Prijedlog rezolucije - B8-0062/2016Prijedlog rezolucije
B8-0062/2016

    PRIJEDLOG REZOLUCIJE o mirovnom procesu u Kolumbiji

    14.1.2016 - (2015/3033(RSP))

    podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
    u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika

    Fabio Massimo Castaldo, Ignazio Corrao, Rolandas Paksas u ime Kluba zastupnika EFDD-a

    Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0041/2016

    Postupak : 2015/3033(RSP)
    Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
    Odabrani dokument :  
    B8-0062/2016
    Podneseni tekstovi :
    B8-0062/2016
    Rasprave :
    Doneseni tekstovi :

    B8-0062/2016

    Rezolucija Europskog parlamenta o mirovnom procesu u Kolumbiji

    (2015/3033(RSP))

    Europski parlament,

    –  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 24. rujna 2015. o sporazumu o tranzicijskoj pravdi u Kolumbiji,

    –  uzimajući u obzir imenovanje izaslanika EU-a za mirovni proces u Kolumbiji 1. listopada 2015.,

    –  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije Federice Mogherini od 16. prosinca 2015. o sporazumu o žrtvama sukoba u Kolumbiji,

    –  uzimajući u obzir sastanak na vrhu EU-a i CELAC-a održan 10. i 11. lipnja 2015. u Bruxellesu te Deklaraciju iz Bruxellesa,

    –  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. studenoga 2015. o podršci EU-a tranzicijskoj pravdi,

    –  uzimajući u obzir obećanje EU-a o stvaranju uzajamnog fonda za razdoblje nakon sukoba u Kolumbiji koji bi trebao biti spreman kada se postigne dogovor,

    –  uzimajući u obzir priopćenje vlade i Revolucionarnih oružanih snaga Kolumbije (FARC) o sporazumu o tranzicijskoj pravdi od 23. rujna 2015.,

    –  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

    A.  budući da kolumbijska vlada i Revolucionarne oružane snage Kolumbije (FARC), najveća ljevičarska pobunjenička skupina u toj zemlji, pokušavaju okončati oružani sukob koji je trajao više od pet desetljeća te su u studenome 2012. u glavnom gradu Kube, Havani, započele službene mirovne pregovore;

    B.  budući da je postignut sporazum o nekima od ključnih tema, između ostalog o povratu zemlje, političkom sudjelovanju i trgovini drogom i budući da su strane kao krajnji rok za potpisivanje završnog dokumenta odredile 23. ožujka 2016.; budući da će se konačni dogovor dati građanima Kolumbije na odlučivanje u obliku referenduma;

    C.  budući da je u oružanim sukobima ubijeno više od 220 000 ljudi, a njih 45 000 je nestalo, od toga 80 % civila, i budući da su milijuni ljudi interno raseljeni kao posljedica tog nasilja, a mnogi su oteti, primali su prijetnje ili su bili žrtve mina tijekom sukoba; budući da se Kolumbija nalazi odmah iza Afganistana po svjetskoj zagađenosti minama koje su ubile ili ozlijedile više od 11 000 osoba u posljednjih 15 godina;

    D.  budući da pobunjenici FARC-a nisu jedini krivci za svo nasilje, već su mnoga ubojstva počinile desničarske paravojne organizacije prvotno stvorene kako bi se suprotstavile FARC-u; budući da zločinačke bande koje se bore za nadzor nad proizvodnjom kokaina u Kolumbiji također postaju sve veća prijetnja;

    E.  budući da su u utorak, 12. prosinca 2015., strane potpisale sporazum o teškom pitanju načina priznavanja i obeštećenja žrtava sukoba koji je trajao više od 50 godina; budući da se sporazumom obećava obeštećenje žrtava i stvaranje „cjelovitog sustava istine, pravde, odštete i neponavljanja” koji će služiti kao okvir provedbe ovog sporazuma i prethodnog sporazuma od 23. rujna u vezi sa žrtvama te postizanje dogovora o uspostavljanju povjerenstva za utvrđivanje istine kako bi se otkrilo tko je počinio koje zločine i posebnih tribunala koji će o tim zločinima suditi, a obje strane su se također obvezale da će tražiti nestale osobe;

    F.  budući da se sporazumom od 23. rujna određuje da će borci u sukobu koji priznaju krivnju za teška kaznena djela dobiti kazne od pet do osam godina „ograničene slobode”; budući da će se ti borci, kako bi ispunili uvjete za tu vrstu kazne, morati obvezati na društvenu rehabilitaciju, bilo zapošljavanjem, osposobljavanjem ili obrazovanjem, u razdoblju odsluživanja kazne; budući da će oni koji nisu spremni priznati krivnju dobiti zatvorsku kaznu od pet do osam godina koju će služiti u „redovnim uvjetima”, a oni koji odbiju surađivati mogli bi, ako im se utvrdi krivnja, dobiti zatvorsku kaznu u trajanju do 20 godina;

    G.  budući da sporazum također sadrži i obećanja koja su dale vlada i gerilske skupine da se nasilje neće ponoviti; budući da je jedino preostalo otvoreno pitanje takozvani sporazum o završetku sukoba kojim se određuju praktični aspekti demobilizacije i razoružanja FARC-a te ponovne integracije njegovih članova u kolumbijsko društvo;

    H.  budući da je, prema zamjeniku glavnog tužitelja Jorgeu Fernandu Perdomu, u ratne zločine umiješano čak 24 000 kolumbijskih državnih dužnosnika koji bi mogli imati korist od sporazuma o tranzicijskoj pravdi ako dođe do postizanja mira s pobunjenicima iz redova FARC-a;

    I.  budući da je 26. prosinca 2015. Nicolás Rodríguez, vođa Narodne oslobodilačke vojske (ELN), druge po veličini pobunjeničke skupine, izjavio da je ta gerilska skupina s vladom postigla sporazum o programu mirovnih pregovora u cilju sklapanja mirovnog sporazuma u budućnosti; budući da, prema ministru unutarnjih poslova te zemlje, vlada još uvijek nije pristala na mirovne pregovore s ELN-om;

    1.  pozdravlja napredak u postizanju konačnog mirovnog sporazuma i posebno pohvaljuje predanost stavljanju žrtava u središte mirovnog procesa;

    2.  pohvaljuje ulogu zemalja-jamaca, Kube i Norveške, u pregovorima u Havani te ulogu dodatnih sponzora (Venezuele i Čilea) i pratećih zemalja koje su pomogle u provođenju mirovnog procesa;

    3.  pozdravlja sporazum o žrtvama kojim se stvara „Specijalizirana jurisdikcija za mir”, uspostavljena kako bi se saslušala priznanja, pokušali kazniti počinitelji ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti te odredile obeštećenja za žrtve, a pozdravlja i priopćenje u kojem se objašnjava da će sigurnosne snage biti stavljene pod nadležnost te specijalizirane jurisdikcije;

    4.  ipak vjeruje da mnoga pitanja ostaju otvorena i da nisu zatvorene potencijalno opasne zakonske rupe kao što su:

    •  točno značenje izraza „učinkovito ograničenje slobode” koji se odnosi na one koji priznaju svoje zločine,

    •  postupanje s „lažno pozitivnim” zločinima kršenja ljudskih prava koje je počinila vojska,

    •  odgovornost zapovjednika,

    •  postupanje sa zatvorenicima osuđenim zbog „političkih zločina” i osobama optuženim za krijumčarenje droge i uzimanje taoca,

    •  financijska obeštećenja FARC-a žrtvama,

    •  mjera u kojoj će osobe „ograničene slobode” moći sudjelovati u političkom životu,

    •  imenovanje sudaca tribunala i

    •  sankcije za civilne sponzore paravojnih aktivnosti;

    5.  poziva strane da prije potpisivanja konačnog sporazuma i uzimanjem u obzir procjene Međunarodnog kaznenog suda i Međuameričkog sustava ljudskih prava porade na preciznosti i zatvore zakonske rupe kako bi se bolje definirala nejasna područja u kojima postoji najveća mogućnost zlouporabe;

    6.  pozdravlja činjenicu da su se strane složile da neće biti amnestije za najteže zločine kao što su zločini protiv čovječnosti, genocid, ozbiljni ratni zločini, uzimanje taoca ili druge vrste ozbiljnog oduzimanja slobode, mučenje, prisilno raseljavanje, prisilni nestanci, izvansudska pogubljenja i seksualno nasilje i tu činjenicu pohvaljuje kao ključan iskorak u borbi protiv nekažnjavanja;

    7.  vjeruje da su ustrojavanje pododbora za rodna pitanja, kako bi rodna perspektiva u pregovorima bila zastupljena u dovoljnoj mjeri, te sudjelovanje žrtava seksualnog nasilja i voditeljica organizacija za ženska prava u mirovnim pregovorima bez presedana te bi taj korak trebao služiti kao uzor drugim mirovnim procesima u svijetu;

    8.  ponavlja snažnu političku podršku EU-a mirovnim pregovorima u Havani te pozdravlja pojačanu financijsku potporu koju je obećala Komisija, kao i namjeru osnivanja uzajamnog fonda EU-a kako bi se Kolumbiji pomoglo u razdoblju nakon sukoba; vjeruje da će ovaj uzajamni fond imati željeni učinak samo ako države članice EU-a i drugi međunarodni donatori budu izdvojili znatna sredstva za njegovo financiranje i ako njegovi korisnici u prvom redu budu žrtve sukoba te programi usmjereni na provedbu mirovnog sporazuma, kao što su projekti uklanjanja mina;

    9.  ističe ključnu ulogu koju će organizacije civilnog društva igrati nakon sklapanja sporazuma; vjeruje da će snažna podrška lokalnim organizacijama civilnog društva, u što se ubrajaju skupine žrtava, skupine u zajednici, vjerske skupine i skupine koje promiču ljudska prava, olakšati izgradnju mira, pogotovo u ruralnim i zabačenim dijelovima zemlje;

    10.  vjeruje da bi se etničkim zajednicama, prije svega afričko-kolumbijskoj te urođeničkim zajednicama i pojedincima, koje su nerazmjerno propatile u sukobima trebala pružiti posebna podrška;

    11.  pozdravlja postizanje dogovora u području nezakonite trgovine drogom i odluku o provedbi politika iskorjenjivanja i zamjene nezakonitih poljoprivrednih kultura; ističe potrebu za planiranjem razvoja ruralnih zajednica uključujući programe razminiranja ruralnih područja te pozdravlja aranžman kojim se predviđa drugačije postupanje s uzgajivačima nezakonitih poljoprivrednih kultura od postupanja sa zločinačkim organizacijama uključenim u druge faze trgovine drogom jer bi uzgajivači trebali dobiti priliku za integraciju u kolumbijsko društvo; također poziva na pružanje potpore osobama koje pate od posljedica zračnog raspršivanja glifosata, karcinogene tvari koja se koristi kao glavni sastojak za zračno zaprašivanje;

    12.  vjeruje da će nakon postizanja sporazuma kolumbijska vlada morati iznova odrediti i ograničiti ulogu oružanih snaga; vjeruje da će i oružane i policijske snage morati proći obuku djelovanja u zajednici i poštovanja ljudskih prava, a morat će se uspostaviti i jak mehanizam nadzora;

    13.  vjeruje da je mir u Kolumbiji moguć jedino ako se postigne dogovor i s ELN-om; potiče strane da pronađu načine za postizanje napretka u razgovorima i da započnu službene pregovore;

    14.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europsko-latinskoameričkoj parlamentarnoj skupštini te vladi i kongresu Kolumbije.