PRIJEDLOG REZOLUCIJE o stanju u Eritreji
2.3.2016 - (2016/2568(RSP))
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
Charles Tannock, Mark Demesmaeker, Ryszard Antoni Legutko, Arne Gericke, Mirosław Piotrowski, Ryszard Czarnecki, Edward Czesak, Ruža Tomašić, Angel Dzhambazki u ime Kluba zastupnika ECR-a
Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0318/2016
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Eritreji,
– uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 9. ožujka 2016.,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,
– uzimajući u obzir Ustav Eritreje iz 1997.,
– uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda, čija je Eritreja stranka, te posebno njezine članke 6., 7. i 9.,
– uzimajući u obzir članak 9. Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a kako je izmijenjen 2005. (Sporazum iz Cotonoua), čija je Eritreja potpisnica,
– uzimajući u obzir izvješće Istražnog odbora UN-a za ljudska prava u Eritreji (A/HRC/29/42) od 4. lipnja 2015.,
– uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2224 (2015) od 23. listopada 2015.,
– uzimajući u obzir osvrt UNHCR-a na Eritreju iz 2015.,
– uzimajući u obzir podnesak organizacije Christian Solidarity Worldwide Istražnom odboru za ljudska prava u Eritreji od 30. siječnja 2015.,
– uzimajući u obzir proglas o vojnoj službi br. 82/1995, objavljen 23. listopada 1995. u Službenom listu Eritreje,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je nakon 30-godišnje borbe za samostalnost, koja je završila 1991., stanovništvo Eritreje na referendumu održanom 1993. u premoćnom broju glasovalo za nezavisnost; budući da je novi Ustav, kojim se u cijelosti poštuju ljudska prava, usvojen i ratificiran 1997., ali ne i proveden;
B. budući da su parlamentarni izbori predviđeni 2001. odgođeni do daljnjega zbog graničnog rata s Etiopijom te tek trebaju biti održani; budući da je jedina politička stranka kojoj je dopušteno djelovati Narodni front za demokraciju i pravdu (PFDJ); budući da se Nacionalna skupština nije sastala od 2002., a rad je dopušten samo vladinim medijima;
C. budući da je Isaias Afwerki jedini eritrejski predsjednik otkad je 1993. proglašena nezavisnost, da je njegova vladavina, osobito od 2001., iznimno autokratska i represivna, a njegova je vlada stvorila izrazito militarizirano društvo;
D. budući da su svi eritrejski državljani, i muškarci i žene, u dobi između 18 i 40 godina zakonski obvezni odslužiti vojni rok u trajanju od 18 mjeseci te ostati u pričuvi do navršenih 50 godina; budući da, u praksi, do regrutiranja često dolazi u školama, među ostalim i djece mlađe od 15 godina;
E. budući da tijekom služenja vojnog roka, osobito tijekom vojne obuke, dolazi do seksualnog zlostavljanja djevojaka, te brojne žene i djevojke brakom ili majčinstvom pokušavaju izbjeći služenje vojnog roka, ili ih na to prisiljavaju članovi obitelji; budući da se razdoblje služenja vojnog roka, koje službeno traje 18 mjeseci, može produljiti u doba „nacionalne krize”;
F. budući da prema istraživanju provedenom na sveučilištu London South Bank University na uzorku od 200 osoba koje su pobjegle od služenja vojnog roka, prosječno razdoblje služenja iznosi 6,5 godina, neki su pojedinci služili i više od 12 godina, dok su mnogi mladi pobjegli iz Eritreje kako bi izbjegli vojni rok;
G. budući da su Ujedinjeni narodi ponovno uveli embargo na oružje u Eritreji, navodeći prijetnju miru i stabilnosti u regiji te ističući da zahtijevaju da Eritreja Skupini za praćenje Somalije i Eritreje dostavi informacije o vojnicima iz Džibutija koji su proglašeni nestalima nakon sukoba 2008.;
H. budući da je broj izbjeglica i tražitelja azila iz Eritreje sredinom 2015. iznosio 444 tisuće, a ukupan je broj stanovnika 6 500 000; budući da je relativno velik broj eritrejskih maloljetnika bez pratnje u opasnosti od trgovaca ljudima;
I. budući da je 39 tisuća eritrejskih izbjeglica i migranata 2015. preko sjeverne Afrike i Sredozemnog mora dospjelo u Italiju, čime je Eritreja postala zemlja podrijetla najvećeg broja izbjeglica u Italiji;
J. budući da u Eritreji dolazi do sustavnog, raširenog i teškog kršenja ljudskih prava za koje je odgovorna vlada, uključujući rasprostranjeno praćenje stanovništva, strogu kontrolu kretanja osoba unutar zemlje i onih koji zemlju žele napustiti, potpuno gušenje slobode govora i teško kršenje slobode vjere i uvjerenja; budući da se neka od tih kršenja mogu okarakterizirati zločinima protiv čovječnosti;
K. budući da eritrejski režim gaji dugotrajnu ideološku antipatiju prema svim oblicima religije, smatrajući vjersku pripadnost neprijateljskom i opasnom te izvorom nacionalne podjele, svi se oblici religije progone; budući da je bivši patrijarh eritrejske pravoslavne crkve Tewahedo stavljen u kućni pritvor 2007., gdje je ostao do smrti u prosincu 2015.; budući da su mnogi svećenici, pastori i druge vjerske ličnosti ili u kućnom pritvoru ili u zatvoru;
L. budući da su deseci tisuća Eritrejaca i dalje pritvoreni a da im pritom nije izrečena optužba niti im se sudilo, i to u uvjetima opasnima po život na lokacijama diljem zemlje, gdje je primjena mučenja uobičajena;
1. poziva Eritreju da u potpunosti provede svoj ratificirani Ustav i omogući prava utvrđena njime, osobito ona iz članka 17. i 19.;
2. potiče Eritreju da potpiše, ratificira i bez odgode provede Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja te da u potpunosti ispunjava svoje obveze u okviru Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i Afričke povelje o ljudskim pravima i pravima naroda, kojima je mučenje zabranjeno;
3. apelira na to da se okonča praksa proizvoljnog pritvaranja, prisilnih nestanaka i neograničenog pritvaranja bez izrečene optužbe ili suđenja; naglašava da eritrejska vlada mora sve dugotrajno pritvorene osobe izvesti pred priznate sudove u prisutnosti međunarodnih promatrača ili ih pustiti na slobodu, te da sve osobe proizvoljno ili nezakonito pritvorene treba smjesta osloboditi;
4. poziva vladu da prizna postojanje slučajeva kršenja ljudskih prava te da procesuira odgovorne za počinjena takva kršenja, među kojima su izvansudska smaknuća, prisilni nestanci, mučenje, nezakonita pritvaranja, seksualno nasilje i prisilni rad, među ostalim u okviru vojne službe;
5. preporučuje ukidanje neograničene vojne službe i uvođenje roka od 18 mjeseci za sve sadašnje i buduće vojne obveznike u dobi od 18 godina ili starije, te omogućivanje prava na prigovor savjesti;
6. osuđuje činjenicu da se eritrejska vlada koristi „porezom za dijasporu”, koji se iznudom i drugim nezakonitim sredstvima naplaćuje od Eritrejaca izvan Eritreje, i njime, kršeći rezolucije UN-a, financira oružane skupine u susjednim zemljama i time destabilizira regiju;
7. izražava duboku zabrinutost zbog iznimno velikog broja eritrejskih izbjeglica koji pokušavaju preko Sredozemnog mora dospjeti u Europu i smatra da je antidemokratska i totalitarna vlast u Eritreji glavni uzrok tomu; poziva predsjednika i vladu Eritreje da smjesta provedu reforme;
8. čvrsto smatra da iseljavanju stanovništva iz Eritreje doprinose surovi uvjeti i manjak slobode koje je vlada nametnula stanovništvu, osobito služenje neograničenog vojnog roka, a ne samo gospodarsko stanje zemlje; ističe Komisiji da se povećanjem pomoći u okviru Europskog razvojnog fonda ne rješavaju ta pitanja;
9. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Panafričkom parlamentu, supredsjednicima Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a, Afričkoj uniji te predsjedniku, parlamentu i vladi Eritreje.