PRIJEDLOG REZOLUCIJE o sustavnom masovnom ubijanju vjerskih manjina koje provodi tzv. Islamska država
27.1.2016 - (2016/2529(RSP))
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
Josef Weidenholzer, Victor Boştinaru, Knut Fleckenstein, Richard Howitt, Nikos Androulakis, Zigmantas Balčytis, Hugues Bayet, Brando Benifei, Goffredo Maria Bettini, José Blanco López, Vilija Blinkevičiūtė, Nicola Caputo, Silvia Costa, Andi Cristea, Miriam Dalli, Viorica Dăncilă, Isabella De Monte, Tanja Fajon, Eugen Freund, Doru-Claudian Frunzulică, Eider Gardiazabal Rubial, Enrico Gasbarra, Neena Gill, Ana Gomes, Theresa Griffin, Enrique Guerrero Salom, Sergio Gutiérrez Prieto, Cătălin Sorin Ivan, Liisa Jaakonsaari, Afzal Khan, Kashetu Kyenge, Javi López, Juan Fernando López Aguilar, Andrejs Mamikins, Costas Mavrides, Marlene Mizzi, Luigi Morgano, Alessia Maria Mosca, Victor Negrescu, Momchil Nekov, Péter Niedermüller, Pier Antonio Panzeri, Demetris Papadakis, Vincent Peillon, Tonino Picula, Kati Piri, Miroslav Poche, Soraya Post, Gabriele Preuß, Siôn Simon, Jutta Steinruck, Tibor Szanyi, Marc Tarabella, Elena Valenciano, Julie Ward, Carlos Zorrinho u ime Kluba zastupnika S&D-a
Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0149/2016
B8-0159/2016
Rezolucija Europskog parlamenta o sustavnom masovnom ubijanju vjerskih manjina koje provodi tzv. Islamska država
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prijašnje rezolucije o Iraku, Siriji, Libiji i Egiptu, a posebno Rezoluciju od 12. ožujka 2015. o nedavnim napadima i otmicama, posebno Asiraca, koje je na Bliskom istoku proveo IDIS/Daiš[1] i Rezoluciju od 18. rujna 2014. o stanju u Iraku i Siriji te ofenzivi IDIS-a, uključujući progon manjina[2],
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. ožujka 2015. o regionalnoj strategiji EU-a za Siriju i Irak, kao i o prijetnji koju predstavlja IDIL/Daiš, od 20. listopada 2014. o krizi povezanoj s IDIL-om/Daišom u Siriji i Iraku, od 30. kolovoza 2014. o Iraku i Siriji, od 14. travnja 2014. i 12. listopada 2015. o Siriji te od 15. kolovoza 2014. o Iraku,
– uzimajući u obzir Smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja, Smjernice EU-a o promicanju usklađenosti s međunarodnim humanitarnim pravom i Deklaraciju UN-a o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere i uvjerenja iz 1981.,
– uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2003/335/PUP od 8. svibnja 2003. o istrazi i progonu počinitelja genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina[3] te izjavu posebnog savjetnika glavnog tajnika UN-a za sprečavanje genocida,
– uzimajući u obzir izjavu Stavrosa Lambrinidisa, posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava, u ime Europske unije na otvorenoj raspravi Vijeća sigurnosti UN-a o žrtvama napada i zlostavljanja na Bliskom istoku na etničkoj ili vjerskoj osnovi od 27. ožujka 2015.,
– uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a br. 2249, 2253 i 2254,
– uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida od 9. prosinca 1948.,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da, kako je potvrđeno Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2249 (2015) od 20. studenog 2015., nasilna ekstremistička ideologija tzv. IDIS-a/Daiša, njegovi teroristički činovi, kontinuirani teški sustavni i rašireni napadi na civile, kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, među kojima su i ona počinjena na vjerskoj ili etničkoj osnovi, iskorjenjivanje kulturne baštine i trgovina kulturnim dobrima predstavljaju globalnu i dosad nezabilježenu prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti;
B. budući da se Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2249 (2015) ovlašćuju države članice koje to mogu učiniti da na teritoriju pod kontrolom IDIS-a/Daiša poduzmu sve potrebne mjere u skladu s međunarodnim pravom, a posebno Poveljom Ujedinjenih naroda, i međunarodnim pravom u području ljudskih prava, izbjeglica i humanitarnog prava kako bi udvostručile i koordinirale svoje napore da spriječe i suzbiju terorističke činove;
C. budući da se u Rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a 2253 (2015) ponovno ističe obveza država članica da osiguraju da njihovi državljani i osobe na njihovu teritoriju ne pružaju ekonomska sredstva IDIS-u/Daišu i al-Kaidi te pojedincima, skupinama, poduzećima i subjektima koji su s njima povezani, podsjeća se na to da se ta obveza odnosi na izravnu i neizravnu trgovinu naftom i rafiniranim naftnim proizvodima te se nadalje podsjeća na važnost obveze svih država članica da osiguraju da njihovi državljani i osobe na njihovu teritoriju ne daju donacije pojedincima i subjektima koji su označeni kao teroristi ili onima koji djeluju u ime tih pojedinaca ili subjekata ili na njihov nalog;
D. budući da se u Rezoluciji Vijeća sigurnosti 2254 (2015) izražava potpora političkom procesu koji bi vodila Sirija, a omogućio ga UN, i u okviru kojega bi se u roku od šest mjeseci uspostavila pouzdana, uključiva i nesektaška vlast te utvrdio raspored i proces sastavljanja novog ustava; budući da se u toj Rezoluciji nadalje izražava potpora slobodnim i pravednim izborima koji bi se u skladu s novim ustavom održali u roku od 18 mjeseci pod nadzorom UN-a, koji bi ispunjavali uvjete uprave i najviše međunarodne standarde u pogledu transparentnosti i odgovornosti te na kojima bi imali pravo sudjelovati svi Sirijci, uključujući one u dijaspori, kao što je utvrđeno u Izjavi Međunarodne skupine za potporu Siriji od 14. studenog 2015.;
E. budući da UN i druge međunarodne organizacije izvješćuju o raširenom teškom kršenju međunarodnih ljudskih prava i humanitarnog prava koje provode IDIS/Daiš i s njim povezane skupine na Bliskom istoku, posebno u Siriji i Iraku, protiv manjinskih etničkih i vjerskih skupina, između ostalog ciljanim ubojstvima, prisilnim preobraćenjima, otmicama, prodajom žena, porobljavanjem žena i djece, novačenjem djece u redove bombaša samoubojica, spolnim i tjelesnim zlostavljanjem te mučenjem; budući da postoji duboka zabrinutost za dobrobit onih koji se još nalaze u područjima koja kontroliraju snage IDIS-a/Daiša jer ondje ne stiže gotovo nikakva međunarodna humanitarna pomoć;
F. budući da su na meti IDIS-a/Daiša pripadnici vjerskih i etničkih manjina, odnosno kršćanskih, jazidskih, šabakskih, jarsanskih, sabejskih i šijitskih zajednica te mnogi arapski i sunitski muslimani; budući da se sustavno uništavaju džamije, spomenici, svetišta, crkve i drugi vjerski objekti, grobovi i groblja;
G. budući da je Neovisna međunarodna istražna komisija zabilježila i izvijestila da su pripadnici etničkih i vjerskih manjina koji se opiru IDIS-u/Daišu i ostalim terorističkim skupinama, milicijama i nedržavnim oružanim skupina u područjima pod njihovom de facto kontrolom i dalje u opasnosti od progona;
H. budući da se u nekoliko izvješća tijela UN-a, uključujući posebnog savjetnika glavnog tajnika UN-a za sprečavanje genocida, posebnu savjetnicu glavnog tajnika UN-a za odgovornost za zaštitu i Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava, navodi da se djela koja je počinio IDIS/Daiš mogu smatrati ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti i, moguće, genocidom;
I. budući da se genocid, zločini protiv čovječnosti i ratni zločini tiču svih država članica EU-a, koje su odlučne u namjeri da surađuju kako bi se takvi zločini spriječili i okončalo nekažnjavanje počinitelja u skladu sa Zajedničkim stajalištem Vijeća 2003/444/ZVSP od 16. lipnja 2003.;
J. budući da u skladu s međunarodnim pravom svi pojedinci imaju pravo živjeti prema vlastitoj savjesti te slobodno zastupati i promijeniti vjerska i nevjerska uvjerenja; budući da politički i religijski vođe imaju dužnost boriti se na svim razinama protiv ekstremizma i promicati međusobno poštovanje pojedinaca i vjerskih skupina;
K. budući da je IDIS/Daiš odgovoran za stravična ubojstva članova zajednice LGBTI; budući da je prema izjavama organizacije OutRight Action International u Siriji i Iraku zbog optužbi za sodomiju ubijeno 36 muškaraca; budući da je pod vladavinom IDIS-a/Daiša strah od stravične smrti među članovima zajednice LGBTI još veći zbog njihove izoliranosti u društvu u kojem ih se uglavnom izbjegava;
1. podsjeća na svoju oštru osudu IDIS-a/Daiša i njegova ekstremnog kršenja ljudskih prava koje, u skladu s Rimskim statutom Međunarodnog kaznenog suda, predstavlja zločine protiv čovječnosti i ratne zločine te ističe da bi trebalo poduzeti mjere za njihovo proglašavanje genocidom; iznimno je zabrinut zbog toga što su hotimična meta te terorističke skupine kršćani, jazidi, Turkmeni, šijiti, šabaci, Sabejci, jarsani i suniti koji se ne slažu s njezinim tumačenjem islama i što je sve to dio nastojanja da se istrijebe sve vjerske manjine s područja pod njezinom kontrolom;
2. potiče sve države potpisnice Konvencije UN-a o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida potpisane u Parizu 9. prosinca 1948. i potpisnice drugih relevantnih međunarodnih sporazuma da spriječe ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid na svojem teritoriju; ističe da počinitelji tih djela ne smiju ostati nekažnjeni i da bi odgovorne trebalo izvesti pred Međunarodni kazneni sud; poziva Siriju i Irak da prihvate nadležnost Međunarodnog kaznenog suda;
3. podsjeća da je Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2253 nametnuta pravna obveza državama članicama UN-a da zabrane svaki oblik pomoći IDIS-u/Daišu i ostalim terorističkim organizacijama, prije svega opskrbu oružjem i financijsku pomoć, uključujući nezakonitu trgovinu naftom, te ih poziva da u okviru domaćeg zakonodavstva tu pomoć proglase kaznenim djelom; podsjeća da bi neispunjavanje te obveze nekih država članica predstavljalo kršenje međunarodnog prava te bi zbog toga ostale države članice imale pravnu obvezu provesti navedenu Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a izvođenjem odgovornih pojedinaca i subjekata pred sud;
4. poziva Tursku i zemlje Perzijskog zaljeva da ulože veće napore u cilju sprečavanja i suzbijanja svih aktivnih ili pasivnih oblika potpore koja se iz tih zemalja pruža IDIS-u/Daišu i ostalim terorističkim organizacijama;
5. poziva zemlje Perzijskog zaljeva, a posebno Saudijsku Arabiju, da se energično suprotstave ekstremističkoj ideologiji koja iskrivljuje tradicionalne islamske vrijednosti te svojim ekstremnim tumačenjem služi kao vjersko-političko opravdanje djelovanja IDIS-a/Daiša i al-Kaide;
6. poziva sve države članice EU-a da ažuriraju svoje pravne sustave kako bi spriječile odlazak svojih državljana i građana radi pridruživanja IDIS-u/Daišu i ostalim terorističkim organizacijama te da zajamče što brži kazneni progon onih koji ipak odu, a tim bi progonom trebalo obuhvatiti poticanje na činjenje zločina i njihovo podržavanje na internetu; ističe važnost prevencije, kaznenog progona, pružanja pomoći, rehabilitacije i reintegracije;
7. potvrđuje, podupire i zahtijeva od svih da poštuju neotuđivo pravo svih etničkih i vjerskih manjina te ostalih koji žive u Iraku i Siriji da nastave živjeti u svojim povijesnim i tradicionalnim zavičajima u dostojanstvu, jednakosti i sigurnosti te da slobodno ispovijedaju svoju vjeru bez ikakve prisile, nasilja ili diskriminacije; ističe da svi regionalni politički i vjerski vođe trebaju izraziti jasnu i nedvosmislenu potporu etničkim i vjerskim manjinama u regiji, podržavajući njihov ostanak te potpuna i jednaka građanska prava u njihovim domovinama;
8. traži od međunarodne zajednice, uključujući EU i njegove države članice, da zajamče potrebne sigurnosne uvjete i izglede za pripadnike etničkih i vjerskih manjina koji su bili primorani napustiti svoju domovinu ili su nasilno raseljeni, da što prije omoguće ostvarenje njihova prava na povratak u domovinu, da zaštite njihove domove, zemlju, imovinu i vlasništvo, crkve, vjerske i kulturne objekte te da im omoguće dostojan život i budućnost;
9. ističe da je važno da međunarodna zajednica pruža vojnu zaštitu i pomoć, uključujući vojnu pomoć, posebno osjetljivim skupinama kao što su etničke i vjerske manjine koje su meta IDIS-a/Daiša i ostalih terorističkih organizacija na Bliskom istoku te da je važno da te skupine sudjeluju u traženju budućih dugotrajnih rješenja; poziva sve strane u sukobu da poštuju univerzalna ljudska prava i omoguće dostavljanje humanitarne pomoći na sve moguće načine;
10. ponovno potvrđuje da u potpunosti podupire međunarodne diplomatske napore i rad posebnog izaslanika UN-a Staffana de Misture na započinjanju mirovnih pregovora među svim sirijskim stranama narednih dana u Ženevi, uz sudjelovanje svih relevantnih svjetskih i regionalnih aktera;
11. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, vladi i parlamentu Sirije, vladi Iraka i Iračkom vijeću, Regionalnoj vladi Kurdistana, institucijama Organizacije islamske suradnje, Vijeću za suradnju arapskih država u Perzijskom zaljevu (Vijeće za suradnju u Zaljevu), glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, Vijeću sigurnosti UN-a i Vijeću UN-a za ljudska prava.
.
- [1] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0071.
- [2] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0027.
- [3] SL L 118, 14.5.2008, str. 12.