Postupak : 2015/2564(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0227/2015

Podneseni tekstovi :

B8-0227/2015

Rasprave :

Glasovanja :

PV 11/03/2015 - 9.18
CRE 11/03/2015 - 9.18
Objašnjenja glasovanja
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :


PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 130kWORD 74k
4.3.2015
PE552.202v01-00
 
B8-0227/2015

podnesen nakon izjave Komisije

u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika


o sadržajima koji predstavljaju odnosno prikazuju seksualno zlostavljanje djece na internetu (2015/2564(RSP))


Martina Anderson, Kateřina Konečná, Malin Björk, Lynn Boylan, Matt Carthy, Liadh Ní Riada, Dimitrios Papadimoulis, Kostas Chrysogonos, Sofia Sakorafa, Marisa Matias u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a

Rezolucija Europskog parlamenta o sadržajima koji predstavljaju odnosno prikazuju seksualno zlostavljanje djece na internetu (2015/2564(RSP))  
B8‑0227/2015

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta od 20. studenog 1989. i njezine protokole,

–       uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji,

–       uzimajući u obzir članak 24. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–       uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o kibernetičkom kriminalu od 23. studenog 2001.,

–       uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja od 25. listopada 2007.,

–       uzimajući u obzir smjernice EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta,

–       uzimajući u obzir Direktivu 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP,

–       uzimajući u obzir opću napomenu br. 14 (2013.) Odbora UN-a za prava djeteta o pravu djeteta da se prije svega uzme u obzir ono što je u njegovu interesu;

–       uzimajući u obzir Program EU-a za prava djeteta usvojen u veljači 2011.,

–       uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Posebno mjesto djece u vanjskom djelovanju EU-a” (COM(2008)0055),

–       uzimajući u obzir smjernice EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta,

–       uzimajući u obzir strategiju EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima za razdoblje 2012. – 2016., osobito odredbe o financiranju razrade smjernica za sustave za zaštitu djece i razmjeni najboljih praksi,

–       uzimajući u obzir raspravu na plenarnoj sjednici od 12. veljače 2015. o borbi protiv seksualnog zlostavljanja djece na internetu,

–       uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.     budući da seksualno zlostavljanje i seksualno iskorištavanje djece, uključujući dječju pornografiju, predstavljaju teška kršenja temeljnih prava, posebno prava djece na zaštitu i skrb potrebnih za obranu njihovih prava, kao što je utvrđeno Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989. i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima;

B.     budući da teška kaznena djela kao što su seksualno iskorištavanje djece i dječja pornografija iziskuju sveobuhvatan pristup koji će obuhvaćati zaštitu djece žrtava i skrb o njima, sprečavanje te pojave i kazneni progon počinitelja takvih djela, država bi trebala omogućiti puno pravno djelovanje Konvencije UN-a o pravima djeteta, a osobito njezinih općih načela, članka 2. (zabrana diskriminacije), članka 6. (pravo na život, opstanak i razvoj) i članka 12. (pravo djeteta na izražavanje stavova o svim stvarima koje se na njega odnose i njegovo pravo da ti stavovi budu uvaženi);

C.     budući da bi osobito trebalo omogućiti pravno djelovanje članka 3. Konvencije UN-a o pravima djeteta odnosno da bi pri provođenju svih mjera za suzbijanje tih kaznenih djela i za rješavanje okolnosti u vezi s takvim djelovanjem i potpuno u skladu s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima od najveće važnosti trebalo biti ono što je u interesu djeteta;

D.     budući da dijete u skladu s člankom 13. Konvencije UN-a o pravima djeteta, uz određena zakonita i nužna ograničenja, ima pravo na slobodno izražavanje kao i pravo na traženje, primanje i davanje informacija; budući da se priznaje pravo djeteta iz članka 17. Konvencije UN-a o pravima djeteta na pristup informacijama i materijalima iz različitih nacionalnih i međunarodnih izvora kao što su sredstva javnog priopćavanja u skladu s nastojanjima država da potaknu izradu odgovarajućih smjernica za zaštitu djeteta od informacija i materijala koji bi mogli naštetiti njegovoj dobrobiti;

E.     budući da je u općoj napomeni br. 13 Odbora UN-a za prava djeteta o pravu djeteta na slobodu od svih oblika nasilja istaknuto da se pravo djece na izražavanje stavova o svim stvarima koje se na njega odnose i pravo da ti stavovi budu uvaženi mora sustavno poštovati u svakom procesu odlučivanja i da bi njihovo osnaživanje i sudjelovanje u procesima trebalo imati središnje mjesto u strategijama i programima za brigu o djeci i njihovu zaštitu(1);

F.     budući da su u općoj napomeni br. 16 Odbora UN-a za prava djeteta o državnim obvezama u pogledu utjecaja poslovanja na prava djeteta(2) također istaknute opasnosti na internetu i da se od poslovne zajednice zahtijeva da djeci i mladima pruži informacije kako bi mogli učinkovito pristupiti rizicima i kako bi znali gdje zatražiti pomoć, kao i to da se preporučuje suradnja poslovne zajednice i sektora informacijskih i komunikacijskih tehnologija u cilju razrade i provedbe adekvatnih mjera za zaštitu djece od nasilnog i neprimjerenog sadržaja na internetu;

G.     budući da je privlačenje djece u seksualne svrhe i seksualno iskorištavanje djece prijetnja koja u kontekstu interneta ima posebne značajke, s obzirom na to da internet korisnicima omogućuje anonimnost kakva prije nije postojala jer mogu prikriti svoj pravi identitet i osobne karakteristike kao što je starost;

H.     budući da djeca na internetu mogu biti izložena specifičnim rizicima u vidu pojava kao što su dječja pornografija, razmjena materijala o nasilju, kibernetički kriminal, zastrašivanje, zlostavljanje, mamljenje, mogućnost djece da pristupe ili dođu u posjed zakonski ograničenih ili dobno neprimjerenih dobara i usluga, izlaganje dobno neprimjerenom, agresivnom ili obmanjujućem oglašavanju, varke, krađa identiteta, prijevara i slični rizici financijske prirode koji mogu uzrokovati traumatična iskustva;

I.      budući da je, zbog svojeg međunarodnog karaktera, iskorištavanje djece i seksualno iskorištavanje djece na internetu, uključujući i širenje sadržaja koji predstavljaju odnosno prikazuju seksualno iskorištavanje djece na internetu i predatorsko ponašanje, i dalje vodeći problem za tijela kaznenog progona jer se kaznena djela kreću od spolne iznude i mamljenja do sadržaja vlastite proizvodnje koji predstavljaju odnosno prikazuju iskorištavanje djece i prijenosa uživo na internetu, što je velik izazov za provođenje istraga zbog tehnoloških inovacija koje prijestupnicima, između ostalog i predatorima na internetu, omogućuju lakši i brži pristup;

J.      budući da mjere koje države članice poduzimaju kako bi spriječile nezakonit internetski sadržaj nisu uvijek učinkovite, da za njih nisu predviđena adekvatna sredstva i da se ne provode u potpunosti te da neizbježno uključuju različite pristupe sprečavanju štetnih sadržaja; napominje nedovoljno izdvajanje sredstava za obrazovne programe za djecu i roditelje u državama članicama čija je svrha zaštiti djecu na internetu;

K.     budući da se zaštiti maloljetnika u digitalnom svijetu mora pristupiti na regulatornoj razini primjenom učinkovitijih mjera kao što su izdvajanje dodatnih sredstava, obveze nadležnih tijela država članica da koordiniraju mjere zaštite djece od rizika na internetu, povećano izdvajanje sredstava za provođenje istraga i progon počinitelja kaznenih djela;

1.      poziva Komisiju i države članice da primijene odredbe ove rezolucije i da u potpunosti primijene odredbe članka 12. Konvencije UN-a o pravima djeteta te da se izravno obrate djeci i mladima i uzmu u obzir njihova stajališta;

2.      poziva Komisiju i države članice da ojačaju suradnju među tijelima kaznenog progona u državama članicama i među njima, u cilju učinkovitijeg provođenja istraga, razbijanja mreža počinitelja seksualnih kaznenih djela na štetu djece, pri čemu bi prioritet imala prava i sigurnost uključene djece; pritom od najveće važnosti mora biti ono što je u interesu djeteta;

3.      naglašava potrebu za sveobuhvatnim pristupom u državama članicama i među njima kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri zaštitila prava djece i ono što je u njihovu interesu, osigurala djelotvorna zaštita i usklađenost i koji bi obuhvaćao borbu protiv kriminala, kibernetičku sigurnost, zaštitu potrošača i temeljna prava,;

4.      priznaje različite uloge, dužnosti i nadležnosti državnog i privatnog sektora, između ostalog i u pogledu provođenja istraga, kaznenog progona, prava na privatnost i zaštitu podataka; poziva na učinkovitu suradnju i, podložno pravilnom pravnom i pravosudnom nadzoru te u pogledu onog što je zakonito i nužno i u najboljem interesu djeteta i za zaštitu djece od zlostavljanja na internetu, razmjenu informacija među tijelima kaznenog progona, drugim odgovarajućim nositeljima državne vlasti, pravosudnim tijelima te, ako je to primjereno i potrebno i u skladu sa zakonom, sektorom informacijskih i komunikacijskih tehnologija, pružateljima internetskih usluga, bankarskim sektorom i nevladinim organizacijama, između ostalog i organizacijama za mladež i djecu, kako bi se zajamčila prava i zaštita djece na internetu te ih se smatralo osjetljivom kategorijom osoba u okviru prava; poziva Komisiju da preuzme inicijativu i od svih država članica zatraži djelovanje u borbi protiv svih oblika predatorskog ponašanja i zlostavljanja na internetu;

5.      ističe da mjere kojima se ograničavaju temeljna prava na internetu moraju biti nužne i razmjerne, u skladu sa zakonodavstvom država članica i Europske unije kao i s pravima djeteta u okviru Konvencije UN-a o pravima djeteta; podsjeća da bi nezakonit sadržaj trebalo odmah izbrisati s interneta na temelju propisnog pravnog postupka; podsjeća da je uklanjanje nezakonitog sadržaja na internetu, u kojem sektor informacijskih i komunikacijskih tehnologija ima određenu ulogu, moguće samo nakon što pravosudno tijelo izda odobrenje; naglašava da je važno poštovati načela zakonitog postupanja i diobe vlasti;

6.      potiče države članice da utemelje nacionalne kontaktne točke u svrhu prijavljivanja kažnjivih i štetnih sadržaja i kažnjivog i štetnog ponašanja te da predvide adekvatna sredstva za njih;

7.      podsjeća na to da bi države članice trebale poduzimati potrebne mjere i predvidjeti potrebna sredstva kako bi zajamčile da osobe koje se pribojavaju da bi mogle počiniti neko od kaznenih djela povezano sa seksualnim zlostavljanjem i seksualnim iskorištavanjem po potrebi imaju pristup učinkovitim programima intervencije ili mjerama za procjenu i sprečavanje rizika od počinjenja takvih kaznenih djela;

8.      poziva Komisiju da se dodatno pozabavi poslovnim modelima komercijalne distribucije skrivenih usluga, uključujući praćenje kriminalnih tržišta Deep Weba i Darkneta kako bi se odredio razmjer širenja komercijalnog sadržaja koji predstavlja odnosno prikazuje seksualno iskorištavanje djece na internetu kao moguće posljedice daljnjeg prelaska s tradicionalnog sustava plaćanja na novu i velikim dijelom nereguliranu digitalnu ekonomiju;

9.      poziva Komisiju i države članice da se dodatno povežu s predstavnicima alternativnih sustava plaćanja kako bi se utvrdile mogućnosti za bolju suradnju s tijelima kaznenog progona, uključujući zajedničko osposobljavanje za učinkovitije utvrđivanje postupaka plaćanja povezanih s komercijalnom distribucijom sadržaja koji predstavlja odnosno prikazuje seksualno zlostavljanje djece na internetu;

10.    poziva Komisiju da poradi na objavljivanju svoje ocjene koja se odnosi na mjeru u kojoj su države članice poduzele nužne mjere kako bi se uskladile s Direktivom 2011/92/EU i da svoje izvješće predstavi Europskom parlamentu do lipnja 2015.;

11.    nalaže Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da i dalje ocjenjuje i prati najnovija zbivanja i provede temeljitu analizu postojećeg političkog okvira za borbu protiv seksualnog zlostavljanja djece na internetu u vidu izvješća o provedi Direktive 2011/92/EU te da u roku od jedne godine o tome podnese izvješće na plenarnoj sjednici.

(1)

Stavak 3.(e)

(2)

7. veljače 2013.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti