Postupak : 2015/2530(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0124/2015

Podneseni tekstovi :

B8-0124/2015

Rasprave :

Glasovanja :

PV 11/02/2015 - 9.18
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :


NACRT PRIJEDLOGA REZOLUCIJE
PDF 154kWORD 90k
4.2.2015
PE547.529v01-00
 
B8-0124/2015

podnesenog nakon izjave Komisije

u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika


o mjerama protiv terorizma (2015/2530(RSP))


Cornelia Ernst, Barbara Spinelli, Marie-Christine Vergiat, Marina Albiol Guzmán u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a

Rezolucija Europskog parlamenta o mjerama protiv terorizma (2015/2530(RSP))  
B8‑0124/2015

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

–       uzimajući u obzir članke 2., 3. i 6. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–       uzimajući u obzir mjerodavne članke Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. prosinca 2011. o protuterorističkoj politici EU-a: glavna postignuća i budući izazovi(1),

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. listopada 2013. o navodnom prijevozu i nezakonitom pritvaranju zatvorenika u europskim zemljama od strane CIA-e(2),

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. veljače 2014. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji (2012.)(3),

–       uzimajući u obzir Rezoluciju od 12. ožujka 2014. o programu nadzora Agencije za nacionalnu sigurnost SAD-a (NSA), nadzornim tijelima u različitim državama članicama i njihovu utjecaju na temeljna prava građana EU-a te o transatlantskoj suradnji u pravosuđu i unutarnjim poslovima(4),

–       uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP(5),

–       uzimajući u obzir izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA) od 27. listopada 2010. naslovljeno „Iskustvo diskriminacije, društvene marginalizacije i nasilja: komparativna studija mladih muslimana i nemuslimana u tri države članice EU-aˮ,

–       uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije (ECJ) od 8. travnja 2014. o poništenju Direktive o zadržavanju podataka,

–       uzimajući u obzir svoje nedavno upućivanje Sporazuma između EU-a i Kanade o evidenciji imena putnika Sudu Europske unije,

–       uzimajući u obzir članak 115. stavak 5. i članak 110. stavak 4. Poslovnika,

–       uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.     budući da je poštovanje temeljnih prava i građanskih sloboda ključan sastavni dio uspješnih protuterorističkih politika;

B.     budući da je nedavno jačanje rasizma, uključujući islamofobiju i antisemitizam, krajnje zabrinjavajuće te se njime ne potiče konstruktivna rasprava o uključivosti već se doprinosi daljnjoj polarizaciji;

C.     budući da su istraživanja pokazala da su diskriminacija i društvena marginalizacija među glavnim faktorima koji vode do nasilnog ponašanja; budući da se u nedavnim istraživanjima ukazuje na to da vjerska pripadnost nema ulogu pri objašnjenju nasilnog ponašanja(6);

D.     budući da je potrebno hitno donijeti jasnu pravnu definiciju koncepta „profiliranja” na temelju relevantnih temeljnih prava i standarda zaštite podataka radi smanjenja nesigurnosti kad je riječ o tome koje su aktivnosti zabranjene, a koje nisu;

E.     budući da je Sud Europske unije nedavno proglasio nevažećom Direktivu o zadržavanju podataka zbog pomanjkanja proporcionalnosti te je u svojoj presudi utvrdio jasne uvjete koje mora zadovoljiti svaka mjera za opsežno prikupljanje podataka i njihovo zadržavanje kako bi prošla na preispitivanju zakonitosti;

1.      osuđuje sve terorističke napade koji se događaju u cijelom svijetu; žali zbog žrtava nedavnih terorističkih napada u Parizu i diljem svijeta te izražava sućut njihovim obiteljima;

2.      poziva sve države članice da pravilno provedu Direktivu 2012/29/EU od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela;

3.      ponovno potvrđuje svoju predanost poštovanju slobode izražavanja, temeljnih prava, demokracije, tolerancije i vladavine prava te drugih ključnih načela sadržanih u Povelji UN-a i međunarodnom pravu;

4.      poziva sve države članice da prekinu pružati političku, gospodarsku ili vojnu potporu režimima ili terorističkim skupinama koje poduzimaju ili toleriraju terorističke aktivnosti; posebno naglašava da EU, njegove države članice i partnerske zemlje trebaju temeljiti svoju strategiju borbe protiv međunarodnog terorizma i svih drugih oblika kaznenih djela na vladavini prava i poštovanju temeljenih prava; nadalje, naglašava da bi vanjsko djelovanje Unije za borbu protiv međunarodnog terorizma prvenstveno trebalo biti usmjereno na prevenciju i na politiku kojom se suprotstavlja svakom obliku vojne intervencije te bi se istodobno trebalo temeljito razmotriti stajalište EU-a u međunarodnim pregovorima, i ističe potrebu promicanja dijaloga, tolerancije i razumijevanja među različitim kulturama i religijama;

5.      ističe da su, kao i u prijašnjim napadima, počinitelji napada u Parizu već bili poznati sigurnosnim tijelima te su bili podvrgnuti istragama i mjerama nadzora; ustraje u tome da se time otvara pitanje u kojoj su mjeri ta tijela mogla bolje iskoristiti postojeće podatke koje su već posjedovala o tim pojedincima;

6.      ponavlja svoj poziv Komisiji i Vijeću da provedu opsežnu procjenu postojećih protuterorističkih i sigurnosnih mjera EU-a, posebno u vezi s poštovanjem ljudskih prava i građanskih sloboda, kako je utvrđeno u Ugovorima, Povelji o temeljnim pravima Europske unije i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, te da pritom primjene postupak predviđen člankom 70. UFEU-a i da objave tu procjenu zajedno s europskim programom sigurnosti;

7.      ponavlja svoj odlučan zahtjev za demokratske i sudske mehanizme nadzora i odgovornosti u pogledu protuterorističkih politika, naglašavajući da treba staviti izvan snage mjere koje su, gledano unatrag, bile nepotrebne, neučinkovite i nerazmjerne za borbu protiv terorizma; naglašava također da je kršenja temeljnih prava potrebno istražiti i otkloniti te da na temelju ovlasti koje su Ugovorom iz Lisabona dodijeljene Europskom parlamentu i nacionalnim parlamentima treba osmisliti nove oblike demokratskog nadzora;

Sveobuhvatan pristup suzbijanju radikalizacije i borbi protiv terorizma

8.      uvjeren je da bi radi sprečavanja nasilne radikalizacije glavni cilj svakog društva trebao biti rad na uključivosti i uzajamnom razumijevanju kulturnih, etničkih i vjerskih uvjerenja, čime se potiče trajna tolerancija;

9.      poziva države članice da ulažu u obrazovne programe kojima se poštuju jednake mogućnosti, čime se od rane faze školovanja nadalje smanjuje socijalna diskriminacija, između ostalog obučavanjem nastavnika na području socijalnih pitanja i raznolikosti;

10.    upozorava da to da bi nedostatak dugoročnih perspektiva zbog siromaštva, nezaposlenosti, getoizacije u predgrađima te otuđenosti cijelih susjedstva u predgrađu mogao prouzročiti osjećaj bespomoćnosti ili čak, ako pristupe džihadističkim organizacijama ili krajnje desničarskim pokretima, izazvati njihovo destruktivno ponašanje u cilju samopotvrđivanja; poziva države članice da ojačaju svoje napore za smanjenje siromaštva, osiguraju izglede za zapošljavanje, ojačaju i poštuju pojedinca, zaustave rezove u socijalnoj skrbi i javnim službama koji su drastično utjecali na sposobnost lokalnih, regionalnih i državnih vlasti da rade na resocijalizaciji te da pojedincima i obiteljima koji žive u najzapuštenijim predgrađima pruže ogovarajuću socijalnu pomoć;

11.    naglašava činjenicu da se diskriminacijom jača radikalizacija i oblici nasilnog ponašanja; naglašava da se standardi jednakosti i nediskriminacije moraju dopuniti konkretnim političkim strategijama za suzbijanje svih oblika rasizma, uključujući antisemitizam i islamofobiju;

12.    odbija svaku primjenu rasnog, etničkog i vjerskog profiliranja za isticanje određenih skupina u vezi s protuterorističkim mjerama jer je ono u suprotnosti s temeljnim demokratskim načelima jednakosti pred zakonom i nediskriminacije; ističe nerazmjeran učinak praksi nakon 11. rujna na islamske zajednice;

13.    izražava potporu programima koje financiraju države u suradnji s lokalnim udrugama civilnog društva kojima se etničkim i vjerskim manjinama omogućuje da srednjoročno i dugoročno doprinesu poboljšanju socijalnog i ekonomskog statusa svojih zajednica;

Dobro ciljane sigurnosne mjere kojima se poštuje vladavina prava

14.    odbija lažnu dihotomiju između sigurnosti i slobode; smatra da su osobne slobode i poštovanje temeljnih prava osnova i preduvjet sigurnosti u svakom društvu;

15.    podsjeća da bi sve sigurnosne mjere, uključujući protuterorističke, trebale biti osmišljene tako da se jamči sloboda pojedinca, da one moraju biti potpuno u skladu s vladavinom prava i podlijegati obvezama koje proizlaze iz temeljnih prava, uključujući obveze koje se odnose na privatnost i zaštitu podataka, te se njima uvijek mora omogućiti sudski pravni lijek;

16.    naglašava da se preispitivanje nužnosti i proporcionalnosti svake mjere kojom se ograničavaju temeljna prava i slobode vrši u skladu s pravnim zahtjevima propisanim Poveljom; stoga se suprotstavlja tendenciji da se svaka sigurnosna mjera općenito opravdava općim pozivanjem na njezinu „korisnost“ u borbi protiv terorizma ili teških kaznenih djela;

17.    ponavlja da se sve mjere o prikupljanju podataka moraju temeljiti samo na usklađenom pravnom okviru za zaštitu podataka kojim se osiguravaju pravno obvezujući standardi zaštite osobnih podataka, posebno oni koji se odnose na ograničenje svrhe, smanjenje količine podataka, informacije, pristup, ispravljanje, brisanje i sudski pravni lijek;

18.    protivi se trenutačnom ozračju stvaranja paranoičnog straha kako bi se ubrzalo donošenje protuterorističkih mjera poput onih o evidenciji imena putnika u EU-u prije procjene njihove pravne nužnosti ili provedbe procjene važećih protuterorističkih mjera. naglašava činjenicu da u svakoj državi članici već postoje bitni zakoni o borbi protiv terorizma i s njima povezane mjere te obuhvaćaju:

–  podatke o putnicima iz putovnica, koji se već uspoređuju s podacima u bazama podataka o poznatim kriminalcima i osobama sa zabranom ulaska

–  policiju koja ima pristup telefonskim podacima i podacima o putnicima u slučaju sumnjivih osoba ili čak skupina sumnjivih osoba ako su one povezane s konkretnom prijetnjom

–  Schengenski informacijski sustav kojim se omogućuje nadzor pojedinaca te njihovo brzo uhićenje i izručenje u slučajevima kad predstavljaju prijetnju sigurnosti ili namjeravaju počiniti kazneno djelo;

19.    stoga naglašava činjenicu da policija treba iskoristiti već postojeće mogućnosti i u prvom redu pojačati međusobnu suradnju;

20.    smatra da bi borba protiv nezakonite trgovine vatrenim oružjem trebala biti prioritet EU-a u borbi protiv teškog i organiziranog međunarodnog kriminala; posebno smatra da treba dodatno ojačati suradnju u području mehanizama razmjene informacija te sljedivosti i uništavanja zabranjenog oružja; u tom pogledu naglašava prezira vrijedne dvostruke standarde nekoliko država članica koje prodaju oružje i vojnu opremu određenim skupinama u konkretnim područjima sukoba, a istodobno osuđuju uporabu sile;

21.    poziva na brzu provedbu Direktive o sprečavanju pranja novca o kojoj je nedavno postignut dogovor;

22.    naglašava činjenicu da se ovisno o razini prijetnje već mogu provoditi ciljane provjere pojedinaca koji uživaju pravo na slobodu kretanja kad tijekom određenih razdoblja, određenim rutama ili na određenim graničnim prijelazima prelaze vanjske granice; ustraje u tome da bi države članice trebale u potpunosti i bolje iskoristiti postojeći Schengenski okvir umjesto da pokušavaju ponovno uvesti granične kontrole izvan već postojećih mogućnosti;

23.    poziva Komisiju da formalno revidira prijedlog o evidenciji imena putnika u EU-u uzimajući u obzir kriterije nužnosti i proporcionalnosti koje je utvrdio Sud Europske unije u presudi koja se odnosi na Direktivu o zadržavanju podataka; nalaže svojoj pravnoj službi da provede sličnu reviziju u roku od šest tjedana od donošenja ove rezolucije;

24.    s tim u vezi podsjeća da ne postoji zajednička definicija terorizma, čime predložene protuterorističke mjere dobivaju prizvuk dvosmislenosti;

Informatička sigurnost

25.    podsjeća da mjere kojima se ograničavaju temeljna prava na internetu radi borbe protiv terorizma moraju biti nužne i razmjerne; naglašava da bi se svako uklanjanje svakog navodno kaznenog sadržaja trebalo provoditi samo na temelju jasnih kriterija utvrđenih zakonom, nakon sudskog odobrenja i u skladu s odgovarajućim postupovnim zaštitnim mjerama, a ne samo privatnom politikom pružatelja internetskih usluga; s tim u vezi podsjeća na pravo na slobodu govora utvrđeno Poveljom i na opasnu uporabu cenzure u trećim zemljama i državama članicama, što može imati negativan učinak na slobodnu i otvorenu demokratsku uključenost građana;

26.    naglašava činjenicu da je upotreba šifriranja koju primjenjuju vlade, poduzeća i građani najvažniji stup europske informatičke sigurnosti; poziva Komisiju, Vijeće i države članice da se suzdrže od svakog pokušaja slabljenja informatičke sigurnosti reguliranjem upotrebe šifriranja; naglašava da se zabranom upotrebe šifriranja može prouzročiti smanjenje sigurnosti i povećanje naše osjetljivosti na kibernetičke napade;

27.    naglašava važnost besplatnih računalnih programa otvorenog koda u kontekstu informatičke sigurnosti, pri čemu se javno dostupni otvoreni kod može jednostavno i neovisno provjeriti;

28.    podsjeća na predanost EU-a i njegovih država članica provedbi načela ugrađene privatnosti u zakonodavstvo o zaštiti podataka;

29.    poziva na brzo donošenje paketa o zaštiti podataka, pa i usvajanjem općeg pristupa u Vijeću kojim će se poštovati minimalni standardi iz Direktive 95/46/EU;

Pravosudna dimenzija

30.    poziva države članice da ojačaju međusobnu pravosudnu suradnju na temelju dostupnih instrumenata EU-a poput Europskog informacijskog sustava kaznene evidencije (ECRIS), europskog uhidbenog naloga i europskog istražnog naloga te istodobno poštuju proporcionalnost i temeljna prava; poziva države članice da se u skladu s planom o postupovnim pravima brzo dogovore o svim predloženim mjerama te da njihov sljedeći korak bude razmatranje odluka o istražnom pritvoru i zatvorskim uvjetima;

31.    smatra da bi svrha kaznenopravnog sustava trebala biti rehabilitacija pojedinaca tako da po povratku više ne predstavljaju rizik za društvo; poziva države članice da ulože potrebne ljudske resurse kako bi pomogle u rehabilitaciji i resocijalizaciji pojedinaca nakon napuštanja zatvora;

32.    poziva države članice i Komisiju da uvedu ili ojačaju sustave zaštite zviždača, posebno u području nacionalne sigurnosti i obavještajnih aktivnosti;

Vanjska dimenzija

33.    upozorava na izazov da se ponovno primjenjuje prijašnja, kratkovidna i neučinkovita praksa sklapanja tajnih sporazuma s autoritarnim režimima u ime sigurnosti, stabilnosti i borbe protiv nasilnog ekstremizma;

34.    vrlo je kritičan u pogledu uloge raznih intervencija Zapada posljednjih godina u poticanju radikalizacije pojedinaca, posebno na Bliskom istoku i u zemljama južnog susjedstva; naglašava da se takvim politikama promiče, a ne suzbija terorizam te bi ih stoga trebalo napustiti;

35.    zabrinut je zbog činjenice da je u protuterorističkim politikama EU-a naglasak na vojnim „rješenjimaˮ, što rezultira brojnim programima vojne pomoći autoritarnim režimima radi jačanja njihovih vojnih kapaciteta, čime se pruža podrška njihovim represivnim politikama;

36.    naglašava da je raspoređivanje vojnih snaga na nacionalnom teritoriju općenito zabranjeno u više država članica; naglašava da nije potrebno pozivanje na klauzulu solidarnosti (članak 222. UFEU-a) kao sredstva za zaobilaženje takvih nacionalnih ograničenja; upozorava na opasnost da bi se klauzula solidarnosti mogla upotrijebiti i kao sredstvo za razmještanje vojnika unutar država članica pod krinkom borbe protiv terorizma radi suzbijanja „katastrofa prouzročenih ljudskim djelovanjemˮ, u što bi se eventualno mogli uvrstiti i prosvjednici itd.; naglašava da se takvo tumačenje klauzule solidarnosti mora odlučno odbaciti;

37.    smatra da bi EU zbog neuspjeha trebao drastično revidirati svoju vanjsku politiku, posebno svoju strategiju za južno Sredozemlje, u okviru revizije Europske politike susjedstva koja je u tijeku; poziva EU da uspostavi novi okvir za odnose s tim zemljama i regijama na temelju nemiješanja u njihove unutarnje poslove i poštovanja njihove suverenosti, te s ciljem podupiranja razvoja susjednih regija i promicanja zapošljavanja i obrazovanja, a ne na osnovi „sporazuma o pridruživanjuˮ čija je svrha uglavnom uspostava područja slobodne trgovine, što ide u korist korporacijskim interesima na europskoj strani;

38.    naglašava da bi države članice i po potrebi EU trebali rješavati uzrok nasilnog ekstremizma tako da pristupe suzbijanju vjerskog ekstremizma na način koji je u skladu s ljudskim pravima i međunarodnim pravom, umjesto da ohrabruju ili podupiru represivne režime ili skupine u tim zemljama;

39.    ustraje u tome da bi sigurnosna suradnja, od razmjene obavještajnih podataka do vladavine prava, pravosudne reforme i programa kaznenog pravosuđa do eksternalizacije politike azila, kao u Postupku iz Kartuma, trebala biti striktno u skladu s međunarodnim pravom;

40.    uvjeren je da bi se u području sigurnosti EU trebao, kad je to prikladno, ograničiti na programe suradnje s naglaskom na deradikalizaciju i suzbijanje nasilnog ekstremizma, ali da bi se trebao suzdržati od toga da svojom vanjskom politikom suverenim državama nameće vlastite ekonomske i političke ideje;

41.    s tim u vezi podsjeća na odbijanje sporazuma o pridruživanju između EU-a i Izraela s obzirom na dvostruku ulogu koju EU i mnoge njegove države članice imaju u izraelsko-palestinskom sukobu, čime se i dalje potiče percepcija dvostrukih standarda i protuislamskog/protuarapskog plana;

42.    zahtijeva veću transparentnost i odgovornost pri odlukama iz područja vanjske politike koje se odnose na borbu protiv terorizma; naglašava da su pojedincima ili organizacijama potrebni odgovarajući pravosudni postupci kako bi mogli tražiti sudsko preispitivanje svake odluke iz područja zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP) koja se na njih odnosi;

43.    odlučno se protivi uporabi bespilotnih letjelica u izvansudskim pogubljenjima osumnjičenih za terorizam te zahtijeva zabranu uporabe bespilotnih letjelica za praćenje i nadzor civila;

44.    zahtijeva da Komisija i države članice temeljitije istraže europsko sudjelovanje u programu mučenja i izručenja koji je osmislio SAD te da javnosti omoguće da se upozna s razinom uključenosti i sudjelovanja svojih vlada u tim užasnim nezakonitim praksama, po uzoru na izvješće Senata SAD-a o obavještajnim službama;

45.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1)

SL C 168 E, 14.6.2013., str. 45.

(2)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0418.

(3)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0173.

(4)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0230.

(5)

SL L 315, 14.11.2012., str. 57.

(6)

Vidjeti izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava naslovljeno „Iskustvo diskriminacije, društvene marginalizacije i nasilja: komparativna studija mladih muslimana i nemuslimana u tri države članice EU-aˮ.

 

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti