PRIJEDLOG REZOLUCIJE o izvješću s izvanredne sjednice Europskog vijeća (23. travnja 2015.), uključujući nedavne tragedije u Sredozemnom moru te migracijsku politiku i politiku azila u EU-u
27.4.2015 - (2015/2660(RSP))
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
Laura Ferrara, Ignazio Corrao u ime Kluba zastupnika EFDD-a
B8‑0377/2015
Rezolucija Europskog parlamenta o izvješću s izvanredne sjednice Europskog vijeća (23. travnja 2015.), uključujući nedavne tragedije u Sredozemnom moru te migracijsku politiku i politiku azila u EU-u
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,
– uzimajući u obzir Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,
– uzimajući u obzir Ženevske konvencije iz 1951. i dopunske protokole uz njih,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2014.[1] o situaciji na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. listopada 2013.[2] o mjerama EU-a i država članica za rješavanje priljeva izbjeglica kao posljedica sukoba u Siriji,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. o migracijskim tokovima u Sredozemlju s posebnim naglaskom na tragične događaje kod Lampeduse[3],
– uzimajući u obzir govor koji je predsjednik Europskog parlamenta održao prilikom posjeta Lampedusi 2. i 3. listopada 2014. povodom obilježavanja godišnjice tragedije koja se dogodila 3. listopada 2013. godine,
– uzimajući u obzir izvješća svog Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove o posjetima njegovih izaslanstava Lampedusi u studenom 2011., Jordanu u veljači 2013. u vezi s izbjeglicama iz Sirije i Bugarskoj u siječnju 2014. u vezi s položajem tražitelja azila i izbjeglica, posebice iz Sirije,
– uzimajući u obzir rasprave na svojoj plenarnoj sjednici 9. listopada 2013. o migracijskim politikama EU-a na Sredozemlju, s posebnim naglaskom na tragičnim događajima kod Lampeduse,
– uzimajući u obzir rasprave koje su od početka aktualnog saziva održane u Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove Europskog parlamenta, i to 22. srpnja 2014. o provedbi Komunikacije o radu Radne skupine za Sredozemlje, 4. rujna o aktivnostima Frontexa u Sredozemlju i o Radnoj skupini za Sredozemlje i 24. rujna 2014. o Petom godišnjem izvješću Komisije o imigraciji i azilu (2013.) i o godišnjem izvješću Europskog potpornog ureda za azil (EASO) o stanju u području azila u Europskoj uniji (2013.),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o radu Radne skupine za Sredozemlje od 4. prosinca 2013. godine,
– uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 20. prosinca 2013. godine,
– uzimajući u obzir radni dokument Komisije od 22. svibnja 2014. o provedbi Komunikacije o radu Radne skupine za Sredozemlje,
– uzimajući u obzir zaključke koje je Europsko vijeće usvojilo na sastanku 26. i 27. lipnja 2014., u kojima je utvrdilo strateške smjernice za zakonodavno i operativno planiranje za naredne godine na području slobode, sigurnosti i pravde,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o europskoj imigracijskoj politici od 11. rujna 2014. godine,
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća o poduzimanju mjera za bolje upravljanje migracijskim tokovima usvojene 10. listopada 2014. godine,
– uzimajući u obzir izvješće Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (PACE) iz travnja 2012. pod naslovom „Izgubljeni životi u Sredozemnom moru”,
– uzimajući u obzir godišnja izvješća posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava migranata, a posebno izvješće objavljeno u travnju 2013. o upravljanju vanjskim granicama EU-a i utjecaju koje ono ima na ljudska prava migranata te izvješće objavljeno u travnju 2014. o iskorištavanju migranata za rad,
– uzimajući u obzir obraćanje Njegove Svetosti pape Franje tijekom njegova posjeta Parlamentu 25. studenog 2014. godine,
– uzimajući u obzir pitanja upućena Vijeću i Komisiji o situaciji na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji (O‑000078/2014 – B8-0037/2014 i O-000079/2014 – B8-0038/2014),
– uzimajući u obzir raspravu održanu u Parlamentu 25. studenog 2014. o situaciji na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je u posljednjoj tragediji nedaleko od libijske obale poginulo najmanje 800 migranata, a još je mnogo više nestalih;
B. budući da se prema podacima Međunarodne organizacije za migracije procjenjuje da je od 2000. godine najmanje 22 400 osoba izgubilo živote u Sredozemnom moru pokušavajući doploviti do Europe, čime je ono postalo najsmrtonosnije more na svijetu za migrante, još jednom ukazujući na potrebu da se poduzme sve što se može poduzeti da se spase ugroženi ljudski životi i na potrebu da države članice poštuju svoje međunarodne obveze spašavanja na moru;
C. budući da su operacijom Mare Nostrum za ophodnju, spašavanje i nadzor, koju je pokrenula Italija, unaprijeđene humanitarne akcije za spašavanje života u Sredozemlju, pri čemu je spašeno 150 810 migranata tijekom posljednja 364 dana operacije; budući da se pretpostavka da će se prestankom operacije Mare Nostrum smanjiti broj migranata koji su spremni odvažiti se na prelazak Sredozemlja i poginuti u tom pokušaju pokazala netočnom;
D. budući da je zajednička operacija Triton koju koordinira Frontex počela u potpunosti funkcionirati 1. studenog 2014.; budući da se operacije mandatom ograničavaju na ophodnju i nadzor granica, pa potraga i spašavanje nisu predviđene operacije; budući da operacija Triton obuhvaća područje djelovanja od svega 30 milja udaljenosti od jednog malog dijela europske obale; budući da Triton ima ograničena financijska i tehnička sredstva u usporedbi s operacijom Mare Nostrum; budući da se utrostručenjem proračuna za Triton, o čemu je Europsko vijeće odlučilo u četvrtak, 23. travnja 2015., neće smanjiti broj migranata koji pogibaju na moru bez izmjene mandata Tritona;
E. budući da je načelo solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti utvrđeno u članku 80. UFEU-a;
1. izražava duboku tugu i žaljenje zbog tragičnog gubitka života u Sredozemlju; podsjeća da solidarnost EU-a treba ići ruku pod ruku s odgovornošću; podsjeća da se pitanje migracije treba rješavati stavljajući ljudsko dostojanstvo u središte svake analize i mogućeg rješenja;
2. potiče Europsku uniju i države članice da više porade na sprečavanju daljnjeg gubitka života na moru i potiče države članice na uporabu svog prava na spašavanje života na moru u skladu sa svojim međunarodnim obvezama; poziva na uspostavu velike operacije traganja i spašavanja od Cipra do Španjolske s dovoljno financijskih sredstava te tehničkih i ljudskih resursa, koju bi se koordiniralo na razini EU-a;
3. poziva na usvajanje koordiniranog pristupa utemeljenog na solidarnosti i odgovornosti kako bi se pronašlo europsko rješenje za ovo bitno europsko strukturno pitanje; to bi se rješenje trebalo temeljiti na solidarnosti i pravednoj podjeli odgovornosti, koji su navedeni u članku 80. UFEU-a, te na cjelovitom pristupu kojim se uzimaju u obzir sve dimenzije tog pitanja, uključujući uvođenje novih sigurnih i legalnih migracijskih kanala, humanitarnih viza, programa obveznog ponovnog naseljavanja za države članice i suradnju s trećim zemljama, što bi imalo pozitivne učinke i na unutarnju sigurnost;
4. poziva države članice da poduzmu mjere kako bi tražiteljima azila na siguran i pravedan način omogućile pristup sustavu azila Unije, pri čemu ne bi dovodili svoj život u opasnost; poziva na pružanje humanitarne pomoći onima koji su preživjeli tragične događaje i traži da EU i države članice preuzmu obvezu jamčenja univerzalnih temeljnih prava migrantima;
5. potvrđuje da bi sljedećih mjeseci između pola milijuna i milijun ljudi moglo pokušati prijeći Sredozemlje; poziva EU i države članice da razmotre mogućnosti organiziranja mehanizma hitnog preseljenja i obvezujućeg mehanizma smanjivanja pritiska na one države članice koje prihvaćaju veći broj tražitelja azila i korisnika međunarodne zaštite u cilju učinkovitog postupanja s ovim očekivanim migracijskim tokom;
6. poziva države članice da poštuju načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, u skladu s postojećim međunarodnim pravom i pravom EU-a; poziva države članice da odmah okončaju svako nepropisno i produljeno pritvaranje, čime se krši međunarodno i europsko pravo; ističe da mjere pritvaranja migranata moraju uvijek podlijegati administrativnoj odluci, biti opravdane i privremene;
7. poziva na bolju i učinkovitiju suradnju između EU-a i trećih zemalja kako bi se spriječilo ponavljanje takvih tragičnih događaja; smatra da sporazume o upravljanju migracijama između EU-a i trećih zemalja treba razmatrati samo ako tranzitne zemlje nude zaštitu izbjeglica i poštuju temeljna prava; poziva na pomoć tranzitnim zemljama i zemljama podrijetla migranata da diversificiraju i poboljšaju stanje svog gospodarstva te naglašava potrebu da se u trećim zemljama poštuje međunarodno pravo u pogledu spašavanja života na moru;
8. poziva EU da nastavi pružati humanitarnu, financijsku i političku pomoć u kriznim područjima sjeverne Afrike i Bliskog Istoka kako bi se uklonili temeljni uzroci migracijskog i humanitarnog pritiska; stoga poziva EU da nadzire i stvori demokratski odgovorniju raspodjelu tih sredstava kako bi ona imala pozitivan učinak, čega do sada nije bilo;
9. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, parlamentima i vladama država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda i visokom povjereniku UN-a za izbjeglice.
- [1] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0105.
- [2] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0414.
- [3] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0448.