Postupak : 2016/2529(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0154/2016

Podneseni tekstovi :

B8-0154/2016

Rasprave :

Glasovanja :

PV 04/02/2016 - 8.10
CRE 04/02/2016 - 8.10
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0051

PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 355kWORD 100k
Također vKEYi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0149/2016
27.1.2016
PE576.515v01-00
 
B8-0154/2016

podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku

u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika


o sustavnom masovnom ubijanju vjerskih manjina koje provodi takozvana Islamska država (2016/2529(RSP))


Charles Tannock, Mark Demesmaeker, Ryszard Antoni Legutko, Anna Elżbieta Fotyga, Ryszard Czarnecki, Tomasz Piotr Poręba, Karol Karski, Arne Gericke, Angel Dzhambazki, Marek Jurek, Raffaele Fitto, Peter van Dalen, Kosma Złotowski, Zdzisław Krasnodębski, Jadwiga Wiśniewska, Andrew Lewer, Beatrix von Storch, Zbigniew Kuźmiuk, Kazimierz Michał Ujazdowski, Timothy Kirkhope, Stanisław Ożóg, Mirosław Piotrowski, Bolesław G. Piecha, Czesław Hoc, Branislav Škripek, Jana Žitňanská u ime Kluba zastupnika ECR-a

Rezolucija Europskog parlamenta o sustavnom masovnom ubijanju vjerskih manjina koje provodi takozvana Islamska država (2016/2529(RSP))  
B8-0154/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Iraku i Siriji, o IDIS-u/Daišu i vjerskom progonu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. ožujka 2015. o regionalnoj strategiji EU-a za Siriju i Irak, kao i o prijetnji koju predstavlja IDIL/Daiš, od 20. listopada 2014. o krizi povezanoj s IDIL-om/Daišom u Siriji i Iraku, od 30. kolovoza 2014. o Iraku i Siriji, od 14. travnja 2014. i 12. listopada 2015. o Siriji te od 15. kolovoza 2014. o Iraku,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2003/335/PUP od 8. svibnja 2003. o istrazi i progonu počinitelja genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina,

–  uzimajući u obzir: Smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja, Smjernice EU-a o promicanju poštovanja međunarodnog humanitarnoga prava, Smjernice EU-a o nasilju nad ženama i djevojčicama i borbi protiv svakog oblika njihove diskriminacije, Smjernice za politiku EU-a prema trećim zemljama u vezi s mučenjem i drugim oblicima okrutnog, neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, Smjernice EU-a o djeci i oružanim sukobima, Smjernice EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta, i Smjernice EU-a o ljudskim pravima koje se odnose na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o Iraku i Siriji i prijetnji koju predstavlja IDIS/Daiš,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. godine,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta iz 1989. i njezin Fakultativni protokol o sudjelovanju djece u oružanim sukobima iz 2000.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere i uvjerenja iz 1981.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja iz 1984.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida od 9. prosinca 1948.,

–  uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda, a posebno njegove članke 5. do 8.,

–  uzimajući u obzir okvir za analizu Ureda posebnog savjetnika UN-a o sprečavanju genocida (OSAPG),

–  uzimajući u obzir izvješće Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava od 27. ožujka 2015. o stanju ljudskih prava u Iraku s obzirom na povrede koje je počinila takozvana Islamska država Iraka i Levanta (IDIL) i s njom povezane skupine, a posebno stavak 16. pod nazivom „Kršenja koja je počinio IDIL – napadi na vjerske i etničke skupine”,

–  uzimajući u obzir izjavu Navi Pillay, visoke povjerenice UN-a za ljudska prava, od 25. kolovoza 2014. o iračkim civilima koji su žrtve raširenih i sustavnih „jezivih” progona”,

–  uzimajući u obzir nedavne rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o Iraku i Siriji, a posebno Rezoluciju 2249 (2015) kojom se osuđuju nedavni teroristički napadi koje je počinio IDIS,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju S-22/1 od 3. rujna 2014. koju je donijelo Vijeće UN-a za ljudska prava o stanju ljudskih prava u Iraku s obzirom na povrede koje je počinila takozvana Islamska država Iraka i Levanta i s njom povezane skupine,

–  uzimajući u obzir izjavu posebnog savjetnika glavnog tajnika UN-a za sprečavanje genocida i posebne savjetnice glavnog tajnika UN-a za odgovornost za pružanje zaštite o eskalaciji poticanja na nasilje u Siriji na vjerskoj osnovi, od 13. listopada 2015.,

–  uzimajući u obzir izvješće visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava o tehničkoj pomoći za promicanje i zaštitu ljudskih prava u Iraku od 27. srpnja 2015., a posebno stavak 18.,

–  uzimajući u obzir izvješće Neovisne međunarodne istražne komisije u Sirijskoj Arapskoj Republici, predstavljeno u Vijeću za ljudska prava 13. kolovoza 2015., a posebno njegove stavke 165. do 173.,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se Rimskim statutom Međunarodnog kaznenog suda koji su potpisale i ratificirale sve države članice EU-a potvrđuje da najteža kaznena djela koja izazivaju najveću zabrinutost međunarodne zajednice kao cjeline, a posebno genocid, zločini protiv čovječnosti i ratni zločini, ne smiju ostati nekažnjena i da se njihov učinkovit kazneni progon mora zajamčiti mjerama poduzetima na nacionalnoj razini i jačanjem međunarodne suradnje;

B.  budući da prema međunarodnoj pravnoj definiciji genocida iz članka II. Konvencije UN-a o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. on obuhvaća: „bilo koje od niže navedenih djela, počinjenih s ciljem da se potpuno ili djelomično uništi neka nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina kao takva: a) ubojstvo članova skupine, b) nanošenje teške tjelesne ozljede ili psihičke povrede članovima skupine, c) namjerno stavljanje skupine u životne uvjete kojima je cilj dovesti do njezina potpuna ili djelomična uništenja, d) primjenjivanje mjera kojima je cilj spriječiti rađanje unutar skupine i e) prisilno premještanje djece u drugu skupinu”; budući da se člankom III. te Konvencije ne smatra kažnjivim samo genocid, nego i planiranje čina genocida, izravno i javno poticanje na čin genocida i suučesništvo u genocidu;

C.  budući da nekoliko izvješća UN-a govore o tome da se u područjima pod kontrolom IDIS-a/Daiša događaju ratni zločini, zločini protiv čovječnosti i genocid usmjereni protiv kršćana, jazida i drugih manjina;

D.  budući da je, na primjer, Zainab Hawa Bangura, posebna predstavnica glavnog tajnika UN-a o seksualnom nasilju u sukobima, 5. srpnja 2014. izjavila da „također pristižu izvješća da su etničke i vjerske manjine žrtve ciljanih fizičkih napada, uključujući seksualno nasilje”; budući da je posebna predstavnica UN-a 3. kolovoza 2015., prilikom obilježavanja godine dana od tragedije u Sindžaru izjavila da je „u danima koji su uslijedili IDIL, osim što je odgovoran za jeziva ubojstva, lovio i zarobio stotine žena i djevojčica iz etničkih i vjerskih manjina, provodio sustavno seksualno nasilje, otmice, porobljavanje i trgovinu ljudima, što još uvijek traje. (...) Ti zastrašujući zločini seksualnog nasilja u sukobima, koji se mogu smatrati ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti i/ili genocidnim činovima, neće biti zaboravljeni”;

E.  budući da su 13. kolovoza 2014. Zanaib Hawa Bangura, posebna predstavnica glavnog tajnika UN-a za seksualno nasilje u sukobima, i Nikolaj Mladenov, posebni predstavnik glavnog tajnika UN-a za Irak dali zajedničku izjavu u kojoj su potvrdili da je moguće da je IDIL oteo oko 1500 kršćanskih i jazidskih žena koje je zatim prisilio na seksualno ropstvo; budući da su tom izjavom oba posebna predstavnika priznala da je riječ o „izravnim napadima na žene i djecu te barbarskim činovima koje je takozvana Islamska država Iraka i Levanta počinila protiv manjina u područjima pod svojom kontrolom”;

F.  budući da su posebni savjetnik glavnog tajnika UN-a za sprečavanje genocida i posebna savjetnica glavnog tajnika UN-a za odgovornost za pružanje zaštite govoreći o stanju u Iraku 12. kolovoza 2014. izjavili da „izvješća o počinjenim djelima takozvane Islamske države također mogu upućivati na to da postoji rizik od genocida”;

G.  budući da se u izvješću od 13. ožujka 2015. koje je na zahtjev vlade Iraka sastavio Odbor Ujedinjenih naroda za ljudska prava navodi da „etničke i vjerske skupine na koje su usmjereni napadi IDIL-a uključuju jazide, kršćane, Turkmene, Sabejce-mandejce, Kaka’e, Kurde i šijite” i da „je razumno zaključiti da se neki od incidenata [u Iraku u razdoblju od 2014. do 2015. ...] mogu smatrati genocidom”;

H.  budući da se u izvješću o zaštiti civila u oružanom sukobu u Iraku: stanje u Iraku od 1. svibnja do 31. listopada 2015., koje su pripremili Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava i Misija Ujedinjenih naroda za pomoć Iraku – Ured za ljudska prava, a koje je objavljeno 19. siječnja 2016. navodi: „Nasilje koje trpe civili u Iraku i dalje je zastrašujućih razmjera. Takozvana Islamska država Iraka i Levanta (IDIL) nastavlja provoditi sustavno i rašireno nasilje i kršiti međunarodna ljudska prava i humanitarno pravo, što se u nekim slučajevima može smatrati ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti te moguće i genocidom”;

I.  budući da se u izvješću Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava od 27. ožujka 2015. o stanju ljudskih prava u Iraku s obzirom na povrede koje je počinila takozvana Islamska država Iraka i Levanta i s njom povezane skupine, u stavku 16. pod nazivom „Kršenja koja je počinio IDIL  – napadi na vjerske i etničke skupine” navodi da se „neki činovi nasilja koji su počinjeni protiv civila zbog njihove pripadnosti ili pretpostavljene pripadnosti etničkoj ili vjerskoj skupini (...) s obzirom na dosad prikupljene informacije (…) mogu smatrati genocidom.”;

J.  budući da, prema izvješću Misije UN-a za pomoć Iraku (UNAMI) o zaštiti civila u oružanom sukobu u Iraku (11. prosinca 2014. – 30. travnja 2015.) „IDIL i dalje provodi sustavne i raširene povrede i kršenje međunarodnih ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, što se u nekim slučajevima može smatrati ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti te moguće i genocidom”;

K.   budući da se u stavku 18. izvješća Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava od 27. srpnja 2015. o tehničkoj pomoći za promicanje i zaštitu ljudskih prava u Iraku navodi da je UNAMI/OHCHR nastavio primati brojna vjerodostojna izvješća o teškom kršenju i povredama ljudskih prava i teškim povredama međunarodnoga humanitarnoga prava koja na očigled čitave javnosti IDIL sustavno i rašireno provodi protiv civila, što se u nekim slučajevima može smatrati ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti te moguće i genocidom”;

L.  budući da se u stavku 11. izvješća posebnog izvjestitelja za promicanje i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u borbi protiv terorizma od 16. lipnja 2015. navodi da „postoje dokazi da je IDIL počinio teške povrede međunarodnog prava, uključujući genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i ozbiljna kršenja ljudskih prava”;

M.  budući da se genocid, zločini protiv čovječnosti i ratni zločini tiču svih država članica, koje su odlučne u namjeri da surađuju kako bi se takvi zločini spriječili i stalo na kraj nekažnjavanju počinitelja u skladu sa Zajedničkim stajalištem Vijeća 2003/444/CFSP od 16. lipnja 2003.;

N.  budući da nasilna ekstremistička ideologija takozvane Islamske države/Daiša, njezini teroristički činovi, kontinuirani teški sustavni i rašireni napadi na civile, povrede ljudskih prava i povrede međunarodnog humanitarnog prava, uključujući povrede počinjene na vjerskoj ili etničkoj osnovi, njezino uništavanje kulturne baštine i trgovina kulturnim dobrima, predstavljaju globalnu i dosad nezabilježenu prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti, što je potvrđeno Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2249 (2015);

O.  budući da posebno velik broj kršćana napušta Irak i Siriju, te da su njihove zajednice znatno smanjene, kako u apsolutnom tako i u relativnom broju; budući da je konkretno u slučaju Iraka taj egzodus započeo već 2003., i prije pojave IDIS-a/Daiša; budući da kršćani kontinuirano napuštaju i većinu drugih država na Bliskom istoku s obzirom na to da tamo više ne vide svoju budućnost; budući da će, nastavi li se sadašnji trend, veliki dijelovi Bliskog istoka ostati bez kršćanske nazočnosti te kršćanskih zajednica i kultura od kojih su neke stare 2000 godina i bit će zauvijek izgubljene;

P.  budući da se prema nedavnim izvješćima vjerske manjine u područjima pod kontrolom Kurda nalaze sve u gorem položaju;

1.  najstrože osuđuje takozvanu Islamsku državu/Daiš i njezino nečuveno kršenje ljudskih prava i teške povrede međunarodnoga humanitarnoga prava počinjene kao dio kampanje za uspostavu „kalifata” i istrjebljenja svih nesunitskih muslimana kao i svih tragova njihove kulture i povijesti, u područjima pod njezinom kontrolom i na širem području Bliskog istoka;

2.  smatra da su UN i njegova tijela, nekoliko država članica UN-a, organizacije za ljudska prava i promicanje ljudskih prava te mediji, predstavili dovoljno dokaza kako bi se moglo razumno zaključiti da IDIS/Daiš čini i pokušava činiti ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid protiv kršćana (Kaldejaca/Asiraca/Sirjaka, melkita, Armenaca), jazida, Turkmena, Šabaka, Sabejaca-mandejaca, Kaka’e, Kurda, šijita, umjerenih sunita i nevjernika;

3.  smatra da oni koji na bilo koji način pomažu IDIS-u/Daišu, pa i pružanjem financijske, logističke ili političke potpore, promicanjem te terorističke organizacije i njezine ideologije elektroničkim ili tradicionalnim kanalima, ili sprečavanjem pružanja učinkovitog međunarodnog odgovora, snose krivnju za pomaganje u gore navedenim zločinima;

4.  traži od EU-a i njegovih država članica, a posebno Francuske i Ujedinjene Kraljevine kao stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a, da zatraže donošenje rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a u okviru poglavlja VII. Povelje UN-a, kako bi se pitanje o stanju u područjima pod kontrolom IDIS-a/Daiša uputilo Međunarodnom kaznenom sudu radi provođenja istrage i kaznenog progona ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida;

5.  apelira na Siriju i Irak da prihvate nadležnost Međunarodnog kaznenog suda;

6.  apelira na sve države članice UN-a da poboljšaju svoje pravne i pravosudne sustave kako bi svoje građane odvratile od pridruživanja IDIS-u/Daišu i sudjelovanja u njegovim zločinima; apelira na sve države članice UN-a da kazneno progone svoje građane ako sudjeluju u tim zločinima;

7.  potvrđuje, podupire i zahtijeva od svih strana da poštuju neotuđivo pravo svih vjerskih i etničkih manjina, autohtonih i neautohtonih, koje žive u Iraku i Siriji da nastave živjeti u svojim povijesnim i tradicionalnim domovinama u dostojanstvu, jednakosti i sigurnosti te da slobodno ispovijedaju svoju vjeru u potpunoj slobodi bez prisile, nasilja i diskriminacije; vjeruje da za okončavanje patnje i masovnog egzodusa kršćana i drugog autohtonog stanovništva regije svi regionalni politički i vjerski čelnici moraju jasno i nedvosmisleno reći da podržavaju njihovu stalnu prisutnost te njihova potpuna i jednaka građanska prava u njihovim matičnim zemljama;

8.  apelira na sve države članice UN-a i posebno države članice EU-a da udvostruče svoje napore kako bi se spasili i zaštitili progonjeni narodi i njihova baština sve dok im se ne omogući povratak;

9.  smatra da bi zaštićene zone koje štite snage pod mandatom UN-a mogle biti odgovor na veliki izazov koji predstavlja pružanje privremene zaštite za milijune izbjeglica iz sukoba u Siriji i Iraku;

10.  osuđuje i odbacuje svako tumačenje poruke Islama kojim se otvara put nasilnoj, okrutnoj, totalitarnoj, opresivnoj i ekspanzivnoj ideologiji kojom se opravdava istrjebljenje kršćanskih i drugih manjina; apelira na Organizaciju islamske suradnje i njezina tijela, Arapsku ligu, Vijeće za suradnju arapskih država u Perzijskom zaljevu (Vijeće za suradnju u Zaljevu) i muslimanske vođe u svijetu da u potpunosti osude zlodjela koja je počinio takozvani IDIS/Daiš protiv kršćana, jazida i drugih autohtonih vjerskih manjina te da ta zlodjela nazovu njihovim pravim imenom: „zločinima protiv čovječnosti”, „ratnim zločinima”, i „genocidom”;

11.  smatra apsolutno neprihvatljivim da bilo gdje u svijetu teroristička skupina ima trajnu kontrolu nad određenim teritorijem te poziva UN i NATO da razmotre strategije za suzbijanje uspostave takvih subjekata za koje su odgovorne terorističke organizacije kao što su IDIS/Daiš, Boko Haram ili Talibani;

12.  poziva koaliciju protiv IDIS-a/Daiša da konkretno i neposredno podupre sve manjinske jedinice među postojećim partnerima, kako bi se manjine uključile u sigurnost, zaštitu i oslobađanje zavičajnih područja te kako bi se spriječila ponovna ovisnost, nemoć i podčinjavanje; podsjeća na to da su multietničke i viševjerske obrambene snage Demokratske samouprave (DSA) među najučinkovitijim snagama u ratu protiv „IDIS-a/Daiša”; poziva Tursku da prekine neprijateljstvo prema Demokratskoj samoupravi i njenim snagama jer ne predstavljaju prijetnju Turskoj;

13.  naglašava potrebu za aktivnom i osnaženom političkom ulogom jazida, Turkmena i Kaldejaca/Sirjaka/Asiraca u određivanju političke budućnosti njihovih domovina kao i obnove i buduće sigurnosti njihovih domovina, posebno u području Sindžara, Tal Afara i nizine Ninive; poziva na aktivno sudjelovanje ESVD-a u pronalasku političkog rješenja za obnavljanje jedinstva i mira u području Sindžara; poziva na uključivanje organizacija civilnog društva, poput Europske sirijske unije, i vjerskih predstavnika kao posrednika između manjina i Kurdske regionalne vlade i vlade Iraka;

14.  zabrinut je zbog nedavnih izvješća o diskriminaciji manjina u područjima pod kontrolom Kurda; poziva Kurdsku regionalnu vladu u Iraku i kurdske snage u Siriji da nastave pružati utočište onima koji bježe od rata i progona; pohvaljuje inicijative poput multietničke Demokratske samouprave u sjevernoj Siriji i smatra to primjerom suradnje i rješavanja sukoba;

15.  poziva EU i njegove države članice da poduzmu korake kako bi se zajamčilo da se dostavi pomoć za najranjivije skupine i zahtijeva od Turske i Kurdske regionalne vlade u Iraku da odmah otvore svoje granice prema Demokratskoj samoupravi u sjevernoj Siriji i ukinu ograničenja na humanitarnu pomoć, obnovu, medije i razmjenu informacija između političkog i civilnog društva s obzirom na to da Demokratska samouprava pruža utočište sve većem broju interno raseljenih osoba te je njezina izoliranost štetna za manjine koje žive u tim područjima;

16.  poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da u pružanje potpore za interno raseljene osobe uključi manjinske organizacije za pomoć sa sjedištem u Siriji i Iraku; smatra da postoje mnogi dobri primjeri koji zaslužuju potporu kao što su „Sirijski križ” u Siriji ili napori koje predvodi kaldejski katolički nadbiskup Bashara Matti Warda;

17.  naglašava da mirovni pregovori o budućnosti Sirije mogu polučiti uspjeh samo ako u njima sudjeluju sve strane te poziva potpredsjednicu/Visoku predstavnicu da se pobrine da je u mirovne pregovore uključeno multietničko i viševjersko izaslanstvo iz Demokratskog vijeća za Siriju;

18.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, vladi i parlamentu Sirije, vladi Iraka i Iračkom vijeću, Regionalnoj vladi Kurdistana, institucijama Organizacije islamske suradnje, Vijeću za suradnju arapskih država u Perzijskom zaljevu (Vijeće za suradnju u Zaljevu), glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, Vijeću sigurnosti UN-a i Vijeću UN-a za ljudska prava.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti