PRIJEDLOG REZOLUCIJE u znak potpore mirovnom procesu u Kolumbiji
13.1.2016 - (2015/3033(RSP))
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
Luis de Grandes Pascual, Francisco José Millán Mon, Davor Ivo Stier, Agustín Díaz de Mera García Consuegra, Cristian Dan Preda, Ramón Luis Valcárcel Siso u ime Kluba zastupnika PPE-a
Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0041/2016
B8-0041/2016
Rezolucija Europskog parlamenta u znak potpore mirovnom procesu u Kolumbiji
Europski parlament,
uzimajući u obzir brojne rezolucije o stanju u vezi s ljudskim pravima u Kolumbiji, a posebno one od 18. travnja 1996., 12. lipnja 1997., 12. ožujka i 14. svibnja 1998., 11. ožujka 1999. i 7. rujna 2000.,
– uzimajući u obzir brojne prethodne rezolucije o stanju u Kolumbiji, a posebno one od 14. ožujka i 24. listopada 1996., 18. rujna 1997. i 14. siječnja 1999.,
– uzimajući u obzir Rezoluciju od 1. veljače 2001. o planu za Kolumbiju i podršci mirovnom procesu u toj zemlji te svoje rezolucije o Kolumbiji od 4. listopada 2001. i 14. ožujka 2002.,
– uzimajući u obzir posebne veze EU-a i Kolumbije, a posebno Višestrani sporazum o trgovini između Kolumbije i Perua te EU-a i njegovih država članica, koji je 26. srpnja 2012. potpisan u Bruxellesu,
– uzimajući u obzir zajedničko priopćenje br. 60 o Sporazumu o stvaranju Specijalizirane jurisdikcije za mir, potpisano 23. rujna 2015. u Havani i br. 64 od 15. prosinca 2015. o Sporazumu o žrtvama sukoba naslovljenom „Cjeloviti sustav za istinu, pravdu, odštetu i neponavljanje'', u što se ubraja i Specijalizirana jurisdikcija za mir te sporazum o ljudskim pravima,
uzimajući u obzir stavak 44. Priopćenja izaslanstva EP-a pri Europsko-latinskoameričkoj parlamentarnoj skupštini tijekom drugog sastanka na vrhu između CELAC-a i EU-a u Bruxellesu o okončavanju unutarnjeg sukoba između vlade Kolumbije i FARC-a,
uzimajući u obzir Deklaraciju iz Bruxellesa, usvojenu 11. lipnja 2015. na kraju drugog sastanka na vrhu između CELAC-a i EU-a,
– uzimajući u obzir izjavu Visoke predstavnice EU-a Federice Mogherini o Sporazumu o tranzicijskoj pravdi u Kolumbiji od 24. rujna 2015. kao i njezinu izjavu od 1. listopada 2015. o imenovanju Eamona Gilmorea kao posebnog predstavnika Unije za mirovni proces u Kolumbiji,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da EU i Kolumbija od 2013. imaju bliske gospodarske i trgovinske odnose uređene trgovinskim sporazumom između Kolumbije i Perua te EU-a i njegovih država članica, čiji krajnji cilj nije samo osnažiti gospodarske veze između obuhvaćenih strana već i sklopiti partnerstva koja će nadilaziti samu trgovinsku razmjenu te tako doprinijeti jačanju mira, demokraciji i dobrobiti njihovih građana;
B. budući da se u okviru toga sporazuma ističe da je EU ukinuo vize za kolumbijske građane, do čega je došlo na drugom sastanku na vrhu između EU-a i CELAC-a u lipnju 2015.;
C. budući da taj prisan odnos obuhvaća i međunarodnu suradnju u važnim pitanjima od zajedničkog interesa poput borbe za mir i borbe protiv terorizma, pri čemu je iznimno važno istaknuti da od potpisivanja Okvirnog sporazuma između EU-a i Kolumbije 2014. o sudjelovanju u operacijama EU-a upravljanja krizom kolumbijske vojne snage surađuju s europskim vojnim snagama u međunarodnim mirovnim operacijama u skladu s načelima Ujedinjenih naroda;
D. budući da se 26. kolovoza 2012. u Havani, na Kubi, održao okrugli stol na kojemu su sudjelovali vlada Kolumbije i FARC, i to nakon što je potpisan „Opći sporazum o prekidu sukoba i izgradnji stabilnog i trajnog mira”, čime se ostvarila želja kolumbijskog naroda da živi u miru i potvrdilo da je za izgradnju mira odgovorno cjelokupno stanovništvo, da je država obvezna promicati ljudska prava na cijelom svom području i da su ravnomjeran gospodarski i socijalni razvoj jamac mira te istodobno uvjet za participativan i održiv rast te zemlje;
E. budući da su tijekom raznih faza pregovora u Havani postignuti sporazumi o novom ruralnom uređenju u Kolumbiji i temeljitoj ruralnoj reformi, o političkom sudjelovanju i demokratskoj otvorenosti radi izgradnje mira te o rješenju za problem ilegalnih droga;
F. budući da su 23. rujna 2015. vlada Kolumbije i FARC najavili sklapanje sporazuma o stvaranju Specijalizirane jurisdikcije za mir kojom će se zadovoljiti prava žrtava i doprinijeti izgradnji trajnog i stabilnog mira te da su strane u tu svrhu odobrile uspostavljanje integralnog sustava za utvrđivanje istine, pravdu, odštetu i neponavljanje, što uključuje i Povjerenstvo za utvrđivanje istine, suživot i neponavljanje te sklapanje sporazuma za obeštećenje žrtava;
G. budući da su se po zaključenju navedenog sporazuma o tranzicijskoj pravdi pregovarači nedvosmisleno i nepovratno približili miru, i to u trenutku kada su se obje strane obvezale da će odrediti rok od šest mjeseci za postizanje mira, a krajnji datum za to je 23. ožujka 2016.;
H. budući da je stvaranje specijalizirane jurisdikcije za mir odgovor na potrebu za postojanjem posebnog sustava za pravdu u skladu s međunarodnim pravom, kojim će se odgovorni za teške zločine kazniti, a žrtve obeštetiti te ubrzati kraj oružane borbe;
I. budući da vlada Kolumbije, njezin zakonodavni dom i kolumbijski narod imaju suvereno pravo odrediti djelokrug te specijalizirane jurisdikcije za mir, čija će osnovna zadaća biti stati na kraj nekažnjivosti, utvrditi istinu te suditi počiniteljima i kazniti ih za zločine počinjene tijekom sukoba, a posebno za najteže, najkarakterističnije zločine, čime će se izbjeći ponavljanje tih nedjela i doprinijeti obeštećenju žrtava;
J. budući da je izgradnja trajnog i postojanog mira u Kolumbiji okončanjem unutarnjeg sukoba, koji traje više od 50 godina i koji je prouzročio milijune žrtava, ponajprije važna za Kolumbiju, ali i za Europsku uniju i međunarodnu zajednicu, što je i iskazano u brojnim deklaracijama raznih zemalja te regionalnih i međunarodnih organizacija, pa i Europske unije, u kojima se podupire mirovni proces;
1. svesrdno pozdravlja Sporazum postignut 23. rujna 2015. između vlade Kolumbije i Revolucionarnih oružanih snaga Kolumbije (Fuerzas Armadas Revolucionarias de Colombia – FARC) o stvaranju Specijalizirane jurisdikcije za mir, kojim se na zadovoljavajući način rješava glavno i najteže pitanje u okviru pregovora te pozdravlja zajedničku odluku da se utvrdi rok od šest mjeseci kako bi se konačni mirovni sporazum potpisao prije 23. ožujka 2016.;
2. smatra da i nedavno potpisivanje sporazuma o stvaranju specijalizirane jurisdikcije za mir i reafirmacija drugih prethodno sklopljenih sporazuma o temeljitoj ruralnoj reformi, političkom sudjelovanju i demokratskoj preobrazbi radi izgradnje mira te rješenju za problem ilegalnih droga čine ključne korake u postizanju konačnog mirovnog sporazuma koji će kolumbijsko društvo prihvatiti i zahvaljujući kojemu će se ostvariti stabilan i trajan mir nakon pola stoljeća unutarnjih oružanih sukoba i u okviru kojega se će se u velikoj mjeri voditi računa o pravu žrtava sukoba na cjelovitu, stvarnu i pravednu odštetu za pretrpljenu fizičku i duševnu bol i materijalnu štetu;
3. poziva Nacionalnu oslobodilačku vojsku da se bez izlika i odgađanja nedvosmisleno obveže da će se uključiti u mirovni proces u Kolumbiji, i to upuštanjem u pregovore s vladom Kolumbije koji će dovesti do njezine socijalne i političke integracije u izgradnju mira;
4. želi da se trenutačni mirovni pregovori s FARC-om zaključe što prije, a u svakom slučaju u roku od šest mjeseci utvrđenom 23. rujna u Havani kako bi se do 23. ožujka 2016. konačno okončao sukob, što bi bila prava prekretnica u novijoj povijesti Kolumbije;
5. uzima u obzir velika politička nastojanja, pragmatičnost i ustrajnost koju su iskazali i vlada Kolumbije i FARC kako bi približili svoja suprotstavljena stajališta i postupno stvorili uvjete za dogovor zahvaljujući kojemu je bilo moguće ostvariti pomake u potrazi za stabilnim i trajnim mirom koji su svi građani Kolumbije toliko priželjkivali, te koji će poslužiti kao jamstvo da se ti sukobi neće ponoviti;
6. još jednom izjavljuje da nasilje nije legitiman oblik političke borbe i traži od svih onih koji su to uvjerenje držali da prigrle demokraciju i sve posljedice i izazove koje ona sa sobom nosi, u što se u prvom redu ubraja trajno odricanje oružane borbe i korištenje demokratskim pravilima vladavine prava u borbi za ideje i aspiracije;
7. također prepoznaje važnu ulogu koju su u dosadašnjim pregovorima imali Kuba i Norveška kao zemlje jamci te Čile i Venezuela koji su također bili prisutni na mirovnim pregovorima te posebno zahvaljuje papi Franji na njegovu moralnom vodstvu i trudu da doprinese ostvarivanju toliko priželjkivanog mira u Kolumbiji;
8. pozdravlja odluku Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i potpredsjednice Europske komisije Federice Mogherini od 1. listopada 2015. da na mjesto posebnog predstavnika Europske unije za mirovni proces u Kolumbiji imenuje Eamona Gilmorea, bivšega potpredsjednika vlade i ministra vanjskih poslova i trgovine Republike Irske;
9. ponavlja da je spreman dati svu svoju potporu primjeni konačnog mirovnog sporazuma te stoga ponovno poziva države članice Europske unije da stvore uzajamni fond koji će biti namijenjen razdoblju nakon sukoba i da mu doprinose;
10. prima na znanje činjenicu da je isključen svaki oblik amnestije i pomilovanja za zločine protiv čovječnosti, genocid i teške ratne zločine, u skladu s međunarodnim kaznenim i humanitarnim pravom i međunarodnim instrumentima i normama koje se primjenjuju u području ljudskih prava;
11. smatra da je od presudne važnosti da se kaznama za počinitelje zločina doprinese ciljevima obeštećenja žrtava i političkog pomirenja;
12. pozdravlja sporazum postignut između strana da se po potpisivanju konačnog mirovnog sporazuma uspostavi povjerenstvo za utvrđivanje istine, suživot i neponavljanje, kao neovisan i nepristran izvansudski mehanizam kako bi se zajednički sastavio istinit povijesni prikaz onoga što se zbilo, zbog toga što se mirna budućnost i zadovoljavanje prava svih žrtava mogu zasnivati samo na istinitom opisu prošlosti i preuzimanju svih odgovornosti;
13. iskazuje snažnu podršku tekućim pregovorima o konačnom sporazumu o prekidu vatre i potpunoj obustavi neprijateljstava prije 23. ožujka 2016.;
14. uviđa nastojanja kolumbijske vlade i institucija da u što većoj mjeri promiču cjelovito i trajno poštovanje ljudskih prava u političkom sustavu Kolumbije i u ostatku te zemlje; poziva kolumbijske institucije da i dalje rade na poštovanju ljudskih prava, području u kojemu je Kolumbija još uvijek suočena s velikim izazovima, u koje se između ostalog ubraja iskorjenjivanje supkulture nasilja koja je tijekom 50 godina sukoba u više navrata bila odgovorna za nezakonite mjere te metode i postupanja koja se kose s vladavinom prava i poštovanjem ljudskih prava; u tom smislu zahtijeva zaštitu boraca za ljudska prava u Kolumbiji te od tih civilnih organizacija traži bolju i iskreniju suradnju radi ponovnog uspostavljanja mirnog suživota u Kolumbiji;
15. pozitivno ocjenjuje nedavnu najavu kolumbijskih oružanih snaga da će preispitati vojnu doktrinu Kolumbije ne bi li je prilagodili i pripremili za oružane snage koje će u razdoblju nakon sukoba biti suočene s novim izazovima u pogledu pružanja djelotvornog i fleksibilnog odgovora, ali će istodobno imati i ulogu jamca mirovnog sporazuma; također smatra da je nedavna najava FARC-a da će obustaviti vojnu obuku, kako bi se u budućnosti posvetio političkoj i kulturnoj izobrazbi u okviru postupka koji bi trebao obilježiti kraj oružanog sukoba, još jedan ohrabrujući korak u pravom smjeru;
16. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiju, državi koja predsjeda EU-om, Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europsko-latinskoameričkoj parlamentarnoj skupštini te vladi i kongresu Republike Kolumbije.