestanu davati prednost gospodarskim i trgovinskim interesima pred poštovanjem međunarodnog prava te ljudskih prava i sloboda;

5.  poziva na stavljanje izvan snage protuterorističkog zakona;

6.  osuđuje tursku intervenciju u Siriji smatrajući da ona predstavlja kršenje međunarodnog prava i traži njezinu trenutnu obustavu;

7.  osuđuje tursku novu smjernicu o navigacijskom teleksu NAVTEX i traži da se trenutno stavi izvan snage, da se svi turski brodovi povuku s isključivoga gospodarskog pojasa Republike Cipra te da Turska radi na dobrosusjedskim odnosima i normaliziranju odnosa s državama članicama EU-a;

8.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, glavnom tajniku Vijeća Europe, predsjedniku Europskog suda za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica te vladi i Velikoj nacionalnoj skupštini Turske.