Postupak : 2016/2662(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0491/2016

Podneseni tekstovi :

B8-0491/2016

Rasprave :

PV 27/04/2016 - 18
CRE 27/04/2016 - 18

Glasovanja :

PV 28/04/2016 - 4.65
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0201

PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 274kWORD 99k
Također vKEYi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0488/2016
20.4.2016
PE582.503v01-00
 
B8-0491/2016

podnesen nakon pitanja za usmeni odgovor B8-0361/2016

u skladu s člankom 128. stavkom 5. Poslovnika


o napadima na bolnice i škole kao povredama međunarodnoga humanitarnog prava (2016/2662(RSP))


Heidi Hautala, Judith Sargentini, Molly Scott Cato, Michel Reimon, Barbara Lochbihler, Jean Lambert u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a

Rezolucija Europskog parlamenta o napadima na bolnice i škole kao povredama međunarodnoga humanitarnog prava (2016/2662(RSP))  
B8-0491/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i ostale mehanizme UN-a za zaštitu ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir Ženevske konvencije i ostale pravne instrumente za međunarodno humanitarno pravo,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove od 8. prosinca 2009. o promicanju pridržavanja međunarodnog humanitarnog prava,

–  uzimajući u obzir Ažurirane smjernice Europske unije za promicanje pridržavanja međunarodnog humanitarnog prava(1),

–  uzimajući u obzir izvješće od 2. veljače 2016. koje je glavni tajnik UN-a sastavio za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu naslovljeno „Jedno čovječanstvo, zajednička odgovornost”,

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1998 (2011.), usvojenu 12. srpnja 2011., i 2143 (2014.), usvojenu 7. ožujka 2014., o zaštiti djece pogođene oružanim sukobima,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a A/RES/64/290 od 9. srpnja 2010. o pravu na obrazovanje u kriznim situacijama,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju o sigurnim školama iz svibnja 2015., koja je otvorena za izražavanje potpore na Konferenciji o sigurnim školama koju je norveško Ministarstvo vanjskih poslova sazvalo u svibnju 2015. u Oslu, i povezane Smjernice za zaštitu škola i sveučilišta od vojne upotrebe tijekom oružanog sukoba,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 10. prosinca 2015. s 32. međunarodne konferencije Crvenog križa i Crvenog polumjeseca o jačanju pridržavanja međunarodnog humanitarnog prava,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2016. o humanitarnoj situaciji u Jemenu(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. veljače 2015. o humanitarnoj krizi u Iraku i Siriji, osobito u kontekstu IS-a(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2015. o pripremama za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu: izazovi i mogućnosti za pružanje humanitarne pomoći(4),

–  uzimajući u obzir pitanje Vijeću o napadima na bolnice i škole kao povredama međunarodnoga humanitarnog prava (O-000063/2016 – B8-0361/2016),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da su razvoj i jačanje međunarodnog humanitarnog prava tijekom posljednjih 150 godina glavno postignuće za čovječanstvo; budući da će se prvi Svjetski humanitarni sastanak na vrhu održati u Istanbulu 23. i 24. svibnja 2016.; budući da je glavni tajnik UN-a u svojem izvješću za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu naslovljenom „Jedno čovječanstvo, zajednička odgovornost” skrenuo pozornost na, prema njegovim riječima, „besramno i surovo narušavanje poštovanja međunarodnog prava o ljudskim pravima i međunarodnog humanitarnog prava” u oružanim sukobima, zbog kojeg postoji opasnost povratka u doba rata bez ograničenja; budući da se u izvješću navodi da tom narušavanju doprinose nezahtijevanje i nepromicanje poštovanja naših zajedničkih normi te nepodržavanje postojećih mehanizama provedbe, nadzora i odgovornosti;

B.  budući da je međunarodno humanitarno pravo namijenjeno ublažavanju učinaka oružanih sukoba zaštitom onih koji izravno ne sudjeluju ili više ne sudjeluju u neprijateljstvima te uređenjem sredstava i metoda ratovanja;

C.  budući da je međunarodna zajednica svjedok uznemirujućeg trenda napada na bolnice i škole u oružanim sukobima diljem svijeta, uključujući najnovije napade u Jemenu, Afganistanu, Siriji i okupiranim palestinskim područjima; budući da se navodi da su bolnice meta napada sirijskih i ruskih snaga kao dio ratne strategije u sirijskom sukobu;

D.  budući da su bolnice i medicinsko osoblje posebno zaštićeni međunarodnim humanitarnim pravom i budući da svaki namjeran napad na civile i civilnu infrastrukturu predstavlja tešku povredu međunarodnog humanitarnog prava, što vrijedi i za niz drugih djelovanja u području zdravstvene skrbi, uključujući uskraćivanje pristupa;

E.  budući da su 14. ožujka 2016. nakon Konferencije o sigurnim školama održane u Oslu u svibnju 2015. godine Deklaraciju o sigurnim školama podržale 52 države, uključujući neke no ne i sve države članice EU-a;

F.  budući da je Vijeće za vanjske poslove, pri usvajanju Smjernica EU-a za promicanje pridržavanja međunarodnog humanitarnog prava, istaknulo važnost djelotvornog postupanja sa zaostavštinom ozbiljnih kršenja podupiranjem odgovarajućih mehanizama pozivanja na odgovornost te naglasilo ključnu ulogu koju Međunarodni kazneni sud može imati u slučajevima u kojima predmetna država ili više njih ne mogu ili nisu voljne izvršavati svoju nadležnost; budući da se tim Smjernicama „odgovarajuće radne skupine Vijeća” obvezuje da prate situacije u kojima se može primjenjivati međunarodno humanitarno pravo te da u tim slučajevima preporuče mjere za promicanje sukladnosti s međunarodnim humanitarnim pravom; budući da su međunarodno humanitarno pravo prekršile i oružane snage država koje nisu stranke Međunarodnog kaznenog suda;

G.  budući da je u razdoblju od 2012. do 2015. Međunarodni odbor Crvenog križa organizirao opsežan postupak savjetovanja o tome kako ojačati pravnu zaštitu žrtava oružanog sukoba i kako poboljšati učinkovitost mehanizama pridržavanja međunarodnog humanitarnog prava;

H.  budući da države sudionice 32. međunarodne konferencije Crvenog križa i Crvenog polumjeseca u prosincu 2015. naposljetku nisu postigle dogovor o novom mehanizmu koji su preporučili Međunarodni odbor Crvenog križa i vlada Švicarske radi jačanja sukladnosti s međunarodnim humanitarnim pravom; budući da bi novi predloženi mehanizam podrazumijevao organiziranje godišnjeg sastanka država stranaka Ženevskih konvencija; budući da su države sudionice odlučile pokrenuti novi međuvladin proces kako bi se pronašli načini da se poboljša provedba međunarodnog humanitarnog prava, a rezultati predstavili na sljedećoj međunarodnoj konferenciji 2019.;

1.  ponovno potvrđuje temeljni doprinos međunarodnog humanitarnog prava modernoj povijesti i čovječanstvu i poziva sve države članice UN-a da Svjetski humanitarni sastanak na vrhu iskoriste kao priliku kako bi još jednom potvrdile središnju ulogu međunarodnog humanitarnog prava i zaštite koju ono pruža;

2.  osuđuje napade na bolnice, škole i druge civilne ciljeve čija je učestalost u oružanim sukobima diljem svijeta i dalje alarmantna; podsjeća sve strane da su bolnice i medicinsko osoblje izrijekom zaštićeni međunarodnim humanitarnim pravom te da se svjesno ciljanje civila i civilne infrastrukture može izjednačiti s ratnim zločinom;

3.  poziva Europsku uniju i njezine države članice da prepoznaju pravi razmjer te krizne situacije i da bez daljnjeg odgađanja odrede konkretan akcijski plan s rokovima, iskoriste svoj utjecaj kako bi se zaustavila takva kršenja i povreda te da podrži nepristrane i neovisne istrage svih navodnih kršenja međunarodnog humanitarnog prava;

4.  odaje počast hvalevrijednoj hrabrosti i posvećenosti međunarodnog i lokalnog medicinskog osoblja, nastavnika i humanitarnih djelatnika koji rade u područjima zahvaćenima sukobima;

5.  inzistira na tome da je prijeko potrebno da za vrijeme oružanih sukoba zdravstvene i obrazovne ustanove ostanu neutralan i zaštićen prostor; izražava zabrinutost zbog zamagljivanja razlike između humanitarnih i vojnih sudionika te preusmjeravanja humanitarnog djelovanja u vojne ili političke svrhe, što potkopava i ugrožava istinsko humanitarno djelovanje i humanitarne djelatnike; s tim u vezi, žali zbog toga što pitanje uloge vojske kada je riječ o humanitarnoj pomoći nije obrađeno u Komunikaciji Komisije o Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu;

6.  ističe važnost jačanja međunarodnih istražnih i pravosudnih sustava, uključujući Međunarodni kazneni sud, kao nadopunu nacionalnim okvirima, kako bi se stalo na kraj nekažnjavanju povreda međunarodnoga humanitarnog prava; potiče EU i države članice da nastave promicati univerzalnost i da očuvaju integritet Rimskog statuta te da i dalje podržavaju Međunarodni kazneni sud i organizacije civilnog društva koje su uključene u svjetsku borbu protiv nekažnjavanja povreda;

7.  izražava žaljenje zbog činjenice da neki bliski partneri EU-a i njegovih država članica sudjeluju u teškim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava, uključujući napade na bolnice i škole, kao što pokazuju nedavni napadi Sjedinjenih Američkih Država na centre Liječnika bez granica, vojne koalicije pod vodstvom Saudijske Arabije u Jemenu i izraelski napadi na Gazu u ljeto 2014.; poziva EU da iskoristi sve raspoložive bilateralne instrumente, uključujući i politički dijalog, ne bi li učinkovito promicao nastojanja njegovih partnera da se pridržavaju međunarodnog humanitarnog prava, a u slučaju da se takvim dijalogom ne postignu rezultati, da razmotri druge mjere u skladu sa smjernicama EU-a o promicanju pridržavanja međunarodnog humanitarnoga prava; štoviše, poziva EU da podrži inicijative kojima je cilj širenje znanja o međunarodnom humanitarnom pravu i dobrih praski njegove primjene;

8.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da pokrene inicijativu za uvođenje embarga EU-a na oružje državama koji su optužene za ozbiljno kršenje međunarodnog humanitarnog prava, posebno imajući u vidu namjerno ciljanje civilne infrastrukture; ističe da daljnja dozvola prodaje oružja tim zemljama predstavlja kršenje Zajedničkog stajališta Vijeća 2008/944/ZVSP od 8. prosinca 2008(5);

9.  ističe da nedržavni sudionici, uključujući privatna vojna i zaštitarska poduzeća mogu biti odgovorni za kršenja međunarodnog humanitarnog prava; u tom kontekstu još jednom apsolutno osuđuje nedavne napade terorističkih skupina u Nigeriji i Pakistanu na škole i djecu; predlaže da se razmotri mogućnosti primjene i proširenja zajedničkog stajališta EU-a o izvozu oružja i na prijenos usluga povezanih s izvozom oružja poput konzaltinga i na aktivnosti u trećim zemljama privatnih vojnih poduzeća sa sjedištem u EU-u; također poziva na jedinstveni pristup EU-a o pitanju plovećih oružarnica;

10.  potvrđuje važnost smjernica EU-a o promicanju pridržavanja međunarodnog humanitarnoga prava, ali žali zbog toga što su njihova provedba u institucijama EU-a i država članica te razina osviještenosti među javnim dužnosnicima i dalje uvelike neprimjereni;

11.  poziva Vijeće za vanjske poslove i potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da preispitaju trenutačnu podjelu odgovornosti prema kojoj je provedba Smjernica za međunarodno humanitarno pravo prvenstveno u nadležnosti Radne skupine Vijeća za međunarodno javno pravo; u tom kontekstu naglašava da se Smjernicama EU-a „odgovarajuće radne skupine Vijeća” obvezuje na praćenje situacija u kojima se može primjenjivati međunarodno humanitarno pravo te, u tim slučajevima, na preporučivanje djelovanja za promicanje pridržavanja međunarodnog humanitarnog prava; poziva relevantne radne skupine Vijeća, posebno radnu skupinu Vijeća za ljudska prava, da taj mandat iskoriste kako bi reagirale na trenutačnu hitnu kriznu situaciju u pogledu nepridržavanja međunarodnog humanitarnog prava; poziva EU i države članice da osiguraju veću transparentnost u vezi s provedbom smjernica za specifične konfliktne situacije, posebno u Godišnjem izvješću EU-a o ljudskim pravima i demokraciji;

12.  podsjeća na stajalište zauzeto u Smjernicama EU-a prema kojem po potrebi treba razmotriti mogućnost korištenja uslugama Međunarodne komisije za utvrđivanje činjenica, osnovane temeljem Dopunskog protokola I uz Ženevske konvencije iz 1949. godine, koja zahvaljujući svojoj sposobnosti utvrđivanja činjenica i posredničkoj funkciji može pomoći u promicanju poštovanja međunarodnog humanitarnog prava; izražava žaljenje zbog toga što se usluge Međunarodne komisije za utvrđivanje činjenica nisu koristile te potiče Vijeće, države članice i Europsku službu za vanjsko djelovanje da ozbiljno razmotre mogućnost aktiviranja te komisije, po prvi put otkad je osnovana, kako bi se odgovorilo na problem napada na bolnice i škole koji predstavljaju hitnu kriznu situaciju povezanu s poštovanjem standarda međunarodnog humanitarnog prava; poziva sve države članice EU-a (a stoga i Francusku i Latviju) da priznaju nadležnost Međunarodne komisije za utvrđivanje činjenica;

13.  sa zabrinutošću prima na znanje ograničeni institucijski prostor u kojem bi međunarodna zajednica trebala odgovoriti na zajedničke brige povezane s provedbom međunarodnog humanitarnog prava; u tom kontekstu žali zbog toga što se države sudionice 32. međunarodne konferencije Crvenog križa i Crvenog polumjeseca održane u prosincu 2015. nisu dogovorile oko novog mehanizma kojim bi se ojačao sustav upravljanja međunarodnim humanitarnim pravom;

14.  pozdravlja obećanje EU-a i njegovih država članica Međunarodnom odboru Crvenog križa da snažno podrži uspostavu učinkovitog mehanizma za jače pridržavanje međunarodnog humanitarnog prava, ali poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da izvijesti Parlament o svojim ciljevima i strategiji za ostvarenje tog obećanja u predstojećem međuvladinu procesu; u tom pogledu inzistira na tome da je potreban međunarodni mehanizam za praćenje i prikupljanje podataka te izvješćivanje o kršenjima međunarodnog humanitarnog prava, sličan razrađenom UN-om sustavu za ljudska prava; u tom pogledu izražava svoju punu potporu redovnim javnim sjednicama stranaka Ženevskih konvencija, što vrijedi i za ostale Konvencije UN-a, kako bi se ocijenilo ispunjavaju li ugovorne strane svoje obveze;

15.  pozdravlja praksu EU-a i država članica da daju jamstva na konferenciji Međunarodnog odbora Crvenog križa; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da redovito izvještava o provedbi tih jamstava, posebno uvođenjem detaljnog odjeljka u poglavlju o međunarodnom humanitarnom pravu u Godišnjem izvješću Vijeća za ljudska prava;

16.  poziva države članice da posluže kao primjer te da ispune svoju obvezu da ratificiraju glavne instrumente međunarodnog humanitarnog prava i ostale relevantne pravne instrumente koji utječu na međunarodno humanitarno pravo; posebno izražava žaljenje zbog činjenice da još sedam država članica mora ratificirati Konvenciju o kazetnom streljivu, da je samo 12 država članica ratificiralo Konvenciju o prisilnom nestanku te da još jedna država članica mora ratificirati Ugovor o trgovini oružjem; poziva države članice da poduzmu hitne mjere kako bi se ispravio taj propust;

17.  potiče države članice da bez daljnjeg odgađanja podrže Deklaraciju o sigurnim školama, kao i preporuke s 32. međunarodne konferencije Crvenog križa i Crvenog polumjeseca;

18.  poziva EU i njegove države članice da podrže opću zabranu upotrebe bijelog fosfora, posebno zahvaljujući zaključcima novog protokola Konvenciji o određenom konvencionalnom oružju kojom se zabranjuje upotreba takvog oružja;

19.  potiče potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu i države članice da podrže rezolucije Opće skupštine UN-a o oružju s osiromašenim uranijem te da donese zajedničko stajalište EU-a kojim se bolje odražavaju opetovani pozivi Parlamenta na predostrožni globalni moratorij i stvaranje globalnog konsenzusa o mogućim rizicima za zdravlje civila, teretu složenog upravljanja nakon sukoba i troškovima uporabe takvog oružja;

20.  poziva države članice koje još uvijek nisu uvele zabranu ulaganja u poduzeća koja proizvode mine, trguju njima ili imaju bilo kakav drugi oblik trgovinskog poslovanja povezanog s minama, da to učine čim prije;

21.  ustraje u isticanju važnosti jamčenja dosljednosti politike EU-a kada je riječ o zauzimanju ili pripajanju teritorija; podsjeća na to da bi međunarodno humanitarno pravo trebalo usmjeriti politiku EU-a u pogledu takvih situacija, uključujući slučajeve dugotrajne okupacije poput onih u Palestini, Zapadnoj Sahari ili sjevernom Cipru te višestruke zamrznute sukobe u zemljama Istočnog partnerstva;

22.  još jednom izražava veliku zabrinutost zbog korištenja naoružanih bespilotnih letjelica mimo međunarodnog pravnog okvira te izražava žaljenje zbog činjenice da Vijeće nije odgovorilo na njegov poziv da usvoji zajedničko stajalište EU-a o korištenju naoružanih bespilotnih letjelica; inzistira na tome da EU i njegove države članice trebaju promicati veću transparentnost i odgovornost u vezi s korištenjem bespilotnih letjelica; još jednom potiče Vijeće da usvoji politiku zabrane korištenja sustava automatskog oružja;

23.  ističe da asimetrično ratovanje i protuterorizam ne mogu opravdati slabljenje ili odbacivanje međunarodnog humanitarnog prava; izražava žaljenje zbog negativnog utjecaja protuterorističkih mjera na humanitarno djelovanja, uključujući pojačanje administrativne procedure za pronalaženje i provjeru partnera, što može znatno otežati pružanje pomoći stanovništvu u područjima gdje je moguća aktivnost naoružanih skupina uvrštenih na popis terorista; inzistira na tome da protuterorističke mjere ne bi trebale narušavati humanitarne napore te bi trebale biti u potpunosti u skladu s ljudskim pravima i međunarodnim humanitarnim pravom;

24.  izražava svoju zabrinutost zbog nedostatka transparentnosti i javnog izvješćivanja u vezi s vojnim napadima koje su izvršile države članice EU-a ili u koje su one uključene u okviru međunarodnih koalicija, uključujući koaliciju protiv Islamske države u Siriji i Iraku; poziva države članice da dostave točne podatke o svojoj vojnoj uključenosti u takve koalicije te o poduzetim mjerama kako bi se zajamčilo potpuno pridržavanje međunarodnog humanitarnog prava;

25.  potiče potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da izmijeni i usvoji relevantne dokumente za planiranje i provedbu te smjernice u području vojnih operacija u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike, posebno koncept EU-a o uporabi sile; potiče vojne zapovjednike da formuliraju dovoljno jasna i precizna pravila djelovanja kako bi vojnici lako mogli poštovati propise međunarodnog humanitarnog prava;

26.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku UN-a, predsjedniku Opće skupštine UN-a te vladama država članica UN-a.

(1)

SL C 303, 15.12.2009., str. 12.

(2)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0066.

(3)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0040.

(4)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0459.

(5)

SL L 335, 13.12.2008, str. 99.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti