Prijedlog rezolucije - B8-0097/2015Prijedlog rezolucije
B8-0097/2015

    PRIJEDLOG REZOLUCIJE o označivanju zemlje podrijetla mesa u prerađenoj hrani

    4.2.2015 - (2014/2875(RSP))

    podnesen nakon pitanja za usmeni odgovor B8-0101/2015
    u skladu s člankom 128. stavkom 5. Poslovnika

    Giovanni La Via, Glenis Willmott, Julie Girling, Anneli Jäätteenmäki, Lynn Boylan, Keith Taylor, Piernicola Pedicini u ime Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane


    Postupak : 2014/2543(RSP)
    Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
    Odabrani dokument :  
    B8-0097/2015
    Podneseni tekstovi :
    B8-0097/2015
    Doneseni tekstovi :

    B8-0097/2015

    Rezolucija Europskog parlamenta o označivanju zemlje podrijetla mesa u prerađenoj hrani

    (2014/2875(RSP))

    Europski parlament,

    –       uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004[1] („Uredba o informiranju potrošača o hrani”), a posebno njezin članak 26. stavke 6. i 7.,

    –       uzimajući u obzir izvješće Komisije od 17. prosinca 2013. o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla mesa koje se koristi kao sastojak (COM(2013)0755) i pripadajući radni dokument službi Komisije od 17. prosinca 2013. pod nazivom „Označivanje podrijetla mesa koje se koristi kao sastojak: stajalište potrošača, izvedivost mogućih scenarija i učinci” (SWD(2013)0437),

    –       uzimajući u obzir provedbenu Uredbu Komisije (EU) br. 1337/2013 od 13. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu navođenja zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za svježe, rashlađeno i smrznuto svinjsko, ovčje i kozje meso te meso peradi[2],

    –       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. veljače 2014. o navedenoj provedbenoj Uredbi Komisije od 13. prosinca 2013.[3],

    –       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o prehrambenoj krizi, prijevari u prehrambenom lancu i njegovoj kontroli[4],

    –       uzimajući u obzir pitanje Komisiji o označivanju zemlje podrijetla mesa u prerađenoj hrani (O-000091/2014 – B8-0101/2015),

    –       uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

    –       uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

    A.     budući da se člankom 26. stavkom 6. Uredbe o informiranju potrošača o hrani zahtijeva da Komisija do 13. prosinca 2013. Europskom parlamentu i Vijeću podnese izvješće o obveznom navođenju zemlje ili mjesta podrijetla mesa koje se koristi kao sastojak;

    B.     budući da se u članku 26. stavku 7. gore navedene uredbe navodi da se u izvješću mora, između ostalog, voditi računa o potrebi informiranja potrošača, izvedivosti obveznog navođenja države ili mjesta podrijetla te analizi troškova i koristi uvođenja takvih mjera; budući da se u njemu dalje navodi da se izvješću mogu priložiti prijedlozi za izmjenu odgovarajućih odredaba zakonodavstva EU-a;

    C.     budući da je Komisija 17. prosinca 2013. objavila izvješće o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla mesa koje se koristi kao sastojak (COM(2013)0755) i pripadajući radni dokument službi Komisije pod nazivom „Označivanje podrijetla mesa koje se koristi kao sastojak: stajalište potrošača, izvedivost mogućih scenarija i učinci” (SWD(2013)0437),

    D.     budući da se procjenjuje da se, ovisno o državi članici, 30 % do 50 % ukupne količine zaklanog mesa prerađuje u mesne sastojke za hranu, većinom u mljeveno meso, mesne pripravke i mesne proizvode;

    E.     budući da Komisija još uvijek nije predstavila nijedan zakonodavni prijedlog u vezi s time te da zaključuje da će daljnje odgovarajuće korake poduzeti nakon rasprava u Parlamentu i Vijeću;

    F.     budući da prema navedenom izvješću Komisije o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla mesa koje se koristi kao sastojak postojeći sustavi sljedivosti u EU-u nisu dostatni za prenošenje podataka o podrijetlu u prehrambenom lancu;

    G.     budući da je u članku 26. stavku 2. Uredbe o informiranju potrošača utvrđeno da je navođenje zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla obvezno ako bi izostavljanje toga podatka moglo dovesti potrošača u zabludu u pogledu stvarne zemlje ili mjesta podrijetla hrane, a posebno ako bi informacije koje prate hranu ili čitava etiketa ukazivale na to da hrana potječe iz druge zemlje ili mjesta podrijetla;

    H.     budući da iz ocjene učinka, koja je bila podloga Uredbe o informiranju potrošača, proizlazi da je podrijetlo mesa glavni razlog zabrinutosti potrošača diljem EU-a[5];

    I.      budući da je prema istraživanju koje je Konzorcij za ocjenjivanje hranidbenog lanca 2013. godine proveo među potrošačima najveći interes među različitim skupinama hrane obuhvaćenima istraživanjem iskazan za označivanje hrane koja se temelji na mesu; budući da na temelju ciljanog ispitivanja različitih vrsta prerađenih proizvoda koji se temelje na mesu rezultati istraživanja pokazuju da više od 90 % ispitanih potrošača smatra da je označivanje podrijetla važno;

    1.      napominje da je u Europskoj uniji obavezno navođenje podrijetla za neprerađeno goveđe meso i proizvode od goveđeg mesa, što je posljedica krize povezane s goveđom spongiformnom encefalopatijom (BSE)[6] te da su pravila EU-a za označivanje goveđeg mesa na snazi od 1. siječnja 2002.; napominje da ti zahtjevi za označivanje već uključuju mjesto rođenja, uzgoja i klanja;

    2.      smatra da su navedeni zahtjevi koji se primjenjuju na neprerađeno goveđe meso i proizvode od goveđeg mesa povećali očekivanja potrošača u pogledu informiranja o podrijetlu drugih vrsta svježeg mesa čija je konzumacija rasprostranjena u EU-u te mesa koje se koristi kao sastojak u prerađenoj hrani;

    3.      napominje da se u uvodnoj izjavi 31. Uredbe o informiranju potrošača o hrani ističe činjenica da je podrijetlo mesa glavni razlog zabrinutosti potrošača, koji stoga očekuju da ih se na odgovarajući način informira o zemlji podrijetla mesa; dodatno ističe da se uvodnom izjavom 31. određuje da bi u zahtjevima za obvezno označivanje trebalo voditi računa o načelu razmjernosti i administrativnom opterećenju za subjekte u poslovanju s hranom i za provedbena tijela;

    4.      ističe da su 90 % poduzeća iz sektora prerade mesa MSP-ovi; naglašava posebnu ulogu koju MSP-ovi imaju u stvaranju rasta i otvaranju radnih mjesta, njihov doprinos konkurentnosti europskog gospodarstva te njihovu posvećenost sigurnoj i kvalitetnoj hrani; vjeruje da je stvaranje jednakih mogućnosti za dionike u sektoru ključno;

    5.      ponovno izražava svoju zabrinutost zbog mogućeg utjecaja prijevara s hranom na sigurnost hrane, povjerenje potrošača, funkcioniranje prehrambenog lanca i stabilnost cijena u poljoprivredi te naglašava važnost rješavanja problema prijevara s hranom kao prioritetnog pitanja, a time i brzog vraćanja povjerenja europskih potrošača;

    6.      smatra da označivanje zemlje ili mjesta podrijetla mesa i mesnih proizvoda nije samo po sebi dovoljno da spriječi prijevaru, ali da strogi sustav sljedivosti doprinosi otkrivanju mogućih povreda pravila i poduzimanju mjera protiv njih; napominje da su nedavni skandali u vezi s hranom, uključujući prijevaru u kojoj je konjsko meso upotrebljavano umjesto goveđeg, ukazali na želju potrošača za strožim pravilima o sljedivosti i informiranju; ističe da bi donošenjem strožih pravila o sljedivosti nadležna tijela također mogla učinkovitije istraživati slučajeve prijevara povezanih s hranom;

    7.      naglašava važnost razmatranja konjskog mesa u kontekstu mesa koje se koristi kao sastojak u prerađenoj hrani, uz govedinu i meso svinja, ovaca, koza i peradi, jer predstavlja značajan udio mesa u prerađenoj hrani;

    8.      nadalje ističe da Komisija u svojem izvješću navodi da više od 90 % ispitanih potrošača smatra označivanje podrijetla mesa na prerađenim prehrambenim proizvodima važnim[7]; napominje da je to jedan od nekoliko čimbenika koji mogu utjecati na ponašanje potrošača;

    9.      smatra da će označivanje podrijetla mesa koje se koristi kao sastojak u hrani omogućiti bolju sljedivost u lancu opskrbe hranom, stvoriti stabilnije veze između dobavljača i prerađivača mesa i povećati pažnju subjekata u poslovanju s hranom prilikom odabira njihovih dobavljača i proizvoda;

    10.    smatra da se pri označivanju hrane mora uzeti u obzir da potrošačima podaci budu transparentni i čitki te pritom omogućiti gospodarsku održivost rada europskih poduzeća u uvjetima prihvatljivim za kupovnu moć potrošača;

    11.    ističe da se u pogledu utjecaja na cijene rezultati istraživanja koje je provela francuska organizacija potrošača znatno razlikuju od rezultata iz izvješća Komisije o troškovima uvođenja označivanja zemlje podrijetla; preporučuje daljnje ispitivanje tog pitanja kako bi se dobila jasnija slika o mogućim cjenovnim učincima, pod uvjetom da se takvo ispitivanje provede u suradnji s organizacijama potrošača i da ne dovede do odgađanja zakonodavnih prijedloga;

    12.    napominje da će označivanje države podrijetla od travnja 2015. biti obvezno za neprerađeno meso svinja, ovaca, koza i peradi; budući da se to mora uzeti u obzir prilikom procjene troškova navođenja podataka o podrijetlu za te vrste mesa kada se koriste kao sastojak;

    13.    napominje da trenutačni dobrovoljni podaci o podrijetlu mogu zavarati potrošače;

    14.    poziva Komisiju da provede pregled takvih programa dobrovoljnog označivanja podrijetla i predloži jasna, dosljedna, usklađena i provediva pravila za proizvođače koji odluče dobrovoljno označivati podrijetlo;

    15.    nadalje napominje da je istraživanje koje je provela europska organizacija potrošača (BEUC), koja obuhvaća neke države članice, pokazalo da potrošačima ne bi bilo prihvatljivo da za označivanje proizvoda bude dovoljno navesti jesu li iz EU-a ili izvan EU-a, usprkos tome što bi taj pristup bio jeftiniji, kao što je navedeno u izvješću Komisije;

    16.    smatra da bi Komisija trebala dodatno istražiti već prilično raširenu praksu nekih europskih prodavača i proizvođača u pogledu označivanja podrijetla mesa u prerađenoj hrani i potom izvijestiti o svojim zaključcima;

    17.    ponovno poziva Komisiju da poduzme sve potrebne mjere kako bi sprečavanje prijevara s hranom i borba protiv tih prijevara postali sastavni dio politike EU-a te da riješi strukturne probleme unutar cijelog prehrambenog lanca, posebice jačanjem nadzora i uvođenjem novih mjera nadzora;

    18.    potiče Komisiju da donese provedbeni akt o primjeni članka 26. stavka 3. Uredbe o informiranju potrošača o hrani koji se odnosi na navođenje zemlje podrijetla glavnih sastojaka ako se ona razlikuje od zemlje podrijetla prehrambenog proizvoda;

    19.    potiče Komisiju da u skladu sa svojim izvješćem podnese zakonodavne prijedloge kojima bi označivanje podrijetla mesa u prerađenoj hrani postalo obvezno radi jamčenja veće transparentnosti u cijelom prehrambenom lancu i boljeg informiranja europskih potrošača te da pritom uzme u obzir svoje ocjene utjecaja i izbjegne prevelike troškove i pretjerano administrativno opterećenje;

    20.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.