Postupak : 2015/2590(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0343/2015

Podneseni tekstovi :

B8-0343/2015

Rasprave :

Glasovanja :

PV 15/04/2015 - 16.5
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2015)0094

PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 130kWORD 67k
Također vKEYi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0342/2015
13.4.2015
PE555.095v01-00
 
B8-0343/2015

podnesen nakon izjava Vijeća i Komisije

u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika


o europskom obilježavanju stote obljetnice genocida nad Armencima (2015/2590(RSP))


Fabio Massimo Castaldo, Laura Agea, Rolandas Paksas, Robert Jarosław Iwaszkiewicz, Ignazio Corrao u ime Kluba zastupnika EFDD-a

Rezolucija Europskog parlamenta  o europskom obilježavanju stote obljetnice genocida nad Armencima (2015/2590(RSP))  
B8‑0343/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije od 28. rujna 2005.(1), 28. veljače 2002.(2), 15. studenog 2000.(3), 18. lipnja 1987.(4) i 2. travnja 2009.(5) o europskoj savjesti i totalitarizmu,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948.,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je jedan od glavnih razloga europskog pokreta ujedinjenja želja da se spriječe ponovni ratovi i zločini protiv čovječnosti u Europi;

B.  budući da je Europski parlament u svojoj rezoluciji od 18. lipnja 1987. formalno priznao da tragični događaji koji su se dogodili između 1915. i 1917. i u kojima su nastradali Armenci nastanjeni na teritoriju Osmanskog Carstva predstavljaju genocid u smislu Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida;

C.  budući da je Europski parlament u svojoj rezoluciji od 2. travnja 2009. istaknuo važnost očuvanja sjećanja na prošlost jer bez istine i sjećanja ne može biti pomirenja;

D.  budući da je taj genocid imao duboke i dugoročne posljedice za izbjeglice, osobito one u Europskoj uniji;

E.  budući da genocid nad Armencima ima još veću važnost u kontekstu obilježavanja stote obljetnice Prvog svjetskog rata;

F.  budući da je Turska 1950. ratificirala Konvenciju UN-a o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida,

G.  budući da je Osmansko Carstvo planiralo i izvelo genocid nad Armencima između 1915. i 1923. pri čemu je deportirano gotovo 2 000 000 Armenaca, od kojih je 1 500 000 muškaraca, žena i djece ubijeno, dok je 500 000 preživjelih protjerano iz domova, i time uspjelo u uklanjanju 2 500 godina duge prisutnosti Armenaca u njihovoj povijesnoj domovini;

H.  budući da su 24. svibnja 1915. savezničke sile – Velika Britanija, Francuska i Rusija – izdale zajedničku izjavu kojom su po prvi put u povijesti izričito optužili drugu vladu da je počinila „zločin protiv čovječnosti”; budući da je u toj zajedničkoj izjavi stajalo da „u svjetlu ovih novih zločina Turske protiv čovječnosti i civilizacije, vlade savezničkih sila Visokoj porti javno najavljuju da će za ove zločine držati osobno odgovornima sve članove vlade Osmanskog Carstva kao i njihove službenike uključene u te masakre”;

I.  budući da je turska vlada nakon Prvog svjetskog rata podigla optužnicu protiv glavnih vođa koji su bili uključeni u „organizaciju i izvršenje” genocida nad Armencima i u „masakr nad Armencima i njihovo uništenje”;

J.  budući da su u nizu suđenja na vojnim sudovima dužnosnici mladoturskog režima osuđeni za organiziranje i izvršenje masakra nad armenskim narodom; budući da su glavni organizatori genocida nad Armencima, ministar rata Enver, ministar unutarnjih poslova Talaat i ministar mornarice Djemal osuđeni na smrt za zločine koje su počinili, ali da presude sudova nisu izvršene;

K.  budući da je Raphael Lemkin koji je 1944. uveo izraz „genocid” i koji je bio prvi zagovaratelj Konvencije UN-a o genocidu slučaj s Armencima naveo kao definitivni primjer genocida u 20. stoljeću;

L.  budući da je u prvoj rezoluciji o genocidu koju su Ujedinjeni narodi usvojili na poticaj Lemkina, rezoluciji Opće skupštine UN-a br. 96(1) od 11. prosinca 1946., i samoj Konvenciji UN-a o genocidu genocid nad Armencima priznat kao vrsta zločina koju su Ujedinjeni narodi namjeravali spriječiti kodifikacijom postojećih standarda;

1.  osuđuje djela genocida nad armenskim narodom koja su Osmansko Carstvo i razni režimi u Turskoj između 1894. i 1923. planirali i neprekidno provodili, kao lišavanje prava na domovinu, masakre i etničko čišćenje čija je svrha bila iskorijeniti armensko stanovništvo, uništavanje armenskog nasljeđa i poricanje genocida, sve pokušaje da se izbjegne odgovornosti i da počinjeni zločini i njihove posljedice padnu u zaborav;

2.  pridružuje se obilježavanju stote obljetnice genocida nad Armencima u duhu europskog bratstva, solidarnosti i pravde; obilježava spomen na 1,5 milijun nevinih žrtava genocida nad Armencima i sa zahvalnošću se poklanja mučenicima i preživjelim junacima koji su se borili za svoje živote i za ljudsko dostojanstvo;

3.  odaje priznanje za djela slobodoljublja i hrabrosti svim „časnim” pojedincima, i Osmanlijama i strancima, koji su stavivši svoje živote i svoju slobodu na kocku pokušavali spasiti Armence izložene genocidu u Osmanskom Carstvu;

4.  poziva potpredsjednicu Komisije / visoku predstavnicu, civilno društvo, izabrane i neizabrane dužnosnike, udruge i medije da se također pridruže ovom obilježavanju obljetnice i da ulože zajedničke napore u cilju ponovne uspostave povijesne pravde i obilježavanja spomena žrtvama genocida nad Armencima;

5.  poziva Komisiju i Vijeće da se kao predstavnici institucija EU-a pridruže Parlamentu u obilježavanju ove stote obljetnice kako bi se na skladniji način usvojio temeljni cilj sprečavanja genocida i zločina protiv čovječnosti;

6.  zahvaljuje svima koji su doprinijeli i još uvijek doprinose službenom priznanju i sjećanju na genocid nad Armencima u duhu otvorenosti i solidarnosti te ih poziva da nastave tim putem; izražava svoju snažnu potporu predanosti Armenije i armenskog naroda da nastave s međunarodnom borbom za sprečavanje genocida, pravno priznanje genocida, obnovu prava osoba podvrgnutih genocidu i ponovnu uspostavu povijesne pravde;

7.  predlaže da se uvede europski dan sjećanja na taj genocid kako bi se još jednom podsjetilo na pravo svih naroda, bez ikakvih rasnih ili vjerskih predrasuda, i nacija u svijetu na mir i dostojanstvo;

8.  podsjeća da poricanje genocida nad Armencima i drugih zločina protiv čovječnosti, kao i djela rasizma, ksenofobije ili vjerske mržnje, predstavljaju očito kršenje ljudskih prava i temeljnih sloboda te bi ih kao takve trebalo i osuditi;

9.  poziva, uoči stote obljetnice genocida nad Armencima, sve države članice da ga zakonski priznaju te potiče države članice i institucije EU-a da i dalje doprinose njegovu priznavanju;

10.  poziva Tursku da se suoči s prošlošću i da službeno prizna genocid nad Armencima i oduzimanje prava koje ga je pratilo, da se iskupi i da izvrši restituciju primjerenu zemlji s europskim težnjama, uključujući, ali ne ograničavajući se na jamčenje prava povratka armenskog naroda u dom svojeg naroda i sigurnog ponovnog povezivanja s tim domom, a sve to proistječe iz temeljne zadaće postizanja pomirbe s pomoću istine;

11.  poziva vladu Turske da poštuje i u potpunosti provede preuzete pravne obveze, uključujući odredbe koje se odnose na zaštitu kulturne baštine, a posebno da u dobroj namjeri sastavi sveobuhvatan popis armenske, grčke, asirske i ostale kulturne baštine uništene ili oštećene tijekom proteklog stoljeća te da na temelju toga razradi strategiju s prioritetima restauracije starovjekovnih i srednjevjekovnih metropola, crkvi, škola, utvrda, groblja i drugih blaga smještenih u povijesnoj zapadnoj Armeniji te da navedene kulturne i vjerske institucije ponovno učini potpuno funkcionalnima;

12.  poziva vladu Turske da prizna i osudi genocid nad Armencima i da pokrene dugo iščekivanu proslavu armenskog nacionalnog nasljeđa na temelju cjelovite tursko-armenske normalizacije utemeljene na preuzimanju tereta prošlosti, mirnom rješavanju svih preostalih pitanja i potpunoj europeizaciji njihovih odnosa koja će biti početna točka za povijesnu pomirbu armenskog i turskog naroda;

13.  poziva vladu Turske da zajedno s Armenijom obnovi i ratificira dva protokola o uspostavi diplomatskih odnosa i normalizaciji odnosa potpisana u Zürichu 9. listopada 2009.;

14.  podsjeća da se službenim priznanjem genocida nad Armencima između ostalog vraća dostojanstvo potomcima žrtava armenskog naroda i preživjelih među njima; podsjeća da je konačni čin genocida njegovo poricanje;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama država članica EU-a, vladi Turske, vladi Armenije i potpredsjednici Komisije / visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.

(1)

SL C 227 E, 21.9.2006., str. 163.

(2)

SL C 293 E, 28.11.2002., str. 89.

(3)

SL C 223, 8.8.2001., str. 182.

(4)

SL C 190, 20.7.1987., str. 119.

(5)

SL C 137 E, 27.5.2010., str. 25.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti