Postupak : 2015/2530(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0127/2015

Podneseni tekstovi :

B8-0127/2015

Rasprave :

Glasovanja :

PV 11/02/2015 - 9.18
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2015)0032

PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 147kWORD 94k
Također vKEYi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0122/2015
4.2.2015
PE547.532v01-00
 
B8-0127/2015

podnesen nakon izjave Komisije

u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika


o mjerama protiv terorizma (2015/2530(RSP))


Birgit Sippel, Jörg Leichtfried, Claude Moraes, Enrique Guerrero Salom, Juan Fernando López Aguilar, Miriam Dalli, Ana Gomes, Christine Revault D’Allonnes Bonnefoy, Viorica Dăncilă u ime Kluba zastupnika S&D-a

Rezolucija Europskog parlamenta o mjerama protiv terorizma (2015/2530(RSP))  
B8‑0127/2015

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir članke 2., 3., 6., 7. i 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 4., 16., 20., 67., 68., 70., 71., 72., 75., 82., 83., 84., 85., 86., 87. i 88. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–       uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 6., 7. i 8., članak 10. stavak 1. te članke 11., 12., 21., 47. – 50., 52. i 53.,

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. prosinca 2011. o protuterorističkoj politici EU-a: glavna postignuća i budući izazovi(1),

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. listopada 2013. o navodnom prijevozu i nezakonitom pritvaranju zatvorenika u europskim zemljama od strane CIA-e(2),

–       uzimajući u obzir mišljenje 01/2014 Radne skupine za zaštitu podataka iz članka 29. o primjeni načela nužnosti i proporcionalnosti i zaštiti podataka na području izvršavanja zakona,

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. veljače 2014. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji (2012.)(3),

–       uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. ožujka 2014. o programu nadzora Agencije za nacionalnu sigurnost SAD-a (NSA), nadzornim tijelima u različitim državama članicama i njihovu utjecaju na temeljna prava građana EU-a te o transatlantskoj suradnji u pravosuđu i unutarnjim poslovima(4),

–       uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP(5),

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2014. o obnovi Strategije unutarnje sigurnosti EU-a(6),

–       uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Analiza stanja u pravosuđu EU-a – sredstvo za promicanje učinkovitog pravosuđa i rasta” (COM(2013)0160),

–       uzimajući u obzir Izvješće Komisije o suzbijanju korupcije u EU-u od 3. veljače 2014.,

–       uzimajući u obzir zaključke o borbi protiv terorizma donesene na sastanku Vijeća za vanjske poslove od 19. siječnja 2015., a posebno odluku o poboljšanju razmjene informacija sa zemljama partnerima te promicanju pojačane suradnje s arapskim i sredozemnim zemljama, uključujući Memorandum o razumijevanju s Ligom arapskih država,

–       uzimajući u obzir strateški okvir i akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju koji je usvojen 25. lipnja 2012. godine,

–       uzimajući u obzir presudu Suda od 8. travnja 2014. u spojenim predmetima C-293/12 i C-594/12 Digital Rights Ireland Ltd i Seitlinger i ostali te mišljenje pravne službe Parlamenta o tumačenju te presude(7),

–       uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 2178 (2014) od 24. rujna 2014. godine,

–       uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.     budući da su terorizam, radikalizacija i nasilni ekstremizam među glavnim prijetnjama našoj sigurnosti i našim slobodama; budući da Europska unija i njezine države članice nose zajedničku odgovornost da štite građane EU-a;

B.     budući da je poštovanje temeljnih prava ključan dio uspješnih protuterorističkih politika;

C.     budući da je nekoliko žestokih terorističkih napada na europskom tlu od 11. rujna 2001., od kojih su posljednji bili u siječnju 2015., imalo osjetan utjecaj na osjećaj sigurnosti među građanima i stanovnicima EU-a;

D.     budući da se teroristički napadi u svijetu i gubitak života civila koji iz njih proizlaze tiču i samog EU-a;

E.     budući da su u današnje vrijeme terorizmom kao prijetnjom obuhvaćeni i terorizam koji podupiru i potpomažu pojedine države, gospodarski terorizam, informacijski terorizam i ratovanje te napadi u virtualnom prostoru;

F.     budući da se jačanjem rasizma, što obuhvaća antisemitizam i islamofobiju, dodatno povećava osjećaj nesigurnosti među građanima EU-a;

G.     budući da je od 11. rujna 2001. EU uveo 239 mjera protiv terorizma, i to 26 akcijskih planova i strateških dokumenata, 25 uredbi, 15 direktiva, 11 okvirnih odluka, 25 odluka, jednu zajedničku akciju, tri zajednička stajališta, četiri rezolucije, 111 zaključaka Vijeća i osam međunarodnih sporazuma(8);

H.     budući da je potrebno hitno donijeti ujednačenu pravnu definiciju koncepta „terorizma” radi povećanja pravne sigurnosti;

I.      budući da je potrebno hitno donijeti ujednačenu pravnu definiciju koncepta „profiliranja” na temelju relevantnih temeljnih prava i normi zaštite podataka radi smanjenja nesigurnosti kad je riječ o tome koje su aktivnosti zabranjene, a koje nisu;

J.      budući da prema podacima Europske komisije za učinkovitost pravosuđa postoje osjetne nejednakosti u razini ulaganja država članica u njihove kaznenopravne sustave(9);

1.      žali zbog žrtava nedavnih terorističkih napada u Parizu, u regiji Ile-de-France i diljem svijeta te izražava sućut njihovim obiteljima;

2.      ističe da obuhvaćanje politika za pružanje zaštite i potpore žrtvama i njihovim obiteljima mora biti temeljna odrednica borbe protiv terorizma; stoga poziva sve države članice da pravilno primjenjuju Direktivu 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela;

3.      oštro i kategorički osuđuje sve terorističke činove, promicanje terorizma, veličanje onih koji sudjeluju u terorizmu i zagovaranje nasilnih ideologija, gdje god u svijetu do njih dolazi i gdje god se u svijetu zagovaraju; naglašava da nema slobode bez sigurnosti i da nema sigurnosti bez slobode;

4.      ponovno ustvrđuje da terorizam u svim njegovim oblicima i pojavnostima čini jednu od najozbiljnijih prijetnji međunarodnomu miru i sigurnosti te da je svaki teroristički čin kazneno djelo koje se ne može opravdati bez obzira na motivaciju za njega, kad god se počini i tko god ga počini;

5.      ponovno potvrđuje svoju predanost štićenju temeljnoga prava građana na sigurnost i slobodu;

6.      ponovno potvrđuje svoju predanost štićenju slobode izražavanja, temeljnih prava, demokracije, tolerancije i vladavine prava;

7.      posebno ističe potrebu da EU, njegove države članice i partnerske zemlje temelje svoju strategiju za borbu protiv međunarodnog terorizma na vladavini prava i poštovanju temeljnih prava, kako je usađeno u europskoj pravnoj stečevini o temeljnim pravima i u međunarodnom pravu o ljudskim pravima; nadalje naglašava da vanjsko djelovanje EU-a radi borbe protiv međunarodnog terorizma treba biti usmjereno na sprečavanje, suzbijanje i progon terorizma;

8.      ističe da su počinitelji terorističkih napada često već poznati tijelima nadležnima za sigurnost i bili su predmetom istraga i nadzornih mjera; izražava zabrinutost oko razmjera u kojem su se postojeći podaci o tim pojedincima mogli razmjenjivati među tijelima nadležnima za sigurnost i, prema potrebi, s kolegama iz drugih država članica; poziva države članice da unaprijede razmjenu informacija relevantnih za suzbijanje terorizma, i među sobom i, prema potrebi, s trećim zemljama, radi učinkovitog korištenja bazama podataka EU-a preko bolje suradnje s agencijama EU-a;

9.      poziva države članice da zajamče potpunu suradnju sa specijaliziranim agencijama, posebno s Eurojustom i Europolom, kako bi se pružila najveća moguća potpora aktualnim istragama o terorističkim napadima u Europi; zabrinut je zbog toga što države članice Europolu i Eurojustu navodno prenose samo 50 % svojih informacija o terorizmu i organiziranom kriminalu;

10.    poziva Komisiju i Vijeće da provedu opsežnu procjenu protuterorističkih mjera EU-a i mjera povezanih s njima, posebno u vezi s njihovom provedbom u zakonodavstvu i u praksi u državama članicama te s obzirom na razmjer u kojem one surađuju s agencijama EU-a na tom području, osobito s Europolom i Eurojustom, te da provedu odgovarajuću ocjenu preostalih nedostataka primjenjujući pritom postupak predviđen člankom 70. UFEU-a, te da tu procjenu u svibnju 2015. objave zajedno s europskim programom sigurnosti; poziva Komisiju da još ocijeni i moguće preostale nedostatke u pogledu kaznenog progona;

11.    poziva na čvrst demokratski i pravosudni nadzor nad protuterorističkom politikom i obavještajnim radom; ističe da mora postojati jasna razlika između policijskog djelovanja i prikupljanja obavještajnih podataka; naglašava da treba staviti izvan snage mjere za borbu protiv terorizma koje su, gledano unatrag, bile nepotrebne, neučinkovite i nerazmjerne, da treba istražiti i otkloniti kršenja temeljnih prava te da treba osmisliti nove oblike demokratskog nadzora na temelju ovlasti koje su Europskom parlamentu i nacionalnim parlamentima dodijeljene Ugovorom iz Lisabona; ustraje u tome da se u te mjere i sporazume uvrsti klauzula o vremenskom ograničenju valjanosti ili privremenoj ponovnoj autorizaciji;

12.    smatra presudnim da se promiče usklađen pristup diljem EU-a u pogledu novih kaznenih djela koja su povezana sa zabrinjavajućom pojavom da građani EU-a putuju u inozemstvo kako bi prošli obuku u terorističkim organizacijama i borili se za njih;

Sveobuhvatan pristup suzbijanju radikalizacije i borbi protiv terorizma

13.    ističe da su relevantne mjere za borbu protiv terorizma i mjere povezane s tom borbom već na snazi u svim državama članicama:

– podaci o putnicima iz putovnica (Sustav naprednog obavještavanja o putnicima ili APIS) već se uspoređuju s podacima u bazama podataka o poznatim zločincima i osobama sa zabranom ulaska;

– policijska tijela mogu pristupiti telefonskim i putničkim podacima u slučaju sumnjivih osoba ili čak skupina sumnjivih osoba ako se one povezuju s konkretnom prijetnjom;

– Schengenskim informacijskim sustavom predviđa se diskretan nadzor nad pojedincima te njihovo brzo uhićenje i izručenje u slučaju da čine prijetnju sigurnosti, namjeravaju počiniti kazneno djelo ili su osumnjičeni da su počinili kazneno djelo;

poziva policijska tijela u EU-u da u potpunosti iskoriste te mogućnosti i da pojačaju međusobnu suradnju, između ostalog i osnivanjem zajedničkih istražnih timova te uz pomoć agencija EU-a kao što su Europol, Eurojust i Europska policijska akademija (CEPOL);

14.    smatra da bi suzbijanje nezakonite trgovine vatrenim oružjem trebalo biti prioritet EU-a u borbi protiv teškog i organiziranog međunarodnog kriminala; osobito smatra da treba dodatno ojačati suradnju u području mehanizama razmjene informacija te sljedivosti i uništavanja zabranjenog oružja; nadalje je mišljenja da bi se države članice trebale strogo pridržavati zajedničkog stajališta kojim se utvrđuju zajednička pravila o uređenju kontrole izvoza vojne tehnologije i opreme (2008/944/ZVSP); poziva na preispitivanje Direktive o vatrenom oružju (Direktiva 91/477/EEZ, kako je izmijenjena Direktivom 2008/51/EZ);

15.    poziva na pravilno provođenje direktiva o sprečavanju pranja novca kako bi se omogućilo rano utvrđivanje financiranja terorizma i zločinačkih mreža i organizacija;

16.    ističe da se prema razini prijetnje tijekom određenog razdoblja, na određenim rutama ili na određenim graničnim prijelazima već mogu provoditi ciljane provjere pojedinaca koji ostvaruju pravo na slobodu kretanja dok prelaze vanjske granice; ustraje u tome da bi se države članice trebale u potpunosti i bolje koristiti postojećim Schengenskim okvirom i namijeniti za njega potrebna sredstva umjesto da pokušavaju ponovno uvesti granične kontrole izvan postojećih mogućnosti;

17.    poziva Komisiju da formalno preispita prijedlog o evidenciji imena putnika u EU-u s obzirom na kriterije koje je postavio Sud u svojoj presudi o Direktivi o zadržavanju podataka; nalaže pravnoj službi da provede slično preispitivanje u roku od šest tjedana od donošenja ove Rezolucije; snažno potiče države članice i institucije EU-a da preispitaju sustave za izdavanje dozvola za ulazak civilnih privatnih zrakoplova u schengenski prostor;

18.    poziva Komisiju da istraži koje opasnosti proizlaze iz politike „zlatne vize” koju je usvojilo nekoliko država članica, a kojom se olakšava ulazak i osnivanje zločinačkih organizacija i koja bi mogla služiti kao sredstvo za terorističke svrhe;

19.    naglašava da mjere kojima se ograničavaju temeljna prava na internetu za potrebe borbe protiv terorizma moraju biti nužne i razmjerne, u skladu sa zakonodavstvom EU-a i država članica, te da se osobito moraju temeljiti na propisnoj definiciji terorizma, koja trenutačno ne postoji; stoga naglašava da kažnjivi sadržaj treba ukloniti na temelju pravosudnog ovlaštenja, a ne na temelju privatnog nadzornog postupanja pružatelja internetskih usluga;

20.    odbacuje zabranu kodiranja kao sredstva za borbu protiv terorizma; ponavlja svoj poziv da se općenito promiče kodiranje komunikacije, uključujući komunikaciju elektroničkim i SMS-porukama(10); naglašava da bi zabrana kodiranja štetila zaštiti osobnih podataka koji se prenose komunikacijom, komercijalnim i financijskim mrežama te vladinim sustavima i sustavima kritične infrastrukture, čime bi se oni izložili mogućnosti da ih presretnu zločinačke i druge strukture;

21.    poziva na brzo donošenje paketa o zaštiti podataka, pa i usvajanjem općeg pristupa u Vijeću koji je u skladu s minimalnim normama iz Direktive 95/46/EU;

22.    poziva države članice da ojačaju uzajamnu pravosudnu suradnju na temelju dostupnih instrumenata EU-a poput Europskog informacijskog sustava kaznene evidencije (ECRIS), europskog uhidbenog naloga i europskog istražnog naloga te da istodobno poštuju proporcionalnost i temeljna prava; poziva države članice da se u skladu s planom o postupovnim pravima brzo dogovore o svim predloženim mjerama te da njihov sljedeći korak bude razmatranje odluka o istražnom pritvoru i zatvorskim uvjetima;

23.    naglašava da je općeprihvaćena činjenica da zatvori djeluju poput inkubatora za radikalizaciju i ekstremistička stajališta te poziva države članice da ulažu više novčanih i ljudskih resursa u jamčenje da se u njihovim zatvorskim sustavima, i općenito kaznenopravnim sustavima, prijestupnici nastoje rehabilitirati i da im se nastoji pomoći da se udalje od kriminala i nasilnog ekstremizma, a ne da ih još više prihvate;

24.    ističe činjenicu da gospodarska i društvena politika može pomoći ublažiti isključenost, segregaciju i učinak brzih društveno-gospodarskih promjena, zbog kojih dolazi do nezadovoljstva koje nasilni ekstremisti često iskorištavaju; stoga poziva na donošenje političkih rješenja usmjerenih na iznalaženje novih načina za promicanje gospodarske i društvene uključenosti, integracije i jednakosti;

25.    poziva države članice da ulažu u obrazovne programe u sklopu kojih se promiče poštovanje ljudskoga dostojanstva, tolerancije i jednakih mogućnosti te kojima se od rane dobi smanjuje društvena diskriminacija; naglašava da je time obuhvaćeno i osposobljavanje učitelja o socijalnim pitanjima i raznolikosti;

26.    upozorava da nedostatak dugoročnih izgleda za budućnost zbog siromaštva, nezaposlenosti i društvene isključenosti može u pojedinaca prouzročiti osjećaj bespomoćnosti te ih usmjeriti k razornom samopotvrđivanju preko pristupanja džihadističkim organizacijama ili pokretima krajnje desnice; poziva države članice da pojačaju napore oko smanjenja siromaštva, pružanja mogućnosti zapošljavanja te osnaživanja i poštovanja pojedinaca i zajednica;

27.    naglašava da se diskriminacijom mogu učvrstiti uzorci radikalizacije i nasilja; ističe da se norme jednakosti i nediskriminacije moraju dopuniti konkretnim političkim strategijama za suzbijanje svih oblika rasizma, uključujući antisemitizam i islamofobiju, te govora mržnje; stoga poziva Komisiju da temeljito ispita moguću potrebu da se revidira Okvirna odluka Vijeća 2008/913/PUP o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima kako bi se pristupilo djelotvornijem suočavanju sa širenjem opasnih oblika govora mržnje, osobito prema vjerskim ili drugim manjinama u EU-u;

28.    izražava zabrinutost zbog nerazmjernih učinaka određenih praksi nakon 11. rujna 2001. na ciljane zajednice, a posebno uporabe rasnoga profiliranja;

29.    naglašava da je uvođenje i jačanje suradnje s odgovarajućim zajednicama u pojedinačnim državama članicama presudno kako bi se utvrdile konkretne opasnosti i kao dio općih strategija za deradikalizaciju; ističe potrebu za velikim ulaganjem u takve programe; izražava potporu programima kojima se etničke i vjerske manjine osposobljavaju da srednjoročno i dugoročno doprinose poboljšanju socijalnog i ekonomskog statusa svojih zajednica i na lokalnoj i na regionalnoj razini; s tim u vezi ističe da radikalizacija u EU-u nije ograničena na određene etničke ili vjerske skupine;

30.    ističe potrebu za većom specijalizacijom mjera za rješavanje problema građana EU-a koji putuju u inozemstvo kako bi se borili za terorističke organizacije; potvrđuje da bi se, iako se u određenim slučajevima može provoditi kazneni progon, radi sprečavanja radikalizacije, onemogućivanja putovanja europskih i drugih stranih boraca i postupanja s povratnicima trebale primjenjivati druge mjere; poziva države članice i Komisiju da izrade najbolje prakse zasnovane na onima država članica koje su donijele uspješne strategije, akcijske planove i programe na tom području;

Vanjska dimenzija

31.    naglašava da je borba protiv terorizma svjetski izazov i da bi EU, zajedno s ostalim važnijim sudionicima i regionalnim partnerima, trebao biti pokretačka snaga u rješavanju te prijetnje u cijelom svijetu;

32.    naglašava da je potrebna dosljedna, konsolidirana i anticipativna zajednička vanjska politika sa snažnim naglaskom na suradnju s trećim zemljama koje nose potencijal da postanu vrijedni partneri u suzbijanju terorizma;

33.    ističe da bi EU trebao ojačati politički dijalog s raznim vjerskim zajednicama kako bi raskinuo veze između terorizma i religije koje trenutačno dominiraju javnom raspravom; ponavlja da borba protiv terorizma mora biti bliže povezana s pitanjima nemoći, razvoja i društvene uključenosti;

34.    ponovno ustvrđuje da se u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) moramo usuglasiti oko zajedničkoga pristupa borbi protiv terorizma u njegovim ideološkim korijenima i primjenjivati ga te zauzeti jasno stajalište o načinu suzbijanja financiranja terorizma; stoga poziva na užu suradnju u EU-u na pružanju pravde i sigurnosti te na suočavanju s vjerskim ekstremizmom u svem vanjskom djelovanju EU-a, i to preko zajedničke vanjske i sigurnosne politike, ZVSP-a, razvojne politike, humanitarne pomoći i trgovinske politike, na način koji je kompatibilan s normama EU-a i pravom o ljudskim pravima;

35.    naglašava da je potrebno povećati napore na izgradnji vanjskih kapaciteta uz naglasak na sprečavanju i suzbijanju radikalizacije te zajamčiti da se taj rad uvrsti u akcijske planove i političke dijaloge u kojima sudjeluju EU i njegove partnerske zemlje uspostavom međunarodne suradnje, korištenjem postojećim programima i kapacitetima te surađivanjem s akterima civilnoga društva u zemljama od interesa na suzbijanju terorističke i radikalne propagande preko interneta i drugih sredstava komunikacije;

36.    snažno potiče EU i njegove države članice da unaprijede razmjenu informacija o nezakonitom vatrenom oružju na međunarodnoj razini;

37.    ističe važnost uvrštenja strategija za sprečavanje radikalizacije i nasilnog ekstremizma u uvriježena sredstva i instrumente za razvojnu suradnju, uključujući obrazovne programe, posebno u državama koje se suočavaju s najvećim izazovima kad je riječ o nasilnom ekstremizmu;

38.    poziva Komisiju i države članice da procijene mogućnost donošenja sankcija za države i vlade odgovorne za financiranje terorista i/ili terorističkih organizacija;

39.    ističe potrebu za propisnim i pravodobnim postupcima u pogledu odluka da se određeni pojedinac ili skupina uvrsti na popis terorista EU-a; ustraje u tome da se uvedu propisne pravosudne revizije tih odluka za uvrštene pojedince i organizacije kako bi se taj postupak uskladio sa sudskom praksom Suda Europske unije;

40.    naglašava da bi se mjere protiv terorizma trebale usmjeriti na mogućnost terorističkih napada na imovinu država članica EU-a izvan EU-a;

41.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1)

SL C 168 E, 14.6.2013., str. 45.

(2)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0418.

(3)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0173.

(4)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0230.

(5)

SL L 315, 14.11.2012., str. 57.

(6)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0102.

(7)

SJ-0890/14.

(8)

Vidi http://secile.eu/catalogue-eu-counter-terrorism-measures/.

(9)

Studija o funkcioniranju pravosudnih sustava u državama članicama, dostupna na http://ec.europa.eu/justice/effective-justice/files/cepj_study_scoreboard_2014_en.pdf.

(10)

Vidi spomenutu Rezoluciju Parlamenta od 12 ožujka 2014., točku 107.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti