NACRT PRIJEDLOGA REZOLUCIJE o mjerama protiv terorizma
4.2.2015 - (2015/2530(RSP))
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
Sophia in ‘t Veld, Javier Nart u ime Kluba zastupnika ALDE-a
Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0122/2015
Europski parlament,
– uzimajući u obzir članke 2., 3., 6., 7. i 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 4., 16., 20., 67., 68., 70., 71., 72., 75., 82., 83., 84., 85., 86., 87. i 88. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),
– uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, a posebno njezine članke 6., 7. i 8., članak 10. stavak 1. te članke 11., 12., 21., 47. – 50., 52. i 53.,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. prosinca 2011. o protuterorističkoj politici EU-a: glavna postignuća i budući izazovi[1],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. listopada 2013. o navodnom prijevozu i nezakonitom pritvaranju zatvorenika u europskim zemljama koje provodi CIA[2],
– uzimajući u obzir izvješće Europola o stanju i trendovima na području terorizma u EU-u (TE-SAT) za 2014.,
– uzimajući u obzir ocjenu Europola o prijetnjama teškog i organiziranog kriminala u EU-u (iOCTA) za 2014.,
– uzimajući u obzir ocjenu Europola o prijetnjama teškog i organiziranog kriminala u EU-u (SOCTA) za 2013.
– uzimajući u obzir mišljenje 01/2014 Radne skupine za zaštitu podataka iz članka 29. o primjeni načela nužnosti i proporcionalnosti i zaštiti podataka na području izvršavanja zakona;
– uzimajući u obzir rezoluciju o prijetnjama međunarodnom miru i sigurnosti koje su izazvane terorističkim djelima koju je Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo 24. rujna 2014. (Rezolucija 2178 (2014)),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. veljače 2014. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji (2012.)[3],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2014. o programu nadzora Agencije za nacionalnu sigurnost SAD-a (NSA), nadzornim tijelima u različitim državama članicama i njihovu utjecaju na temeljna prava građana EU-a te o transatlantskoj suradnji u pravosuđu i unutarnjim poslovima[4],
– uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP[5],
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. lipnja 2014. o završnom izvješću o provedbi Strategije unutarnje sigurnosti EU-a 2010. – 2014. (COM(2014)0365),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2014. o obnovi Strategije unutarnje sigurnosti EU-a[6]
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je poštovanje temeljnih prava i vladavine prava ključan sastavni dio uspješnih protuterorističkih politika;
B. budući da su nedavni tragični događaji u Parizu bili podsjetnik da je Europska unija pod stalnom i sve većom terorističkom prijetnjom s kojom se posljednjih desetljeća ozbiljno suočilo nekoliko njezinih država članica, a ciljevi napada nisu bili samo ljudi već i vrijednosti i slobode na kojima se Europska unija temelji;
C. budući da je sigurnost jedno od prava koje je zajamčeno u Povelji o temeljnim pravima Europske unije o kojem bi trebalo otvoreno i transparentno raspraviti kako bi se ostvario temeljni cilj, a to je jamčiti sigurnost svim osobama i osigurati pravno i javno prihvaćanje mjera koje se trebaju provesti;
D. budući da bi se u borbi protiv terorizma i radikalizacije koja vodi do nasilja dugoročno trebao primijeniti horizontalni odgovor, na svim razinama, koji se također temelji na kohezijskim politikama, obrazovanju i, u širem smislu, na društveno-gospodarskim politikama;
E. budući da teroristička prijetnja u EU-u ima i unutarnju i vanjsku dimenziju;
F. budući da opseg izazova s kojim se suočava Europska unija zahtijeva odgovor kojim će se jasno odrediti najprikladniji i najrelevantniji način djelovanja, ne isključujući potencijalnu prilagodbu Ugovora ako bude potrebno, vodeći računa da je na svim razinama potrebno osigurati demokratske mehanizme nadzora; budući da je zbog nedostatka jasne definicije pojma nacionalne sigurnosti okupljanje stručnjaka, dijeljenje informacija i jačanje suradnje na europskoj razini u državama članicama redovito bilo ograničeno, uz objašnjenja da je to pitanje, tj. sigurnost, isključivo u njihovoj nadležnosti;
G. budući da su počinitelji svih napada koji su se dogodili u proteklih deset godina bili poznati raznim obavještajnim službama, a ponekad i policiji, te budući da jasno postoje nedostaci u dijeljenju i slanju dostupnih podataka među tijelima, bilo na nacionalnoj ili europskoj razini; budući da rascjepkanost informacija koje se odnose na terorističke prijetnje na nacionalnoj razini sprječava iskorištavanje njihovog punog potencijala;
H. budući da je preusmjeravanje sredstava u obavještajnim službama kako bi se veći naglasak stavio na neselektivno prikupljanje podataka i osnivanje brojnih baza podataka u kojima se prikupljaju rezultati programa masovnog prikupljanja podataka utjecalo na kapacitet takvih službi u pogledu prikupljanja obavještajnih podataka osobnim kontaktima, alata koji je, prema lekcijama naučenim iz prošlih napada, ključno nedostajao;
I. budući da su brze promjene u naravi ozbiljnijih prekograničnih kaznenih djela kao što je terorizam često ukazivale na ograničenja europskih kapaciteta na području policijske i pravosudne suradnje zbog manjka integracije na području policijske suradnje i ograničene harmonizacije zakonodavnog okvira koji je potreban za učinkoviti progon počinitelja;
J. budući da bi se strategije prevencije za borbu protiv terorizma trebale temeljiti na višeslojnom pristupu koji je ciljano usmjeren na suzbijanje priprema napada na teritoriju EU-a ali i na potrebu rješavanja glavnih uzroka terorizma, na primjer suzbijanjem radikalizacije koja dovodi do terorizma, reagiranjem na terorističku propagandu, rješavanjem razlika u društvenoj integraciji te uočavanjem kritičnih faktora;
K. budući da protuterorističke mjere koje je EU poduzeo nakon 11. rujna ponekad nisu bile učinkovito provedene ili se, zbog specifičnog konteksta njihovog usvajanja, u tim mjerama nije dovoljno vodilo računa o potrebi da sva temeljna prava budu zajamčena i da se spriječi svako potencijalno ometanje tih prava pridržavajući se načela nužnosti i proporcionalnosti u pogledu ostvarenja ciljeva; budući da je Sud u svojoj presudi u spojenim predmetima C-293/12 i C-594/12 Direktivu o zadržavanju podataka proglasio nevažećom;
L. budući da bi, u skladu s dobrom zakonodavnom praksom, predstavljanje novih instrumenata za borbu protiv terorizma trebalo biti popraćeno detaljnom procjenom postojećih alata i njihove provedbe kako bi se definirale rupe u provedbi i zakonu koji se moraju ubuduće riješiti;
1. žali zbog žrtava nedavnih terorističkih napada u Parizu i žrtava terorizma širom svijeta te izražava sućut njihovim obiteljima; od svih država članica traži da brzo provedu Direktivu 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela;
2. poziva Komisiju i Vijeće da podrže novi plan za borbu protiv terorizma u kojem će se dati učinkovit odgovor na postojeće prijetnje i svima jamčiti učinkovita sigurnosna zaštita istovremeno jamčeći prava i slobode, temeljna načela europskog projekta;
3. posebno naglašava da Europska unija, njezine države članice i zemlje partneri svoju strategiju borbe protiv međunarodnog terorizma trebaju temeljiti na vladavini prava i poštovanju temeljnih prava; nadalje, naglašava da bi vanjsko djelovanje Unije za borbu protiv međunarodnog terorizma prvenstveno trebalo biti usmjereno na prevenciju te ističe da je nužno promicati dijalog, toleranciju i razumijevanje među različitim kulturama i religijama;
4. ponovno poziva Komisiju i Vijeće da provedu opsežnu procjenu protuterorističkih mjera EU-a i s njima povezanih mjera, posebno u vezi s njihovom provedbom u zakonodavstvu i praksi država članica te opsegom suradnje država članica s agencijama EU-a u tom području, osobito s Europolom i Eurojustom, te da provedu odgovarajuću ocjenu preostalih nedostataka primjenjujući pritom postupak predviđen člankom 70. UFEU-a i da tu procjenu objave zajedno s europskim programom sigurnosti;
Razmatranje potreba za dijeljenjem obavještajnih podataka i informacija na razini EU-a
5. poziva na osnivanje europskog tijela za dijeljenje, razmjenu i proaktivno prenošenje informacija nacionalnih obavještajnih službi s dugoročnim ciljem obveznog dijeljenja obavještajnih podataka o terorističkim prijetnjama;
6. naglašava da mora postojati jasna razlika između policijskog djelovanja i prikupljanja obavještajnih podataka radi nacionalne sigurnosti; ustraje u tome da osnivanje takvog tijela prati stvaranje pravih ugovornih temelja i zakonodavni okvir kojim su obuhvaćene mjere zaštite prava građana i mehanizmi za demokratski nadzor;
7. poziva države članice da na najbolji način iskoriste postojeće platforme, baze podataka i sustave upozorenja na europskoj razini, kao što su Schengenski informacijski sustav (SIS), informacijski sustav Europola (EIS), Europolova kontaktna točka „Putnici” i Europski informacijski sustav kaznene evidencije (ECRIS);
8. ustraje u tome da se državama članicama nametnu daljnje obveze kojima bi obvezno postalo dijeljenje podataka koji se odnose na teška kaznena djela i terorizam putem SIS-a, a time bi se poboljšala učinkovitost ovih postojećih alata;
9. naglašava da bi se osnivanje bilo kakvog budućeg instrumenta koji uključuje prikupljanje, obradu i pohranjivanje osobnih podataka za potrebe policije trebalo temeljiti na jasno definiranom sveobuhvatnom okviru za takve svrhe;
10. poziva Komisiju da pregleda njegov prijedlog zakonodavnog okvira za prikupljanje podataka iz Evidencije imena putnika diljem EU-a kako bi bio u skladu s primarnim zakonodavstvom EU-a te kako bi prijedlog uskladio s najnovijom sudskom praksom; poziva na brzo i istovremeno usvajanje paketa o zaštiti podataka, istovremeno usvajajući opći pristup unutar Vijeća koji je u skladu s minimalnim standardima iz Direktive 95/46/EU;
11. ustraje u tome da bi svaki budući primijenjeni instrument koji uključuje prikupljanje osobnih podataka trebao poštovati načela nužnosti i proporcionalnost;
Poboljšanje kapaciteta unutarnje sigurnosti i policije
12. prepoznaje potrebu za jačanjem suradnje između policija i uloge Europola; u tom smislu izražava da je voljan raditi s Vijećem na postizanju dogovora o novom zakonodavnom okviru za Europol;
13. poziva Komisiju da razmotri prijedlog o osnivanju europskog protuterorističkog centra unutar Europola koji odražava postojeći Europski centar za kibernetički kriminal (EC3);
14. naglašava da je također ključno da se u nacionalnom zakonodavstvu jamči profesionalnost policije te da se na europskoj i nacionalnoj razini jamči poštivanje temeljnih prava prilikom provođenja policijskih i nadzornih aktivnosti; u tom smislu pozdravlja prijedlog Komisije o novom zakonodavnom okviru za Europsku policijsku akademiju (CEPOL);
15. ustraje u tome da se očuva schengenska pravna stečevina i sačuva od svakog pokušaja iskorištavanja trenutne prijetnje sigurnosti u političke svrhe i narušavanja slobode kretanja;
16. poziva države članice da u potpunosti iskoriste sve dostupne alate kako bi schengensko područje i teritorij Unije učinili sigurnim što uključuje i provjere putnih isprava svih osoba, bez obzira na njihovu nacionalnost, na vanjskim granicama EU-a radi utvrđivanja njihovog identiteta te konzultiranje relevantne baze podataka pri svakoj provjeri, u skladu s fleksibilnim tumačenjem aktualnog Zakonika o schengenskim granicama;
17. naglašava da se također mora razmotriti i pitanje dozvola za maloljetnike bez pratnje roditelja koji napuštaju teritorij države članice u kojoj imaju boravište koje se trenutno nedosljedno primjenjuju unutar EU-a, kako bi se procijenilo je li potrebno uvesti obveznu dozvolu na razini EU-a;
18. izražava žaljenje zbog činjenice da Vijeće nije spremno napraviti sljedeći korak u pogledu predložene sveobuhvatne strategije za kibernetičku sigurnost koja predstavlja viziju EU-a o najboljem načinu sprječavanja kibernetičkih napada i odgovora na njih;
Prilagođavanje zakonodavnog okvira za borbu protiv teških prekograničnih kaznenih djela
19. naglašava da se zakonodavni okvir na europskoj razini za učinkoviti progon teških prekograničnih kaznenih djela poput terorizma mora prilagoditi i unaprijediti; u tom smislu podržava učinkoviti zakonodavni postupak čiji je cilj bez odgode reformirati Eurojust i time pojačati razmjenu informacija o progonima i presudama;
20. vjeruje da se treba istražiti mogućnost obveznog obavještavanja Eurojusta o presudama u području terorizma te da se mora poboljšati suradnja između Eurojusta i Europola u njihovim područjima djelovanja;
21. ustraje u tome da se osnaživanje Eurojusta mora uvojiti zajedno s prijedlogom o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja;
22. poziva na širenje mandata Ureda europskog javnog tužitelja kako bi obuhvaćao određene kategorije teških prekograničnih kaznenih djela poput terorizma i organiziranog kriminala, što će omogućiti učinkovitije pravosudne mjere i bolju prevenciju na području pravosuđa;
23. pozdravlja nadolazeće usvajanje unaprijeđenog zakonodavnog okvira na europskoj razini za borbu protiv pranja novca, što predstavlja odlučan korak koji se mora usvojiti na svim razinama kako bi se zajamčila njegova učinkovitost te time riješilo pitanje značajnog izvora financiranja terorističkih organizacija;
24. ustraje u potrebi za povećanjem nadzora i borbe protiv financiranja terorizma, organiziranog kriminala i krijumčarenja kao dijelom sveobuhvatne strategije pomoću koje se učinkovito pronalaze razni izvori financiranja koji trenutno podržavaju terorističke organizacije i projekte;
25. poziva na reviziju Direktive o oružju (Direktiva 91/477/EEZ kako je izmijenjena Direktivom 2008/51/EZ) kako bi se poboljšala razmjena informacija u tom području i koordinacija europskog odgovora na taj fenomen; smatra da bi suzbijanje nezakonite trgovine vatrenim oružjem trebalo biti prioritet EU-a u borbi protiv teškog i organiziranog međunarodnog kriminala;
Borba protiv glavnih uzroka terorizma i radikalizacije koji vode do nasilja
26. naglašava da aktualna rasprava o povećanju mjera sigurnosti i nadzora za borbu protiv terorizma ne smije biti jedino središte interesa budućeg europskog odgovora; naglašava da je iznimno važno spriječiti i boriti se protiv radikalizacije koja vodi do nasilja kako bi se dugoročno ostvario cilj zaštite Europske unije od terorističkih prijetnji;
27. poziva Komisiju da podrži države članice u razmatranju čimbenika koji uzrokuju radikalizaciju i ekstremizam koji vode do nasilja te u oblikovanju strategija za prevenciju koje uključuju područja obrazovanja, društvene uključenosti, napore u suzbijanju diskriminacije te međukulturalni i međureligijski dijalog;
28. poziva na usvajanje preporuke Vijeća o nacionalnim strategijama za prevenciju radikalizacije koja vodi do nasilja čime bi se razmotrio cijeli niz faktora koji uzrokuju radikalizaciju te dale preporuke državama članicama o osnivanju programa za odustajanje od borbe, rehabilitaciju i deradikalizaciju;
29. ustraje u tome da se posebna pažnja posveti uvjetima u zatvorima i pritvorima s ciljanim mjerama suzbijanja radikalizacije u takvom okruženju;
30. podržava usvajanje europske strategije za borbu protiv terorističke propagande, radikalnih mreža i novačenja putem interneta na osnovi postignutih napora i poduzetih inicijativa na međuvladinoj i dobrovoljnoj osnovi u cilju daljnjeg dijeljenja najboljih praksi i učinkovitih metoda u tom području te u cilju doprinošenja razvoju protupropagande koja je namijenjena osobama na koje su oni koji provode novačenje obično usmjereni;
31. duboko vjeruje da bi strateški cilj strategija za prevenciju također trebao biti podrška predstavnicima zajednice koji promiču deradikalizaciju, dok bi prioritet trebale biti politike usmjerene na lokalnu razinu i razinu zajednice, uključujući razvoj i proizvodnju strategija protupropagande i komunikacije za određenu vrstu publike;
32. ustraje u tome da se, kako bi bila učinkovita i vjerodostojna, strategija koja je usmjerena na glavne uzroke terorizma i radikalizacije koja vodi do nasilja mora temeljiti i na pozitivnom jačanju temeljnih vrijednosti na kojima se temelji Europska unija; u tom smislu poziva na usvajanje Pakta EU-a o demokratskom upravljanju kojim se uspostavlja obvezujući i postupni instrument kako bi se osigurala učinkovita usklađenost demokratskim načelima i temeljnim pravima unutar EU-a;
33. poziva Komisiju da zajedno s dionicima na području interneta radi na određivanju zajedničkih standarda na razini EU-a i definiranju sigurnosnog odgovora na terorizam i kibernetički kriminal, istovremeno sprječavajući bilo kakvu fragmentacija interneta;
34. preporučuje osnivanje upravljačke skupine koja se sastoji od stručnjaka i predstavnika poduzeća kako bi definirala usklađen politički odgovor za rješavanje pitanja pristupa, uklanjanja sadržaja i suradnje s policijom i pravosudnim tijelima, te preporučuje da EU nakon toga odredi zajedničke standarde na temelju kojih bi poduzeća na jednaki način provodila politike koje se odnose na pristup, sadržaj i uklanjanje sadržaja;
35. naglašava da se u strategiji za pružanje odgovora koja se bavi internetom mora osigurati da su ljudska prava i temeljne slobode, poput prava na privatnost, zaštite podataka i prava na pošteno suđenje i pristup pravnim lijekovima, jednako zaštićeni na internetu kao i izvan njega;
Usvajanje vanjskopolitičke strategije EU-a za borbu protiv međunarodnog terorizma
36. poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (EEAS) da usvoji vanjskopolitičku strategiju EU-a za borbu protiv međunarodnog terorizma kako bi razmotrila uzroke međunarodnog terorizma i uvrstila protuterorizam u zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku; poziva EEAS da zauzme ulogu „sigurnosnog atašea” u delegacijama EU-a u trećim zemljama;
37. poziva Komisiju i EEAS da razviju protuterorističku strategiju suradnje s trećim zemljama istovremeno jamčeći poštovanje međunarodnih standarda ljudskih prava, posebno prava na pravični postupak;
38. poziva EEAS i države članice da suradnju sa susjednim zemljama, posebno suradnju s Turskom, ocijene prema suradnji u borbi protiv terorizma i graničnoj kontroli i kontroli migracije, uključujući i zajedničku europsku politiku u pogledu viznog režima između država članica i Turske;
39. napominje novi fenomen hibridnog rata, uključujući dimenziju terorizma koji podupiru pojedine države i nove metode terorističkog ratovanja kao što su gospodarski i informacijski napadi te napadi u virtualnom prostoru;
40. naglašava da je važno boriti se protiv siromaštva i nejednakosti diljem svijeta, promicati mirna rješenja međunarodnih i unutarnjih kriza te ublažiti ljudsku patnju posvuda te poziva EU da ne primjenjuje dvostruke standarde prilikom promicanja naših vrijednosti i ciljeva u okviru naše vanjske politike;
41. podržava provedbu Ugovora o zajedničkoj suradnji na području obrane i gospodarstva država Arapske lige kako bi se razmotrile opasnosti koje vrebaju oko arapske regije i koje su nastale uslijed vala ekstremnog đihadizma koji se širi Islamskom državom (IS) kojem pripadaju Houthi u Jemenu i druge skupine; poziva da se nastavi s naporima u poticanju ključnih aktera u arapskom svijetu da zaustave ratove preko posrednika u Libiji, Siriji, Iraku i Jemenu, da obustave financijsku podršku paravojnim postrojbama te da traže rješenja za mir i stabilnost u regiji na temelju dogovora;
42. apelira na pojačane napore u stvaranju europske obrambene sposobnosti i jačanju vojne suradnje sa susjednim zemljama i strateškim trećim zemljama, osobito u pogledu pružanja pomoći u osposobljavanju, tehničkih savjeta na terenu, podrške u ofenzivnim kapacitetima i direktnog vojnog angažmana s lokalnim snagama;
43. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću i parlamentima država članica.
- [1] SL C 168 E, 14.6.2013, str. 45.
- [2] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0418.
- [3] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0173.
- [4] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0230.
- [5] SL L 315, 14.11.2012.., str. 57.
- [6] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0102.