PRIJEDLOG REZOLUCIJE o sustavnom masovnom ubijanju vjerskih manjina koje provodi takozvana Islamska država
27.1.2016 - (2016/2529(RSP))
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
Javier Nart, Petras Auštrevičius, Dita Charanzová, Gérard Deprez, Filiz Hyusmenova, Ivan Jakovčić, Petr Ježek, Ilhan Kyuchyuk, Norica Nicolai, Urmas Paet, Jozo Radoš, Marietje Schaake, Jasenko Selimovic, Pavel Telička, Ivo Vajgl, Johannes Cornelis van Baalen, Hilde Vautmans u ime Kluba zastupnika ALDE-a
Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0149/2016
B8-0157/2016
Rezolucija Europskog parlamenta o sustavnom masovnom ubijanju vjerskih manjina koje provodi takozvana Islamska država
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Iraku, Siriji, Libiji i Egiptu, a posebno svoju Rezoluciju od 10. listopada 2013. o nedavnim slučajevima nasilja i progona kršćana, osobito u Maluli (Sirija) i Pešavaru (Pakistan), i slučaju pastora Saida Abedinija (Iran)[1], Rezoluciju od 18. rujna 2014. o stanju u Iraku i Siriji te ofenzivi tzv. Islamske države, uključujući progon manjina[2], Rezoluciju od 12. veljače 2015. o humanitarnoj krizi u Iraku i Siriji, osobito u kontekstu tzv. Islamske države[3] i Rezoluciju od 12. ožujka 2015. o nedavnim napadima i otmicama, posebno Asiraca, koje je na Bliskom istoku proveo IDIS/Daiš[4],
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. ožujka 2015. o regionalnoj strategiji EU-a za Siriju i Irak, kao i o prijetnji koju predstavlja IDIL/Daiš, od 20. listopada 2014. o krizi povezanoj s IDIL-om/Daišom u Siriji i Iraku, od 30. kolovoza 2014. o Iraku i Siriji, od 14. travnja 2014. i 12. listopada 2015. o Siriji te od 15. kolovoza 2014. o Iraku,
– uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o Iraku i Siriji,
– uzimajući u obzir Smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja te Smjernice EU-a o promicanju usklađivanja s međunarodnim humanitarnim pravom, uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere i uvjerenja iz 1981.,
– uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2003/335/PUP od 8. svibnja 2003. o istrazi i progonu počinitelja genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina[5], uzimajući u obzir izjavu posebnog savjetnika glavnog tajnika UN-a za sprečavanje genocida,
– uzimajući u obzir izjavu Stavrosa Lambrinidisa, posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava, u ime Europske unije na otvorenoj raspravi Vijeća sigurnosti UN-a o žrtvama napada i zlostavljanja na etničkoj ili vjerskoj osnovi na Bliskom istoku od 27. ožujka 2015.,
– uzimajući u obzir izvješće Neovisne međunarodne istražne komisije u Sirijskoj Arapskoj Republici, predstavljeno u Vijeću za ljudska prava 13. kolovoza 2015., a posebno njegove stavke 165. do 173.,
– uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2254 (2015) kojom se podržava plan za mirovni proces u Siriji i utvrđuje raspored za pregovore,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da, kako je potvrđeno Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2249 (2015), nasilna ekstremistička ideologija takozvane Islamske države/Daiša, njezini teroristički činovi, kontinuirani teški sustavni i rašireni napadi usmjereni na civile, kršenja ljudskih prava i kršenja međunarodnog humanitarnog prava, uključujući ona počinjena na vjerskoj ili etničkoj osnovi, njezino iskorjenjivanje kulturne baštine i trgovina kulturnim dobrima predstavljaju globalnu i dosad nezabilježenu prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti;
B. budući da Ujedinjeni narodi i druge međunarodne organizacije izvješćuju o raširenom teškom kršenju međunarodnih ljudskih prava i humanitarnog prava koje protiv manjinskih etničkih i vjerskih skupina provode IDIS/Daiš i s njim povezane skupine na Bliskom istoku, posebno u Siriji i Iraku, između ostalog ciljanim ubojstvima, prisilnim preobraćenjima, otmicama, prodajom žena, porobljavanjem žena i djece, novačenjem djece u redove bombaša samoubojica, spolnim i tjelesnim zlostavljanjem te mučenjem; budući da postoji duboka zabrinutost za dobrobit onih koji se još nalaze u područjima koja kontroliraju snage IDIS-a/Daiša jer ondje ne stiže gotovo nikakva međunarodna humanitarna pomoć;
C. budući da su na meti tzv. Islamske države pripadnici vjerskih i etničkih manjina, odnosno kršćanskih, jazidskih, turkmenskih, šabakskih, jarsanskih, sabejskih i šijitskih zajednica te mnogi arapski i sunitski muslimani; budući da se namjerno uništavaju džamije, spomenici, svetišta, crkve i drugi vjerski objekti, grobovi i groblja;
D. budući da je u veljači 2015. Daiš/IDIS oteo više od 220 asirskih kršćana nakon zauzimanja nekoliko poljoprivrednih zajednica na južnoj obali rijeke Habur u pokrajini Hasaka na sjeveroistoku zemlje te da je do danas samo nekoliko njih oslobođeno nakon što su njihovi otmičari primili otkupnine, dok je sudbina ostalih i dalje nepoznata;
E. budući da je Neovisna međunarodna istražna komisija zabilježila i izvijestila da su osobe pripadnici etničkih i vjerskih manjina koje se opiru Daišu/IDIS-u i ostalim terorističkim, paravojnim i nedržavnim oružanim skupina u područjima pod njihovom de facto kontrolom i dalje u opasnosti od progona;
F. budući da se u izvješćima tijela UN-a, uključujući posebnog savjetnika glavnog tajnika UN-a za sprečavanje genocida, posebnu savjetnicu glavnog tajnika UN-a za odgovornost za zaštitu i Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava, navodi da se djela koja je počinio Daiš/IDIS smatraju ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti i, moguće, genocidom;
G. budući da se genocid, zločini protiv čovječnosti i ratni zločini tiču svih država članica EU-a, koje su odlučne u namjeri da surađuju kako bi se takvi zločini spriječili i okončalo nekažnjavanje počinitelja u skladu sa Zajedničkim stajalištem Vijeća 2003/444/ZVSP od 16. lipnja 2003.;
H. budući da u skladu s međunarodnim pravom svi pojedinci imaju pravo živjeti prema vlastitoj savjesti te slobodno vjerovati i promijeniti vjerska i nevjerska uvjerenja; budući da politički i vjerski vođe imaju dužnost boriti se na svim razinama protiv ekstremizma i promicati međusobno poštovanje pojedinaca i vjerskih skupina;
1. podsjeća na to da oštro osuđuje IDIS/Daiš i njegovo ekstremno kršenje ljudskih prava koje, u skladu s Rimskim statutom Međunarodnog kaznenog suda, predstavlja zločine protiv čovječnosti i ratne zločine i koje se može nazvati genocidom; iznimno je zabrinut zbog toga što su hotimična meta te terorističke skupine kršćani, jazidi, turkmeni, šijiti, šabaci, sabejci, jarsani i suniti koji se ne slažu s njezinim tumačenjem islama i što je sve to dio nastojanja da se istrijebe sve vjerske manjine s područja pod njezinom kontrolom;
2. potiče svaku od zemalja potpisnica Konvencije UN-a o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, potpisane u Parizu 9. prosinca 1948., i drugih relevantnih međunarodnih sporazuma na sprečavanje ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida na svom teritoriju; ističe da počinitelji tih djela ne smiju ostati nekažnjeni i da bi odgovorne za ta djela trebalo izvesti pred Međunarodni kazneni sud; apelira na Siriju i Irak da prihvate nadležnost Međunarodnog kaznenog suda;
3. bezuvjetno odbacuje i smatra nelegitimnom objavu vodstva tzv. IDIS-a/Daiša da su uspostavili kalifat u područjima koja kontroliraju; naglašava da nastanak i širenje „islamskog kalifataˮ te djelovanje drugih nasilnih ekstremističkih skupina na Bliskom istoku predstavlja izravnu prijetnju sigurnosti regije i europskih zemalja te jasno kršenje međunarodnih ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava;
4. poziva države članice na aktivan rad u borbi protiv radikalizacije te na poboljšanje svojih pravnih i pravosudnih sustava kako bi spriječile odlazak svojih državljana i građana i njihovo pridruživanje tzv. IDIS-u/Daišu te na to da se pobrinu da ih se u tom slučaju što je moguće prije kazneno goni, između ostalog i za poticanje i podupiranje počinjenja tih zločina na internetu; ističe važnost prevencije, kaznenog progona, dosezanja, rehabilitacije i reintegracije;
5. potvrđuje, podupire i zahtijeva od svih da poštuju neotuđivo pravo svih etničkih i vjerskih manjina, i drugih manjina, koje žive u Iraku i Siriji da nastave živjeti u svojim povijesnim i tradicionalnim zavičajima u dostojanstvu, jednakosti i sigurnosti te da slobodno ispovijedaju svoju vjeru u potpunoj slobodi bez prisile, nasilja i diskriminacije; naglašava kako je potrebno da svi regionalni politički i vjerski vođe izraze jasnu i nedvosmislenu potporu etničkim i vjerskim manjinama u regiji, podržavajući njihovu stalnu prisutnost te potpuna i jednaka građanska prava u matičnim zemljama;
6. traži od međunarodne zajednice, uključujući EU i njegove države članice, da osigura potrebne sigurnosne uvjete i mogućnosti za etničke i vjerske manjine koje su bile prisiljene napustiti svoje zemlje ili su prisilno raseljene, da im što prije omogući povratak, da očuva njihove domove, zemlju, imovinu, kao i crkve te vjerske i kulturne lokalitete kako bi imali mogućnost za dostojanstven život i budućnost;
7. ističe kako je važno da svi akteri i međunarodna zajednica pruže vojnu zaštitu i pomoć , uključujući odgovarajuću vojnu potporu, posebno ranjivim skupinama na Bliskom istoku koje su meta IDIS-a/Daiša, kao što su etničke i vjerske manjine, te ističe kako je važno zajamčiti njihovo sudjelovanje u budućim trajnim političkim rješenjima s ciljem zaštite njihovih života i očuvanja tradicije međukulturnog, međuetničkog i međuvjerskog suživota u zemlji; sve sukobljene strane poziva na poštovanje općih ljudskih prava i na olakšavanje pružanja humanitarne pomoći svim mogućim kanalima; podsjeća na to da je krajnja obveza i odgovornost svih regionalnih subjekata, a također i EU-a, da učine sve što je u njihovoj moći da se zajamči povratak tradicionalnih manjina i svih građana na njihova izvorna prebivališta iz kojih su bili prisiljeni bježati;
8. poziva sve sirijske stranke, isključujući terorističke skupine kao što su al-Kaida, Daiš, Džabhat al-Nusra te s njima povezane skupine, da se sastanu pod okriljem UN-a te da uz potporu cijele međunarodne zajednice postignu dogovor o političkoj tranziciji; ponovno iskazuje potpunu i aktivnu potporu radu posebnog izaslanika UN-a Staffana de Misture na pokretanju pregovora na kojima će predstojećih dana u Ženevi sudjelovati sve sirijske stranke te njegove prijedloge o lokalnom prekidu vatre; poziva EU i međunarodnu zajednicu da izvrše pritisak na sve donatore da ispune svoja obećanja i da se predano posvete pružanju financijske potpore zemljama domaćinima, posebno uoči donatorske konferencije za Siriju koja će se održati u Londonu 4. veljače 2016.;
9. zahtijeva da organizacije EU-a za humanitarnu pomoć i suradnju u svom radu u potpunosti izravno surađuju s priznatim čelnicima ciljanih etničkih i vjerskih manjina te da ih uključe u svoje planove i praktičnu provedbu i podjelu pomoći kako bi se bolje zadovoljile njihove potrebe i potrebne stanovništva općenito;
10. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, vladi i parlamentu Sirije, vladi Iraka i Iračkom vijeću, Regionalnoj vladi Kurdistana, institucijama Organizacije islamske suradnje, Vijeću za suradnju arapskih država u Perzijskom zaljevu, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, Vijeću sigurnosti UN-a i Vijeću UN-a za ljudska prava.
- [1] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0422.
- [2] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0027.
- [3] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0040.
- [4] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0071.
- [5] SL L 118, 14.5.2003., str. 12.