Postupak : 2015/3035(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0056/2016

Podneseni tekstovi :

B8-0056/2016

Rasprave :

Glasovanja :

PV 21/01/2016 - 8.5
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :


PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 558kWORD 161k
14.1.2016
PE575.958v01-00
 
B8-0056/2016

podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku

u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika


o prioritetima EU-a za sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava 2016. (2015/3035(RSP))


Marie-Christine Vergiat, Tania González Peñas, Miguel Urbán Crespo, Lola Sánchez Caldentey, Xabier Benito Ziluaga, Estefanía Torres Martínez, Stefan Eck, Kostas Chrysogonos, Stelios Kouloglou, Takis Hadjigeorgiou, Neoklis Sylikiotis, Paloma López Bermejo, Barbara Spinelli u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a

o prioritetima EU-a za sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava 2016. (2015/3035(RSP))  
B8-0056/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. i Europsku konvenciju o ljudskim pravima iz 1953. godine,

–  uzimajući u obzir Milenijsku deklaraciju Ujedinjenih naroda od 8. rujna 2000. (A/Res/55/2) i rezolucije Opće skupštine Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Vijeću Ujedinjenih naroda za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir svoje hitne rezolucije o ljudskim pravima i demokraciji,

–  uzimajući u obzir 31. sjednicu Vijeća UN-a za ljudska prava koja će se održati od 29. veljače do 24. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 1325 Vijeća sigurnosti o ženama, miru i sigurnosti, Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), program djelovanja Međunarodne konferencije autohtonih naroda za razvoj (Rio +20) i Pekinšku platformu za djelovanje,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je i šezdeset godina nakon proglašenja Opće deklaracije o ljudskim pravima borba protiv diskriminacije i za puno ostvarenje svih ljudskih prava – socijalnih, ekonomskih, kulturnih, građanskih i političkih – i dalje u tijeku,

B.  budući da su ekonomska, socijalna i kulturna prava sastavni dio ljudskih prava te da njihovo poštovanje u najmanju ruku znači potpunu provedbu sedamnaest ciljeva održivog razvoja, a to su: iskorjenjivanje siromaštva u svim njegovim oblicima i svugdje u svijetu, iskorjenjivanje gladi, jamčenje sigurnosti hrane, dobrog zdravlja, kvalitetnog obrazovanja, promicanje dostojanstvenog rada za sve, smanjivanje nejednakosti, ostvarivanje jednakosti spolova, hitno djelovanje protiv klimatskih promjena, promicanje mira i pravde;

C.  budući da je zbog financijske krize u zemljama OECD-a svijet suočen s najvećim usporavanjem gospodarske aktivnosti od 1930.-ih godina; budući da Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da zbog povećanja cijena živežnih namirnica i energije više od 100 milijuna ljudi ponovno živi u siromaštvu; budući da je ono što se danas naziva „financijskom i gospodarskom krizom” zapravo globalna sistemska kriza koja pogađa sve dijelove društva i ostavlja posljedice u svim područjima: političkom, socijalnom, ekološkom, prehrambenom, energetskom itd.;

D.  budući da bi Europska unija i njezine države članice trebale jamčiti poštovanje ljudskih prava u svim svojim politikama, vanjskim i unutarnjim, i osigurati njihovu sukladnost kako bi se stajalište Europske unije i njezinih država članica u Vijeću UN-a za ljudska prava ojačalo i kako bi postalo vjerodostojnije;

E.  budući da će izaslanstvo pododbora Europskog parlamenta za ljudska prava otići u Ženevu povodom 31. redovne sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava, kao što je to bio slučaj i prethodnih godina za sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava odnosno, ranije, Komisije Ujedinjenih naroda za ljudska prava;

F.  budući da danas Vijeće UN-a za ljudska prava broji osam država članica EU-a, a to su: Belgija (do 2018.), Francuska (do 2016.), Latvija (do 2017.), Nizozemska (do 2017.), Njemačka (do 2018.), Portugal (do 2017.), Slovenija (do 2018.) i Ujedinjena Kraljevina (do 2016.); budući da je, među ostalim, na svojoj organizacijskoj sjednici održanoj 8. prosinca 2014. Vijeće za ljudska prava izabralo članove Predsjedništva za 9. ciklus, koji obuhvaća razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2015. kao i predsjednika Vijeća, Joachima Rückera (njemački državljanin); budući da je novi predsjednik 1. siječnja 2016. postao Choi Kyong-lim, iz Južne Koreje, i da su dva potpredsjednika, ujedno i člana Predsjedništva, predstavnici država članica Europske unije, točnije riječ je o Bertrandu de Crombruggheu (belgijski državljanin) i Janisu Karklinsu (latvijski državljanin);

G.  budući da suradnju EU-a i njegovih država članica s Vijećem UN-a za ljudska prava treba ojačati, kao i njihovo djelovanje unutar njega, ne samo kako bi se istaknula nedjeljiva vizija ljudskih prava nego i kako bi se više vodilo računa o preporukama Vijeća UN-a za ljudska prava te kako bi se te preporuke bolje provodile u politici ljudskih prava EU-a i na unutarnjem i na vanjskom planu;

Rad i organizacija Vijeća UN-a za ljudska prava

1.  ponovno poziva države članice Europske unije da se aktivno suprotstave svakom pokušaju povrede koncepata univerzalnosti, nedjeljivosti i međuovisnosti ljudskih prava i da aktivno potiču Vijeće UN-a za ljudska prava da se na isti način bori protiv svih oblika diskriminacije, bez obzira na razlog na kojem se oni temelje;

2.  upozorava na to da se Vijeće UN-a za ljudska prava ne smije instrumentalizirati; naglašava važnost njegovih rezolucija o pojedinim zemljama pri razmatranju teških kršenja ljudskih prava; skreće pozornost na to da je važno da se stanje ljudskih prava ocjenjuje objektivno, transparentno, neselektivno, konstruktivno, bez konflikta, na temelju pouzdanih informacija dobivenih u interaktivnom dijalogu i uz univerzalno sudjelovanje i jednake uvjete postupanja u svim državama; poziva države članice da aktivno sudjeluju u provedbi tih dogovorenih načela o Vijeću UN-a za ljudska prava;

3.  naglašava važnost toga da se protiv temeljnih uzroka političke nestabilnosti u određenim zemljama bori provedbom politika razvoja u skladu s milenijskim razvojnim ciljevima i drugim društveno-gospodarskim, političkim i kulturnim mjerama koje bi mogle stvoriti okolinu pogodnu za sprečavanje ponovnih sukoba, a radi suzbijanja siromaštva, poticanja gospodarskog, društvenog i kulturnog razvoja, stvaranja institucionalnih i administrativnih kapaciteta, poboljšanja kvalitete života stanovništva i jačanja vladavine prava isključivo mirnim sredstvima;

4.  primjećuje da je Saudijska Arabija članica Vijeća za ljudska prava do 2016. godine; čvrsto osuđuje opće kršenje ljudskih prava u Kraljevini Saudijskoj Arabiji; osobito osuđuje 47 nedavno izvršenih smaknuća u toj državi, a među njima i ono šeika Nimr al-Nimra te izražava zabrinutost zbog sve veće napetosti u regiji, koja je posljedica tih smaknuća; ponavlja svoj poziv na univerzalno ukidanje smrtne kazne i poziva na hitan moratorij na provedbu smrtnih kazni u toj zemlji; osuđuje činjenicu da Saudijska Arabija nastavlja primjenjivati smrtnu kaznu u velikom broju slučajeva koji se ondje smatraju kaznenim djelima, prije svega zbog homoseksualnosti, prekršaja vezanih uz droge, krivovjerstvo i vračanje; poziva vlasti Saudijske Arabije da obustave provedbu svih oblika tjelesnog kažnjavanja u zemlji i da u nacionalno zakonodavstvo prenesu međunarodne standarde o ljudskim pravima; također od vlasti Saudijske Arabije traži hitno oslobađanje svih zatvorenika savjesti, posebno blogera Raifa Badawija;

5.  pozdravlja godišnja izvješća Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava; smatra da su posebno bitne točke koje se odnose na gospodarsku krizu i njezine posljedice na stanovništvo, naročito u izvješću za 2015.; „Rastuće nejednakosti te politička, gospodarska i društvena isključenost marginaliziranih skupina utjecale su na dostojanstvo i prava naroda u brojnim zemljama te su u velikoj većini uzrok spomenutih previranja i sukoba. Gospodarska, društvena i kulturna prava, kao i pravo na razvoj narušeni su uslijed politika štednje koje su, kao i korupcija, na nerazmjeran način opteretile siromašne i marginalizirane osobe; javnim uslugama nije dan prioritet, a narodima nije priznato pravo na sudjelovanje u odlukama koje utječu na njihove živote. Migranti i dalje proživljavaju teške patnje, a nedavni događaji na moru potvrđuju ciničan prezir naspram ljudskog života i ljudskih prava.”; od Europske unije i država članica zahtjeva da na raspolaganje stave dostatne ljudske, materijalne i financijske resurse za djelovanja čiji je jedini cilj spašavanje na moru; od EU-a i država članica traži da otvore pravne puteve za tražitelje azila, posebno znatnim povećanjem broja mjesta za zbrinjavanje izbjeglica te izdavanjem humanitarnih viza, te da razviju zakonite puteve gospodarske imigracije;

6.  odbacuje upotrebu pojma „odgovornost za zaštitu” jer je se njime krši međunarodno pravo i jer taj pojam ne predstavlja odgovarajuću pravnu osnovu kojom bi se opravdala jednostrana upotreba sile, često s ciljem promjene režima; osuđuje činjenicu da moćne države poput SAD-a ili tijela poput NATO-a jednostrano prisvajaju ulogu svjetskog policajca; također osuđuje tzv. selektivne zračne napade i uvođenje stranih vojnih snaga na tlu; osuđuje pokušaj NATO-a da operacije uspostavljanja mira i stabilizacije zamijeni drugima u slučajevima kada se one ne mogu provesti u skladu s općim dogovorom postignutim u Općoj skupštini UN-a; izražava duboku zabrinutost zbog sve brojnijih slučajeva novačenja djece i mladih; podsjeća da je u prvom redu potrebno zaštiti djecu i žene koji su pogođeni oružanim sukobima;

7.  iznova osuđuje raširenost uporabe vojnih ili privatnih zaštitarskih službi u okviru tzv. sigurnosnih politika kada je riječ o isključivoj nadležnosti država te zahtijeva od Europske unije i država članica da ulože veće napore kako bi se stalo na kraj takvim praksama; smatra da vojne i privatne zaštitarske službe moraju u tom području i uz odgovornost država članica primjenjivati standarde koje se odnose na ljudska prava, posebno s obzirom na zaštitu podataka i poštovanje privatnog života; smatra da kad je riječ o prijenosu djelatnosti javne službe, države kao i poduzeća moraju snositi odgovornost za kršenje ljudskih prava i humanitarnog prava koje počine djelatnici tih poduzeća;

8.  osim toga, ističe da su slaba regulacija, netransparentnost i izostanak kontrole u području trgovine oružjem prouzročili ljudsku patnju, potakli ratne sukobe, nestabilnost i korupciju, osujetili mirovne procese te doveli do rušenja demokratski izabranih vlada, kršenja vladavine prava, ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava; stoga inzistira na tome da se to pitanje razmotri na spomenutoj sjednici;

Gospodarska, socijalna i kulturna prava

 

9.  pozdravlja važnost koju je Vijeće UN-a za ljudska prava pridalo promicanju i zaštiti gospodarskih i socijalnih prava te pitanju međusobne povezanosti ljudskih prava; ponovo naglašava potrebu jednakog pristupa u pogledu gospodarskih, socijalnih, kulturnih, građanskih i političkih prava; ustraje na činjenici da su glavni izazovi visoka stopa nezaposlenosti, sve veće siromaštvo i socijalna isključenost i sve teži pristup financijski prihvatljivim javnim uslugama na području zdravstva, obrazovanja, stanovanja, prijevoza te kulture kao i pad kvalitete tih usluga; ističe da su privatizacija i liberalizacija doprinijele lošijem pristupu nekim od tih prava, da je to potrebno promijeniti te da su bolja raspodjela bogatstva, prikladne plaće i kvalitetna radna mjesta važni načini rješavanja tih problema; također zaključuje da su mjere štednje koje su uvele države članice Unije, ali i druge zemlje, također pod pritiscima Unije, samo produbile nejednakosti i povećale siromaštvo;

10.  osim toga, ističe da je uvođenje klauzula o demokraciji i o ljudskim pravima u sporazume o slobodnoj trgovini koje je Unija potpisala s trećim zemljama bilo neuspješno, ne samo zbog toga što se te sporazume u obzir uzimalo tek u minimalnoj mjeri nego i zato što su oni čak doveli do kršenja ljudskih prava u gospodarskoj i socijalnoj domeni, osiromašenja tih zajednica i monopolizacije resursa u rukama multinacionalnih kompanija; smatra da je, osim tih klauzula, potrebno ostvariti nove oblike suradnje u cilju postizanja lakšeg gospodarskog i socijalnog razvoja trećih zemalja na temelju potreba njihova stanovništva; smatra da bi Vijeće UN-a za ljudska prava osim utjecaja mjera štednje na ljudska prava također trebalo analizirati i kritizirati utjecaj postojećih sporazuma o slobodnoj trgovini;

11.  budući da je ususret Svjetskom gospodarskom forumu, koji se svake godine održava u Davosu, organizacija OXFAM potvrdila da će u 2016. bogatstvo koje u svojim rukama drži 1 % svjetskog stanovništva prerasti ono koje posjeduje ostalih 99 %; navodi da će 2016. taj 1 % svjetskog stanovništva posjedovati više od 50 % svjetskog bogatstva, u odnosu na 48 % koliko je taj isti postotak stanovništva posjedovao 2015., tj. na 44 % iz 2009. godine; naglašava da je kriza potvrdila rizike sadašnjeg gospodarskog i političkog sustava te da je produbila ionako velike društvene nejednakosti u korist kategorija osoba s najvišim prihodima, koji su vrtoglavo porasli u odnosu na prosječne prihode; smatra da bi pitanje raspodjele bogatstva u svijetu trebao biti apsolutni prioritet sjednica Vijeća UN-a za ljudska prava 2016. godine jer predstavlja glavnu prepreku ostvarivanju gospodarskih i socijalnih prava kao i da bi izaslanstvo Unije i njezinih država članica trebalo poduzeti sve potrebne mjere kako bi se taj cilj ostvario;

12.  pozdravlja važnost koja se pridaje izvješću o primjerenom stanovanju; poziva izaslanstvo Unije i njezinih država članica da promiču pristup kvalitetnom stanovanju za sve, bez diskriminacije, kao temeljnom pravu te da ocijene pristup stanovanju unutar Unije (posebno nakon početka krize i uvođenja mjera štednje) kako bi se uključili u rješavanje tog endemskog problema koji se posljednjih godina dodatno produbio; nadalje, potvrđuje potrebu za zapljenom praznih stambenih prostora te obustavom deložacija kao načinom rješavanja aktualne krize u nekim državama članicama;

13.  također pozdravlja izvješće o pravu na hranu; naglašava da bi države članice Ujedinjenih naroda trebale u većoj mjeri promicati pristup prirodnim resursima i resursima od ključne važnosti, pristup zemljištu te prehrambenu suverenost i sigurnost hrane kao i načine smanjivanja siromaštva i nezaposlenosti; izražava žaljenje zbog toga što velik broja osoba nema pristup određenim resursima ili ga je izgubilo, uključujući pristup temeljnim dobrima kao što je voda, zbog monopolizacije tih resursa u rukama poduzeća ili privatnih subjekata koji mogu uživati potporu političkih tijela tih država, što pak uzrokuje nestašicu hrane i povećanje cijena živežnih namirnica; stoga traži od izaslanstva Europske unije i njezinih država članica da poduzme potrebne mjere da se zaustavi monopolizacija resursa, posebno zemljišta, koju u prvom redu provode europska poduzeća, te da na međunarodnim i regionalnim forumima, (Svjetska banka, Svjetska trgovinska organizacija, UNCTAD, MMF, OECD itd.) promiču prijedloge za priznavanje temeljnih javnih dobara i njihovo uvrštavanje u posebnu konvenciju UN-a; traži također od Unije i njezinih država članica da podrže rezoluciju Opće skupštine Ujedinjenih naroda br. 64/292 od 28. srpnja 2010. o vodi kao temeljnom pravu te da učine sve kako bi se ona provela i bila obvezujuća;

14.  naglašava važnost točke o „učincima vanjskog duga i s njime povezanih međunarodnih financijskih obveza država na potpuno ostvarivanje svih ljudskih prava” i zabrinut je zbog činjenice da plaćanje „kamata na dug” većini država danas predstavlja problem i služi kao izgovor za provođenje mjera štednje koje se nazivaju „strukturalni planovi za prilagodbu”; ponavlja svoje stajalište, posebno u kontekstu gospodarske i socijalne krize, u korist otpisa duga zemljama trećeg svijeta, ali i zemljama (posebno državama članicama Unije) koje su u najvećim problemima, kako bi se izbjeglo pogoršanje krize i jamčilo učinkovito ostvarivanje gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava;

15.  smatra da s obzirom na svoje odgovornosti i odgovornosti nekih država članica u gospodarskoj, društvenoj i političkoj situaciji koja je dovela do narodnih ustanaka u državama tzv. „arapskog proljeća” Europska unija ima obvezu pomoći institucijama tih država u provedbi revizije njihovih potraživanja, a naročito europskih potraživanja, kako bi se utvrdio njihov nezakonito iskorišten dio od kojeg stanovništvo nije imalo koristi; dodaje da Unija također mora učiniti sve da bi se omogućilo brzo poništavanje tih nezakonitih dugova; ponovno potiče Uniju i njezine države članice da ulože dodatne znatne napore u olakšavanje povrata imovine koju su bivši režimi otuđili narodu država arapskog proljeća, i to u razumnom roku; izražava zabrinutost zbog toga što se u partnerstvima nastavljaju upotrebljavati jednake smjernice kao i u prethodno vođenim raspravama;

 

Građanska i politička prava

 

16.  poziva sve države da se bore protiv mučenja, uključujući na teritoriju država članica; traži od izaslanstva Unije i njezinih država članica da u raspravu o mučenjima te neljudskim i ponižavajućim kaznama i postupanjima uključi pitanje zabrane trgovine proizvodima koji se mogu koristiti za mučenja, unutar i izvan Europske unije;

17.  poziva izaslanstvo Unije i njezine države članice da još jednom potvrde svoj stav protiv smrtne kazne i za njezino potpuno ukidanje, tj. uvođenje trenutnog moratorija u zemljama u kojima je još na snazi; izražava zabrinutost zbog ponovnog izvršavanja smrtnih kazni u određenom broju zemalja koje su je već ukinule te ponovnog uvođenja smrtne kazne ponajprije u svrhu borbe protiv terorizma, odnosno u sklopu borbe protiv trgovine drogama;

18.  ustraje na tome da je tijekom ove sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava potrebno razmotriti pitanje prava na slobodu udruživanja i pitanje borbe protiv svih oblika represije, među ostalim i ubojstava sindikalista, političkih i društvenih aktivista, umjetnika i boraca za ljudska prava;

19.  svjestan je važnosti pitanja slobode vjeroispovijedi i uvjerenja na 31. sjednici te podsjeća da te slobode podrazumijevaju pravo da osoba vjeruje ili ne vjeruje kao i pravo promicanja vjerskih uvjerenja i promjene uvjerenja; ponovno naglašava svoju predanost sekularizmu kao temeljnoj značajki država i nekih kultura, koja se očituje kao strogo odvajanje političkih i vjerskih ovlasti, što podrazumijeva odbijanje svakog vjerskog upletanja u rad vlade te svakog političkog upletanja u vjerska pitanja, osim u slučajevima održavanja sigurnosti i javnog reda (uključujući i poštovanje slobode drugoga), te koja svima (vjernicima, agnosticima ili ateistima) jamči jednaku slobodu svijesti kao i javno izražavanje uvjerenja;

 

Borba protiv terorizma i poštovanje temeljnih sloboda

 

20.   kada je riječ o spomenutoj 31. sjednici, svjestan je važnosti koja se pridaje vezi između terorizma i ljudskih prava; ponovno osuđuje atentate koje je počinila organizacija ISIS i sve druge terorističke organizacije te izražava duboku sućut žrtvama tih zločina i njihovim bližnjima; ističe činjenicu da borba protiv terorizma ni u kojem slučaju ne može poslužiti kao izgovor za ograničavanje osobnih sloboda i temeljnih prava; smatra da je oružani odgovor zapadnih zemlja na čelu s EU-om i SAD-om nimalo ne umanjuje prijetnju terorizma već, naprotiv, samo potiče spiralu nasilja; iznova naglašava da će se učinkovit plan borbe protiv terorizma moći provesti tek onda kad se prekine financiranje terorističkih organizacija, što će se u prvom redu postići suspenzijom svih trgovinskih sporazuma ili sporazuma o partnerstvu sa zemljama koje podupiru spomenute organizacije; osim toga, ističe da je važno unaprijediti javne obavještajne službe, službe sigurnosti i pravosudne službe, ali i da je bitno osmisliti programe usmjerene na prevenciju, osnovati centre koje će financirati javna tijela i čija će zadaća biti rano otkrivanje metoda novačenja koje rabe terorističke sekte, ali i biti u stanju prekinuti kanale novačenja i omogućiti ponovno uključivanje u društvo osoba koje su bilo prisilno unovačene; podsjeća na to da su pravo na sigurnost, ali i ono na zaštitu temeljnih prava i osuđuje sve javne politike čiji je cilj diskriminirati dio stanovništva na temelju podrijetla ili vjere;

21.  smatra da je točka o „zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda u borbi protiv terorizma” iznimno važna; izražava veliku zabrinutost zbog narušavanja ljudskih prava i javnih sloboda pod izgovorom borbe protiv terorizma i u sve većoj mjeri zbog kriminala širokih razmjera, pri čemu ti pojmovi nisu jasno definirani ni unutar Unije ni u posebnim sporazumima s određenim državama gdje se ne primjenjuju standarde ljudskih prava; posebno je zbrinut zbog kršenja normi u tom području koje se odnose na zaštitu podataka i poštovanje privatnosti;

22.  posebno važnim smatra izvješće o pravu na privatnost u digitalnom dobu; izražava žaljenje zbog činjenice da se informacijska i komunikacijska tehnologija i usluge u toj domeni, posebno europske, upotrebljavaju u trećim zemljama za kršenje ljudskih prava, naročito u vidu cenzuriranja i masovnog nadzora; isto tako osuđuje masovne špijunske aktivnosti Nacionalne sigurnosne agencije SAD-a usmjerene na milijune osoba; izražava zabrinutost zbog širenja tehnologija praćenja i filtriranja sadržaja na internetu, koje predstavljaju sve veću prijetnju aktivistima za ljudska prava i često ugrožavaju ljudska prava; zahtijeva da se ti problemi uzmu u obzir tijekom rasprave o ovoj točki na sjednici;

23.  izražava žaljenje zbog toga što međunarodna zajednica još nije započela pregovore za zaključenje međunarodnog sporazuma o zaštiti osobnih podataka, kojem kao model može poslužiti Konvencija 108 Vijeća Europe; poziva izaslanstvo Unije i države članice da rade na izradi takvog okvira u suradnji sa svojim međunarodnim partnerima;

24.  naglašava važnost nastavka rada na svjetskoj praksi, posebice u vezi s tajnim pritvaranjem, u sklopu borbe protiv terorizma; poziva države članice Europske unije da zajamče odgovarajuće praćenje postojećih izvješća u skladu sa stajalištima koja je Europski parlament na tu temu prethodno usvojio, posebno u svojim rezolucijama o CIA-inom korištenju europskih zemalja za prijevoz, nezakonito pritvaranje i mučenje zatvorenika; isto tako osuđuje praksu sustavnog mučenja koju SAD provodi u vojnoj bazi Guantanamo; još jedanput ističe nezakonit karakter te vojne baze i zahtijeva da se ona smjesta zatvori, a Kubi vrati njezin teritorijalni integritet;

 

Borba protiv diskriminacije u svim njezinim oblicima

 

25.  smatra iznimno važnom pozornost koja se 2016. posvetila jačanju jednakosti i borbi protiv diskriminacije, bila riječ o diskriminaciji manjina ili diskriminaciji na temelju rase, spola, spolne orijentacije ili identiteta ili pak invaliditeta; naglašava da i u tom području Europska unija i države članice moraju provesti preporuke Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (OHCHR-a); u vezi s 31. sjednicom Vijeća UN-a za ljudska prava osobito naglašava važnost održavanja okruglog stola na temu inkompatibilnosti demokracije i rasizma;

26.  pozdravlja važnost pitanja rasizma i diskriminacije na sjednicama Vijeća UN-a za ljudska prava tijekom 2016.; ponovno osuđuje rasističko, antisemitsko, homofobno i ksenofobno nasilje te nasilje prema migrantima, koje je u određenim državama članicama doseglo alarmantnu razinu zato što vlasti nisu poduzele čvrste mjere; izražava zabrinutost zbog sve prisutnijeg govora mržnje i stigmatizacije usmjerenih na manjine i određene skupine ljudi kao i zbog njihovog sve većeg utjecaja u medijima i brojnim političkim pokretima i strankama na najvišem stupnju političke odgovornosti u određenim državama članicama, što je u prvom redu dovelo do donošenja ograničavajućih zakona;

27.  isto tako smatra iznimno bitnom pozornost koja će se tijekom 32. sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava (od 13. lipnja do 1. srpnja 2016.) pridati pitanju diskriminacije žena i uklanjaju svih oblika nasilja nad ženama; naglašava da univerzalni pristup zdravlju i reproduktivnoj njezi i dalje trebaju biti politički prioritet, kao i slobodan pristup spolnom obrazovanju, kontracepcijskim metodama i pravu na pobačaj; naglašava da iskorjenjivanje nasilja nad ženama i djevojčicama kao i borba protiv seksualnog iskorištavanja i trgovanja ljudima trebaju biti jedan od prioriteta i imati kao cilj postizanje jednakosti žena i muškaraca; stoga od Vijeća UN-a za ljudska prava i međunarodne zajednice zahtijeva da provedu procese ICPD+20, Peking+20 i Rio+20; jednako tako naglašava da je za države članice Unije važno primijeniti preporuke Vijeća UN-a za ljudska prava iz 2002. o međunarodnoj zaštiti u vezi s progonom povezanim sa spolom, posebno u okviru imigracijske politike;

28.  pozdravlja važnost koju će se na 31. sjednici Vijeća UN-a za ljudska prava pridati pravima djeteta kao i spremnost da se nakon donošenja Rezolucije 25/6 pomno prati pitanje trgovine djecom i njihove prodaje te pitanje dječje prostitucije i dječje pornografije;

29.  poziva Europsku uniju i njezine države članice da kao prioritet provedu konkretne mjere Vijeća UN-a za ljudska prava kojima se nastoji zaustaviti kršenje ljudskih prava civila, a posebno žena i djece u ratnim sukobima i nasilnim konfliktima; posebno poziva na provedbu prioritetnih mjera kako bi se obustavilo novačenje djece i osigurala njihova zaštita;

30.  izražava žaljenje zbog toga što se na konferencijama Vijeća UN-a za ljudska prava 2016. godine pozornost neće posvećivati pitanjima u vezi s pravima osoba pripadnicima skupine LGBTI; osuđuje nasilje i diskriminaciju prema osobama pripadnicima skupine LGBTI u cijelom svijetu; osobito osuđuje prisilnu sterilizaciju transrodnih osoba, koja je prisutna u više država, uključujući Europsku uniju, i poziva da se smjesta zaustave takve prakse kršenja ljudskih prava; poziva međunarodnu zajednicu da razmotri načine prilagodbe svojeg obiteljskog prava promjenama u vezi s načinom funkcioniranja i oblikom današnjih obitelji, uključujući mogućnost sklapanja zajednice i posvajanja za osobe istoga spola; naglašava da su lezbijke često žrtve višestruke diskriminacije (dakle, i kao žene i lezbijke) i da se mjere s ciljem postizanja jednakosti osoba pripadnika skupine LGBTI trebaju provoditi istodobno s mjerama za postizanje jednakosti žena, djevojaka i djevojčica kako bi se ostvarile jednakost i nediskriminacija; izražava zabrinutost zbog nedavnog povećanja broja donesenih zakona, praksi i nasilja usmjerenih protiv osoba na temelju njihove spolne orijentacije i spola; ponovno iskazuje potporu nastavku rada Visokog povjerenika za ljudska prava u promicanju i zaštiti ostvarivanja svih ljudskih prava za osobe pripadnike skupine LGBTI, naročito u vidu izjava, izvješća te provedbom kampanje „Sloboda i jednakost”; podupire Visoko povjerenstvo Ujedinjenih naroda u borbi protiv diskriminirajućih zakona i praksi;

 

Ljudska prava i migracija

 

31.  osuđuje utjecaj politike eksternalizacije granica Europske unije, iz koje proizlazi veći rizik za osobe koje pokušavaju doći do Europe kako bi ondje pronašle utočište kao i veći broj smrtnih stradavanja na tom putu, i na moru i kopnu; s tim u vezi izražava žaljenje zbog činjenice da je do današnjeg dana na Sredozemnom moru živote izgubilo ili je pak ondje nestalo više od 25 000 ljudi, od toga najmanje 3771 osoba samo u 2015., zbog čega je prema Međunarodnoj organizaciji za migracije Europa postala najopasnija migracijska ruta na svijetu;

32.  naglašava da Europska unija sve svoje migracijske politike, uključujući i granične kontrole, treba temeljiti na dosljednom i usklađenom pristupu zasnovanom na ljudskim pravima, u skladu sa svojim međunarodnim obvezama; osuđuje u tom smislu tzv. postupak iz Kartuma, koji podrazumijeva suradnju s eritrejskim i sudanskim režimom u području upravljanja migracijama; poziva još jedanput države članice Europske unije da u sve međunarodne sporazume, bez obzira na njihovu vrstu, unesu klauzule o demokraciji i ljudskim pravima te da jamče poštovanje ljudskih prava u svojim unutarnjim i vanjskim politikama jer bi se u protivnom oslabio položaj Unije u sklopu Vijeća UN-a za ljudska prava i u sklopu svih drugih međunarodnih foruma koji se bave pitanjem ljudskih prava;

33.  traži od izaslanstva Europske unije i od njezinih država članica da potaknu međunarodnu zajednicu na razvoj legalnih i sigurnih puteva ulaska u EU-a za migrante i tražitelje azila, među ostalim i dodjelom humanitarnih viza i osiguranjem mjesta za zbrinjavanje; poziva države članice Unije na hitno djelovanje u tom smislu;

 

Ljudska prava i okoliš

 

34.  također smatra iznimno važnom točku koja se odnosi na ljudska prava i okoliš te smatra da je ona suštinski povezana s pravom naroda da raspolažu svojim prirodnim resursima, zemljištem i održivim ekološkim sustavom; stoga smatra ključnim da svi ratificiraju i provode Protokol iz Kyota kao i ostale međunarodne konvencije kojima se omogućuje stvarno ostvarivanje tih prava;

35.  dijeli mišljenje Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava, koji povlači paralelu između piromana koji potpaljuje vlastitu kuću i klimatskih promjena koje smo izazvali mi ljudi; smatra da dogovori postignuti na konferenciji COP21 održanoj u Parizu nisu dovoljni da se stane na kraj klimatskim promjenama i stanovništvu zajamče njihova socijalna i ekološka prava; traži od izaslanstva Unije i od predstavnika država članica da u Vijeću Ujedinjenih naroda za ljudska prava podupru prijedlog osnivanja međunarodnog suda za zaštitu okoliša pod okriljem Ujedinjenih naroda i da rade na uspostavi obvezujućeg pravnog instrumenta s ciljem sankcioniranja država i poduzeća koji najviše onečišćuju;

36.  podsjeća da je 2014. zbog prirodnih katastrofa, koje su posljedica klimatskih promjena, raseljeno 17,5 milijuna osoba; ističe da se raseljavalo prvenstveno stanovništvo iz južnih područja, koja su najviše izložena utjecajima klimatskih promjena; u tom pogledu naglašava da se 85 % raseljavanja odvija u zemljama u razvoju i da je uglavnom riječ o internim i međuregionalnim raseljavanjima; podsjeća da su se države članice EU-a u okviru milenijskih razvojnih ciljeva obvezale na izdvajanje 0,7 % svojeg BND-a za financiranje razvojne pomoći; izražava žaljenje zbog toga što mnoge države članice Unije nisu ostvarile cilj koji je podrazumijevao izdvajanje 0,7 % njihova BND-a za financiranje razvojne pomoći te zbog toga što su neke države smanjile postotak tog izdvajanja; izražava žaljenje zbog smanjenog sudjelovanja država članica u programima pomoći u hrani; traži od Unije i država članica da pomoć izdvajaju u obliku donacija, a ne zajmova kako se ne bi povećao teret javnog duga; poziva na to da se razvojna pomoć ne upotrebljava u svrhu zatvaranja i kontrole granica ili osiguranja ponovnog prihvata migranata;

37.  naglašava da Ujedinjeni narodi procjenjuju da će do 2050. godine zbog posljedica klimatskih promjena biti raseljeno 200 milijuna ljudi; naglašava potrebu za sveobuhvatnim pristupom rješavanju problema klimatskih promjena, siromaštva, izrabljivanja, pristupa resursima te borbe protiv utrke za obradivim površinama i monopolizacije bogatstva u rukama multinacionalnih kompanija kako bi se omogućio razvoj i pristup ljudi dobrima, temeljnim pravima i uslugama; traži od izaslanstva Unije u Vijeću Ujedinjenih naroda za ljudska prava i od predstavnika država članica da aktivno sudjeluju u raspravi o pojmu „klimatski izbjeglica” kako bi utvrdili obvezujuću pravnu definiciju u okviru međunarodnog prava;

 

Pravo naroda na samoodređenje i situacije povezane s ljudskim pravima koje zahtijevaju pozornost Vijeća

 

38.  još jednom ističe neotuđivo pravo naroda na samoodređenje i na izbor političkog, gospodarskog i društvenog opredjeljenja bez vanjskog upletanja; traži od Europske unije i država članica da na sjednicama Vijeća UN-a za ljudska prava 2016. godine odlučno podrže to pravo umjesto aktualnih politika; osim toga, odbija ideju o uvođenju sankcija koje bi Unija i njezine države članice nametnule trećim zemljama u cilju zaštite vlastitih geopolitičkih i ekonomskih interesa ne uzimajući pri tome u obzir humanitarnu situaciju tih zemalja;

39.  ponovno izražava svoju zabrinutost zbog sve lošijeg položaja boraca za ljudska prava, aktivista, organizacija i institucija za ljudska prava kao i novinara, koje se očituje u različitim vidovima i na različitim razinama u cijelom svijetu, uključujući i unutar Europske unije;

40.  ističe važnost poštovanja temeljnih prava autohtonih i plemenskih naroda, kako su definirana u Konvenciji br. 169 Međunarodne organizacije rada;

41.  izražava iznimnu zabrinutost zbog pogoršanja humanitarne i sigurnosne situacije u Siriji, koja proizlazi iz činjenice da je velik dio teritorija okupirala organizacija ISIS; ponovno i odlučno osuđuje terorističke organizacije za sustavno kršenje ljudskih prava; izražava posebnu zabrinutost zbog kršenja ljudskih prava za koja je odgovoran sirijski režim i u koja se ubrajaju i kršenje slobode izražavanja, proizvoljna pritvaranja i represija usmjerena protiv boraca za ljudska prava; naglašava da je tamošnji sukob zaoštren zbog trgovine oružjem i opskrbe njime; snažno osuđuje različite intervencije zapadnih zemalja u posljednjih nekoliko godina, čija je dramatična posljedica radikalizacija pojedinaca, posebno na Bliskom istoku i u zemljama južnog susjedstva; snažno osuđuje izravnu ili neizravnu potporu koju su SAD, Europska unija, NATO i monarhije Perzijskog zaljeva pružali, tj. i dalje pružaju terorističkim skupinama; pozdravlja napore za pokretanje političkog dijaloga pod okriljem Ujedinjenih naroda za okončanje političke krize u toj zemlji i naglašava da u tom dijalogu, kako bi bio uspješan, također moraju sudjelovati članovi pacifističke opozicije sirijskom režimu;

42.  napominje da je stanje ljudskih prava u Iranu i dalje vrlo zabrinjavajuće; osuđuje upotrebu sile protiv mirnih prosvjednika i disidenata (uključujući studente, profesore, borce za ljudska prava), boraca za prava žena, pravnika, novinara, blogera i vjernika, što je uobičajena praksa u toj zemlji; ističe ključnu ulogu međunarodne zajednice u jamčenju mira; izražava zabrinutost zbog broja političkih zatvorenika i zatočenika savjesti, i dalje velikog broja pogubljenja, među ostalim maloljetnika, mučenja, nepoštenih suđenja, pretjeranih iznosa koji se zahtijevaju kao jamčevina te strogih ograničenja slobode informiranja, izražavanja, okupljanja, vjeroispovjesti, obrazovanja i kretanja;

43.  pozdravlja slobodne izbore održane 8. studenoga 2015. u Mjanmaru/Burmi, koji predstavljaju važan korak u izgradnju demokracije u toj zemlji; međutim i dalje je zabrinut zbog ustavnog okvira tih izbora prema kojemu je 25 % mjesta u parlamentu rezervirano za vojsku; prima na znanje dosad ostvareni napredak u pogledu ljudskih prava, no ističe da i dalje postoje određene manjkavosti, posebno kada je riječ o pravima manjina i slobodi izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja; osuđuje diskriminaciju zajednice Rohingya, koju pogoršava činjenica da ta zajednica nema pravni status i da je govor mržnje usmjeren protiv nebudista sve učestaliji; poziva na provođenje opsežnih, transparentnih i nezavisnih istraga svih navoda o kršenjima ljudskih prava protiv zajednice Rohingya te smatra da su četiri zakona koja je parlament donio 2015. u cilju „zaštite rase i religije” diskriminirajuća, osobito u pogledu spola; ponovno poziva na to da se Uredu visokog povjerenika UN-a za ljudska prava odobri osnivanje predstavništva u toj zemlji;

44.  izražava duboku zabrinutost zbog saznanja sadržanih u izvješćima Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava o stanju ljudskih prava u Ukrajini; osuđuje nastavak kršenja međunarodnog prava i ljudskih prava za koje su odgovorne sve suprotstavljene strane u ratu u istočnom dijelu zemlje, uključujući i prisilne nestanke, proizvoljna pritvaranja, mučenja i zlostavljanja osoba osumnjičenih za povredu teritorijalnog integriteta, terorizam ili potporu „Narodnoj Republici Donjeck” i „Narodnoj Republici Lugansk”; izražava duboku zabrinutost zbog visoke stope nekažnjivosti policijskih i sigurnosnih snaga; odlučno osuđuje odluku Okružnog upravnog suda u Kijevu o zabrani Komunističke partije Ukrajine; izražava duboku zabrinutost zbog napada na slobodu izražavanja i na demokratske političke stranke u Ukrajini; zahtijeva od izaslanstva Europske unije u Vijeću UN-a za ljudska prava kao i od predstavništava država članica da oštro osude taj teški napad na demokraciju u zemlji; izražava zabrinutost zbog socijalne situacije u Ukrajini u kojoj, prema podacima Ministarstva socijalne politike, između 20 i 25 % kućanstava živi u siromaštvu, što je posljedica sadašnje politike vlade;

45.  izražava svoju duboku zabrinutost zbog trenutačnog sukoba u Južnom Sudanu; poziva na hitan prekid vatre između dvije sukobljene strane i podržava neutralno posredovanje kojim bi se postigao dogovor u što kraćem roku; poziva na povećanje količine humanitarne pomoći za civilno stanovništvo zahvaćeno sukobom i za ono koje bježi iz tog područja; traži od Unije i njezinih država članica da poštuju načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja na način da otvore svoje granice izbjeglicama koji bježe iz krizom poharanog Južnog Sudana; isto tako zahtijeva međunarodni angažman kojim bi se zaustavile isporuke oružja ili vojne opreme u tu zemlju kao i da se prestane sa izvozom oružja u tu regiju;

46.  izražava zabrinutost zbog krizne situacije u kojoj se Srednjoafrička Republika nalazi još od 2003.; izražava svoju sućut obiteljima žrtava tih sukoba; ponovno potvrđuje svoju potporu suverenosti, jedinstvu i teritorijalnoj cjelovitosti Srednjoafričke Republike; ponavlja da podupire poštovanje prekida vatre koje je stupilo na snagu sa Sporazumom o prekidu sukoba iz Brazzavillea, provedbu procesa razoružanja, demobilizacije i pomirenja, održavanje sljedećih parlamentarnih i predsjedničkih izbora koji bi bili pluralistički i transparentni, kao i konkretne mjere za zaštitu ljudskih prava; podsjeća na važnost prava naroda na samoodređenje bez vanjskog upletanja; traži povlačenje francuskih trupa iz Srednjoafričke Republike i zatvaranje stalnih stranih vojnih baza na njezinu teritoriju; poziva na jaču kontrolu snaga UN-a kao i temeljitu, nepristranu i transparentnu istragu o navodima o zlostavljanjima ili počinjenim zločinima; posebno je zabrinut zbog ambicija transnacionalnih kompanija prisutnih u Srednjoafričkoj Republici, osobito poduzeća koja vade drago kamenje i drvnih poduzeća; podsjeća na neotuđivo pravo naroda na to da raspolažu svojim prirodnim resursima i na obvezu poduzeća da poštuju međunarodno pravo; ističe važnost koju za Uniju i njezine države članice, a posebno u Vijeću UN -a za ljudska prava, ima potpuni angažman na uspostavi instrumenta UN-a koji bi bio obvezujući za poduzeća koja ne poštuju ljudska prava;

47.  pozdravlja posebnu pozornost koja će se tijekom 31. sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava posvetiti Haitiju; izražava žaljenje zbog još uvijek dramatične humanitarne situacije u toj zemlji i činjenice da šteta prouzročena uraganima 2010. ni danas još nije sanirana; naglašava da je ekstremno siromaštvo u zemlji pogoršalo razorne učinke prirodnih katastrofa i tako dovelo da najgore humanitarne krize u posljednjih nekoliko desetljeća; ponovno osuđuje dug i goleme troškove servisiranja duga koje su toj državi nametnule Francuska i međunarodne institucije (među kojima je na prvome mjestu Međunarodni monetarni fond) i koji su krivi za nedovoljan razvoj zemlje; pozdravlja solidarnost koju je međunarodna zajednica pokazala s Haitijem, a u prvom redu regionalnu solidarnost, i to posebno Kube, koja je poslala liječnike i specijalizirano osoblje koje je liječilo desetke tisuća oboljelih od kolere, financijsku potporu u okviru Humanitarnog fonda Bolivarske Alijanse Naroda Amerike (ALBA) za Haiti, nastavak energetske potpore uz pomoć projekta Petrocaribe i osmišljavanje posebnog plana za izravnu opskrbu gorivom vozila humanitarne pomoći, poljoprivredne inicijative za opskrbu hranom i planove proizvodnje kao i kampanje za ponovno pošumljavanje; zahtijeva pokretanje istrage u vezi s činjenicom da neka pomoć, posebno iz Europske unije, možda nikada ni nije stigla na Haiti, kao i istrage o učinkovitosti mreže za distribuciju pomoći; zahtijeva i da se izračuna ukupni iznos stvarno dodijeljene pomoći;

 

48.  ističe važnost rasprava u Vijeću UN-a za ljudska prava o krizi u Burundiju; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog situacije u toj zemlji i naglašava da bi ona mogla imati teške posljedice za cijelu regiju; traži da se poštuje Pakt o sigurnosti, stabilnosti i razvoju u regiji Velikih jezera i Protokol o nenapadanju i uzajamnoj obrani; smatra da je trenutnu krizu moguće riješiti samo političkim dijalogom na nacionalnoj i regionalnoj razini i da ona ni u kojem slučaju ne smije biti izgovor za novu vojnu intervenciju u regiji; smatra da se problemi s kojima je suočen Burundi mogu riješiti samo ako se svim građanima zajamče jednaka prava te ako se riješe problemi povezani s kontrolom nad plodnim poljoprivrednim zemljištem, nezaposlenošću i siromaštvom, borbom protiv korupcije, siromaštva, nejednakosti i diskriminacije te promicanjem društvenih, političkih i gospodarskih reformi kako bi se stvorila slobodna, demokratska i stabilna država;

49.  žali zbog toga što stanje u Latinskoj Americi, posebno u Hondurasu i Paragvaju, nije uključeno u ovu raspravu; zahtijeva temeljito praćenje stanja ljudskih prava nakon državnih udara u Hondurasu i Paragvaju te poduzimanje svih potrebnih mjera za ponovnu uspostavu demokracije i vladavine prava u tim zemljama; poziva izaslanstvo Unije i država članica da rade na osudi tih državnih udara, da ne priznaju „de facto” vlade te da zahtijevaju da se odgovornima sudi; isto tako zahtijeva istragu o pokušajima državnog udara i destabilizacije u drugim zemljama Latinske Amerike (npr. Ekvadoru ili Venezueli) te utvrđivanje odgovornosti svih uključenih strana, uključujući i trećih država;

50.  isto tako žali zbog toga što se na toj sjednici neće raspravljati o ljudskim pravima u Meksiku, iako ondje broj izvansudskih pogubljenja i nestanaka, uključujući velik broj ubojstava žena, raste te zbog činjenice da je dokazana odgovornost vlasti; izrazito je zabrinut zbog prakse nekažnjavanja koja vlada u Meksiku, gdje je više od 22 000 osoba nestalo, od kojih više od polovice tijekom posljednjih godina, i gdje 98 % zločina ostaje nekažnjeno; osuđuje kriminalizaciju studenata, novinara, društvenih aktivista, seoskih vođa i sindikalista u zemlji, uključujući nestanke i smaknuća, te represiju nad njima; zahtijeva da izaslanstvo Unije i država članica na 31. sjednici Vijeća UN-a za ljudska prava podrži zahtjeve nevladinih organizacija u skladu s kojima bi Ured tužitelja Međunarodnog kaznenog suda i Sud u Den Haagu veću pozornost dali zločinima počinjenima u Meksiku te, po potrebi, otvorili međunarodnu istragu;

51.  također izražava žaljenje zbog toga što pitanje ljudskih prava u Turskoj nije uvršteno u dnevni red; osobito je zabrinut zbog pogoršanja stanja demokracije u toj državi te porasta represije nad demokratima, izabranim zastupnicima i političkim aktivistima, sindikalistima, novinarima, borcima za ljudska prava i umjetnicima; napominje da su toj represiji posebno izloženi Kurdi s obzirom na to da turska vlada vodi pravu vojnu ofenzivu ne samo protiv odgovornih političara nego i civilnog stanovništva; zahtijeva od izaslanstva Unije da se pobrine da se o tome raspravlja na 31. sjednici Vijeća UN-a za ljudska prava te da se jasno podupru ponovne rasprave o mirovnom procesu;

52.  naglašava da je važno da se na sjednicama Vijeća UN-a za ljudska prava koje će održavati tijekom 2016. godine rješava pitanje o Džibutiju, u kojemu stupanj represije nad političkim i društvenim aktivistima raste i gdje je u razdoblju od listopada do prosinca 2015. došlo do više od 300 proizvoljnih uhićenja; traži od izaslanstva Unije i država članica da zahtijeva hitan prekid te represije i oslobađanje svih političkih zatvorenika, naročito najdulje zatočenog Muhameda Ahmeda zvanog Jabha i Omara Ali Ewada, osnivača Džibutijske lige za ljudska prava, te traži provođenje međunarodne istrage pod okriljem UN-a o masakrima počinjenima u Buldhuqu (prosinac 2015.) i Arhibi (prosinac 1991.) kao i o ostalim masovnim zločinima u toj zemlji kako bi odgovorni bili privedeni i kako bi im bilo suđeno;

53.  pozdravlja posebnu pozornost koju je Vijeće UN-a za ljudska prava posvetilo stanju ljudskih prava u Palestini i ostalim okupiranim arapskim područjima, posebno pravu palestinskog naroda na samoodređenje te osnivanje nezavisne i održive države s granicama iz 1967.; snažno potiče izaslanstvo Unije da osudi sve oblike kolonijalizma, naročito u Palestini, i na Zapadnoj obali i u Istočnom Jeruzalemu, gdje je on sve učestaliji; isto tako osuđuje nasilje stanovnika tih naselja nad palestinskim stanovništvom, osobito u Hebronu, te planove prisilnog raseljavanja beduina;

54.  podsjeća na važnost izvješća Ujedinjenih naroda o stanju ljudskih prava na palestinskim područjima u kojem se osuđuje činjenica da „politika Izraela na Zapadnoj obali i pojasu Gaze vodi prema aparthejdu, zbog sustavnog ugnjetavanja palestinskog naroda i „de facto” izvlaštenja njihove zemlje”; osuđuje činjenicu da izraelske snage krše temeljna prava Palestinaca kao i etničko čišćenje u Istočnom Jeruzalemu i pokušaj izraelskih vlasti da judeiziraju grad Jeruzalem u cilju njegova prisvajanja; žali zbog toga što je Izrael kontinuirano branio ulazak posebnom izvjestitelju Ujedinjenih naroda u okupirani palestinski teritorij, zbog čega je on dao ostavku u siječnju 2016. te poziva izaslanstvo Unije u Vijeću UN-a za ljudska prava i predstavništva država članica da izvrše pritisak na izraelske vlasti kako bi se mogao provesti mandat UN-a;

55.  osuđuje položaj palestinskih zatvorenika u izraelskim zatvorima; traži od Države Izrael da odmah obustavi praksu masovnog zatvaranja, koja je u bila u porastu 2015. godine, s više od 6 000 ljudi u zatvoru, među kojima je velik broj maloljetnika; isto tako osuđuje izvansudska pogubljenja, administrativni pritvor, premještanje političkih zatvorenika izvan okupiranih teritorija, s obzirom na to im se tako uskraćuju obiteljski posjeti, zlostavljanje, loše postupanje i prisilno hranjenje zatvorenika te odbijanje pružanja adekvatnog i pravodobnog liječenja, dakle sve prakse koje predstavljaju flagrantno kršenje međunarodnog prava; ponavlja svoju osudu svih oblika mučenja i lošeg postupanja; od Izraela traži da smjesta zajamči poštovanje Konvencije Ujedinjenih naroda protiv mučenja, čiji je potpisnik; osuđuje pritvaranje i loše postupanje prema djeci te zahtijeva trenutno oslobađanje zatvorenih žena i djece; osuđuje način na koji izraelski sudovi postupaju s djecom; također zahtijeva hitno oslobađanje zatvorenih zastupnica palestinskog parlamenta, naročito Khalide Jarrar i Marouane Barghouti;

56.  također je vrlo zabrinut zbog ograničenja građanskih i političkih sloboda u Izraelu, a posebno zbog različitih zakona o nevladinim udrugama, koji podrivaju slobodu udruživanja, okupljanja i organiziranja; isto tako osuđuje sve veću diskriminaciju manjina u zemlji, posebice „arapske” manjine;

57.  žali zbog toga što pitanje Zapadne Sahare nije uvršteno na dnevni red sjednica Vijeća UN-a za ljudska prava za 2016. godinu; ponovno ističe da je sukob u Zapadnoj Sahari pitanje dekolonizacije i da u skladu s međunarodnim pravom Kraljevina Maroko nema suverenitet nad Zapadnom Saharom te da se smatra okupacijskom silom; osuđuje konstantno kršenje temeljnih prava naroda Sahravi; poziva na zaštitu temeljnih prava naroda Zapadne Sahare, uključujući slobodu udruživanja, slobodu izražavanja i pravo na prosvjedovanje; zahtijeva žurno oslobađanje svih političkih zatvorenika pripadnika naroda Sahravi i osoba koje su prosvjedovale u kampu Gdeim Izik, koje je osudio marokanski vojni sud; ponovno poziva Španjolsku da odobri politički azil koji je zatražio Hassana Aalia, mladi sahravski građanin koji je na kraju sudskog procesa osuđen da doživotnu zatvorsku kaznu; naglašava potrebu za međunarodnim nadzorom stanja ljudskih prava u Zapadnoj Sahari; traži od Maroka i Fronte Polisario da nastave pregovore za mirno i trajno rješenje sukoba u Zapadnoj Sahari te ponovno ističe pravo naroda Sahravi na samoodređenje o kojemu bi se trebalo odlučivati na demokratskom referendumu, u skladu s rezolucijama 34/37 i 35/19 Ujedinjenih naroda;

 

 

°

° °

 

 

58.  nalaže svom izaslanstvu da na 31., 32. i 33. sjednici Vijeća UN-a za ljudska prava izvijesti o stajalištima koja su iznesena u ovoj Rezoluciji; poziva izaslanstvo da po završetku misije sastavi izvješće namijenjeno Pododboru za ljudska prava te smatra primjerenim slanje izaslanstva Europskog parlamenta na relevantne sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava;

59.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, Vijeću sigurnosti UN-a, glavnom tajniku UN-a, predsjedniku Opće skupštine UN-a, predsjedniku Vijeća UN-a za ljudska prava, visokom povjereniku UN-a za ljudska prava te radnoj skupini EU-Ujedinjeni narodi koju je osnovao Odbor za vanjske poslove.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti