Prijedlog rezolucije - B8-0057/2016Prijedlog rezolucije
B8-0057/2016

PRIJEDLOG REZOLUCIJE on the mutual defence clause (Article 42(7) TEU)

14.1.2016 - (2015/3034(RSP))

podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika

Sabine Lösing, Neoklis Sylikiotis, Rina Ronja Kari, Fabio De Masi, Marina Albiol Guzmán, Martina Anderson, Sofia Sakorafa, Lynn Boylan, Matt Carthy, Liadh Ní Riada, Kostas Chrysogonos, Stelios Kouloglou, Kostadinka Kuneva, Dimitrios Papadimoulis, Javier Couso Permuy u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a

Postupak : 2015/3034(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
B8-0057/2016
Podneseni tekstovi :
B8-0057/2016
Rasprave :
Doneseni tekstovi :

B8-0057/2016

Rezolucija Europskog parlamenta o klauzuli o uzajamnoj obrani (članak 42. stavak 7. UEU-a)

(2015/3034(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 42. stavak 7. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se 13. studenog 2015. u Parizu dogodio niz terorističkih napada koje je počinila Islamska država / Daeš i u kojima je poginulo 130 osoba, 352 osobe su ranjene, dok su mnogi ostali osakaćeni te je mnogima bila potrebna psihološka pomoć;

B.  budući da je nakon tih napada na sastanku Vijeća za vanjske poslove 17. studenog 2015. Francuska zatražila aktivaciju članka 42. stavka 7. UEU-a; budući da je tada po prvi puta aktiviran članak 42. stavak 7.;

C.  budući da su ministri obrane EU-a Francuskoj pružili jednoglasnu i punu potporu te izrazili spremnost u pružanju potrebne pomoći i potpore iz članka 42. stavka 7., napominjući pritom da zakonski nije potrebna nikakva službena odluka ili zaključak Vijeća za aktivaciju uzajamne pomoći;

D.  budući da su daljnji koraci poduzeti na razini bilateralne međuvladine suradnje gdje nije potrebno sudjelovanje ni Vijeća ni Komisije; budući da su se neke države članice obvezale da će pomoći Francuskoj, nekima je za to potrebno odobrenje parlamenta, a neke nisu krenule u tom smjeru;

E.  budući da je takozvani „rat protiv terorizma” koji su još 2001. pokrenuli SAD, NATO i njihovi saveznici pokazao da ratovi samo potiču terorizam, uništenje država i ljudske žrtve;

F.  budući da Parlament zakonski nema načina da provede parlamentarni nadzor postupka aktivacije članka 42. stavka 7.;

G.  budući da je Francuska s jedne strane zatražila podršku u obliku udruživanja i raspodjele kapaciteta vojnih snaga za svoje operacije u Iraku i Siriji, a s druge strane podršku u onim područjima u kojima su smještene francuske snage kako bi se omogućila njihova preraspodjela;

H.  budući da je u članku 42. stavku 7. UEU-a navedeno da države članice imaju obvezu pružiti pomoć državi članici ako je ona žrtva oružane agresije na svom području; budući da se to provodi na razini bilateralne međuvladine suradnje, pri čemu bi se trebale poštovati odredbe iz Povelje Ujedinjenih naroda;

I.  budući da članak 42. stavak 7. UEU-a nema naslov te stoga termin „klauzula o uzajamnoj pomoći nije pravni termin;

J.  budući da je članak 42. stavak 7. nastao iz članka 5. Ugovora iz Bruxellesa Zapadnoeuropske unije te je 2009. Ugovorom iz Lisabona prvi puta postao sastavni dio UEU-a;

1.  odbija aktivaciju članka 42. stavka 7. UEU-a i osuđuje činjenicu da takav potez pretvara Europsku uniju u vojni savez; upozorava da to ne smije poslužiti kao presedan za buduće slučajeve;

2.  izražava oštro neslaganje s tumačenjem članka kao obveze pružanja vojne podrške Francuskoj u vojnim operacijama ili za opravdanje i ozakonjenje aktualnih ili već planiranih vojnih aktivnosti; nadalje odbija da se napadi u Parizu prikažu kao ratno djelovanje kako bi se dao legitimitet vojnoj reakciji te naglašava da prema međunarodnom pravu takozvana „Islamska država / Daeš nije država;”

3.  naglašava da vojne operacije nikada nisu obuzdale ili zaustavile terorizam već su samo uzrokovale povećanje žrtava i nemira te pogoršale stanje pogođenog stanovništva; zahtijeva prestanak takozvanog „rata protiv terorizma” te inzistira da se terorističke aktivnosti rješavaju u okviru vladavine prava provođenjem policijskih istraga i primjenom zakona; naglašava da borba protiv terorizma ni u kom slučaju ne smije biti izgovor za ograničavanje osobnih sloboda i temeljnih prava te osuđuje sve politike kojima se dijelovi stanovništva diskriminiraju na temelju njihovog podrijetla ili vjere;

4.  poziva na strogo poštovanje međunarodnog prava, neprovođenje vojnih ili drugih intervencija u okviru unutarnjih poslova država te na mirno rješavanje sukoba;

5.  zahtijeva sveukupnu reviziju vanjske politike EU-a koja bi u potpunosti trebala ukinuti vojne intervencije i mjere te bi isključivo trebala biti usmjerena na civilne mjere, smanjenje i borbu protiv temeljnih uzroka siromaštva, socijalni i gospodarski razvoj te razmjernu suradnju;

6.  traži prestanak trgovine oružjem EU-a te izvoza oružja i vojne opreme u područja sukoba;

7.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi vladama i parlamentima država članica te Vijeću i Komisiji.