Postupak : 2016/2537(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0180/2016

Podneseni tekstovi :

B8-0180/2016

Rasprave :

Glasovanja :

PV 04/02/2016 - 8.6
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :


PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 187kWORD 93k
1.2.2016
PE576.541v01-00
 
B8-0180/2016

podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku

u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika


o stanju u Libiji (2016/2537(RSP))


Javier Couso Permuy, Sabine Lösing, Paloma López Bermejo, Neoklis Sylikiotis, Fabio De Masi, Ángela Vallina, Sofia Sakorafa, Kostas Chrysogonos, Stelios Kouloglou, Kostadinka Kuneva u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a

Rezolucija Europskog parlamenta o stanju u Libiji (2016/2537(RSP))  
B8-0180/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 2009 (2011) od 16. rujna 2011., 1973 (2011) od 17. ožujka 2011., 2017 (2011) od 31. listopada 2011., 2022 (2011) od 2. prosinca 2011., 2040 (2012) od 13. ožujka 2012., 2174 (2014) od 27. kolovoza 2014., 2238 (2015) od 10. rujna 2015. i 2259 (2015) od 23. prosinca 2015. o Libiji,

–  uzimajući u obzir da je Martin Kobler 4. studenog 2015. imenovan posebnim predstavnikom glavnog tajnika UN-a za Libiju,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove od 30. kolovoza 2014., 20. listopada 2014., 17. i 18. studenog 2014., 15. prosinca 2014., 19. siječnja 2015., 9. veljače 2015., 16. ožujka 2015., 12. listopada 2015. i 18. siječnja 2016.,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini o Libiji od 30. travnja 2015., 26. i 27. svibnja 2015., 30. lipnja 2015., 12. srpnja 2015., 17. kolovoza 2015., 13. i 22. rujna 2015., 9. listopada 2015., 19. i 26. studenog 2015. i 7. siječnja 2016. te njezinu izjavu o potpisivanju libijskog političkog sporazuma 17. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir Ženevske konvencije iz 1949. i njihove Dopunske protokole iz 1977. te s obzirom na obvezu strana u oružanim sukobima da pod svaku cijenu poštuju i osiguraju poštovanje međunarodnog humanitarnog prava,

–  uzimajući u obzir izjave misije potpore Ujedinjenih naroda u Libiji (UNSMIL), zajedničko izvješće UNSMIL-a i Ureda UN-a za ljudska prava od 4. rujna 2014. o kršenju međunarodnih ljudskih prava i humanitarnog prava tijekom kontinuiranog nasilja u Libiji te njegove ažurirane verzije od 27. prosinca 2014., 12. siječnja 2015. i 16. studenog 2015.,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2013/233/ZVSP od 22. svibnja 2013. o osnivanju misije Europske unije za pomoć u integriranom upravljanju granicama u Libiji (EUBAM Libya)(1),

–  uzimajući u obzir libijski politički sporazum koji je potpisan 17. prosinca 2015. i u kojem je sadržan dogovor o formiranju vlade nacionalnog jedinstva,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 15. rujna 2011.(2), 18. rujna 2014.(3) i 15. siječnja 2015.(4) o stanju u Libiji,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da su intervencija NATO-a i slanje francuske vojske i specijalnih zračnih snaga Ujedinjene Kraljevine (SAS) u Libiju 2011. doveli do pogibije nevinih civila, humanitarne krize i teškog uništavanja, što je prouzročilo potpunu destabilizaciju države Libije; budući da je sve češće nasilje dovelo Libiju u stanje kaosa i potpunog ratnog stanja s negativnim učinkom na susjedne države;

B.  budući da je nakon sukoba u državi svaka od dvije suprotstavljene vlade tvrdila da je upravo ona legitimna vlada: Opći nacionalni kongres koji je izabran 2012. sa sjedištem u Tripoliju te Zastupnički dom koji je izabran u lipnju 2014. i koji je premješten u Tobruk nakon što su paravojne snage preuzele kontrolu nad dvama najvećim gradovima u zemlji, a kojeg je priznao veći dio međunarodne zajednice;

C.  budući da su te dvije strane nakon 14 mjeseci pregovora pod pokroviteljstvom UN-a 17. prosinca 2015. potpisale libijski politički sporazum o, među ostalim, formiranju vlade nacionalnog jedinstva kojoj bi sjedište trebalo biti u Tripoliju; budući da je libijski Zastupnički dom 25. siječnja 2016. odbacio vladu koja je formirana pod pokroviteljstvom UN-a;

D.  budući da ustraju oružani sukobi i drugi činovi nasilja diljem zemlje, kao i kršenja i zloupotreba međunarodnih ljudskih prava i humanitarnog prava, što za posljedicu ima stotine smrtnih slučajeva, masovno raseljavanje i humanitarnu krizu u mnogim područjima; budući da prema podacima UN-a više od 2,4 milijuna osoba treba hitnu humanitarnu pomoć, oko 435 000 Libijaca interno je raseljeno uslijed sukoba, a daljnjih 150 000 osoba, uključujući mnoge radnike migrante, napustilo je državu i potražilo utočište u susjednim državama kao što je Tunis, čime su se opteretili njegovi kapaciteti;

E.  budući da su razne naoružane skupine u državi proizvoljno pritvarale mnoge migrante, posebno one iz supsaharske Afrike; budući da postoje navodi o tisućama migranata i izbjeglica koji bježe od nasilja u Libiji i koji su poginuli u pokušajima da preko Sredozemlja prijeđu u Europu;

F.  budući da su u tom kaosu uporište našle takozvana Islamska država, skupine koje su joj iskazale odanost, Ansar al-Šarija i druge naoružane skupine povezane s al-Kaidom te su iskoristile širenje oružja u državi nakon vojne intervencije i dugog razdoblja bezvlađa u državi;

G.  budući da je u tijeku borba sve većih razmjera za skladišta nafte i luke opremljene dizalicama u naftom bogatom istočnom dijelu zemlje, u kojem se nalaze dokazane naftne rezerve koje su 10. po veličini u svijetu i najveće u Africi; budući da su militanti Islamske države 21. siječnja 2016. zapalili spremnike za skladištenje nafte u napadu na libijski naftni terminal Ras Lanuf; budući da je dva tjedna ranije sedam spremnika za skladištenje nafte oštećeno požarom, a 18 stražara je poginulo uslijed sukoba između Islamske države i Straže za zaštitu naftnih objekata (Petroleum Facilities Guard) pod čijom je kontrolom područje oko Es Sidera i Ras Lanufa;

H.  budući da je vojska SAD-a izjavila da je potrebno hitno i odlučno vojno djelovanje kako bi se zaustavilo širenje utjecaja Islamske države u Libiji; budući da susjedne zemlje kao što je Alžir odbijaju bilo kakve daljnje strane vojne intervencije u Libiji; budući da se čini da mnoge zapadne zemlje potiču formiranje vlade nacionalnog jedinstva ne zbog želje da se pronađe političko rješenje za tu situaciju, nego u cilju opravdanja daljnjih stranih vojnih intervencija u državi, ovoga puta pod izgovorom borbe protiv Islamske države;

I.  budući da će se daljnjim vojnim intervencijama dodatno uništiti država i destabilizirati regija; budući da bi Islamska država iskoristila svaku stranu vojnu intervenciju za daljnje regrutiranje;

J.  budući da se vjeruje da je oko 3000 Tunižana i stotine Marokanaca pristupilo džihadistima u Libiji; budući da je Islamska država nedavno objavila da pokušava regrutirati više džihadista iz sjevernoafričkih zemalja kako bi proširila svoj utjecaj nad kontinentom; budući da su alžirske vlasti zaustavile stotine Marokanaca bez boravišta u Libiji nakon masovnog i neobičnog kretanja Marokanaca iz Casablance preko Alžira prema Libiji; budući da je Alžir nedavno ukinuo sve komercijalne letove prema Libiji;

K.  budući da se oružje koje je dostavljeno takozvanim pobunjenicima u međuvremenu širi na području cijele sjeverne Afrike te se koristi u sukobima i za destabilizaciju zemalja kao što su Srednjoafrička Republika i Mali, a pojavilo se i u Alžiru;

L.  budući da su članice NATO-a 2011. snažno poduprijele jednu stranu u građanskom ratu u Libiji, što predstavlja kršenje međunarodnog prava, tvrdeći da bi uspostavljanje zone zabrane letenja i dostavljanje oružja takozvanim pobunjenicima bilo u skladu s načelom „odgovornosti pružanja zaštite”;

M.  budući da je Libija još pod međunarodnim embargom na oružje koji je 2011. uvelo Vijeće sigurnosti UN-a; budući da su unatoč tome članice i saveznici NATO-a (točnije, SAD, Francuska, Ujedinjena Kraljevina, Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati) prekršili embargo na oružje; budući da se unatoč embargu u Libiju i dalje dostavlja oružje;

N.  budući da je Vijeće ministara u svojim zaključcima od 18. siječnja 2016. izrazilo da je EU spreman podržati libijske vlasti koje su rezultat formiranja vlade nacionalnog jedinstva u reformi sektora sigurnosti; budući da je EU u svibnju 2013. uspostavio misiju EU-a za pomoć u integriranom upravljanju granicama u Libiji (EUBAM Libya) kako bi libijskim vlastima pružio vojnu potporu u zaštiti i kontroli granice; budući da je prioritet te misije sprečavanje dolaska izbjeglica i migranata u Europu te stavljanje naftnih polja i rafinerija pod državnu kontrolu; budući da je, s troškovima od 30 milijuna eura, EUBAM Libya najskuplja misija koju je EU ikad pokrenuo; budući da se polovica tog proračuna troši na privatna zaštitarska društva;

O.  budući da je ugroženo jedinstvo libijske države i da postoji stvarna opasnost od razdvajanja ako se uskoro ne usvoje kompromisno rješenje i uključivi proces pomirenja;

P.  budući da 80 % BDP-a Libije ovisi o naftnom sektoru; budući da je prije intervencije NATO-a dnevna proizvodnja nafte iznosila 1,6 milijuna barela i da je ta proizvodnja pala na 360 000 barela na dan te je izgledno da će se još više smanjiti zbog nedavnih napada na spremnike nafte i infrastrukturu; budući da je prema procjenama Državnog naftnog poduzeća (National Oil Corporation) Libija samo u razdoblju od 2013. izgubila više od 68 milijardi USD u prihodima od nafte;

1.  prima na znanje potpisivanje libijskog političkog sporazuma o formiranju vlade nacionalnog jedinstva; zabrinuto napominje da je tu vladu već odbacio libijski Zastupnički dom;

2.  duboko je zabrinut zbog trenutačnog gospodarskog i političkog raspadanja zemlje, čime se pogoršava ionako osjetljiva situacija u kojoj se nalazi stanovništvo; ponavlja da osuđuje vojnu intervenciju u Libiji koju su 2011. provele Francuska, Ujedinjena Kraljevina, SAD i Kanada pod pokroviteljstvom NATO-a i pod izgovorom načela tzv. „odgovornosti pružanja zaštite”, a koja je dovela do trenutačne situacije; vjeruje da je ta strana vojna intervencija bila pokretač aktualne situacije koja je dovela do uništavanja Libije i destabilizacije regije;

3.  duboko je zabrinut zbog prisutnosti Islamske države u Libiji, posebno oko grada Sirte; osuđuje sve terorističke činove koje u Libiji provode skupine odane Islamskoj državi, uključujući one koje su počinili pojedinci ili skupine povezane s Islamskom državom ili al-Kaidom;

4.  snažno se protivi svim daljnjim vanjskim vojnim intervencijama u zemlji; duboko je zabrinut zbog navoda o tome da SAD, Francuska, Ujedinjena Kraljevina i Italija planiraju daljnje vojne intervencije u državi; upozorava na posljedice nove strane intervencije; ponovno potvrđuje svoju predanost ostvarivanju suvereniteta, neovisnosti i teritorijalnog integriteta Libije;

5.  odbacuje upotrebu pojma „odgovornost pružanja zaštite” jer se njime krši međunarodno pravo i ne nudi odgovarajuća pravna osnova kako bi se opravdala jednostrana upotreba sile, često u cilju promjene režima; osuđuje pokušaj NATO-a ili moćnih država poput SAD-a da jednostrano preuzmu ulogu svjetskog policajca; također osuđuje tzv. selektivne zračne napade i uvođenje stranih kopnenih snaga; osuđuje pokušaj NATO-a da operacije uspostavljanja mira i stabilizacije, koje se mogu provoditi samo uz opći dogovor u okviru Opće skupštine UN-a, zamijeni drugima;

6.  žali zbog kontinuiranog nasilja u Libiji; osuđuje upotrebu nasilja, koja je dovela do velikog broja ranjenih, ubijenih ili raseljenih civila; poziva na to da se oni koji krše ili zloupotrebljavaju ljudska prava ili krše međunarodno humanitarno pravo pozovu na odgovornost za svoja djela;

7.  apelira na sve strane da prestanu kršiti međunarodno pravo, posebno da obustave sva djelovanja koja se mogu smatrati ratnim zločinima ili zločinima protiv čovječnosti, uključujući neselektivne napade, napade na medicinske objekte, prisilne nestanke, ubojstvo, uzimanje taoca, mučenje i ostala zlostavljanja; podsjeća sve strane uključene u sukobe u Libiji da su obvezane relevantnim odredbama međunarodnih ljudskih prava i humanitarnog prava; podsjeća na to da sve strane moraju poštovati zabranu izravnih napada na civile ili civilne prostore kao što su bolnice, škole, zračne luke i luke;

8.  potiče zemlje u regiji, Arapsku ligu i Afričku uniju da podrže nastavak konstruktivnog rada svih strana na postizanju rješenja; posebno potiče države regija Sahel, Magreb i Mašrek da koordiniraju svoje napore kako bi terorističkim skupinama onemogućile prelazak granica i traženje sigurnih utočišta u regiji Sahel; poziva te države da pojačaju suradnju i koordinaciju u cilju razvijanja sveobuhvatnih i učinkovitih strategija za sprečavanje širenja tih skupina te sprečavanja širenja svih vrsti oružja i transnacionalnog organiziranog kriminala, uključujući trgovinu drogom, u regiji; u tom pogledu podržava poziv vlade Alžira državama u regiji da nastave suradnju na tim pitanjima;

9.  poziva na potpuni prekid izvoza i dostavljanja oružja Libiji i regiji, na prekid izvoza oružja državama Perzijskog zaljeva te na to da države Perzijskog zaljeva, kao i zapadne zemlje koje to čine neizravno, prestanu financirati sve paravojne snage, što podrazumijeva obustavu nabave nafte s naftnih polja kojima upravljaju paravojne snage; poziva na pokretanje istrage o kršenju embarga na oružje uvedenog u skladu s Rezolucijom 1970 (2011) Vijeća sigurnosti UN-a;

10.  ponavlja da podržava neotuđivo pravo svih naroda na pristup resursima svoje zemlje i na kontrolu nad njima; stoga osuđuje napade na važnu naftnu infrastrukturu koja je ključna za blagostanje libijskog stanovništva; također osuđuje svako izravno ili neizravno trgovanje s Islamskom državom ili skupinama povezanima s Islamskom državom ili al-Kaidom, posebno trgovanje naftom i naftnim proizvodima, modularnim rafinerijama i povezanim materijalima, uključujući kemikalije i lubrikante; podsjeća na to da libijska nafta pripada libijskom narodu te da njome ne bi trebala upravljati nijedna skupina;

11.  smatra da bi EU trebao temeljito revidirati svoju vanjsku politiku u svjetlu njezina neuspjeha, posebno svoju strategiju za južno Sredozemlje, u okviru revizije europske politike susjedstva koja je u tijeku; poziva EU da uspostavi novi okvir za odnose s tim zemljama i regijama na temelju neuplitanja u njihove unutarnje poslove i poštovanja njihove suverenosti te u cilju podupiranja razvoja susjednih regija, a ne na osnovi „sporazuma o pridruživanjuˮ čija je svrha uglavnom uspostavljanje područja slobodne trgovine, što ide u korist korporacijskim interesima na europskoj strani, ili provođenja vojnih intervencija kojima je cilj jačanje geopolitičkog utjecaja u regiji;

12.  podsjeća na to da Europska unija, mnoge njezine države članice i Sjedinjene Američke Države, koje su desetljećima podržavale Gadafija, a poslije i vojnu intervenciju NATO-a u Libiji, snose posebnu odgovornost za aktualno stanje u Libiji;

13.  izražava duboku zabrinutost zbog humanitarne krize u Libiji zbog koje su tisuće izbjeglica bile primorane pobjeći iz zemlje; potiče Vijeće, Komisiju i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da na raspolaganje stave sve potrebne financijske i ljudske resurse kako bi se pomoglo izbjeglicama; naglašava potrebu za pružanjem odgovarajuće humanitarne pomoći raseljenim osobama; odbacuje plan za slanje snaga operacije EU NAVFOR Sophia u teritorijalne vode; poziva EU da hitno promijeni svoju politiku u pogledu izbjeglica iz sjeverne Afrike; ponavlja svoje negativno stajalište o Frontexu i vjeruje da se, u skladu s načelom zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja imigranata (non-refoulement) o kojem je riječ u članku 19. stavku 2. Povelje o temeljnim pravima Europske unije, njegovim mjerama ne smije dovesti do vraćanja osoba u Libiju ili bilo koju drugu zemlju u kojoj su im životi u opasnosti;

14.  poziva EU da obustavi ponovno pokretanje misije EUBAM Libya jer se njome dodatno militarizira libijska granica i vodi do pogibije izbjeglica; vjeruje da Europska Unija Libiji mora slati samo humanitarnu i civilnu pomoć;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, predsjedniku Komisije, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, predsjednicima i parlamentima država članica, misiji EU-a za pomoć u integriranom upravljanju granicama u Libiji (EUBAM Libya), misiji potpore UN-a u Libiji, Zastupničkom domu i Općem nacionalnom kongresu Libije, Arapskog ligi i Afričkoj uniji.

(1)

SL L 138, 24.5.2013., str. 15.

(2)

SL C 51 E, 22.2.2013., str. 114.

(3)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0028.

(4)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0010.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti