Postupak : 2015/2833(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0835/2015

Podneseni tekstovi :

B8-0835/2015

Rasprave :

Glasovanja :

PV 10/09/2015 - 8.4
CRE 10/09/2015 - 8.4
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :


PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 155kWORD 101k
7.9.2015
PE565.803v01-00
 
B8-0835/2015

podnesen nakon izjava Vijeća i Komisije

u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika


o migracijama i situaciji izbjeglica (2015/2833(RSP))


Marina Albiol Guzmán, Cornelia Ernst, Martina Anderson, Malin Björk, Kostas Chrysogonos, Marie-Christine Vergiat, Barbara Spinelli, Lynn Boylan, Matt Carthy, Javier Couso Permuy, Stefan Eck, Tania González Peñas, Takis Hadjigeorgiou, Josu Juaristi Abaunz, Stelios Kouloglou, Merja Kyllönen, Patrick Le Hyaric, Paloma López Bermejo, Liadh Ní Riada, Marisa Matias, Martina Michels, Younous Omarjee, Pablo Iglesias, Sofia Sakorafa, Lola Sánchez Caldentey, Lidia Senra Rodríguez, Neoklis Sylikiotis, Miguel Urbán Crespo, Ángela Vallina, Eleonora Forenza u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a

Rezolucija Europskog parlamenta   o migracijama i situaciji izbjeglica (2015/2833(RSP))  
B8‑0835/2015

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–       uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

–       uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

–       uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju iz 1951. i njezin dopunski protokol,

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. travnja 2015. o nedavnim tragedijama u Sredozemnom moru i migracijskoj politici i politici azila u EU-u(1),

–       uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 23. travnja 2015.,

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2014. o situaciji na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji(2),

–       uzimajući u obzir govor koji je predsjednik Europskog parlamenta održao prilikom posjeta Lampedusi 2. i 3. listopada 2014. povodom obilježavanja godišnjice tragedije koja se dogodila 3. listopada 2013. godine,

–       uzimajući u obzir izvješća svog Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove o posjetima njegovih izaslanstava Lampedusi u studenom 2011., Jordanu u veljači 2013. u vezi s položajem izbjeglica iz Sirije, te Bugarskoj u siječnju 2014. u vezi s položajem tražitelja azila i izbjeglica, posebice iz Sirije,

–       uzimajući u obzir rasprave na svojoj plenarnoj sjednici 9. listopada 2013. o migracijskim politikama EU-a na Sredozemlju, s posebnim naglaskom na tragičnim događajima kod Lampeduse,

–       uzimajući u obzir rasprave koje su od početka ovog zakonodavnog saziva vođene u Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove: 22. srpnja 2014. o provedbi Komunikacije o radu Radne skupine za Sredozemlje; 4. rujna 2014. o aktivnostima Frontexa u Sredozemlju i o Radnoj skupini za Sredozemlje te 24. rujna 2014. o Petom godišnjem izvješću Komisije o imigraciji i azilu (2013.) (COM(2014)0288) i o godišnjem izvješću Europskog potpornog ureda za azil (EASO) o stanju u području azila u Europskoj uniji (2013.),

–       uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 4. prosinca 2013. o radu Radne skupine za Sredozemlje (COM(2013)0869),

–       uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 20. prosinca 2013. godine,

–       uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 22. svibnja 2014. o provedbi Komunikacije o radu Radne skupine za Sredozemlje (SWD(2014)0173),

–       uzimajući u obzir zaključke koje je Europsko vijeće usvojilo na sastanku 26. i 27. lipnja 2014., u kojima je utvrdilo strateške smjernice za zakonodavno i operativno planiranje za naredne godine na području slobode, sigurnosti i pravde,

–       uzimajući u obzir političke smjernice za sljedeći sastav Komisije, koje je predsjednik Juncker predstavio na plenarnoj sjednici Parlamenta 15. srpnja 2014. godine,

–       uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 11. rujna 2014. o europskoj imigracijskoj politici,

–       uzimajući u obzir obveze koje je preuzeo povjerenik za migracije, unutarnje poslove i građanstvo Dimitris Avramopoulos na saslušanju održanom 30. rujna 2014. u Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

–       uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 10. listopada 2014. o poduzimanju mjera za bolje upravljanje migracijskim tokovima,

–       uzimajući u obzir izvješće Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (PACE) iz travnja 2012. pod naslovom „Izgubljeni životi u Sredozemnom moru: tko je odgovoran?”,

–       uzimajući u obzir godišnja izvješća posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava migranata, a posebno izvješće iz travnja 2013. o upravljanju vanjskim granicama EU-a i utjecaju koje ono ima na ljudska prava migranata te izvješće iz travnja 2014. o iskorištavanju migranata za rad,

–       uzimajući u obzir rad nevladinih organizacija i organizacija civilnog društva na Mediteranu koje su dale primjer za operacije civilnog spašavanja koje nisu vojnog karaktera, a zasnivaju se na ljudskim pravima i solidarnosti,

–       uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.     budući da regionalna nestabilnost i dugotrajni konflikti generiraju humanitarnu krizu bez premca u modernoj povijesti s više od 60 milijuna raseljenih osoba 2014. godine; podsjeća da je 2014. svakoga dana oko 42 500 ljudi postalo izbjeglicama, tražiteljima azila ili interno raseljenim osobama i da se ta kretanja uglavnom događaju u zemljama u razvoju, a da se samo 13 % njih odnosi na razvijene zemlje;

B.     budući da je većina država članica smanjila svoje sudjelovanje u programima pomoći u hrani, što je izazvalo nestašice hrane u prvim zemljama primateljicama izbjeglica, prije svega u Jordanu i Libanonu;

C.     budući da su sukobi u Siriji i Libiji, u kojima su države članice naoružale i financirale razne aktere, doveli do dramatičnog porasta broja izbjeglica, što još jednom upućuje na nužnost da se države članice pridržavaju svojih međunarodnih obveza da prihvate izbjeglice i pruže im pomoć na moru;

D.     budući da EU i njegove države članice pomažu razvoju kriminalnih i opasnih aktivnosti krijumčarenja ljudi podizanjem ograda i sve češćim zatvaranjem svojih vanjskih granica pred migrantima i izbjeglicama, a pritom ne omogućavaju siguran i zakonit pristup Europskoj uniji; budući da EU i njegove države članice stoga ne uspijevaju na odgovarajući način odgovoriti na smrtne slučajeve u Sredozemlju i na izbjegličku krizu u našem susjedstvu;

E.     budući da je, prema podacima UNHCR-a, tijekom 2015. prijavljeno 2778 umrlih ili nestalih žena, muškaraca i djece koji su pokušali doći do utočišta u Europi; budući da je Europska unija umjesto uspostave proaktivnih operacija za traganje i spašavanje povećala proračun Frontexa; budući da su Liječnici bez granica (Médecins Sans Frontières – MSF) u izjavi od 5. kolovoza 2015. ukazali na ozbiljan nedostatak odgovarajućih operacija za traganje i spašavanje;

F.     budući da je Grčka, prema podacima UNHCR-a, između siječnja i kolovoza 2015. zabilježila 229 460 dolazaka morem i kopnom, a da je Italija između siječnja i srpnja 2015. imala 115 500 dolazaka morem; priznajući napore Grčke da poboljša situaciju izbjeglica unatoč nedostatku europske potpore, što podrazumijeva i nedostatak financiranja;

G.     budući da su 5. rujna 2015. Njemačka i Austrija odobrile pristup tisućama izbjeglica kojima je mađarska vlada zabranila ukrcaj na vlakove u Budimpešti; budući da je za žaljenje činjenica da su iste vlade najavile ponovnu uspostavu povremenih graničnih kontrola unatoč humanitarnoj situaciji;

H.     budući da su se širom Europe razvile brojne inicijative građana i lokalnih vlasti za pomoć izbjeglicama, uz pozive na drugačiju migracijsku politiku i politiku azila;

I.      budući da su, prema podacima Frontexa, zemlje iz kojih je 2015. godine dosad došao najveći broj tražitelja azila Sirija, Afganistan, Eritreja i Irak;

J.      budući da u skladu sa Ženevskom konvencijom iz 1951. godine osobe mogu zatražiti azil u drugoj zemlji neovisno o svojoj zemlji podrijetla pod uvjetom da postoji osnovani strah od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja;

K.     budući da se na zadnjem sastanku Europskog vijeća održanom 25. i 26. lipnja u Bruxellesu lideri nisu uspjeli dogovoriti o dovoljnim brojevima za mehanizme dobrovoljnog premještanja ili preseljenja za tražitelje azila;

L.     budući da je umjesto postojećeg donošenja odluka ad hoc potrebno razviti dugoročan pristup za proaktivne operacije traganja i spašavanja koje nisu vojnog karaktera i koje su neovisne o graničnim kontrolama;

M.    budući da se trenutačnom situacijom u Grčkoj, Italiji i Mađarskoj u prvi plan stavlja hitna potreba za ukidanjem Uredbe iz Dublina i razvojem alternativa;

1.      odaje počast muškarcima, ženama i djeci koji su tijekom godina poginuli u nastojanjima da dosegnu utočište u Europi i izražava svoju iskrenu sućut, solidarnost i podršku obiteljima žrtava; poziva EU i države članice da učine sve što je u njihovoj moći kako bi se utvrdio identitet tijela i nestalih osoba te o tome obavijestila njihova rodbina;

2.      osuđuje nedostatak solidarnosti i odgovornosti država članica EU-a i nečovječno i ponižavajuće postupanje s kojima se migranti i izbjeglice suočavaju diljem Europe, a to obuhvaća i policijsko nasilje; stoga poziva na radikalnu i trenutačnu promjenu migracijske politike i politike azila;

3.      izražava svoju punu solidarnost s velikim brojem izbjeglica i migranata koji bježe od beskonačnih sukoba, teških kršenja ljudskih prava, fatalnih posljedica klimatskih promjena, siromaštva i surove represije; podsjeća da Europska unija i njezine države članice imaju odgovornost zbog rata, kaosa, ekonomske bijede, gladi i smrti od kojih izbjeglice i imigranti bježe, između ostalog i zbog globalne neoliberalne ekonomske politike, svoje kolonijalne prošlosti i postojeće neokolonijalne politike;

4.      izražava priznanje brojnim inicijativama ljudi i lokalnih vlasti širom Europe kojima se pruža potpora izbjeglicama u nedostatku potpore i vodstva EU-a i vlada; potvrđuje da te inicijative pokazuju da velik broj građana želi živjeti u Europi solidarnosti u kojoj su izbjeglice i migranti dobrodošli; posebno pozdravlja uspostavu mreže „izbjegličkih gradova” u Španjolskoj i potiče lokalne vlasti da slijede taj primjer;

5.      priznaje potrebu za potporom UN-a; stoga poziva UN da preuzme vodeću ulogu u odgovoru na izbjegličku krizu, što uključuje i rezoluciju Vijeća sigurnosti o odobravanju brzog i sigurnog pristupa europskom teritoriju za tražitelje azila;

6.      potiče sve države članice i sve europske institucije da odmah poduzmu mjere za odgovor na kriznu situaciju na Sredozemlju zasnovanu na solidarnosti i pravednoj podjeli odgovornosti, na osnovi članka 80. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, te na holističkom pristupu kojim se uzimaju u obzir sigurna i legalna migracija i puno poštovanje temeljnih prava i vrijednosti; poziva Komisiju i Vijeće da, ako se u Vijeću ne može postići zajedničko stajalište u skladu s prethodno navedenim, uspostave koaliciju država članica kako bi se ostvario napredak prema progresivnijoj i čovječnijoj izbjegličkoj i migracijskoj politici EU-a te poziva na dodjelu znatnih financijskih sredstava u tom području kao dio te pojačane suradnje;

7.      poziva Europsku uniju i njezine države članice da hitno organiziraju stalnu potragu na moru i operacije za civilno spašavanje na Sredozemlju, u uskoj suradnji s organizacijama civilnog društva i uzimajući u obzir vrijedna iskustva u potrazi i spašavanju kao što su iskustva organizacija Migrant Offshore Aid Station (MOAS) (Stanica za pomoć migrantima na moru) i Liječnici bez granica (MSF);

8.      žali zbog činjenice da Europsko vijeće nije provelo vjerodostojan i obvezujući mehanizam, koji bi vrijedio za cijelu Europsku uniju, za solidarnost koji bi obuhvatio obvezujući program preseljenja i hitnog premještanja među državama članicama, uzimajući pritom u obzir pravo migranata i izbjeglica da odaberu gdje će živjeti; poziva Komisiju da za stalni sustav premještanja predloži niz lokaliteta za premještanje primjerenih za zadovoljavanje postojećih potreba zemalja prvog ulaska na temelju dosadašnjih dolazaka morem i kopnom 2015. godine;

9.      poziva na trenutačnu suspenziju Uredbe iz Dublina, koja ne osigurava djelotvoran pristup azilu;

10.    poziva Komisiju i države članice da s obzirom na trenutačni priljev izbjeglica odmah aktiviraju Direktivu o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite (Direktiva 2001/55/EZ);

11.    naglašava potrebu za boljom upotrebom sigurnih i pravnih mogućnosti i jačanje odredbi o humanitarnim vizama u okviru Zakonika o vizama pozivajući države članice da dodatno iskoriste navedene humanitarne vize ili da ukinu uvjete za te vize za one koji dolaze iz područja u sukobu;

12.    naglašava da se države članice, uz čvrst program premještanja, trebaju usuglasiti u pogledu pružanja drugih pravnih mogućnosti kao što su pojačano spajanje obitelji, sustavi privatnog sponzorstva i fleksibilni vizni aranžmani, između ostalog i za svrhe studiranja i rada ili zdravstvene svrhe;

13.    osuđuje odluku Vijeća da sve djelotvorne napore, uključujući i one vojne, usredotoči na borbu koja ne samo da je neuspješna, nego je i neprimjerena zbog toga što krijumčari iskorištavaju nepostojanje pravnih mogućnosti za migrante i izbjeglice; osuđuje plan za uništavanje plovila uz obale Libije i ostalih sjevernoafričkih zemalja i poziva EU i njegove države članice da okončaju operaciju EUNAVFOR Med;

14.    poziva države članice da hitno uspostave odgovarajuće infrastrukture za prihvat migranata i tražitelja azila i da ljude koji bježe od aktualnih sukoba priznaju kao izbjeglice prima facie;

15.    žali zbog činjenice da mnogima koji bježe od uskraćivanja ljudskih prava u slabim ili propalim državama neće biti dodijeljen status izbjeglice i da će oni postati osobe bez reguliranog boravka unatoč osnovanom strahu od progona;

16.    osuđuje ubrzanje i prisilnu provedbu planiranih povrataka sa „žarišta” na osnovi popisa „sigurnih” zemalja; izražava zabrinutost da će se time državljanima ili stanovnicima tih trećih zemalja spriječiti podnošenje individualnih zahtjeva za azil; ističe da pristup zasnovan na konceptu „sigurnih zemalja” ugrožava ljudska prava onih koji spadaju u osjetljive skupine kao što su žene žrtve progona na osnovi spola ili osobe iz LGBTI-zajednice; osobito osuđuje najavu predsjednika Junckera da će se sve zemlje kandidatkinje za članstvo u EU-u – uključujući Tursku i balkanske zemlje – smatrati sigurnim zemljama;

17.    osuđuje stajalište Komisije da se uzimanje otisaka prstiju sredstvima prisile ili mjerama pritvora smatra „najboljom praksom” ako je razmjerna situaciji; poziva Komisiju da dostavi informacije o tome na koji se način tom praksom poštuje pravo osobe na ljudsko dostojanstvo i osuđuje prisilnu provedbu te kriminalizirajuće prakse u državama članicama;

18.    osuđuje pritvaranje migranata i poziva na ukidanje centara u kojima su oni zatvoreni; podržava napore u tom smjeru koje su poduzele neke države članice;

19.    podržava suspenziju sporazuma o readmisiji sa zemljama koje ne poštuju temeljna ljudska prava;

20.    poziva države članice da međunarodno načelo zabrane prisilnog udaljavanja poštuju ne samo na riječima, nego i u praksi; podsjeća na to da je kolektivni izgon zabranjen;

21.    poziva Komisiju i države članice da odmah prekinu suradnju s trećim zemljama čija je politika sprečavanje migranata i izbjeglica u pronalasku utočišta u Europi i jačanje graničnih kontrola; traži zaustavljanje pregovora o svim takvim sporazumima s trećim zemljama koje ne jamče zaštitu izbjeglica i poštovanje temeljnih prava, kao što su Eritreja, Sudan, Somalija, Etiopija i Egipat, svim zemljama iz kojih izbjeglice bježe, te prekid postupka iz Kartuma i postupka iz Rabata; osim toga, traži prekid svih oblika financijske pomoći egipatskom i eritrejskom režimu s obzirom na izvještaje UN-a i nevladinih organizacija o kršenjima ljudskih prava u tim zemljama;

22.    odbija prijedloge država članica za osnivanje europskih centara za azilante ili centara za prihvat zatvorenog tipa u trećim zemljama i za uključenje sjevernoafričkih zemalja i Turske u europske operacije traganja i spašavanja s ciljem presretanja izbjeglica i njihova vraćanja na afričku ili tursku obalu; s tim u vezi poziva Komisiju da Parlamentu dostavi ocjenu sukladnosti tih prijedloga s međunarodnim pravom, posebno sa Ženevskom konvencijom, i svih ostalih praktičnih ili pravnih prepreka za njihovu provedbu;

23.    podsjeća na to da je azil temeljno ljudsko pravo koje jamče međunarodni zakoni i obveze koje su obvezujuće za sve države članice; stoga naglašava da bi se države članice trebale što više koristiti postupcima koji su im na raspolaganju za rješavanje hitnih zahtjeva za zaštitu, i to većom uporabom postojećeg pravnog okvira, uključujući zahtjeve za azil koji se podnose u njihovim konzulatima u trećim zemljama, a obrađuju nakon što podnositelj dođe u Europu; podsjeća da se stopa odobravanja zahtjeva za azil znatno razlikuje ovisno o državi članici; zbog toga je zabrinut zbog politike zadržavanja i vraćanja koju neke države članice provode u vezi s tražiteljima kojima je odbijen zahtjev za azil;

24.    poziva Europsku uniju i njezine države članice da se, u svjetlu dramatičnog utjecaja prethodnih vojnih intervencija u pogledu povećanja broja izbjeglica, suzdrže od sudjelovanja u sukobima u trećim zemljama ili naoružavanja i pružanja podrške akterima u tim sukobima, te da promiču mir i odbace nasilne intervencije kao osnovu svoje vanjske politike; posebno poziva Europsku uniju i njezine države članice da ni na koji način vojno ne interveniraju u Siriji ili Libiji;

25.    podsjeća da su se države članice u okviru milenijskih razvojnih ciljeva obvezale na financiranje razvoja u iznosu do 0,7 % BDP-a; izražava žaljenje zbog činjenice da su gotovo sve države članice odustale od te obveze; osuđuje činjenicu da su neke države članice čak i smanjile svoje sudjelovanje; u tom kontekstu traži jačanje podrške EU-a organizacijama civilnog društva i lokalnim tijelima na svim razinama;

26.    osuđuje ksenofobne riječi i ponašanje lidera nekih država članica i upotrebu ove krize koju snage krajnje desnice koriste za širenje svoje nasilne poruke; isto tako osuđuje činjenicu da neki lideri država članica prema izbjeglicama, tražiteljima azila i „ekonomskim” migrantima i dalje imaju konfuzan odnos, tj. odnos koji dovodi do podjela; posebno osuđuje sve mjere koje je donijela mađarska vlada koje su suprotne međunarodnom pravu na azil, uključujući promjene nacionalnog zakonodavstva o azilu, podizanje nove ograde i nasilan iskrcaj vlaka punog izbjeglica, kao i nedavne izjave predsjednika vlade Viktora Orbána;

27.    podržava znatno povećanje sredstava Fonda za azil, migracije i integraciju za 2016. godinu; poziva da se svi raspoloživi iznosi iz tog fonda prije svega dodijele za azil i integraciju, posebno u području obrazovanja, zapošljavanja, zdravstvene zaštite i stanovanja kako bi se potaknulo ravnopravno sudjelovanje u društvenom životu;

28.    poziva Vijeće i države članice da provedu inicijative koje je Komisija već najavila i čiji je cilj veća solidarnost i podjela odgovornosti među državama članicama, uključujući novi prijedlog o trajnom mehanizmu premještanja, pri čemu bi prvi korak u pravom smjeru bilo znatno daljnje povećanje broja mjesta za premještaj, imajući na umu da Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove kao odbor nadležan za ta pitanja upravo sastavlja nacrt izvješća u kojem će se navesti srednjoročno i dugoročnije političko usmjerenje Parlamenta u pogledu migracija;

29.    poziva na hitno održavanje europskog sastanka na vrhu za razmatranje radikalne promjene koja je potrebna u pogledu migracijske politike i politike azila;

30.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0176.

(2)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0105.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti