PRIJEDLOG REZOLUCIJE o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za određenu hranu
29.4.2016 - (2016/2583(RSP))
u skladu s člankom 128. stavkom 5. Poslovnika
Glenis Willmott, Julie Girling, Anneli Jäätteenmäki, Lynn Boylan, Michèle Rivasi, Piernicola Pedicini, Matteo Salvini u ime Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane
B8-0545/2016
Rezolucija Europskog parlamenta o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za određenu hranu
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004 („Uredba o informiranju potrošača o hrani”)[1], a posebno njezin članak 26. stavke 5. i 7.,
– uzimajući u obzir izvješća Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 20. svibnja 2015. o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za mlijeko, mlijeko koje se koristi kao sastojak u mliječnim proizvodima i za vrste mesa koje nisu goveđe, svinjsko, ovčje i kozje meso te meso peradi (COM(2015) 0205) i o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za neprerađenu hranu, proizvode s jednim sastojkom i sastojke koji čine više od 50 % nekog prehrambenog proizvoda (COM(2015)0204),
– uzimajući u obzir Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za meso koje se koristi kao sastojak (COM(2013)0755) od 17. prosinca 2013. i pripadajući radni dokument službi Komisije od 17. prosinca 2013. o označavanju podrijetla za meso koje se koristi kao sastojak: stajalište potrošača, izvedivost mogućih scenarija i učinci” (SWD (2013)0437),
– uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 11. veljače 2015. o označivanju zemlje podrijetla mesa u prerađenoj hrani[2] i službeni odgovor Komisije usvojen 6. svibnja 2015.,
– uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 1337/2013 od 13. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu navođenja zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za svježe, rashlađeno i smrznuto svinjsko, ovčje i kozje meso te meso peradi[3],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. veljače 2014. o navedenoj Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 1337/2013 od 13. prosinca 2013.[4],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o prehrambenoj krizi, prijevarama u prehrambenom lancu i njegovoj kontroli[5],
– uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za određenu hranu (O-000031/2016 – B8-0363/2016),
– uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,
– uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da se člankom 26. stavkom 5. Uredbe o informiranju potrošača o hrani zahtijeva da Komisija do 13. prosinca 2014. Europskom parlamentu i Vijeću podnese izvješća o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za vrste mesa koje nisu goveđe, svinjsko, ovčje i kozje meso te meso peradi i za mlijeko, mlijeko koje se koristi kao sastojak u mliječnim proizvodima kao i za neprerađenu hranu, proizvode s jednim sastojkom i sastojke koji čine više od 50 % nekog prehrambenog proizvoda;
B. budući da se člankom 26. stavkom 8. Uredbe o informiranju potrošača o hrani traži da Komisija do 13. prosinca 2013. donese provedbene akte za primjenu stavka 3. tog članka;
C. budući da su pravila o označavanju podrijetla već na snazi i učinkovito se primjenjuju na mnoge druge prehrambene proizvode, uključujući neprerađeno meso, jaja, voće i povrće, ribu, med, ekstradjevičansko maslinovo ulje, djevičansko maslinovo ulje, vino i jaka alkoholna pića;
D. budući da se člankom 26. stavkom 7. određuje da se u izvješćima mora, između ostaloga, voditi računa o potrebi informiranja potrošača, o izvedivosti obveznog navođenja države ili mjesta podrijetla te analizi troškova i koristi uvođenja takvih mjera; budući da se u njemu nadalje navodi da se izvješćima mogu priložiti prijedlozi za izmjenu odgovarajućih odredaba zakonodavstva EU-a;
E. budući da se u članku 26. stavku 2. ističe da je navođenje zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla obvezno ako bi izostavljanje toga podatka moglo dovesti potrošača u zabludu u pogledu stvarne zemlje ili mjesta podrijetla hrane, a posebno ako bi informacije o hrani ili čitava etiketa ukazivale na to da hrana potječe iz druge zemlje ili mjesta podrijetla;
F. budući da je Komisija 20. svibnja 2015. objavila izvješće o obveznom navođenju zemlje podrijetla za mlijeko, mlijeko koje se koristi kao sastojak u mliječnim proizvodima i za vrste mesa koje nisu goveđe, svinjsko, ovčje i kozje meso te meso peradi („izvješće o mlijeku i ostalom mesu”) te izvješće o obveznom navođenju zemlje podrijetla za neprerađenu hranu, proizvode s jednim sastojkom i sastojke koji čine više od 50 % nekog prehrambenog proizvoda;
G. budući da se u izvješću Komisije COM(2013)0755 navodi da sljedivost u svrhu označavanja podrijetla postaje sve složenija što su faze rezanja i prerade u sektoru mesa složenije i što je stupanj prerade napredniji;
H. budući da je prehrambeni lanac nerijetko dug i složen i u njemu sudjeluju mnogi poslovni subjekti i druge dionici; budući da su potrošači sve manje upoznati s načinima proizvodnje svoje hrane te da individualni poslovni subjekti u prehrambenoj industriji nemaju uvijek uvid u cijeli lanac proizvodnje;
I. budući da se može primijetiti nevelika spremnost potrošača da proizvod koji nosi informacije o podrijetlu plate više, iako ankete o spremnosti potrošača[6] dovode do zaključka su potrošači najvećim dijelom spremni platiti više za proizvod koji nosi informacije o podrijetlu;
J. budući da je Parlament u svojoj rezoluciji od 11. veljače 2015. pozvao Komisiju da u skladu sa svojim izvješćem od 17. prosinca 2013. podnese zakonodavne prijedloge o uvođenju obveznog navođenja podrijetla za meso korišteno u prerađenim prehrambenim proizvodima radi jamčenja veće transparentnosti u cijelom prehrambenom lancu i boljeg informiranja europskih potrošača te da pritom uzme u obzir svoje procjene o mogućem učinku i izbjegne prevelike troškove te pretjerano administrativno opterećenje; budući da Komisija još uvijek nije podnijela zakonodavne prijedloge;
K. budući da se samo sustavi dobrovoljnog označavanja poput zaštićene oznake izvornosti (ZOI), zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla (ZOZP) i zajamčeno tradicionalnog specijaliteta (GTS) reguliraju rigorozno, dok kriteriji koji se koriste u sustavima dobrovoljnog označavanja hrane obuhvaćene Uredbom (EU) br. 1169/2011 mogu znatno varirati;
L. budući da dobrovoljno označavanje može dovesti do uvođenja čitavog niza različitih sustava te da je evaluacijom pravila za označavanje goveđeg mesa koju je provela Komisija utvrđeno da velik broj sustava označavanja može zbuniti potrošače;
Konzumno mlijeko i mlijeko koje se koristi kao sastojak u mliječnim proizvodima
1. naglašava da se u uvodnoj izjavi 32. Uredbe o informiranju potrošača o hrani navodi da je mlijeko jedan od proizvoda gdje je navođenje podrijetla od posebnog interesa;
2. ističe da prema anketi Eurobarometra iz 2013. godine 84 % potrošača smatra da je za mlijeko potrebno navesti zemlju podrijetla, bilo da se ono prodaje kao zaseban proizvod ili kao sastojak u mliječnim proizvodima; napominje da je to jedan od nekoliko čimbenika koji mogu utjecati na ponašanje potrošača; stoga smatra da je obveza navođenja zemlje podrijetla mlijeka na oznaci nužna radi osiguranja transparentnosti i sljedivosti, ali i radi ulijevanja povjerenja europskim potrošačima koji traže da se ono navede;
3. ističe da je obvezno navođenje podrijetla mlijeka koje se prodaje kao mlijeko ili koristi kao sastojak u mliječnim proizvodima korisna mjera za očuvanje kvalitete mliječnih proizvoda, suzbijanje prijevara s hranom i očuvanje radnih mjesta u sektoru koji bilježi snažnu krizu;
4. napominje da su prema anketi priloženoj izvješću Komisije o mlijeku i ostalom mesu troškovi obveznog označavanja podrijetla za mlijeko i mlijeko koje se koristi kao sastojak u mliječnim proizvodima veći što je postupak proizvodnje složeniji; konstatira da je prema istoj toj anketi 7 poduzeća u određenim državama članicama pretjeralo u procjeni utjecaja koje bi obvezno označavanje podrijetla imalo na njihovu konkurentnost s obzirom na to da se u okviru provedene ankete nisu mogla pronaći jasna objašnjenja za visoke procjene troškova poduzeća, ali i da se u njoj navodi kako bi to već samo po sebi moglo biti znak snažnog protivljenja označavanju podrijetla;
5. poziva na osnivanje radne skupine Komisije koja će dodatno ocijeniti izvješće Komisije objavljeno 20. svibnja 2015. kako bi utvrdila koji se troškovi mogu smanjiti na prihvatljivu razinu ako se daljnji prijedlozi o obveznom označavanju zemlje podrijetla ograniče na mliječne i lagano prerađene mliječne proizvode;
6. pozdravlja činjenicu što anketa sadrži analizu troškova i koristi koje bi uvođenje obveznog označavanja podrijetla donijelo u slučaju mlijeka i mlijeka koje se koristi kao sastojak, ali smatra da Komisija u svojim zaključcima ne uzima dovoljno u obzir pozitivne aspekte označavanja zemlje podrijetla za takve proizvode, kao što je na primjer pružanje podrobnijih informacija potrošačima; napominje da potrošači mogu imati osjećaj da ih se dovodi u zabludu u slučajevima kada informacije o obveznom označavanju podrijetla nisu dostupne i kada se na prehrambenim proizvodima koriste druge oznake, primjerice nacionalne zastave;
7. ističe važnost malih i srednjih poduzeća u prerađivačkom lancu;
8. smatra da Komisija u svojim zaključcima u vezi s mlijekom i mlijekom koje se koristi kao sastojak možda pretjeruje u procjeni troškova označavanja zemlje podrijetla za poduzeća s obzirom na to da se na sve mliječne proizvode gleda kao na cjelinu;
9. napominje da prema zaključcima Komisije troškovi označavanja zemlje podrijetla za mlijeko ne bi bili veliki;
Ostale vrste mesa
10. ističe da prema anketi Eurobarometra iz 2013. godine 88 % građana EU-a smatra da je potrebno navesti zemlju podrijetla mesa koje nije goveđe, svinjsko, ovčje i kozje meso te meso peradi;
11. napominje da je konjsko meso jedina vrsta mesa obuhvaćena izvješćem Komisije za koju postoji sustav označavanja i registracije živih životinja;
12. napominje da je skandal s konjskim mesom ukazao na potrebu za većom transparentnosti u lancu opskrbe konjskim mesom;
13. napominje da se u izvješću Komisije navodi da bi operativni troškovi obveznog označavanja zemlje podrijetla za vrste mesa obuhvaćene izvješćem bili razmjerno niski;
Prerađeno meso
14. naglašava da Komisija u svojem izvješću od 17. prosinca 2013. o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za meso koje se koristi kao sastojak uviđa da 90 % ispitanih potrošača smatra da je važno da na prerađenim prehrambenim proizvodima bude naznačeno podrijetlo mesa;
15. smatra da se potrošači, kao i osobe iz sektora, zalažu za obvezno označavanje mesa u prerađenim prehrambenim proizvodima, da osobe iz sektora tu mjeru ne smatraju preprekom obavljanju svojih aktivnosti te da bi se njome povećala transparentnost lanca opskrbe i na taj način zadržalo povjerenje potrošača u pogledu prehrambenih proizvoda;
16. svjestan je da postoje različite studije o troškovima uvođenja obveznog označavanja zemlje podrijetla za meso u prerađenim prehrambenim proizvodima; podsjeća da to označavanje zahtijevaju potrošači i poziva Komisiju da preispita svoj prijedlog u svjetlu tih različitih analiza;
17. ističe da je u interesu europskih potrošača da se na svim prehrambenim proizvodima obvezno označava zemlja podrijetla;
18. ističe da označavanje samo po sebi nije sigurna zaštita od prijevare i naglašava da je potrebno uspostaviti troškovno učinkovit sustav kontrola kako bi se zajamčilo povjerenje potrošača;
19. podsjeća da su sustavi dobrovoljnog označavanja, kada su na odgovarajući način provedeni u raznim državama članicama, dali dobre rezultate i u pogledu informiranja potrošača i u pogledu proizvođača, pri čemu je utjecaj na njihove troškove proizvodnje bio mal ili beznačajan[7], što pokazuje da bi zabrinutost oko poslovanja mogla biti pretjerana;
20. smatra da mogućnost odabira hrane za koju subjekti na vlastitu inicijativu pružaju dodatne informacije o podrijetlu nije u skladu sa stvarnom situacijom u kojoj informacije koje su pružene na vlastitu inicijativu, iako daju dodanu vrijednost proizvodu, nisu regulirane strogim specifikacijama, već samo općom obvezom poštovanja prakse poštenog informiranja iz članka 7. Uredbe (EU) br. 1169/2011, koju naposljetku moraju primijeniti nadležna tijela;
21. smatra da se zbog nedonošenja provedbenih akata iz članka 26. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1169/2011 taj članak ne može ispravno primijeniti;
22. napominje da za mnoge prerađene mesne i mliječne proizvode (npr. pršut i sir) već postoje zaštićene oznake izvornosti na temelju kojih je podrijetlo korištenog mesa utvrđeno u kriterijima proizvodnje te se primjenjuje povećana sljedivost; stoga poziva Komisiju da promiče razvoj proizvoda sa „zaštićenom oznakom izvornosti” (ZOI) ili „zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla” (ZOZP) ili oznakom „zajamčeno tradicionalnog specijaliteta” (ZTS) u skladu s Uredbom 1151/2012[8], te da na taj način potrošačima osigura pristup visokokvalitetnim proizvodima sigurnog podrijetla;
23. poziva Komisiju da se pobrine za to da se odredbe EU-a u vezi s označavanjem zemlje podrijetla ne ublaže zbog aktualnih trgovinskih pregovora kao što su pregovori o TTIP-u i da se ne ograniči pravo da se u budućnosti predlažu daljnje dodatne odredbe u području označavanja zemlje podrijetla za druge prehrambene proizvode;
Zaključci
24. naglašava još jednom da Parlament podržava uvođenje obveznog navođenja zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za meso u prerađenim prehrambenim proizvodima; dodaje da bi takvo navođenje trebalo biti obvezno i za meso koje nije goveđe, svinjsko, ovčje, kozje ili meso peradi, za mlijeko, mlijeko koje se koristi kao sastojak u mliječnim proizvodima i za neprerađenu hranu, proizvode s jednim sastojkom i sastojke koji čine više od 50 % nekog prehrambenog proizvoda;
25. poziva Komisiju da počne primjenjivati obvezno navođenje zemlje ili mjesta podrijetla za sve vrste konzumnog mlijeka, mliječnih proizvoda i mesnih proizvoda te da razmotri mogućnost da se obvezno navođenje zemlje ili mjesta podrijetla proširi i na druge prehrambene proizvode s jednim sastojkom ili sa sastojkom koji prevladava, i to izradom zakonodavnih prijedloga u tim sektorima;
26. poziva Komisiju da podnese zakonodavne prijedloge u kojima će navođenje podrijetla mesa prisutnog u prerađenim prehrambenim proizvodima postati obvezno kako bi se u cijelom prehrambenom lancu jamčila transparentnost i obnovilo povjerenje potrošača poljuljano skandalom s konjskim mesom i drugim prijevarama s hranom; ističe, osim toga, da bi se u zahtjevima za obvezno označavanje trebalo voditi računa o načelu proporcionalnosti i administrativnom opterećenju za subjekte u prehrambenom sektoru i za tijela čija je dužnost primjenjivati zakon;
27. smatra da je cilj obveznog označavanja podrijetla u prehrambenim proizvodima ponovo zadobiti povjerenje potrošača u prehrambene proizvode; traži od Komisije da u vezi s tim izradi prijedlog vodeći računa o transparentnosti i čitljivosti informacija za potrošače, o ekonomskoj održivosti europskih poduzeća i kupovnoj moći potrošača;
28. ističe važnost jednakih uvjeta na unutarnjem tržištu i apelira na Komisiju da o tome vodi računa pri raspravljanju o pravilima u vezi s obveznim označavanjem podrijetla;
29. poziva Komisiju da podrži sustave označavanja u pogledu dobrobiti životinja tijekom uzgoja, prijevoza i klanja;
30. žali što Komisija još nije poduzela nikakve napore da i jaja i proizvode od jaja uvrsti na popis hrane za koju je obvezno navođenje zemlje ili mjesta podrijetla iako se jeftini proizvodi od tekućih ili sušenih jaja, koji se koriste uglavnom u prerađevinama, uvoze na europsko tržište iz trećih zemalja i time jasno zaobilaze zabranu uzgoja u kavezu u EU-u; stoga smatra da bi se obveznim navođenjem podrijetla i načina uzgoja na proizvodima od jaja i namirnicama koje sadrže jaja mogla povećati transparentnost i zaštita te poziva Komisiju da dostavi analizu stanja na tržištu, a po potrebi i da sastavi odgovarajuće zakonodavne prijedloge;
31. smatra da bi se označavanjem podrijetla konzumnog mlijeka, lagano prerađenih mliječnih proizvoda (poput sira i vrhnja) i lagano prerađenih mesnih proizvoda (poput slanine i kobasica) znatno smanjili povezani troškovi te da bi pod hitno trebalo istražiti tu mogućnost;
32. smatra da označavanje podrijetla samo po sebi ne sprječava prijevare; u vezi s time zagovara poduzimanje odlučnih mjera za poboljšanje praćenja, provedbe postojećeg zakonodavstva i za uvođenje strožih kazni;
33. poziva Komisiju da poduzme potrebne mjere za borbu protiv prijevara u pogledu pravila o dobrovoljnom označavanju podrijetla prehrambenih proizvoda;
34. poziva Komisiju da podupre postojeće sustave kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode koji su obuhvaćeni Uredbom (EU) br. 1151/2012[9] i traži da se intenziviraju europske promidžbene kampanje za te proizvode;
35. ponovo upućuje poziv Komisiji da do 13. prosinca 2013. ispuni zakonsku obvezu donošenja provedbenih akata koji su potrebni za ispravnu primjenu članka 26. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1169/2011 kako bi nacionalna tijela mogla propisati odgovarajuće sankcije;
36. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.
- [1] SL L 304, 22.11.2011., str. 18.
- [2] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0034.
- [3] SL L 335, 14.12.2013., str. 19.
- [4] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0096.
- [5] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0011.
- [6] http://ec.europa.eu/food/safety/docs/labelling_legislation_final_report_ew_02_15_284_en.pdf, str. 50
- [7] Irska agencija za prehrambene proizvode Bord Bia procijenila je da proizvođači koji sudjeluju u njezinu sustavu jamstva kvalitete, koji obuhvaća i označavanje podrijetla, nisu pretrpjeli povećanje troškova.
- [8] SL L 343, 14.12.2012., str. 1. – 29.
- [9] SL L 343, 14.12.2012., str. 1. – 29.