PRIJEDLOG REZOLUCIJE o trgovinskim odnosima između Europske unije i Kine te statusu tržišnoga gospodarstva

10.5.2016 - (2016/2667(RSP))

podnesen nakon izjava Vijeća i Komisije
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika

David Borrelli, Tiziana Beghin, Laura Agea, Isabella Adinolfi, Piernicola Pedicini, Beatrix von Storch u ime Kluba zastupnika EFDD-a

B8-0604/2016

Rezolucija Europskog parlamenta  o trgovinskim odnosima između Europske unije i Kine te statusu tržišnoga gospodarstva

(2016/2667(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir preambulu Ugovora o Europskoj uniji (UEU) u kojoj se navodi da su države članice odlučne u tome da „promiču gospodarski i socijalni napredak svojih naroda, uzimajući u obzir načelo održivog razvoja i u okviru ostvarivanja unutarnjeg tržišta, čvršće povezanosti i zaštite okoliša, te da provode politike koje osiguravaju da pomaci u gospodarskoj integraciji budu popraćeni usporednim napretkom u drugim područjima”,

–  uzimajući u obzir članak 3. stavak 5. UEU-a, prema kojem „u svojim odnosima s ostatkom svijeta, Unija podržava i promiče svoje vrijednosti i interese i doprinosi zaštiti svojih građana”,

–  uzimajući u obzir članak 17. stavak 1. UEU-a, u kojem stoji da „Komisija promiče opći interes Unije i u tu svrhu poduzima odgovarajuće inicijative”,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice[1],

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o trgovinskim odnosima između EU-a i Kine,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da su Europska unija i Kina među najvećim svjetskim trgovinskim silama i da je Kina drugi najveći trgovinski partner Unije;

B.  budući da se odnosi Europske unije i Kine moraju temeljiti na uzajamnom poštovanju i ravnopravnoj i pravednoj suradnji u gospodarstvu i drugim područjima;

C.  budući da se u razvoju bilateralnih odnosa između Europske unije i Kine treba težiti poboljšanju standarda ljudskih prava i prava radnika te jačanju njihovih gospodarstava;

D.  budući da u članku 9. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) stoji da „pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti, Unija uzima u obzir zahtjeve povezane s promicanjem visoke razine zapošljavanja, jamstvom dostatne socijalne zaštite [i] borbom protiv društvene isključenosti”;

E.  budući da u članku 151. UFEU-a stoji da „Unija i države članice imaju za cilj promicanje zapošljavanja, poboljšanje životnih i radnih uvjeta”;

F.  budući da bi dodjeljivanje statusa tržišnoga gospodarstva Kini, s obzirom na trenutačnu situaciju, ozbiljno ugrozilo industriju, zapošljavanje i kompetencije u strateškim gospodarskim sektorima EU-a;

G.  budući da se u svakoj odluci o reguliranju trgovine kineskim proizvodima s dampinškim cijenama mora zajamčiti usklađenost zakonodavstva EU-a s propisima WTO-a;

H.  budući da status tržišnoga gospodarstva uvelike otežava poduzimanje antidampinških mjera kada je to potrebno;

I.  budući da će odjeljak 15. stavak (a) podstavak (ii) Protokola o pristupanju Kine Svjetskoj trgovinskoj organizaciji prestati važiti u prosincu 2016., dok će preostali dijelovi odjeljka biti i dalje na snazi;

J.  budući da Kina ne ispunjava pet kriterija na temelju kojih EU dodjeljuje status tržišnoga gospodarstva;

K.  budući da višak proizvodnih kapaciteta u Kini već sada ima ozbiljne društvene, gospodarske i ekološke posljedice za Uniju, što se nedavno pokazalo u nepovoljnom učinku na sektor čelika u Ujedinjenoj Kraljevini;

L.  budući da bi dodjeljivanje statusa tržišnoga gospodarstva Kini imalo ozbiljne posljedice za trgovinske odnose između EU-a i njegovih ključnih partnera poput SAD-a;

M.  budući da se komunikacijom Komisije od 10. listopada 2012. naslovljenom „Jača europska industrija za rast i gospodarski oporavak” (COM(2012)0582) traži da do 2020. godine udio industrije u BDP-u Europe iznosi 20 %;

N.  budući da će dodjeljivanje tržišnoga statusa Kini, s obzirom na trenutačnu situaciju, imati ozbiljne učinke na europsko gospodarstvo, jer bi moglo uzrokovati pad BDP-a i do 2 % i gubitak milijuna radnih mjesta;

O.  budući da Komisija kasni s predstavljanjem procjene učinka koje bi dodjeljivanje statusa tržišnoga gospodarstva Kini imalo na gospodarstvo i zapošljavanje;

1.  ističe važnost uloge Parlamenta i ne prihvaća nikakve pregovore niti institucionalne postupke koji tu ulogu zanemaruju;

2.  poziva na to da se strateško partnerstvo EU-a i Kine temelji na poštenim trgovinskim odnosima, u punom poštovanju propisa WTO-a, uzajamnom poštovanju i ravnopravnoj i pravednoj suradnji, i da teži poboljšanju standarda ljudskih prava i prava radnika;

3.  dijeli zabrinutost dionika izraženu u raspravi o nepovoljnim posljedicama mogućeg dodjeljivanja statusa tržišnoga gospodarstva Kini za zapošljavanje i industriju u Europi; poziva Komisiju da propisno povede računa o gospodarskom i socijalnom učinku i mogućem gubitku golemog broja radnih mjesta i stručnih znanja u Uniji, posebno u određenim strateškim sektorima;

4.  poziva Komisiju da Kini ne dodijeli status tržišnoga gospodarstva i da ne počne primjenjivati „standardnu metodologiju” na robu uvezenu iz Kine dok ona ne ispuni svih pet kriterija EU-a; poziva Komisiju da se pobrine za to da teret dokazivanja bude na kineskim proizvođačima dok god Kina ne ispuni tih pet kriterija za stjecanje statusa tržišnoga gospodarstva;

5.  potiče Komisiju da koordinira svoje djelovanje s glavnim trgovinskim partnerima i da se usprotivi svakom unilateralnom stajalištu Kine koje bi moglo narušiti političke i trgovinske odnose s tim partnerima;

6.  poziva Komisiju da u trgovinskim pregovorima s Kinom ne popušta pritisku rokova i unilateralnih stajališta;

7.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

• [1]  SL L 343, 22.12.2009., str. 51.