Prijedlog rezolucije - B8-0061/2016Prijedlog rezolucije
B8-0061/2016

PRIJEDLOG REZOLUCIJE u znak potpore mirovnom procesu u Kolumbiji

14.1.2016 - (2015/3033(RSP))

podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika

Ramón Jáuregui Atondo, José Blanco López, Nicola Danti, Monika Flašíková Beňová, Karoline Graswander-Hainz, Enrique Guerrero Salom, Richard Howitt, Jude Kirton-Darling, Javi López, Marlene Mizzi, Inmaculada Rodríguez-Piñero Fernández, Elena Valenciano, Carlos Zorrinho u ime Kluba zastupnika S&D-a

Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0041/2016

Postupak : 2015/3033(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
B8-0061/2016
Podneseni tekstovi :
B8-0061/2016
Rasprave :
Doneseni tekstovi :

B8-0061/2016

Rezolucija Europskog parlamenta o potpori mirovnom procesu u Kolumbiji

(2015/3033(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje brojne rezolucije o stanju ljudskih prava u Kolumbiji, uključujući one od 18. travnja 1996., 12. lipnja 1997., 12. ožujka i 14. svibnja 1998., 11. ožujka 1999. i 7. rujna 2000.,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o stanju u Kolumbiji, uključujući one od 14. ožujka i 24. listopada 1996., 18. rujna 1997. i 14. siječnja 1999.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. veljače 2001. o Planu o Kolumbiji i potpori mirovnom procesu u Kolumbiji, kao i svoje rezolucije o Kolumbiji od 4. listopada 2001. i 14. ožujka 2002.,

–  uzimajući u obzir posebnu povezanost EU-a i Kolumbije, a posebno multilateralni sporazum o trgovini između Kolumbije i Perua te EU-a i njegovih država članica, koji je potpisan 26. srpnja 2012. u Bruxellesu,

–  uzimajući u obzir zajedničko priopćenje br. 60 o sporazumu o osnivanju Specijalizirane jurisdikcije za mir, koji je potpisan 23. rujna 2015. u Havani,

–  uzimajući u obzir nacrt sporazuma o žrtvama sukoba koji je usvojen 15. prosinca 2015. u Havani,

–  uzimajući u obzir stavak 44. poruke izaslanstva EP-a pri Europsko-latinskoameričkoj parlamentarnoj skupštini (EuroLat) na 2. sastanku na vrhu CELAC-a i EU-a u Bruxellesu o prekidu unutarnjeg sukoba između kolumbijske vlade i Revolucionarnih oružanih snaga Kolumbije (FARC),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Bruxellesa usvojenu na završetku 2. sastanka na vrhu CELAC-a i EU-a 11. lipnja 2015.

–  uzimajući u obzir izjavu Visoke predstavnice Unije Federice Mogherini od 24. rujna 2015. o sporazumu o tranzicijskoj pravdi u Kolumbiji te njezinu izjavu od 1. listopada kojom je Eamon Gilmore imenovan posebnim izaslanikom Unije za mirovni proces u Kolumbiji,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da EU i Kolumbija od 2013. održavaju okvir uske gospodarske i trgovinske suradnje uspostavljen na temelju multilateralnog trgovinskog sporazuma između Kolumbije i Perua te EU-a i njegovih država članica, čiji krajnji cilj nije samo jačanje međusobnih gospodarskih odnosa nego i stvaranje saveza koji se ne ograničavaju samo na trgovinu te uključuju jačanje mira, demokracije i dobrobiti građana;

B.  budući da se u okviru tog sporazuma ističe ukidanje viza za EU kolumbijskim državljanima, kao što je dogovoreno na 2. sastanku na vrhu CELAC-a i EU-a u lipnju 2015.;

C.  budući da se taj blizak odnos proteže i na međunarodnu suradnju u važnim zajedničkim pitanjima kao što su borba za mir i borba protiv terorizma, pri čemu je važno naglasiti da od potpisivanja okvirnog sporazuma između EU-a i Kolumbije 2014. o sudjelovanju u operacijama EU-a za upravljanje krizama kolumbijske vojne snage surađuju s europskima u međunarodnim mirovnim operacijama, uz poštovanje načela Ujedinjenih naroda;

D.  budući da je 26. kolovoza 2012. u Havani osnovan okrugli stol za pregovore (Mesa de Conversaciones) između kolumbijske vlade i FARC-a, potpisivanjem dokumenta poznatog kao „Opći sporazum o prekidu sukoba i izgradnji stabilnog i trajnog mira” čime se ispunila želja kolumbijskog naroda da živi u miru, i u kojem se posebno priznaje da je izgradnja mira zadaća naroda u cjelini, da je država dužna promicati ljudska prava na cijelom teritoriju te da su ravnopravni gospodarski i društveni razvoj jamstvo mira te su istovremeno i nužan preduvjet za uključiv i održiv rast zemlje;

E.  budući da su tijekom različitih faza pregovarači u Havani postigli sporazume o „novom kolumbijskom selu”, sveobuhvatnoj ruralnoj reformi, političkoj suradnji i demokratskom otvaranju izgradnji mira te ponajprije rješenju problema nezakonitih droga;

F.  budući da su 23. rujna 2015. kolumbijska vlada i FARC objavili zaključivanje sporazuma o osnivanju Specijalizirane jurisdikcije za mir uz pomoć koje će se zadovoljiti prava žrtava i koja će pridonijeti izgradnji stabilnog i trajnog mira te da su u okviru tog sporazuma strane odlučile pokrenuti cjelovit sustav istine, pravde, odštete i neponavljanja, koji će uključivati utemeljenje Povjerenstva za utvrđivanje istine, suživot i neponavljanje, te sporazume o odštetama za žrtve;

G.  budući da su nakon sklapanja spomenutog sporazuma o takozvanoj tranzicijskoj pravdi pregovarači konačno zakoračili prema miru te da se taj korak gotovo više ne može povući s obzirom na to da su obje strane odredile rok za postizanje mira u trajanju od najviše šest mjeseci, postavivši 23. ožujka 2016. kao krajnji rok;

H.  budući da su 15. prosinca 2015. kolumbijska vlada i FARC objavili zaključivanje sporazuma o žrtvama sukoba i utvrđivanju cjelovitog sustava istine, pravde, odštete i neponavljanja, uključujući Specijaliziranu jurisdikciju za mir i obvezu na poštovanje ljudskih prava; budući da se tim sporazumom osnivaju Povjerenstvo za utvrđivanje istine, suživot i neponavljanje te Posebna jedinica za potragu za osobama koje su proglašene nestalima u kontekstu sukoba i kao posljedica sukoba;

I.  budući da taj sporazum predstavlja temeljni korak naprijed prema izgradnji stabilnog i trajnog mira, da se njime priznaju sve žrtve sukoba, ne samo u svojstvu žrtve, nego i u svojstvu građana s pravima, uključujući posebno pravo na sudjelovanje u utvrđivanju istine i pravo na odštetu za svu štetu pretrpljenu zbog sukoba;

J.  budući da se osnivanjem Specijalizirane jurisdikcije za mir odgovara na potrebu za posebnim pravosudnim sustavom koji je usklađen s međunarodnim pravom, kojim će se kazniti odgovorni za ubojstva i pružiti nadoknada žrtvama, uz istovremeno poticanje na polaganje oružja;

K.  budući da kolumbijska vlada, njezino zakonodavno tijelo i kolumbijski narod mogu suvereno uspostaviti parametre dotične Specijalizirane jurisdikcije za mir te da će ta jurisdikcija raspolagati sudovima i tribunalom za mir, čija će temeljna uloga biti okončanje nekažnjavanja, utvrđivanje istine te suđenje počiniteljima zločina za vrijeme trajanja sukoba i njihovo kažnjavanje, osobito kad je riječ o najtežim i najtipičnijim zločinima, jamčeći pritom neponavljanje zločina i doprinoseći pružanju odštete žrtvama;

L.  budući da se u okviru te Specijalizirane jurisdikcije za mir:

  –  prepoznaje potreba za osuđivanjem počinitelja zločina počinjenih tijekom sukoba, iako su priznali svoju odgovornost;

  –  razmatra diferencirani zatvorski sustav u kojem će se voditi računa o tome je li osoba rano ili kasno priznala odgovornost za teške zločine ili je uopće nije priznala, pri čemu će trajanje kazne biti između pet i osam godina, pa sve do dvadeset godina, te će mjesto i uvjeti izvršavanja kazne oduzimanja slobode ovisiti o priznanju odgovornosti;

  –  predviđa da će kolumbijska država nakon prekida sukoba i u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom odobriti najveću razinu pomilovanja za političke i slične zločine, pri čemu pomilovanje neće biti odobreno počiniteljima zločina protiv čovječnosti, genocida, teških ratnih zločina, kao ni ostalih teških zločina poput uzimanja talaca, mučenja, prisilnog raseljavanja, prisilnih nestajanja, izvansudskih pogubljenja i seksualnog nasilja;

M.  budući da je postizanje stabilnog i trajnog mira u Kolumbiji prekidom unutarnjeg oružanog sukoba koji traje više od 50 godina i koji je rezultirao milijunima žrtava najveći prioritet Kolumbije, ali i Europske unije i međunarodne zajednice, kao što je vidljivo iz brojnih izjava u znak potpore mirovnom procesu koje su objavile razne zemlje, regionalne i međunarodne institucije, uključujući i samu Europsku uniju;

1.  s velikim zadovoljstvom pozdravlja sporazum o osnivanju Specijalizirane jurisdikcije za mir kojim je riješeno najvažnije i najspornije pitanje u pregovorima te izražava zadovoljstvo zbog zajedničke odluke o postavljanju roka od šest mjeseci, odnosno do 23. ožujka 2016., za potpisivanje konačnog mirovnog sporazuma;

2.  također pozdravlja sporazum postignut u pogledu točke 5. (Žrtve) programa Općeg sporazuma između kolumbijske vlade i Revolucionarnih oružanih snaga Kolumbije (FARC) od 15. prosinca 2015., kojim je predviđeno osnivanje Povjerenstva za utvrđivanje istine, suživot i neponavljanje; Posebne jedinice za potragu za osobama koje su proglašene nestalima u kontekstu sukoba i kao posljedica sukoba; Specijalizirane jurisdikcije za mir i posebnih mjera za odštetu;

3.  priznaje da je to jedinstveni sporazum u povijesti pregovora i oružanih sukoba, u čijem su središtu žrtve i čiji su prioriteti istina, pravda, odšteta i neponavljanje te da je to stoga sporazum o pravdi u kojem se ne tolerira nekažnjavanje;

4.  smatra da su nedavno potpisivanje sporazuma o žrtvama i potvrđivanje ostalih prethodno postignutih sporazuma o sveobuhvatnoj ruralnoj reformi, političkom sudjelovanju i demokratskom otvaranju izgradnji mira te o rješavanju problema nezakonitih droga odlučujući koraci prema postizanju konačnog mirovnog sporazuma za kojim žudi kolumbijski narod i kojim će se omogućiti postizanje stabilnog i trajnog mira i tako završiti više od pola stoljeća unutarnjeg oružanog sukoba, uz posebno vođenje računa o pravu žrtava sukoba na potpunu, stvarnu i pravednu odštetu za pretrpljenu tjelesnu, duševnu i materijalnu štetu;

5.  poziva na to da se aktualni proces proširi na Nacionalnu oslobodilačku vojsku (ELN) ili da se po potrebi započne paralelni pregovarački proces koji bi se mogao odvijati pod sličnim uvjetima i na sličnim mjestima;

6.  želi da pregovori završe što prije, a najkasnije u roku od šest mjeseci kako je dogovoreno 23. rujna u Havani, kako bi se 23. ožujka 2016. obilježio konačan prekid sukoba i stvarna prekretnica u modernoj povijesti Kolumbije;

7.  prepoznaje veliki politički trud, realizam i upornost koje su kolumbijska vlada i FARC pokazali kako bi uzajamno približili svoje oprečne stavove i postupno stvorili prostor za kompromis s pomoću kojeg je omogućeno postizanje napretka u pregovorima u korist stabilnog i trajnog mira koji Kolumbijci žarko žele te kojim se jamči neponavljanje sukoba;

8.  ponovno izjavljuje da nasilje nije legitimna metoda političke borbe te poziva one koji su bili takvog uvjerenja da prihvate demokraciju i sve njezine posljedice i zahtjeve od kojih je na prvome mjestu konačno i polaganje oružja te u koje ulazi obrana njezinih ideja i težnji na temelju demokratskih propisa i vladavine prava; u tom smislu poziva na poštovanje prava oporbe da obavlja svoje političke djelatnosti, a da je se sustavno ne progoni kao što je to bio slučaj u prošlosti;

9.  također prepoznaje važnu ulogu koju su do sada imale Kuba i Norveška kao zemlje jamci te Čile i Venezuela kao zemlje koje pomažu u mirovnom procesu, a posebno zahvaljuje moralnom vodstvu pape Franje i naporima koje je uložio kako bi pomogao postizanju žarko iščekivanog mira u Kolumbiji;

10.  pozdravlja odluku Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku / potpredsjednice Komisije Federice Mogherini od 1. listopada 2015. o imenovanju bivšeg irskog premijera i bivšeg ministra vanjskih poslova i trgovine Eamona Gilmorea posebnim izaslanikom Europske unije za mirovni proces u Kolumbiji; obvezuje se da će uložiti sve potrebne napore kako bi novom posebnom izaslaniku omogućio nužna proračunska sredstva za uspješno izvršavanje njegove važne zadaće; te poziva posebnog izaslanika da se sastane s objema stranama;

11.  ponavlja da je spreman pružiti svu potrebnu pomoć provedbi konačnog mirovnog sporazuma te stoga ponovno poziva države članice Europske unije da osnuju uzajamni fond za razdoblje nakon završetka sukoba; smatra da taj fond treba voditi u dogovoru s objema stranama te da zajednice i organizacije civilnog društva trebaju imati izravan pristup tom fondu;

12.  pozdravlja odluku o odobrenju opsežnog pomilovanja ili oprosta za političke i slične zločine povezane sa sukobom te poziva kolumbijsku vladu na usvajanje organskog zakona kojim će se jasno utvrditi područje političkih zločina i pojasniti ostali zločini poput trgovine drogom i njihove moguće povezanosti s političkim zločinima; prima na znanje da se prema aktualnom kolumbijskom zakonodavstvu političkim zločinima smatraju zločini protiv ustavnog režima, odnosno pobuna, poticanje na pobunu i neredi;

13.  sa zadovoljstvom primjećuje da je, isključivanjem mogućnosti pomilovanja ili oprosta u slučaju zločina protiv čovječnosti, genocida i teških ratnih zločina, mirovni sporazum u skladu s međunarodnim kaznenim i humanitarnim pravom te s važećim međunarodnim instrumentima i normama u području ljudskih prava;

14.  ističe potrebu za pokretanjem učinkovitih sustava kojima bi se mogla provjeriti povezanost zločina u području trgovine drogom i oružanog sukoba, kako bi se izbjeglo to da ostali zločini počinjeni izvan konteksta oružanog sukoba ulaze u područje djelovanja Specijalizirane jurisdikcije;

15.  smatra neophodnim da se kaznama koje se izreku počiniteljima zločina doprinese pružanju odštete žrtvama i političkom pomirenju te stoga podupire ideju da se počiniteljima manje ozbiljnih kaznenih djela koji su preuzeli odgovornost za počinjena djela dopusti da kaznu izvrše na slobodi te tako doprinesu obeštećenju žrtava i ponovno uspostave veze sa zajednicom;

16.  pozdravlja dogovor postignut između dviju strana u pogledu osnivanja, nakon potpisivanja konačnog mirovnog sporazuma, Povjerenstva za utvrđivanje istine, suživot i neponavljanje kao neovisnog i nepristranog izvansudskog instrumenta, u cilju zajedničkog sastavljanja istinitog povijesnog opisa onoga što se dogodilo jer je samo na temelju iskrenog opisa prošlosti i preuzimanja cjelokupne odgovornosti moguće izgraditi mirnu budućnost i odgovoriti na prava svih žrtava;

17.  čvrsto podržava aktualne rasprave u cilju postizanja konačnog sporazuma o prekidu vatre i potpunom prekidu neprijateljstava do 23. ožujka 2016.; u tom smislu poziva sve kolumbijske političke aktere da se potrude doći do konsenzusa u vezi sa spomenutim sporazumom kako bi dobio što veću podršku građana te bi stoga bio prvi i najvažniji korak k društvenom pomirenju koje je neophodno kako bi se prevladale tolike godine nasilja koje je rezultiralo golemim brojem žrtava;

18.  ponovno traži sveobuhvatno i trajno jamstvo kolumbijskog političkog sustava i njegovih institucija diljem zemlje da će poštovati ljudska prava; smatra da je potrebno u potpunosti ukloniti supkulturu nasilja iz zemlje u kojoj je pedeset godina sukoba mjestimice prouzročilo izvanzakonske odgovore te ponašanja i postupke u nekim državnim institucijama koji nisu u skladu s vladavinom prava i poštovanjem ljudskih prava; u tom smislu zahtijeva zaštitu boraca za ljudska prava u Kolumbiji te od tih građanskih organizacija traži bolju i pouzdaniju suradnju u ponovnoj uspostavi mirnog suživota u Kolumbiji;

19.  pozdravlja to što su oružane snage Kolumbije nedavno objavile da će revidirati i prilagoditi kolumbijsku vojnu doktrinu te pripremiti oružane snage da učinkovito i brzo odgovaraju na nove izazove u razdoblju nakon sukoba te da istovremeno jamče poštovanje mirovnog sporazuma; također smatra da je nedavna objava FARC-a da će prekinuti vojnu obuku kako bi se ubuduće posvetio političkoj i kulturnoj obuci u okviru procesa okončanja oružanog sukoba još jedan obećavajući korak u pravom smjeru;

20.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi  Vijeću, Komisiji, aktualnom predsjedništvu EU-a, Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europsko-latinskoameričkoj parlamentarnoj skupštini te vladi i kongresu Republike Kolumbije.