PRIJEDLOG REZOLUCIJE o stanju u Burundiju
9.12.2015 - (2015/2973(RSP))
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
Victor Boştinaru, Norbert Neuser, David Martin, Maria Arena, Kashetu Kyenge, Elena Valenciano, Juan Fernando López Aguilar, Marlene Mizzi, Sorin Moisă, Doru-Claudian Frunzulică u ime Kluba zastupnika S&D-a
Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-1348/2015
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije,
– uzimajući u obzir izmijenjeni Sporazum iz Cotonoua,
– uzimajući u obzir Sporazum iz Aruše o miru i pomirenju u Burundiju od 28. kolovoza 2000.,
– uzimajući u obzir Ustav Burundija, a posebice njegov članak 96.,
– uzimajući u obzir Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju (ACDEG),
– uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,
– uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 2248 (2015) od 12. studenog 2015. o stanju u Burundiju,
– uzimajući u obzir zajedničku izjavu o Burundiju koju su 12. studenog 2015. dali zamjenik glavnog tajnika UN-a Jan Eliasson, predsjednica Komisije Afričke unije Nkosazana Dlamini-Zuma te potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini,
– uzimajući u obzir odluke Vijeća Afričke unije za mir i sigurnost od 13. lipnja, 17. listopada i 13. studenog 2015. o stanju u Burundiju,
– uzimajući u obzir izjave Istočnoafričke zajednice od 31. svibnja i 6. srpnja 2015. o stanju u Burundiju,
– uzimajući u obzir izjavu supredsjednika Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a od 17. lipnja 2015. o stanju u Burundiju,
– uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2015/1755 od 1. listopada 2015. o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Burundiju[1],
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. ožujka, 18. svibnja, 22. lipnja i 16. studenog 2015. o Burundiju,
– uzimajući u obzir pismo koje je Vijeće odobrilo 26. listopada 2015. i kojim se traži započinjanje savjetovanja s burundijskim vlastima na temelju članka 96. Sporazuma iz Cotonoua,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da se člankom 96. Ustava Burundija i člankom 7. stavkom 3. protokola II. uz Sporazum o miru i pomirenju iz Aruše određuje da predsjednik može služiti samo dva mandata; budući da je predsjednik Nkurunziza na vlasti od 2005. godine, a ponovno je izabran 2010.;
B. budući da su se u Burundiju parlamentarni i lokalni izbori održali 29. lipnja 2015., a predsjednički 21. srpnja 2015.; budući da prema mišljenju međunarodne zajednice oba izborna procesa nisu bila transparentna, uključiva, slobodna ni vjerodostojna; budući da je zbog toga Afrička unija odbila poslati promatrače za praćenje izbora, Europska unija obustavila misiju za praćenje izbora u Burundiju, a veliki dio burundijske oporbe odlučio bojkotirati izbore;
C. budući da su kandidiranje predsjednika Nkurunzize za treći mandat te njegov ponovni izbor nakon predsjedničkih izbora 21. srpnja 2015. gurnuli državu u najveću političku krizu od završetka građanskog rata;
D. budući da je burundijska vlada zanemarila odluke i preporuke Afričke unije i Istočnoafričke zajednice donesene 13. lipnja 2015. te 6. srpnja 2015., čija bi potpuna primjena utkala put vjerodostojnim i uključivim izborima;
E. budući da su se u toj zemlji prema navodima Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava i drugih organizacija za zaštitu ljudskih prava provodila, i prije i nakon izbora, politički motivirana kršenja ljudskih prava, povrede ljudskih prava te nasilje, a mete su bili aktivisti oporbe, borci za ljudska prava te posebno novinari, uključujući Pierrea Clavera Mbonimpu, Marguerite Barankitse, Antoinea Kaburahea i Boba Rugurikua; budući da postoji rašireno mišljenje da su ti slučajevi uglavnom, ali ne isključivo, povezani s državnim institucijama; budući da burundijske vlasti imaju primarnu odgovornost jamčenja sigurnosti u Burundiju i zaštite burundijskoga naroda u pogledu poštovanja vladavine prava, ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava;
F. budući da je više od 200 000 ljudi interno raseljeno ili je potražilo utočište u susjednim zemljama zbog pogoršane političke situacije u Burundiju; budući da je u srpnju 2015. EU povećao humanitarnu pomoć te je mobilizirao dodatnih 4,5 milijuna EUR za pomoć raseljenom stanovništvu;
G. budući da je 26. listopada 2015. EU zatražio da započne savjetovanje u skladu s člankom 96. Sporazuma iz Cotonoua kako bi se istražilo nepoštovanje temeljnih elemenata Sporazuma, posebno ljudskih prava, demokratskih načela i vladavine prava; budući da su ta savjetovanja započela 8. prosinca 2015.;
H. budući da politički zastoj u Burundiju, obilježen nedostatkom dijaloga među burundijskim dionicima, te pogoršanje sigurnosne i gospodarske situacije imaju teške posljedice na stanovništvo i predstavljaju ozbiljan rizik za stabilnost čitave regije;
I. budući da međunarodna zajednica ima važnu ulogu kao jamac Sporazuma iz Aruše; budući da svi dosadašnji regionalni i subregionalni napori usmjereni na rješavanje krize te nastavka pregovora između političkih snaga nisu urodili plodom;
J. budući da su se 1. kolovoza 2015. politička oporba i civilno društvo okupili u Addis Abebi kako bi osnovali Nacionalno vijeće za obnovu Sporazuma iz Aruše i vladavine prava;
K. budući da je predsjednik Nkurunziza 23. rujna 2015. potpisao dekret kojim se osniva nacionalni odbor za dijalog unutar Burundija koji će šest mjeseci voditi pregovore; budući da je civilno društvo pokazalo veliku skepsu u vezi s potencijalnim postignućima tog odbora;
L. budući da su Afrička unija, Europska unija i Sjedinjene Američke Države zamrznule imovinu i uvele zabranu putovanja čelnicima vlade i oporbe čija djela i izjave raspiruju nasilje te onemogućuju iznalaženje političkog rješenja krize u Burundiju;
M. budući da je Vijeće za mir i sigurnost Afričke unije 17. listopada 2015. zatražilo da se dovrši priprema plana za slučaj da bude potrebno razmještanje afričkih snaga u Burundiju kako bi se spriječilo nasilje u toj zemlji te budući da je dogovorio pokretanje temeljite istrage u vezi s kršenjima ljudskih prava i drugih oblika kršenja prava civilnog stanovništva u Burundiju;
N. budući da je glavni tajnik UN-a Ban Ki-Moon 30. studenog 2015. iznio tri prijedloga Vijeću sigurnosti u kojima preporučuje revidiranje mandata Ujedinjenih naroda i njihove prisutnosti u Burundiju na temelju razvoja situacije; budući da je tim prijedlozima obuhvaćena mogućnost slanja misija za održavanje mira ako to bude zahtijevala situacija;
O. budući da su Afrička unija i drugi međunarodni akteri opetovano pozivali na istinski i uključiv dijalog svih dionika koji bi se temeljio na poštovanju Sporazuma iz Aruše i Ustava Burundija u cilju pronalaženja zajedničkog rješenja sukoba u Burundiju; budući da EU i UN podržavaju to stajalište;
P. budući da se napori posredovanja nastavljaju uz punu potporu Afričke unije, Europske unije i Ujedinjenih naroda u svrhu promicanja dijaloga u Burundiju te pronalaska zajedničkog i mirnog rješenja krizi u Burundiju;
Q. budući da EU znatno pridonosi godišnjem proračunu Burundija, od kojeg je otprilike pola dobiveno od međunarodne pomoći, te mu je nedavno dodijelio 432 milijuna eura iz Europskog razvojnog fonda za razdoblje 2014. – 2020.;
R. budući da su Dekretom 530/1597 burundijske vlasti obustavile aktivnosti deset organizacija koje se bore za ljudska prava i blokirale njihove bankovne račune, a te su organizacije ACAT-Burundi, APRODH, AMINA, FOCODE, FORSC, Fontaine-ISOKO, Maison Shalom, PARCEM, RCP i SPPDF;
1. izražava duboku zabrinutost zbog teške sigurnosne i političke situacije u Burundiju, humanitarne situacije u zemlji koja se rapidno pogoršava i posljedica koje bi to moglo imati za sigurnost i stabilnost cijele subregije;
2. osuđuje nedavna nasilja i sve veći broj slučajeva kršenja i povrede ljudskih prava, uključujući ubojstva, izvansudska smaknuća, nepoštovanja tjelesnog integriteta osoba, mučenja i ostale okrutne, nehumane i/ili ponižavajuće postupke, arbitrarna uhićenja i protuzakonita pritvaranja, kršenja slobode tiska i izražavanja, kao i raširenu praksu nekažnjavanja;
3. poziva na to da se odmah prekinu nasilje, kršenja ljudskih prava i političko zastrašivanje protivnika te da se odmah razoružaju sve oružane skupine povezane s političkim strankama, uz strogo poštovanje međunarodnog prava i ljudskih prava;
4. osobito izražava žaljene zbog sudjelovanja mnogih maloljetnika u oružanim skupinama koje djeluju u Burundiju te stoga poziva međunarodnu zajednicu da posveti posebnu pozornost njihovoj reintegraciji i promicanju njihova sudjelovanja u mirnom političkom procesu;
5. zahtijeva da se sve strane u Burundiju suzdrže od bilo kakvog djelovanja koje može ugroziti mir i sigurnost te zemlje; snažno osuđuje sve javne izjave čiji je cilj poticanje nasilja ili mržnje prema različitim skupinama u burundijskom društvu, a zbog kojih bi mogle ojačati trenutačne tenzije te poziva sve aktere da se suzdrže od takvih izjava;
6. podsjeća burundijske vlasti na obvezu da zajamče sigurnost na državnom teritoriju i da zajamče ljudska prava, građanska i politička prava te temeljne slobode, kao što je predviđeno Ustavom Burundija, Afričkom poveljom o ljudskim pravima i pravima naroda te drugim međunarodnim i regionalnim instrumentima u području ljudskih prava;
7. podsjeća u tom smislu da je partnerstvo EU-a i Burundija uređeno Sporazumom iz Cotonoua i da su sve strane obvezne poštovati i provesti uvjete Sporazuma, osobito poštovanje ljudskih prava; posebno podsjeća da je člankom 96. Sporazuma iz Cotonou predviđena mogućnost pokretanja savjetodavnih postupaka u slučaju nepoštovanja ljudskih prava, demokratskih načela i vladavine prava te pozdravlja u tom pogledu odluku EU-a da zatraži pokretanje savjetovanja kako je predviđeno tim člankom;
8. apelira na sve strane da pridonesu ostvarenju potrebnih uvjeta za ponovno uspostavljanje povjerenja i poticanje nacionalnog jedinstva te poziva na to da se odmah nastavi s uključivim i transparentnim nacionalnim dijalogom u kojem će sudjelovati vlada, oporbene stranke i predstavnici civilnog društva;
9. ističe da se takav dijalog, čija je svrha postizanje trajnog mira, sigurnosti i stabilnosti te ponovna uspostava demokracije i vladavine prava u interesu građana Burundija, treba temeljiti na Sporazumu iz Aruše i Ustavu Burundija, kojima se zahtijeva poštovanje međunarodnog prava i ugovora;
10. snažno osuđuje to što je predsjednik Nkurunziza prekršio Sporazum iz Aruše te je položio prisegu za svoj treći predsjednički mandat;
11. apelira na burundijske vlasti da potiču utvrđivanje istine u vezi s masovnim zločinima počinjenim između 1962. i 2008. i sudskim i izvansudskim mjerama za promicanje nacionalnog pomirenja, kao što su odbor za istinu i pomirenje i posebni sudovima;
12. pozdravlja napore posredovanja koje predvodi Istočnoafrička zajednica uz potporu Afričke unije i UN-a radi olakšavanja dijaloga među burundijskim dionicima; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da podrži te napore posredovanja; potiče burundijsku vladu i druge dionike da u potpunosti surađuju s posrednikom;
13. izražava ozbiljnu zabrinutost zbog broja žrtava i slučajeva ozbiljnih kršenja ljudskih prava zabilježenih od početka krize; apelira na nadležne vlasti da žurno provedu iscrpnu istragu u pogledu okolnosti i pobuda koji se nalaze u pozadini tih zločina i da zajamče da će odgovorni biti privedeni pravdi; ponavlja da osobe odgovorne za kršenja i ozbiljne povrede ljudskih prava ne smiju proći nekažnjeno;
14. poziva na stavljanje van snage Dekreta 530/1597 kojim se privremeno obustavljaju aktivnosti deset organizacija koje se bore za ljudska prava i na trenutno ukidanje zamrznuća njihovih bankovnih računa kako bi te organizacije mogle slobodno provoditi svoje aktivnosti;
15. poziva na siguran povratak novinara i boraca za ljudska prava u egzilu, ponovno otvaranje medija koji su zatvoreni nakon neuspjelog pokušaja državnog udara 14. svibnja 2015. te na odustajanje od terećenja novinara optuženih za izravno ili neizravno sudjelovanje u neuspjelom udaru;
16. pozdravlja činjenicu da je Afrička unija poslala promatrače i stručnjake u području ljudskih prava da nadziru stanje ljudskih prava te ističe važnost suradnje s njima kako bi im se olakšalo izvršavanje mandata; nadalje poziva Međunarodni kazneni sud da istraži navodna kršenja ljudskih prava počinjena tijekom nedavnih kriza koja su u njegovoj nadležnosti;
17. pozdravlja ciljane sankcije koje je odobrio EU, a koje se podudaraju s odlukom Afričke unije da se nametnu ciljane sankcije, uključujući zabranu putovanja i zamrzavanje imovine Burunđanima čija djela i izjave doprinose nastavku nasilja te sprečavaju napore postizanja političkog rješenja krize;
18. poziva EU da proširi te sankcije na sve one čija djela ugrožavaju mir i stabilnost u regiji, kojima se potiče mržnja i krši Sporazum iz Aruše;
19. potiče EU i njegove države članice da, u pogledu načina na koji se odvija javno savjetovanje u skladu s člankom 96. Sporazuma iz Cotonoua, preusmjere pomoć u cilju jačanja civilnog društva te, ako je potrebno, obustavljanja sve potpore burundijskoj vladi;
20. izražava duboku zabrinutost zbog stalnog priljeva izbjeglica iz Burundija u susjedne zemlje; ponavlja da podupire sve humanitarne organizacije koje djeluju na terenu te susjedne zemlje koje su stanovnicima Burundija pružile utočište; poziva međunarodnu zajednicu i humanitarne agencije da nastave s pružanjem pomoći svima koji su zbog sukoba sada izbjeglice i raseljene osobe; pozdravlja obvezu koju je EU preuzeo u pogledu pružanja veće financijske i humanitarne pomoći za rješavanje hitnih potreba tih osoba;
21. poziva Afričku uniju, Ujedinjene narode i Europsku uniju da ozbiljno razmotre regionalnu dimenziju i spriječe daljnju destabilizaciju regije, ponajprije održavanjem trajnog političkog dijaloga među zemljama regije; poziva u vezi s tim Afričku uniju da razmotri mogućnost slanja mirovne misije u slučaju da se sigurnosno stanje i stanje ljudskih prava u Burundiju dodatno pogoršaju;
22. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi vladi i parlamentu Burundija, Vijeću AKP-a i EU-a, Komisiji, Vijeću, Istočnoafričkoj zajednici i vladama njezinih država članica, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, institucijama Afričke unije i glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.
- [1] SL L 257, 2.10.2015., str. 1.