Postupak : 2016/2529(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0162/2016

Podneseni tekstovi :

B8-0162/2016

Rasprave :

Glasovanja :

PV 04/02/2016 - 8.10
CRE 04/02/2016 - 8.10
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0051

PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 285kWORD 108k
Također vKEYi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0149/2016
27.1.2016
PE576.523v01-00
 
B8-0162/2016

podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku

u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika


o sustavnom masovnom ubijanju vjerskih manjina koje provodi tzv. Islamska država (2016/2529(RSP))


Fabio Massimo Castaldo, Ignazio Corrao, Isabella Adinolfi, Rolandas Paksas u ime Kluba zastupnika EFDD-a

Rezolucija Europskog parlamenta o sustavnom masovnom ubijanju vjerskih manjina koje provodi tzv. Islamska država (2016/2529(RSP))  
B8-0162/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2. i 3. te članak 21. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članak 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir članak 9. Europske konvencije o ljudskim pravima iz 1950.,

–  uzimajući u obzir članak 18. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere i uvjerenja iz 1981.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida od 9. prosinca 1948.,

–  uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda, a posebno njegove članke 5. – 14.,

–  uzimajući u obzir intervenciju Europske unije u okviru Vijeća UN-a za ljudska prava od 25. ožujka 2015. (interaktivni dijalog o izvješću Ureda visokog povjerenika za ljudska prava o Iraku),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. ožujka 2015. o regionalnoj strategiji EU-a za Siriju i Irak, kao i o prijetnji koju predstavlja IDIL/Daiš, od 20. listopada 2014. o krizi povezanoj s IDIL-om/Daišom u Siriji i Iraku, od 30. kolovoza 2014. o Iraku i Siriji, od 14. travnja 2014. i 12. listopada 2015. o Siriji te od 15. kolovoza 2014. o Iraku,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća br. 2002/495/PUP ponovno potvrđenu Odlukom Vijeća br. 2003/335/PUP od 8. svibnja 2003. o istrazi i progonu počinitelja genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina,

–  uzimajući u obzir: smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja smjernice EU-a o promicanju poštovanja međunarodnog humanitarnoga prava smjernice EU-a o nasilju nad ženama i djevojčicama i borbi protiv svakog oblika diskriminacije nad njima smjernice za politiku EU-a prema trećim zemljama u vezi s mučenjem i drugim oblicima okrutnog, neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja smjernice EU-a o djeci i oružanim sukobima,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije / visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o Iraku i Siriji te njezine odgovore na sljedeća parlamentarna pitanja: Genocid nad grčkim pravoslavcima u Siriji (E-004733/2015), objavljeno 1. lipnja 2015., Irak – Kršćani izloženi mučenjima i oduzimanju imovine (E-004152-15), objavljeno 30. lipnja 2015., Progon i genocid nad kršćanima (P-012721/2015), objavljeno 30. listopada 2015., Otmica kršćana u Siriji (E-004156-15) i Zaštita kršćanskih zajednica na Bliskom istoku (E-004001/15), na koje je dala zajednički odgovor 10. studenog 2015.,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i visoke predstavnice / potpredsjednice Komisije upućenu Europskom parlamentu i Vijeću o elementima regionalne strategije EU-a za Siriju i Irak te prijetnji koju predstavlja Daiš,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, tj. rezoluciju od 27. veljače 2014. o stanju u Iraku(1), rezoluciju od 18. rujna 2014. o stanju u Iraku i Siriji te ofenzivi tzv. Islamske države, uključujući progon manjina(2), a posebno njezin stavak 4., rezoluciju od 27. studenoga 2014. o Iraku i otmicama i zlostavljanju žena(3), rezoluciju od 12. veljače 2015. o humanitarnoj krizi u Iraku i Siriji, osobito u kontekstu tzv. Islamske države(4), a posebno njezin stavak 27., rezoluciju od 12. ožujka 2015. o nedavnim napadima i otmicama, posebno Asiraca, koje je na Bliskom istoku proveo IDIS/Daiš(5), a posebno njezin stavak 2., rezoluciju od 12. ožujka 2015. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. i politici Europske unije u tom području(6), a posebno njezine stavke 129. i 211., rezoluciju od 12. ožujka 2015. o prioritetima EU-a za Vijeće UN-a za ljudska prava 2015.(7), a posebno njezine stavke 66. i 67., rezoluciju od 30. travnja 2015. o progonu kršćana diljem svijeta u vezi s ubojstvom studenata u Keniji koje je počinila teroristička skupina al-Shabaab(8), a posebno njezin stavak 10., i rezoluciju od 30. travnja 2015. o uništavanju kulturnih lokaliteta koje je počinila skupina IDIS/Daiš(9),

–  uzimajući u obzir izjavu Vijeća sigurnosti UN-a od 25. veljače 2015. u kojoj se osuđuje otmica više od 100 Asiraca koju je proveo IDIL,

–  uzimajući u obzir izjavu koju je posebni predstavnik EU-a za ljudska prava Stavros Lambrinidis dao u ime Europske unije na otvorenoj raspravi Vijeća sigurnosti UN-a 27. ožujka 2015. u vezi sa žrtvama napada i zlostavljanja na Bliskom istoku na etničkoj ili vjerskoj osnovi;

–  uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 2199 (2015) o prijetnjama međunarodnom miru i sigurnosti koje predstavljaju teroristička djela al-Kaide,

–  uzimajući u obzir rezoluciju br. 2249 (2015) u kojoj se osuđuju nedavni teroristički napadi koje je počinio IDIS,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava br. S-22/1 od 3. rujna 2014. naslovljenu „Stanje ljudskih prava u Iraku s obzirom na slučajeve zlouporabe prava koje je počinila tzv. Islamska država Iraka i Levanta i s njom povezane skupine”,

–  uzimajući u obzir: presudu Međunarodnog suda od 26. veljače 2007. u predmetu koji se odnosi na primjenu Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore), presudu koju je od 2. kolovoza 2001. donijelo Raspravno vijeće Međunarodnog suda za progon osoba odgovornih za ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava na teritoriju bivše Jugoslavije nakon 1991. (Tužitelj protiv Radislava Krstića) te presudu koju je 19. travnja 2004. donijelo Žalbeno vijeće tog suda u istom predmetu,

–  uzimajući u obzir analitički okvir Ureda posebnog savjetnika UN-a za sprečavanje genocida (OSAPG),

–  uzimajući u obzir izjavu o stanju u Iraku koju su 12. kolovoza 2014. dali posebni savjetnik glavnog tajnika UN-a za sprečavanje genocida i posebna savjetnica glavnog tajnika UN-a za odgovornost za pružanje zaštite,

–  uzimajući u obzir izvješća Misije UN-a za pomoć Iraku (UNAMI) o zaštiti civila u oružanim sukobima u Iraku koja obuhvaćaju razdoblje od 11. rujna do 10. prosinca 2014. odnosno razdoblje od 11. prosinca 2014. do 30. travnja 2015.,

–  uzimajući u obzir izvješće Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava o stanju ljudskih prava u Iraku s obzirom na slučajeve zlouporabe prava koje je počinila tzv. Islamska država Iraka i Levanta i s njom povezane skupine od 27. ožujka 2015., a posebno stavak 16. tog izvješća naslovljen „Kršenje prava od strane IDIL-a. Napadi na vjerske i etničke skupine”,

–  uzimajući u obzir izjavu posebnog savjetnika glavnog tajnika UN-a za sprječavanje genocida i posebne savjetnice glavnog tajnika UN-a za odgovornost za pružanje zaštite o eskalaciji poticanja na nasilje u Siriji na vjerskoj osnovi, od 13. listopada 2015.,

–  uzimajući u obzir izvješće visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava od 27. srpnja 2015. naslovljeno „Tehnička pomoć za promicanje i zaštitu ljudskih prava u Iraku”, a posebno stavak 18. tog izvješća,

–  uzimajući u obzir izvješće o Sirijskoj Arapskoj Republici koje je sastavila Neovisna međunarodna istražna komisija, predstavljeno u Vijeću za ljudska prava 13. kolovoza 2015., a posebno stavke 165. do 173. tog izvješća,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da Daiš nastavlja provoditi raširena i sustavna kršenja ljudskih prava, posebno nad manjinskim skupinama kao što su jezidi, kršćani, Turkmeni, šijiti, Šabaci, Sabejci-Mandejci, Kaka’e i Kurdi; budući da nasilje koje Daiš provodi nije ograničeno na ljude, nego na uništenje vjerskih svetišta i arheoloških nalazišta;

B.  budući da su promicanje demokracije i poštovanje ljudskih prava i građanskih sloboda temeljna načela i ciljevi Europske unije i da čine zajedničku osnovu za njezine odnose s trećim zemljama; budući da je jedan od glavnih čimbenika koji pokreću europsku integraciju želja da se spriječe ponovni ratovi i zločini protiv čovječnosti;

C.  budući da, u skladu s međunarodnim pravom o ljudskim pravima i člankom 18. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, svatko ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere, kao i slobodu da promijeni svoju vjeru ili uvjerenje i slobodu da pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeru ili uvjerenje bogoslužjem, obredima, praktičnim vršenjem i poučavanjem; budući da, u skladu s mišljenjem Odbora za ljudska prava UN-a, sloboda vjere ili uvjerenja štiti sva uvjerenja, uključujući teistička, neteistička i ateistička;

D.  budući da je IDIS/Daiš na području koje kontrolira poveo kampanju iskorjenjivanja svih tragova vjerskih zajednica koje ne zastupaju njegovo tumačenje islama, i to ubijanjem ili protjerivanjem pripadnika tih zajednica i uništavanjem njihovih svetišta, povijesnih mjesta i predmeta, uključujući jedinstvenu i nezamjenjivu baštinu koju je UNESCO priznao kao svjetsku baštinu;

E.  budući da IDIS/Daiš nekontrolirano napada kršćane, jezide, Turkmene, šijite, Šabake, Sabejce-Mandejce, Kaka'e, Kurde i druge etničke i vjerske manjine te da namjerno želi postići njihovo potpuno fizičko i kulturno istrebljenje na područjima pod svojom kontrolom;

F.  budući da su ekstremizam i stalni progon manjina važan čimbenik rastuće pojave masovnih migracija i unutarnjeg raseljavanja; budući da je IDIS raselio više od 700 000 od 1,1 milijuna sirijskih kršćana i da ih u Siriji nije ostalo više 250 000; budući da je u Iraku preostalo otprilike 250 000 kršćana, a da ih je 2003. tamo živjelo otprilike 1.5 milijuna; budući da postoje navodi o tomu kako IDIS provodi razapinjanja kršćana, odrubljivanja glave, silovanja i prisilna preobraćenja na islam te o prodaji kršćanske djece u ropstvo;

G.  budući da je od 2014. prema procjenama ubijeno 5 000 jezida, dok su brojni drugi bili žrtve mučenja ili su prisilno preobraćeni na islam; budući da se najmanje 2 000 jezidskih žena nalazi u zatočeništvu i da su žrtve prisilnog sklapanja brakova i trgovine ljudima; budući da su djevojčice od šest godina već žrtve silovanja i da se jezidska djeca prisilno novače da bi se borila na strani Daiša; budući da postoje jasni dokazi o postojanju masovnih grobnica jezida koje su oteli pripadnici IDIS-a/Daiša;

H.  budući da je IDIS/Daiš u najnovijem izdanju svojeg internetskog časopisa objavio totalni rat šijitskim muslimanima pozivajući da se ulože usklađeni napori u cilju istrjebljivanja šijitskog stanovništva na Bliskom istoku;

I.  budući da IDIS/Daiš namjerava uskratiti pravo na postojanje cijelih skupina ljudi; budući da postoje jasni dokazi da IDIS/Daiš provodi masovna ubojstva, odvođenje u seksualno ropstvo i sustavna silovanja kršćanskih i jezidskih djevojčica i žena;

J.  budući da je posebna predstavnica glavnog tajnika UN-a za seksualno nasilje u sukobima Zainab Hawa Bangura 15. srpnja 2014. izjavila da su u Iraku etničke i vjerske manjine stalno izložene fizičkom zlostavljanju i seksualnom nasilju; budući da je posebna predstavnica UN-a 3. kolovoza 2015., na prvu obljetnicu tragedije u Sindžaru, izjavila da bi se počinjena kaznena djela mogla smatrati ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti i/ili genocidom;

K.  budući da, prema izvješću o zaštiti civila u oružanom sukobu u Iraku (11. prosinca 2014. — 30. travnja 2015.) koje je sastavila Misija UN-a za pomoć Iraku, IDIS/Daiš nastavlja s progonima, sakaćenjima i ubojstvima pripadnika etničkih i vjerskih manjina, novinara, ratnih zarobljenika, aktivista i drugih, katkad primjenjujući ekstremno okrutne i nezamislive metode;

L.  budući da su 13. kolovoza 2014. posebna predstavnica glavnog tajnika UN-a za seksualno nasilje u sukobima Zanaib Hawa Bangura i posebni predstavnik glavnog tajnika UN-a za Irak Nikolaj Mladenov dali zajedničku izjavu u kojoj su potvrdili da je moguće da je IDIL oteo oko 1500 pripadnica kršćanske i jezidske zajednice koje je zatim prisilio na seksualno ropstvo; budući da u toj izjavi oboje posebnih predstavnika priznaju da je riječ o izravnim napadima na žene i djecu i barbarskim činovima koje je Daiš počinio nad manjinama u područjima pod svojom kontrolom;

M.  budući da nasilna ekstremistička ideologija tzv. Islamske države/Daiša, njezini teroristički činovi, kontinuirani teški sustavni i rašireni napadi na civile, kršenja ljudskih prava i povrede međunarodnog humanitarnog prava, uključujući povrede počinjene na vjerskoj ili etničkoj osnovi, uništavanje kulturne baštine i trgovina kulturnim dobrima, predstavljaju globalnu i dosad nezabilježenu prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti, što je potvrđeno rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a br. 2249 (2015);

N.  budući da genocid, zločini protiv čovječnosti i ratni zločini, bez obzira na to gdje i kad se dogode, ne smiju proći nekažnjeno te budući da se poduzimanjem mjera na nacionalnoj razini i jačanjem međunarodne suradnje mora zajamčiti učinkovit kazneni progon tih djela;

O.  budući da, u skladu sa zajedničkim stajalištem Vijeća br. 2003/444/ZVSP od 16. lipnja 2003., sve države članice EU-a moraju zajedno raditi na sprečavanju takvih zločina i dokidanju prakse nekažnjavanja njihovih počinitelja;

P.  budući da međunarodna pravna definicija genocida, u skladu s člankom II. Konvencije UN-a o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948., uključuje sljedeći tekst: „bilo koje od sljedećih djela, učinjeno s namjerom da se potpuno ili djelomično uništi jedna nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina: (a) ubojstvo članova skupine (b) nanošenje teške tjelesne ili psihičke povrede članovima skupine (c) namjerno stavljanje skupine u životne uvjete kojima je cilj dovesti do njezina potpuna ili djelomična uništenja, d) primjenjivanje mjera kojima je cilj spriječiti rađanje unutar skupine i (e) prisilno premještanje djece u drugu skupinu”; budući da se člankom III. te Konvencije ne smatra kažnjivim samo genocid, nego i planiranje čina genocida, izravno i javno poticanje na čin genocida i sudioništvo u genocidu;

Q.  budući da se u presudi koju je 2. kolovoza 2001. donijelo Raspravno vijeće Međunarodnog suda za progon osoba odgovornih za ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava na teritoriju bivše Jugoslavije nakon 1991. u predmetu Tužitelj protiv Radislava Krstića u vezi s genocidom u Srebrenici u stavku 580. navodi da „istovremeni napadi na kulturne i vjerske objekte i simbole ciljanih skupina također […] mogu s pravom smatrati dokazom postojanja namjere da se uništi ta skupina”;

R.  budući da se u presudi koju je 19. travnja 2004. donijelo Žalbeno vijeće Međunarodnog suda za progon osoba odgovornih za ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava na teritoriju bivše Jugoslavije nakon 1991. u predmetu Tužitelj protiv Radislava Krstića u vezi s genocidom u Srebrenici navodi da je „broj pripadnika ciljanog dijela skupine nužna i važna početna točka istrage, iako u svim slučajevima ne i njezina završna točka. Broj ciljanih pojedinaca trebalo bi procijeniti ne samo u apsolutnim vrijednostima, već i u odnosu na veličinu cijele skupine općenito. Može biti korisno razmotriti važnosti ciljanog dijela unutar skupine, a ne samo broja članova tog dijela. Ako pojedini dio skupine predstavlja cijelu skupinu ili je nužan za njezino preživljavanje, to može biti potvrda da je taj dio neophodan u smislu članka 4.”;

1.  zaprepašten je i tužan zbog brutalnog postupanja ekstremista IDIS-a/Daiša prema kršćanima, jezidima, Turkmenima, šijitima, Šabacima, Sabejcima-Mandejcima, zajednici Kaka’e, Kurdima i svim drugim etničkim i vjerskim manjinama te izražava solidarnost s onima koji pate zbog progona koje provodi IDIS/Daiš;

2.  oštro osuđuje IDIS/Daiš i njegovo ekstremno kršenje ljudskih prava i duboko je zabrinut zbog činjenice da ta teroristička skupina namjerno napada svaku vjersku manjinu na područjima pod svojom kontrolom u nastojanju da iskorijeni cijele skupine ljudi i uništi njihov identitet; potvrđuje da svi oni koji planiraju, potiču, provode ili pokušavaju provesti zlodjela i međunarodne zločine te sudjeluju ili podupiru zlodjela i međunarodne zločine nad nekom od etničkih i vjerskih manjina, uključujući kršćane, jezide, Turkmene, Šabake, Sabejce-Mandejce, Kaka'e i Kurde, i koji ih namjerno napadaju upravo iz etničkih ili vjerskih razloga čine zločine koji se mogu smatrati zločinima protiv čovječnosti i genocidom;

3.  potvrđuje, podupire i zahtijeva od da se poštuje neotuđivo pravo svih vjerskih i etničkih manjina, autohtonih i neautohtonih, koje žive u Iraku i Siriji da nastave živjeti u svojim povijesnim i tradicionalnim domovinama u dostojanstvu, jednakosti i sigurnosti te da slobodno i u potpunosti ispovijedaju svoju vjeru bez prisile, nasilja i diskriminacije;

4.  naglašava da u skladu s odredbama konvencija UN-a i drugih međunarodnih pravnih konvencija nitko od počinitelja ne smije proći nekažnjeno, uključujući one koji su planirali, poticali, provodili ili pokušavali provesti ta djela ili u njima sudjelovali te da bi odgovorne trebalo uputiti nadležnim nacionalnim ili međunarodnim sudovima; poziva svaku od država potpisnica Konvencije Ujedinjenih naroda o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. i drugih međunarodnih sporazuma o sprečavanju i kažnjavanju ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, a posebno nadležna tijela i državljane tih država koji na bilo koji način podržavaju ili financiraju te zločine, surađuju ili sudjeluju u njima da u potpunosti ispune svoje pravne obveze koje proizlaze iz Konvencije i tih drugih međunarodnih sporazuma;

5.  naglašava da bi pravodobno i učinkovito kažnjavanje genocida i zločina protiv čovječnosti trebali biti prioriteti međunarodne zajednice i Europske unije; vjeruje da je za okončavanje patnje i masovnog egzodusa bilo koje od autohtonih zajednica te regije nužno da se svi regionalni politički i vjerski čelnici o tomu jasno i nedvosmisleno izjasne;

6.  poziva sve vlade i javna tijela, uključujući Europsku uniju (posebno Vijeće i ESVD) i njezine države članice, Ujedinjene narode i glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, posebne predstavnike i posebne izvjestitelje, visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava i sva ostala međunarodna tijela i institucije te njihove vođe i predstavnike da zlodjela koja nad kršćanima, jezidima, Turkmenima, Šabacima, Sabejcima-Mandejcima, zajednicom Kaka'e, Kurdima i svim drugim autohtonim vjerskim manjinama provodi tzv. IDIS/Daiš nazovu njihovim pravim imenom: „zločini protiv čovječnosti” i „genocid”;

7.  čvrsto je uvjeren da se zlodjela koja je počinio IDIS/Daiš bez sumnje mogu svrstati pod pravnu definiciju genocida utvrđenu u člancima 2. i 3. Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida i u članku 6. Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda; naglašava da se genocidom smatra svako djelo počinjeno s namjerom da se potpuno ili djelomično uništi neka nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina; naglašava da se uništavanje samo dijela neke skupine na osnovi nacionalnosti, etničke pripadnosti ili vjere također smatra genocidom; također naglašava da u skladu s tim pravnim odredbama zločin genocida ne mora nužno prouzročiti smrti pripadnika određene skupine jer se i nanošenje teških tjelesnih ili psihičkih ozljeda, uključujući nanošenje traume, mučenje, silovanje, seksualno nasilje i sakaćenje, kao i premještanje djece, treba smatrati zločinom genocida, kada se počini u okviru politike za uništavanje postojanje skupine; naposljetku ističe da su i samo planiranje, izravno i javno poticanje, namjera počinjenja genocida i sudioništvo u njemu ravni zločinu genocida i prije samog početka počinjenja masovnih ubojstava;

8.  smatra da je Međunarodni kazneni sud najprimjereniji za pokretanje postupaka protiv onih koji su odgovorni za spomenute zločine, u svjetlu nespremnosti ili manjka sposobnosti sirijske i iračke države da provedu stvarne istrage i sudske postupke, iako bi to bila njihova primarna odgovornost;

9.  zahtijeva da, s obzirom na to da Sirija i Irak nisu stranke Međunarodnog kaznenog suda, Vijeće sigurnosti UN-a na temelju članka 13. točke (b) Rimskog statuta uputi slučaj Sudu kako bi imao potrebnu nadležnost za provođenje istraga i kažnjavanje spomenutih zločina; stoga poziva Vijeće sigurnosti UN-a da stanje u Siriji odmah uputiti Međunarodnom kaznenom sudu kako bi barem ostvarilo obećanje o pravdi za sirijski narod; podržava pozive visokog povjerenika UN-a za ljudska prava, organizacija civilnog društva i skupinu od pedeset osam zemalja predvođenu Švicarskom, da Vijeće sigurnosti uputi slučaj Sudu;

10.  potiče sve države članice i treće zemlje da se javno priključe pozivima za upućivanje slučaja Sudu i poziva stalne članice Vijeća da ne ulože veto; poziva vlade Sirije i Iraka da povećaju napore u cilju sprečavanja progona i otmica pripadnika manjina jer je to njihova primarna odgovornost;

11.  poziva Europsku uniju i njezine države članice da razmotre pitanje dvojake uloge nekih zemalja u tom sukobu, posebno ako su aktivno ili pasivno doprinosile ili još doprinose jačanju IDIS-a/Daiša i drugih ekstremističkih skupina; poziva osobito susjedne države, uključujući Tursku, da zauzmu pozitivnu ulogu u borbi protiv IDIS-a/Daiša te da etničkim i vjerskim manjinama koje bježe iz Sirije omoguće prelazak preko granice i pronalazak utočišta;

12.  podsjeća na potrebu za velikim međunarodnim naporima potrebnima da bi se poboljšali humanitarni uvjeti za ljude u područjima sukoba te poziva na uspostavu humanitarnih koridora kako bi se pristupilo onima kojima je pomoć najpotrebnija; poziva Europsku uniju i njezine države članice da nastave s pružanjem humanitarne pomoći vođeni neovisnim procjenama potreba i s nastojanjem da i dalje pružaju nepristran odgovor;

13.  poziva Vijeće i Europsku službu za vanjsko djelovanje da s međunarodnim i regionalnim partnerima započnu suradnju na izradi scenarija za razdoblje nakon IDIS-a/Daiša;

14.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, vladi i parlamentu Sirije, vladi Iraka i Iračkom vijeću, Regionaloj vladi Kurdistana, institucijama Organizacije islamske suradnje, Vijeću za suradnju arapskih država u Perzijskom zaljevu, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, Vijeću sigurnosti UN-a i Vijeću UN-a za ljudska prava.

 

(1)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0011.

(2)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0027.

(3)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0066.

(4)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0040.

(5)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0071.

(6)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0076.

(7)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0079.

(8)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0178.

(9)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0179.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti