Postupak : 2015/2977(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-1240/2015

Podneseni tekstovi :

B8-1240/2015

Rasprave :

PV 25/11/2015 - 21
CRE 25/11/2015 - 21

Glasovanja :

PV 26/11/2015 - 11.7
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2015)0418

PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 151kWORD 108k
20.11.2015
PE571.064v01-00
 
B8-1240/2015

podnesen nakon pitanja za usmeni odgovor B8‑1108/2015

u skladu s člankom 128. stavkom 5. Poslovnika


o obrazovanju djece u izvanrednim situacijama i dugotrajnim krizama (2015/2977(RSP))


Linda McAvan u ime Odbora za razvoj
AMANDMANI

Rezolucija Europskog parlamenta  o obrazovanju djece u izvanrednim situacijama i dugotrajnim krizama (2015/2977(RSP))  
B8‑1240/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o statusu izbjeglica iz 1951.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta od 20. studenog 1989. i njezine Fakultativne protokole iz svibnja 2000. o uključenosti djece u oružane sukobe, o trgovini djecom, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji iz siječnja 2002. te o postupcima komunikacije iz prosinca 2011.,

–  uzimajući u obzir načela i smjernice UN-a o djeci povezanoj s oružanim snagama ili oružanim skupinama iz veljače 2007. (pariška načela),

–  uzimajući u obzir opću napomenu br. 14 (2013.) Odbora UN-a za prava djeteta o pravu djeteta da se prije svega uzme u obzir ono što je u njegovu primarnom interesu;

–  uzimajući u obzir akcijski plan UN-a naslovljen „Svijet po mjeri djeteta”,

–  uzimajući u obzir da se člankom 208. Ugovora iz Lisabona uvodi načelo dosljednosti politika razvojne suradnje prema kojem se, pri provedbi politika koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju, moraju uzeti u obzir ciljevi razvojne suradnje,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu Vijeća i predstavnika vlada država članica koji su se sastali u Vijeću, Parlamentu i Komisiji pod nazivom: „Europski konsenzus o humanitarnoj pomoći” od 30. siječnja 2008.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 5. veljače 2008. naslovljenu „Posebno mjesto djece u vanjskom djelovanju EU-a” (COM(2008)0055),

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o djeci i oružanim sukobima (ažurirane 2008.),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (preinaka),

–  uzimajući u obzir Nobelovu nagradu za mir koju je Europska unija dobila 10. prosinca 2012. te novčanu nagradu koja je uslijedila i koja je uložena u Inicijativu EU-a djeca za mir,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 64/290 od 9. srpnja 2010. o pravu na obrazovanje u kriznim situacijama i mjerodavne smjernice u koje se ubrajaju i smjernice UNICEF-a i UNESCO-a,

–  uzimajući u obzir Okvir za djelovanje iz Dakra usvojen na Svjetskom obrazovnom forumu od 26. do 28. travnja 2000. i Milenijsku deklaraciju Ujedinjenih naroda od 8. rujna 2000.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Incheona o obrazovanju 2030. usvojenu na Svjetskom obrazovnom forumu od 19. do 22. svibnja 2015.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Osla usvojenu na sastanku na vrhu o obrazovanju za razvoj u Oslu 6. i 7. srpnja 2015.,

–  uzimajući u obzir pitanje Komisiji  o obrazovanju djece u izvanrednim situacijama i dugotrajnim krizama  (O-000147/2015 – B8‑1108/2015),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da prema procjenama UN-a milijarda djece živi u područjima sukoba, od čega je 250 milijuna mlađe od pet godina i nema temeljno pravo na školovanje; budući da se procjenjuje da je 65 milijuna djece u dobi između 3 i 15 godina najviše pogođeno izvanrednim situacijama i dugotrajnim krizama, što dovodi u opasnost nastavak njihova obrazovanja, i budući da 37 milijuna djece osnovnoškolske i niže srednjoškolske dobi ne pohađa nastavu u zemljama zahvaćenima krizom; budući da oko polovine djece iz cijelog svijeta koja ne pohađaju nastavu živi u sukobljenim područjima; budući da u arapskim zemljama 87 % djece koja se ne školuju živi u područjima zahvaćenima sukobima, a oko 175 milijuna djece svake će godine vjerojatno zadesiti prirodne katastrofe; budući da se već slabi izgledi određenih skupina poput siromašne djece, djevojčica i djece s invaliditetom dodatno smanjuju u područjima zahvaćenima sukobima ili u nestabilnim okruženjima;

B.  budući da je 10 milijuna djece u izbjeglištvu te da je zbog sukoba oko 19 milijuna djece diljem svijeta raseljeno u vlastitim zemljama;

C.  budući da je svako dijete prije svega osoba čija prava treba štititi bez ikakvog oblika diskriminacije s obzirom na etničko podrijetlo, državljanstvo te socijalni ili boravišni status, odnosno status migranta djeteta ili njegovih roditelja;

D  budući da je obrazovanje temeljno ljudsko pravo i pravo svakog djeteta; budući da je obrazovanje ključno kako bi se u potpunosti uživala druga socijalna, ekonomska, kulturna i politička prava;

E.  budući da je obrazovanje polazište za odgovorno građanstvo, može preobraziti društvo te doprinijeti društvenoj, ekonomskoj, političkoj i rodnoj jednakosti te predstavlja ključni čimbenik za socijalnu, kulturnu i profesionalnu emancipaciju djevojčica i žena te za suzbijanje nasilja protiv njih;

F.  budući da je obrazovanje ključan čimbenik za integraciju i poboljšanje životnih uvjeta djece s invaliditetom i/ili posebnim obrazovnim potrebama;

G.  budući da je besplatno osnovnoškolsko obrazovanje za svu djecu temeljno pravo koje su vlade obećale poštovati u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda iz 1989. o pravima djeteta; budući da je cilj za 2015. godinu bio zajamčiti da sve djevojčice i dječaci imaju cjelovito osnovnoškolsko obrazovanje; budući da se unatoč napretku u zemljama u razvoju još uvijek ne nazire ostvarenje tog cilja;

H.  budući da se Okvirom iz Dakra i milenijskim razvojnim ciljevima međunarodna zajednica zauzela za univerzalnu dostupnost osnovnoškolskog obrazovanja, ravnopravnost spolova i kvalitetno obrazovanje, a ipak nijedan od tih ciljeva neće biti postignut do roka određenog za 2015.;

I.  budući da su snage državne sigurnosti i nedržavne oružane skupine izvršile napade na obrazovne ustanove u barem 30 zemalja diljem svijeta; budući da je zaštita škola od napada i korištenja u vojne svrhe od strane državnih i nedržavnih naoružanih skupina u skladu s deklaracijom o sigurnim školama i smjernicama za zaštitu škola i sveučilišta od vojne uporabe u oružanim sukobima;

J.  budući da su djeca, adolescenti i mlade osobe suočeni sa sve više prijetnji koje ih nerazmjerno pogađaju, pogotovo u nestabilnim zemljama; budući da su djeca i adolescenti koji se ne školuju suočeni s većim rizikom od preuranjenog braka i trudnoće, novačenja u oružane snage ili skupine ili od izrabljivanja na radu; budući da je humanitarna pomoć u zonama sukoba često jedini način da se djeci omogući nastavak školovanja i poboljšaju njihovi izgledi u životu, čime im se pomaže u zaštiti od iskorištavanja i izrabljivanja;

K.  budući da jamčenje kvalitetnog obrazovanja u izvanrednim situacijama nije dio svakog humanitarnog djelovanja, da je usmjereno isključivo na osnovno obrazovanje te da se i dalje smatra sekundarnim u odnosu na opskrbu hranom, vodom, pružanje medicinske pomoći i skloništa te budući da se kao rezultat toga djeca zahvaćena sukobima ili elementarnim nepogodama ne školuju;

L.  budući da je humanitarna pomoć za obrazovanje mala, a izdašnija razvojna pomoć stiže kasnije ili je uopće nema; budući da su sustavi isporuke loše koordinirani uz visoke transakcijske troškove i da ne postoje partneri koji bi mogli adekvatno odgovoriti;

M.  budući da je kvaliteta obrazovnih programa za izbjeglice uglavnom niska, s jednim učiteljem na 70 učenika i visokim udjelom nekvalificiranih učitelja;

N.  budući da je novim ciljevima održivog razvoja i s njima povezanim postignućima određen holistički, ambiciozni i novi plan za obrazovanje koji bi se trebao ostvariti do 2030. godine;

O.  budući da je univerzalan pristup visokokvalitetnom javnom obrazovanju, i to ne samo osnovnom obrazovanju nego i jednako važnom srednjoškolskom i visokom obrazovanju, od presudne važnosti za prevladavanje nejednakosti i ostvarivanje ciljeva održivog razvoja;

P.  budući da će u razdoblju od 2014. do 2020. EU uložiti 4,7 milijardi EUR u obrazovanje u zemljama u razvoju, što je povećanje u odnosu na 4,4 milijarde EUR uložene tijekom razdoblja od 2007. do 2013.;

Q.  budući da se Deklaracijom iz Incheona u kojoj se sa zabrinutošću napominje da sukobi, elementarne nepogode i druge krize i dalje onemogućavaju obrazovanje i razvoj, obvezuje na razvoj „uključivijih, prijemčivijih i otpornijih obrazovnih sustava” te se ističe potreba za izvođenjem nastave u „sigurnom i poticajnom obrazovnom okruženju, bez nasilja”;

R.  budući da se inicijativom EU-a „Djeca mira” za 1,5 milijun djece pogođene sukobima i krizama u 26 država omogućuje pristup školama u kojima imaju priliku učiti u sigurnom okruženju i dobiti psihološku podršku;

S.  budući da inovativne, uključive i holističke pristupe obrazovanju u izvanrednim situacijama razvija nekoliko partnera EU-a kao što su Agencija UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA) u cilju jamčenja pristupa kvalitetnom obrazovanju na djecu izbjeglice pogođene aktualnim sukobima; budući da taj pristup kombinira kratkoročne humanitarne i dugoročne razvojne potrebe djece te podrazumijeva izradu interaktivnog materijala za samostalno učenje, psihosocijalnu podršku, sigurne prostore za učenje i rekreaciju te aktivnosti kojima se podiže razina osviještenosti o sigurnosti i razvijaju sposobnosti;

T.  budući da je godišnje potrebno 8 milijardi USD kako bi se pružila obrazovna potpora djeci pogođenoj kriznim situacijama, a uz domaće doprinose pogođenih vlada preostaje globalni manjak sredstava za obrazovanje u kriznim situacijama u iznosu od 4,8 milijardi USD;

U.  budući da je za nadoknadu tog manjka potrebno povećati sredstva namijenjena za razvoj i humanitarne svrhe, kao i javna ulaganja nestabilnih država u obrazovanje; budući da su nestabilne države posljednjih godina smanjile državne izdatke za obrazovanje te su sada znatno niži od 20 % koliko iznosi međunarodno preporučena referentna vrijednost;

V.  budući da se u Deklaraciji iz Osla ističe kako je važno preispitati nastojanje da se sustavom svjetske pomoći premosti jaz između humanitarnih napora i dugoročnijih razvojnih djelovanja u području obrazovanja te se njome predlože uspostava nove platforme s tom svrhom, kao i osnivanje namjenskog fonda ili novog instrumenta za obrazovanje u kriznim situacijama do svjetskog humanitarnog sastanka na vrhu 2016.;

1.  ističe važnost univerzalnog i visokokvalitetnog javnog obrazovanja kao katalizatora razvoja kojim se poboljšavaju mogućnosti drugih djelovanja u područjima zdravstva, sanitarnih uvjeta, smanjenja rizika od katastrofa, otvaranja radnih mjesta i smanjenja siromaštva i gospodarskog razvoja; ističe važnost obrazovanja kao moćnog instrumenta koji je potreban kako bi pružio osjećaj normalnog života, kako bi se ojačala svijest o pravima i pomoglo djeci, adolescentima i mladima da prebrode traume, da se reintegriraju u društvo nakon sukoba te da usvoje vještine potrebne za ponovnu izgradnju njihovih društava i da promiču mirotvorstvo i pomirbu;

2.  naglašava da dugoročno gledajući kvalitetno obrazovanje djece može odigrati presudnu ulogu u ponovnoj izgradnji sukobima pogođenih društava jer im može povećati potencijal za zarađivanje, omogućiti im da se brinu za zdravlje svojih obitelji i poboljšati im izglede da izađu iz zatvorenog kruga siromaštva;

3.  naglašava da djevojčice i ostala djeca u nepovoljnom položaju, pa i djeca s invaliditetom, nikada ne bi smjeli biti diskriminirani u pogledu pristupa kvalitetnom obrazovanju u izvanrednim situacijama;

4.  ističe pozitivnu ulogu obrazovanja u razvoju i dobrobiti djece te naglašava važnost neprekinutog, cjeloživotnog učenja za mlade adolescente; smatra da će se time također smanjiti vjerojatnost da se pridruže oružanim ili ekstremističkim skupinama;

5.  priznaje da je ostvaren napredak otkako su usvojeni milenijski razvojni ciljevi, no žali zbog toga što zadani ciljevi neće biti ostvareni tijekom 2015.; poziva Europsku uniju i njezine države članice da takve ciljeve odrede kao glavni prioritet u svojim unutarnjim politikama i odnosima s trećim zemljama; naglašava da će ti ciljevi, a posebno iskorjenjivanje siromaštva, univerzalan pristup obrazovanju za sve i rodna jednakost, biti postignuti isključivo zahvaljujući razvoju javnih usluga koje će biti dostupne svima; pozdravlja novi obrazovni plan predviđen ciljevima održivog razvoja te i dalje ističe važnost pravedne dostupnosti kvalitetnog obrazovanja najugroženijem stanovništvu;

6.  sa zabrinutošću napominje da je napredak u području obrazovanja najsporiji ili čak nepostojeći u državama zahvaćenima sukobima te u nestabilnim i sukobima zahvaćenim pokrajinama; ističe važnost poboljšavanja otpornosti obrazovnih sustava u tim državama te pružanja neprekinutog učenja kada nastupi kriza; stoga naglašava nužnost veće predanosti Europske unije, država članica i svih ostalih dionika koji su uključeni na različitim razinama, u pogledu stavljanja na raspolaganje sredstva kojima se jamči razvoj i širenje obrazovanja u takvim zemljama pogođenima krizama;

7.  naglašava činjenicu da su milijuni djece bili prisiljeni postati izbjeglice i ističe da je dostupnost obrazovanja djeci izbjeglicama iznimno važna; poziva države domaćine da djeci izbjeglicama zajamče potpuni pristup obrazovanju te da koliko je god moguće promiču njihovu integraciju i uključenost u nacionalne obrazovne sustave; također poziva humanitarne i razvojne zajednice da veću pažnju posvete obrazovanju i usavršavanju nastavnika i iz izoliranih zajednica i iz zajednica domaćina kao i međunarodne donatore da daju prednost obrazovanju kao odgovor na izbjegličku krizu programima koji su usmjereni na uključivanje i psihološku potporu djeci migrantima kao i na promicanje učenja jezika zemlje domaćina kako bi se zajamčila viša i prikladnija razina integracije djece izbjeglica;

8.  ističe da je važno usmjeriti se na srednjoškolsko obrazovanje i strukovnu obuku kao i temeljno osnovno obrazovanje; naglašava činjenicu da su prilike u izbjegličkim zajednicama koje se pružaju mladim osobama između 12 i 20 godina starosti vrlo ograničene te da su oni istovremeno ciljana skupina za služenje vojnog roka i druge oblike sudjelovanja u oružanim sukobima; navodi primjer Afganistana gdje je prema Svjetskoj banci, unatoč velikom broju radnog stanovništva, samo oko 30% stanovništva u dobi od 15 godina i više pismeno i u kojem su desetljeća rata rezultirala vrlo velikim manjkom kvalificirane radne snage;

9.  poziva države članice da razrade posebne programe za prihvat djece bez pratnje i samohranih majki s djecom;

10.  podsjeća države članice da zaštita djece i sprečavanje izrabljivanja i krijumčarenja ovise o pohađanju škola i obrazovnih programa, pri čemu se utvrđuju točno određene norme za prihvat, integraciju i jezičnu podršku, u skladu s Direktivom 2013/33/EU;

11.  traži od Europske komisije i država članica da studente izbjeglice u tranzitu podrže i suradnjom s raznim međunarodnim organizacijama;

12.  poziva Europsku komisiju i države članice da uvedu „obrazovne koridore” kako bi se studentima iz zemalja zahvaćenih sukobima, posebno Sirije, Iraka i Eritreje, omogućilo pohađanje sveučilišta;

13.  poziva EU i njegove humanitarne agencije da se pobrinu da obrazovanje i zaštita djece sustavno budu obuhvaćeni tijekom cijelog ciklusa za odgovor u hitnim situacijama te da se pobrinu za dostupnost fleksibilnih višegodišnjih sredstava za dugotrajne krize;

14.  pozdravlja osnivanje Uzajamnog fonda Bekou, Uzajamnog fonda Madad i Uzajamnog fonda za hitne slučajeve u Africi kao djelotvornih sredstava u rješavanju problema jaza između humanitarnog i razvojnog financiranja u složenim i dugotrajnim krizama u kojima su politička, ekonomska i humanitarna pitanja isprepletena; poziva EU i države članice da prilikom dodjeljivanja sredstava iz uzajamnih fondova EU-a obrazovanje djece odrede kao prioritet;

15.   priznaje da postoje zabrinjavajući propusti u reagiranju na krizne situacije u pogledu obrazovanja, osobito s obzirom na to da pravovremena reakcija ne samo da doprinosi djeci, već može poboljšati i učinkovitost šireg humanitarnog djelovanja; ponavlja svoju potporu tome da škole moraju biti sigurna mjesta za djecu i u tom smislu naglašava važnost zaštite obrazovanja od napada; poziva EU i njegove države članice da iskažu punu predanost pružanju potpore načelima sveobuhvatnog okvira za sigurne škole i da obrazovanje zaštite od napada i uporabe u vojne svrhe, u skladu s deklaracijom o sigurnim školama i smjernicama za zaštitu škola i sveučilišta od uporabe u vojne svrhe tijekom oružanih sukoba;

16.  poziva EU da radi sa zemljama partnerima, drugim donatorima, privatnim sektorom i civilnim društvom na poboljšanju obrazovnih mogućnosti za mlade zahvaćene sukobima i drugim kriznim situacijama, s obzirom na ključnu ulogu koju mladi mogu odigrati u stvaranju stabilnosti nakon sukoba zahvaljujući svojim potencijalno stečenim vještinama za ponovnu izgradnju infrastrukture, osnovnih usluga, zdravstvenih i obrazovnih sustava, te tako umanjiti rizik od nezaposlenosti mladog stanovništva koje uzrokuje društvene nemire ili klizi natrag u začarani krug nasilja;

17.  pohvaljuje inicijativu EU-a „Djeca mira” čiji je cilj financiranje humanitarnih obrazovnih projekata u izvanrednim situacijama te poziva Europsku komisiju da proširi tu inicijativu; pozdravlja inicijativu Nijedna generacija nije izgubljena (No Lost Generation Initiative) koju su pokrenuli brojni donatori, humanitarni i razvojni subjekti, pa i EU, kako bi se milijunima djece u Siriji i susjednim zemljama omogućio pristup obrazovanju;

18.  žali zbog činjenice da je, unatoč važnoj ulozi obrazovanja u kriznim situacijama, 2014. godine za to područje politike izdvojeno manje od 2 % ukupnih humanitarnih sredstava; stoga priželjkuje da se u okviru novog programa za prenamjenu europskih sredstava ekonomska sredstva namijenjena programima za obrazovanje djece, uključujući one u trećim zemljama koje su poprišta ratova i kriznih situacija, dopune i povećaju;

19.  poziva sve humanitarne sudionike da s obzirom na dugotrajnu suvremenu krizu uvrste obrazovanje kao sastavni dio svojeg humanitarnog djelovanja te da se još više zalažu za obrazovanje aktivacijom obrazovnih klastera u ranoj fazi izvanredne situacije te uz jamčenje da će se u tu svrhu namijeniti dostatna sredstva; poziva ih da posebnu pozornost posvete ugroženim skupinama poput djevojčica, osoba s invaliditetom i siromašnih, da vode računa o raseljenoj djeci i mladima kojima su zajednice domaćina pružile sklonište te da odgovarajuću pozornost posvete srednjoškolskom obrazovanju kako adolescenti ne bi ostali zakinuti za obrazovanje;

20.  pozdravlja sve veću međunarodnu pozornost koja se posvećuje pitanju obrazovanja u izvanrednim situacijama, a posebno najavu povjerenika EU-a za humanitarnu pomoć i upravljanje krizom da je cilj do 2019. namijeniti 4% proračuna za humanitarnu pomoć EU-a obrazovanju djece u izvanrednim situacijama;

21.  poziva države članice EU-a da podrže cilj Komisije da se poveća udio humanitarnih sredstava namijenjenih obrazovanju u izvanrednim situacijama na 4% proračuna za humanitarnu pomoć EU-a kao minimalno ulaganje za jamčenje pristupa kvalitetnom obrazovanju za djecu u izvanrednim situacijama i dugotrajnim krizama; također ih poziva da povećaju pozornost i financiranje namijenjeno obrazovanju u svojim vlastitim humanitarnim akcijama te da se istovremeno naglasi da to ne bi trebalo raditi nauštrb drugih primarnih potreba; poziva EU da promiče najbolje prakse kada je riječ o pripremljenosti i strategijama za pružanje odgovora radi podupiranja obrazovanja u slučaju krize te da doprinese izgradnji kapaciteta u vezi s time, npr. preko programa za proračunsku podršku;

22.  naglašava da nove informacijske i telekomunikacijske tehnologije imaju sve važniju ulogu u obrazovnom sektoru u kriznim situacijama i njima se mogu poboljšati aktivnosti operatora u tim kontekstima, pa i preko platforma za e-učenje i e-podučavanje;

23.  naglašava da, iako je povećanje sredstava humanitarne pomoći nužno, ono neće biti dovoljno za nadoknadu manjka sredstava; poziva EU i ostale donatore da unaprijede status obrazovanja u sklopu razvojne suradnje u nestabilnim državama kako bi se povećala otpornost nacionalnih obrazovnih sustava; poziva Europsku komisiju i države članice, pa i ostale humanitarne subjekte, da doprinesu jačanju univerzalnog javnog obrazovanja, pa i srednjoškolskog i visokog obrazovanje, kao način da se izrada plana za odgovor u kriznim situacijama uskladi s izradom dugoročnog plana za održiv razvoj;

24.  poziva EU da pruži podršku vladama trećih zemalja koje su se obvezale izraditi nacionalne pravne okvire za otpornost, prevenciju, upravljanje rizicima te kriznim situacijama, a koji se temelje na programu međunarodnih propisa, pravila i načela o pružanju odgovora na katastrofe, te da se pobrine da kapaciteti za upravljanje rizicima budu prisutni u svim državnim upravama, industrijskim sektorima i civilnom društvu kako bi se zajamčio povratak djece u škole;

25.  ističe važnost privatnog sektora kao potencijalnog izvora inovativnih načina financiranja u obrazovanju kako bi se premostio potencijalni jaz između obrazovanja i dostupnog stručnog osposobljavanja s jedne strane te buduće potražnje na tržištu rada s druge strane; poziva na nova povezivanja i nova partnerstva s privatnim sektorom u procesu obrazovanja što može predstavljati održiv izvor inovacija i tehnološke fleksibilnosti i poprimiti mnoge oblike, od izgradnje infrastrukture i nabave elektroničkih uređaja pa do programa e-učenja i usluga prijevoza i smještaja za nastavnike;

26.  ističe kako je obrazovanje u kriznim situacijama i nestabilnom okruženju konkretno područje u kojemu humanitarna i razvojna tijela moraju surađivati kako bi se postiglo povezivanje pomoći, obnove i razvoja; poziva Komisiju da razvije mehanizme kojima će to postići u pogledu vlastitih radnji i radnji svojih partnera te da se uključi u međunarodnu platformu kojom će se utemeljiti namjenski instrumenti za obrazovanje u kriznim situacijama za svjetski humanitarni sastanak na vrhu 2016.; podržava koordinaciju postojećih fondova i osnivanje globalnog mehanizma za financiranje obrazovanja u kriznim situacijama;

27.  poziva EU i države članice da na svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu promiču pitanje obrazovanja djece u izvanrednim situacijama i dugotrajnim krizama, kao jamstvo da ta tema zauzima adekvatno mjesto u završnom dokumentu; također ih poziva da promiču zajedničke standarde za okvir učenja te širenje najboljih praksi o alternativnim načinima učenja, kao što su materijali za samostalno učenje ili za učenje za daljinu; ističe da bi mehanizme, alate i kapacitete trebalo razviti kako bi bili u skladu s obrazovnim planovima i proračunima putem humanitarnom djelovanja, oporavka/tranzicije i razvoja;

28.  ističe da bi međunarodna zajednica, s obzirom na sve veći broj humanitarnih kriza i najveći broj raseljenih osoba od Drugog svjetskog rata, trebala smatrati obrazovanje središnjim elementom svog humanitarnog djelovanja jer je ono katalizator koji sveukupno djelovanje može učiniti učinkovitijim te može doprinijeti srednjoročnom i dugoročnom razvoju pogođenog stanovništva.

29.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti