Prijedlog rezolucije - B8-0220/2015Prijedlog rezolucije
B8-0220/2015

NACRT PRIJEDLOGA REZOLUCIJE o borbi protiv seksualnog zlostavljanja djece na internetu

4.3.2015 - (2015/2564(RSP))

podnesenog nakon izjave Komisije
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika

Laura Ferrara, Kristina Winberg, Peter Lundgren, Valentinas Mazuronis, Rolandas Paksas u ime Kluba zastupnika EFDD-a

Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0217/2015

Postupak : 2015/2564(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
B8-0220/2015
Podneseni tekstovi :
B8-0220/2015
Rasprave :
Doneseni tekstovi :

B8‑0220/2015

Rezolucija Europskog parlamenta   o borbi protiv seksualnog zlostavljanja djece na internetu

(2015/2564(RSP))

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta od 20. studenog 1989. i njezine protokole,

–       uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji,

–       uzimajući u obzir članak 24. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–       uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o kibernetičkom kriminalu od 23. studenog 2001.,

–       uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja od 25. listopada 2007.,

–       uzimajući u obzir smjernice EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta,

–       uzimajući u obzir Direktivu 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP,

–       uzimajući u obzir opću napomenu br. 14 (2013.) Odbora UN-a za prava djeteta o pravu djeteta da se prije svega uzme u obzir ono što je u djetetovu primarnom interesu,

–       uzimajući u obzir Program EU-a za prava djeteta usvojen u veljači 2011.,

–       uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Posebno mjesto djece u vanjskom djelovanju EU-a” (COM(2008)0055),

–       uzimajući u obzir smjernice EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta,

–       uzimajući u obzir akcijski plan UN-a naslovljen „Svijet po mjeri djeteta”,

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. studenog 2014. o 25. obljetnici Konvencije UN-a o pravima djeteta,

–       uzimajući u obzir strategiju EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima 2012. – 2016., naročito odredbe o financiranju razrade smjernica o sustavima za zaštitu djece i razmjeni najboljih praksi;

–       uzimajući u obzir svoju plenarnu raspravu od 12. veljače 2015. o borbi protiv seksualnog zlostavljanja djece na internetu;

–       uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.     budući da seksualno zlostavljanje i seksualno iskorištavanje djece, uključujući dječju pornografiju, predstavljaju teška kršenja temeljnih prava, posebno prava djece na zaštitu i skrb potrebnu za njihovu dobrobit, kao što je utvrđeno u Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989. i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima;

B.     budući da teška kaznena djela kao što su seksualno iskorištavanje djece i dječja pornografija zahtijevaju primjenu sveobuhvatnog pristupa koji obuhvaća kazneni progon počinitelja takvih djela, zaštitu djece žrtava i sprečavanje te pojave;

C.     budući da najbolji interesi djeteta moraju biti primarna briga pri provođenju svih mjera za suzbijanje tih kaznenih djela u skladu s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima i Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djeteta;

D.     budući da je sve više sadržaja koji prikazuju seksualno zlostavljanje djece i druge teške oblike seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece te se oni šire upotrebom novih tehnologija i preko interneta, omogućavajući nezapamćenu anonimnost korisnicima, povećavajući izloženost djece specifičnim opasnostima poput dječje pornografije, razmjene materijala na kojima se prikazuje nasilje, kibernetičkog kriminala, zastrašivanja, vršnjačkog nasilja i mamljenja;

E.     budući da se maloljetnicima u digitalnom svijetu mora pružiti zaštita na regulatornoj i lokalnoj razini primjenom učinkovitijih mjera, među ostalim poticanjem te grane industrije da preuzme zajedničku odgovornost, te na obrazovnoj razini i razini obučavanja osposobljavanjem djece, roditelja i nastavnika kako bi se spriječio pristup maloljetnika nezakonitim sadržajima;

F.     budući da zbog svog međunarodnog karaktera iskorištavanje i seksualno zlostavljanja djece, koji su prisutni u stotinama država i obuhvaćaju stotine jurisdikcija i tijela kaznenog progona, predstavljaju međunarodni problem koji zahtijeva međunarodno rješenje;

G.     budući da žrtve, još u većoj mjeri nego za druga kaznena djela, većinu slučajeva koji se odnose na seksualno iskorištavanje i zlostavljanje djece najčešće ne prijavljuju tijelima kaznenog progona; budući da se dostupnim podacima o broju počinjenih kaznenih djela ne odražava točno opseg problema;

H.     budući da se većina počinitelja koristi mrežom Darknet, čime je omogućeno i olakšano seksualno iskorištavane djece kojemu se gotovo ne može ući u trag, što rezultira time da su tijela kaznenog progona ograničena u istrazi teških oblika seksualnog zlostavljanja;

I.      budući da su Direktivu 2011/92/EZ o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije države članice do 18. prosinca 2013. trebale prenijeti u svoje zakonodavstvo i budući da je zasad u cijelosti provodi manje od polovine država članica;

J.      budući da se prema posljednjem izvještaju Europola o kibernetičkom kriminalu materijali na kojima se prikazuje zlostavljanje djece i dalje distribuiraju nekomercijalnim putovima na otvorenoj mreži uz upotrebu tzv. tehnologije peer-to-peer; budući da je prijenos zlostavljanja uživo uz plaćanje nadolazeći trend koji posebno zabrinjava te iziskuje veću pozornost tijela kaznenog progona, sustavno prikupljanje obavještajnih podataka i djelotvornu suradnju na preventivnim mjerama;

1.      snažno naglašava da su zaštita i jamčenje sigurnog okruženja za djecu i njihov razvoj jedna od primarnih uloga Europske unije i njezinih država članica; ;

2.      smatra da osobni podaci djece na internetu moraju biti zaštićeni na odgovarajući način i da djeca na lagan i njima razumljiv način moraju biti informirana o rizicima i posljedicama upotrebe svojih osobnih podataka na internetu;

3.      naglašava potrebu za sveobuhvatnim pristupom koji se koordinira na razini EU-a kako bi se osigurala dosljednost u stvaranju politika i djelovanju, a koji bi obuhvaćao borbu protiv kriminala, računalnu sigurnost, zaštitu potrošača, temeljna prava, prava i najbolje interese djece, zaštitu podataka i e-trgovinu;

4.      smatra da se moraju poduzeti daljnji koraci za borbu protiv računalnog mamljenja te da Komisija zajedno s nacionalnim vladama, civilnim društvom, društvenim medijima, nastavnicima, medicinskim sestrama u školama, socijalnim radnicima, službenicima za zaštitu djece, pedijatrima te organizacijama za mladež i djecu mora imati aktivnu ulogu u osvještavanju ovog problema;

5.      ističe potrebu za međunarodnom suradnjom sa strateškim partnerima EU-a i tijelima kaznenog progona diljem svijeta radi borbe protiv dječje pornografije; naglašava potrebu za poboljšanjem međunarodne suradnje i transnacionalnih istraga na tom području, uključujući preko Europola;

6.      pozdravlja, s tim u vezi, zajedničku inicijativu EU-a i 55 država iz cijeloga svijeta koji su se udružili u Globalni savez za borbu protiv seksualnog zlostavljanja djece na internetu u cilju spašavanja većeg broja žrtava, jamčenja djelotvornijeg kaznenog progona te postizanja općeg smanjenja količine sadržaja koji predstavljaju odnosno prikazuju seksualno zlostavljane djece na internetu; poziva Globalni savez da bolje reagira na nove izazove i prijetnje te da bude spreman reagirati pravodobno i fleksibilno; poziva države članice da aktivno provode ciljeve politike koje postavio taj Savez;

7.      vjeruje da se definicija dječje pornografije treba također razjasniti i približiti onoj sadržanoj u međunarodnim instrumentima;

8.      poziva Komisiju i države članice da potiču i ojačaju resurse namijenjene utvrđivanju identiteta žrtava i službama za pomoć žrtvama, uključujući one koje se bave prijavljivanjem kriminalnih radnji i programima intervencije;

9.      potiče Komisiju da ojača pravnu sposobnost, tehničke mogućnosti i financijska sredstva kako bi se pospješila suradnja tijela kaznenog progona, uključujući suradnju s Europolom, u cilju učinkovitijeg provođenja istraga i razbijanja mreža počinitelja seksualnih kaznenih djela, uz istovremeno davanje prioriteta pravima i sigurnosti uključene djece i na temelju odgovarajućeg sudskog postupka;

10.    poziva države članice da svojim policijskim službama osiguraju potrebna sredstva, ljudske resurse i tehničke mogućnosti za ozbiljno hvatanje u koštac s počiniteljima i za njihov progon, uključujući odgovarajuće osposobljavanje za izgradnju kapaciteta u sudskim i policijskim jedinicama;

11.    sa zabrinutošću primjećuje razvoj i sve raširenije trendove komercijalnog seksualnog iskorištavanja djece na internetu, uključujući nove načine distribucije materijala na kojima se prikazuje zlostavljanje djece i transakcije povezane s njima, ponajprije preko mreža DeepWeb i Darknet, a posebno pojavu prijenosa zlostavljanja uživo uz plaćanje;

12.    poziva na učinkovitu suradnju tijela kaznenog progona i sudskih tijela uz poštovanje zakona, industrije informacijskih i komunikacijskih tehnologija, pružatelja internetskih usluga, bankarskog sektora i nevladinih organizacija, koja podliježe pravnom i sudskom nadzoru te je zakonita i u najboljem interesu djeteta;

13.    poziva države članice da u potpunosti prenesu i primijene odredbe Direktive 2011/92/EU kojom se jamči djelotvorno provođenje istraga i kazneni progon seksualnog zlostavljanje djece na internetu; u tom pogledu poziva Komisiju da ocijeni tu direktivu te da obavijesti o tome Parlament;

14.    nalaže svom Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da i dalje ocjenjuje i prati najnovija zbivanja i provodi temeljitu analizu postojećeg političkog okvira za borbu protiv seksualnog zlostavljanja djece na internetu u vidu izvješća o provedi Direktive 2011/92/EU te da u roku od jedne godine o tome podnese izvještaj na plenarnoj sjednici;

15.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću i parlamentima država članica.