Postupak : 2016/2727(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0639/2016

Podneseni tekstovi :

B8-0639/2016

Rasprave :

PV 25/05/2016 - 18
CRE 25/05/2016 - 18

Glasovanja :

PV 26/05/2016 - 6.6
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0233

PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 342kWORD 85k
Također vKEYi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0623/2016
23.5.2016
PE582.660v01-00
 
B8-0639/2016

podnesen nakon izjava Vijeća i Komisije

u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika


o transatlantskom protoku podataka (2016/2727(RSP))


Claude Moraes, Birgit Sippel, Emilian Pavel, Ana Gomes u ime Kluba zastupnika S&D-a

Rezolucija Europskog parlamenta  o transatlantskom protoku podataka (2016/2727(RSP))  
B8-0639/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Direktivu 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka, (dalje u tekstu: Direktiva o zaštiti podataka),(1) a posebno njezin članak 25.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ(2) (dalje u tekstu „Opća uredba o zaštiti podataka”) koja je stupila na snagu 24. svibnja 2016., a počet će se primjenjivati dvije godine nakon tog datuma,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima (dalje u tekstu: Povelja) i Europsku konvenciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir presudu Europskog suda za ljudska prava od 4. prosinca 2015. u predmetu Roman Zaharov protiv Rusije,

–  uzimajući u obzir presudu Europskog suda za ljudska prava od 12. siječnja 2016. u predmetu Zsabó i Vissy protiv Mađarske,

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 6. listopada 2015. u predmetu C-362/14 Maximillian Schrems protiv povjerenika za zaštitu podataka,

–  uzimajući u obzir nacrt provedbene odluke Komisije od 29. veljače 2016. o odgovarajućoj razini zaštite koju pruža Sporazum između EU-a i SAD-a o zaštiti privatnosti i njezine priloge u obliku pisama vlade SAD-a i Saveznog povjerenstva SAD-a za trgovinu,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 29. veljače 2016. na tu temu (COM(2016)0117), komunikaciju Komisije od 27. studenoga 2013. o funkcioniranju „sigurne luke” iz perspektive građana EU-a i poduzeća s poslovnim nastanom u Europskoj uniji (COM(2013)0847) te komunikaciju Komisije od 27. studenog 2013. o ponovnoj uspostavi povjerenja u protoku podataka između EU-a i SAD-a (COM(2013)0846),

–  uzimajući u obzir mišljenje (WP 238) koje je 13. travnja 2016. usvojila Radna skupina osnovana u skladu s člankom 29. Direktive i prethodna mišljenja o istom pitanju (WP 12, WP 27 i WP 32),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(3), a posebno njezin članak 5. o postupku ispitivanja,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2000. o nacrtu odluke Komisije o odgovarajućoj razini zaštite koju pružaju načela privatnosti „sigurne luke” i povezana učestala pitanja koja je izdalo Ministarstvo trgovine SAD-a(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2014. o programu nadzora Agencije za nacionalnu sigurnost SAD-a (NSA), nadzornim tijelima u različitim državama članicama i njihovu utjecaju na temeljna prava građana EU-a te o transatlantskoj suradnji u pravosuđu i unutarnjim poslovima(5) te svoju Rezoluciju od 29. listopada 2015. o daljnjem postupanju nakon usvajanja Rezolucije Europskog parlamenta o elektroničkom masovnom nadzoru građana EU-a 12. ožujka 2014.(6),

–  uzimajući u obzir zajedničko pismo američkih i europskih organizacija za građanske slobode od 16. ožujka 2016. upućeno predsjedniku Radne skupine za zaštitu pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka, predsjedniku Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove te veleposlaniku i stalnom predstavniku Nizozemske pri Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da zaštita podataka podrazumijeva zaštitu osoba čiji se podaci obrađuju i budući da je takva zaštita jedno od temeljnih prava koje Unija priznaje (članak 8. Povelje o temeljnim pravima i članak 16. Ugovora o funkcioniranju Europske unije);

B.  budući da se Direktivom o zaštiti podataka, koju će 2018. zamijeniti Opća uredba o zaštiti podataka, utvrđuju prava osoba čiji se podaci obrađuju i odgovarajuće obveze onih koji obrađuju podatke ili koji provode nadzor nad obradom tih podataka;

C.  budući da Komisija ima obvezu jamčiti, u ime građana Unije i njezinih država članicama, prijenos osobnih podataka samo u države izvan EU-a i EGP-a u kojima je zajamčena odgovarajuća razina zaštite;

D.  budući da se izraz „odgovarajuća razina zaštite” mora shvatiti kao zahtjev da treće zemlje jamče, na temelju nacionalnog prava ili njihovih međunarodnih obveza, razinu zaštite temeljnih prava i sloboda koja je u načelu istovjetna razini zaštite zajamčenoj u Europskoj uniji na temelju Direktive o zaštiti podataka koja se tumači u svjetlu Povelje;

E.  budući da je Komisija obvezna pri analiziranju razine zaštite koju pruža treća zemlja procijeniti sadržaj pravila koja se primjenjuju u toj zemlji a proizlaze iz njezina nacionalnog prava ili međunarodnih obveza, kao i praksu kojoj je cilj osigurati poštovanje tih pravila s obzirom na to da, u skladu s člankom 25. stavkom 2. Direktive o zaštiti podataka, mora uzeti u obzir sve okolnosti prijenosa osobnih podataka u treću zemlju;

F.  budući da je prekogranični protok podataka između SAD-a i Europe najveći na svijetu i budući da su prijenos i razmjena osobnih podataka temeljna sastavnica uske povezanosti Europske unije i Sjedinjenih Država u trgovinskim aktivnostima i području kaznenog progona;

G.  budući da je u svojoj presudi od 6. listopada 2015. Sud Europske unije poništio odluku Komisije o odgovarajućoj razini zaštite koju pružaju načela privatnosti „sigurne luke” i povezana učestala pitanja koja je izdalo Ministarstvo trgovine SAD-a;

Uvod

1.  ističe potrebu zaštite temeljnih prava, uključujući prava na zaštitu podataka i privatnost;

2.  ističe važnost transatlantske trgovine i suradnje;

3.  ističe važnost pravne sigurnosti za osobe čiji se podaci obrađuju i za osobe koje nadziru obradu tih podataka i u Europskoj uniji i u Sjedinjenim Državama;

4.  pozdravlja napore Komisije i vlade SAD-a u cilju postizanja znatnih poboljšanja Sporazuma o zaštiti privatnosti (en. Privacy Shield) u odnosu na Odluku o „sigurnoj luci”;

5.  pozdravlja područja u kojima je razina zaštite u skladu sa Sporazumom o zaštiti privatnosti poboljšana, kao i mehanizam osmišljen za nadziranje tog Sporazuma i sada obvezne revizije vanjske i unutarnje sukladnosti;

6.  pozdravlja zaštitu iz članka 3. nacrta odluke o odgovarajućoj razini zaštite, prema kojem europska nadzorna tijela za zaštitu podataka mogu i dalje obustaviti prijenos osobnih podataka nadzornicima podataka koji su obuhvaćeni Sporazumom o zaštiti privatnosti;

7.  primjećuje da će se, jednom kad se Uredba počne primjenjivati, američki nadzornici podataka morati izravno uskladiti s Uredbom kada budu nudili usluge na tržištu EU-a ili pratili pojedince u Uniji;

8.  uviđa da u SAD-u unatoč određenim naporima posljednjih godina ne postoji horizontalan i sveobuhvatan zakon o zaštiti podataka potrošača;

Zabrinjavajuća pitanja

9.  zabrinut je da je mehanizam pravne zaštite za pojedince u okviru Sporazuma o zaštiti privatnosti previše kompliciran i težak za upotrebu te bi stoga mogao postati nedjelotvoran (žalba nadzorniku, alternativno rješavanje sporova, žalba američkom Ministarstvu trgovine ili saveznom povjerenstvu za trgovinu preko europskog nadzornog tijela za zaštitu podataka (Odbor za zaštitu privatnosti, Sud SAD-a)); podsjeća na to da je u skladu s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. alternativno rješavanje sporova za potrošačke ugovore zabranjeno;

10.  podsjeća da jedina sankcija ako nadzornik prekrši načela Sporazuma o zaštiti privatnosti brisanje s popisa organizacija koje poštuju načela o zaštiti privatnosti, što se ne može smatrati u načelu istovjetnim upravnim sankcijama i drugim sankcijama kao što je predviđeno zakonom EU-a o zaštiti podataka, a posebno Općom uredbom o zaštiti podataka;

11.  ističe da ni američko Savezno povjerenstvo za trgovinu ni američko Ministarstvo trgovine ni pružatelji alternativnog rješavanja sporova nemaju istražne ovlasti u načelu istovjetne ovlastima europskih nadzornih tijela, koje je Sud Europske unije proglasio nužnima za nadziranje zaštite podataka u skladu s primarnim pravom EU-a;

12.  napominje da se u Prilogu VI. (dopis Roberta S. Litta iz Ureda direktora nacionalne obavještajne službe – ODNI) razjašnjava da je u okviru Predsjedničkog ukaza 28 (dalje u tekstu „PPD-28”) za šest slučajeva još uvijek dopušteno masovno prikupljanje osobnih podataka i komunikacija osoba koje nisu državljani SAD-a; ističe da se takvo masovno prikupljanje samo mora „prilagoditi koliko je moguće” i biti „razumno”, što ne ispunjava stroge kriterije nužnosti i proporcionalnosti utvrđene Poveljom;

13.  primjećuje imenovanje pravobranitelja u Ministarstvu vanjskih poslova SAD-a kao kontaktne točke za nadzorna tijela EU-a u vezi s nadzorom koji provodi vlada; napominje da se u Prilogu III. (dopis državnog tajnika Johna F. Kerryja) navodi da „pravobranitelj neće niti potvrditi niti zanijekati da je pojedinac predmet nadzora” niti „će potvrditi poseban pravni lijek” (stavak 4. točka (e)); također ističe da pravobranitelj nema odgovarajuće ovlasti te potrebnu neovisnost od izvršne vlasti jer odgovara državnom tajniku;

14.  pozdravlja to što je SAD donio Zakon SAD-a o slobodi 2015. godine kojim je masovno nadziranje američkih obavještajnih agencija u SAD-u ograničeno; međutim, zabrinut je zbog toga što se pravna situacija masovnog nadziranja američkih obavještajnih agencija izvan SAD-a i nadziranja osoba koje nemaju državljanstvo SAD-a unutar SAD-u kako je utvrđeno glavom 50. odjeljkom 1881.a („odjeljak 702.”) Zakonikom SAD-a nije promijenila;

15.  ističe da je pravni status načela Sporazuma o zaštiti privatnosti iz Priloga II. te jamstva i obveze američke vlade iz Priloga III. i dalje nejasan; zabrinut je da bi buduća vlada SAD-a mogla povući te obveze i jamstva bez posljedica za valjanost odluke o odgovarajućoj razini zaštite;

16.  ističe da Komisija nije provela procjenu prava i zaštite pojedinaca iz EU-a u slučajevima u kojima osoba zadužena za nadzor podataka u SAD-u proslijedi njihove osobne podatke obuhvaćene Sporazumom o zaštiti privatnosti tijelima kaznenog progona SAD-a;

17.  u svjetlu navedenoga i na temelju mišljenja tijela za zaštitu podataka, predstavnika akademske zajednice i organizacija za zaštitu privatnosti i osobnih podataka, izražava bojazan da sadašnji Sporazum o zaštiti privatnosti neće u potpunosti odgovarati zahtjevima Povelje, Direktive o zaštiti podataka, Opće uredbe o zaštiti podataka i relevantnih presuda Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava;

Zaključci

18.  zabrinut je da se sadašnjim Sporazumom o zaštiti privatnosti i pravnom situacijom u SAD-u ne nude dovoljno bitna poboljšanja u usporedbi sa Sporazumom o „sigurnoj luci” te da se stoga ne jamči legalnost odluke o odgovarajućoj razini zaštite;

19.  ističe da postoji vrlo velika vjerojatnost da će se nacrt odluka o odgovarajućoj razini zaštite, kada bude usvojen, ponovo osporavati na sudu; ističe da to dovodi do pravne nesigurnosti za poduzeća i pojedince; primjećuje da stručnjaci za zaštitu podataka i poslovne udruge već savjetuju poduzećima da se koriste drugim načinima za prijenos osobnih podataka u SAD;

20.  poziva Komisiju da uzme u obzir Mišljenje 01/2016 Radne skupine za zaštitu pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u vezi s nacrtom odluke o odgovarajućoj razini zaštite u okviru Sporazuma između EU-a i SAD-a o zaštiti privatnosti te da u nacrt teksta u potpunosti uvrsti njihove preporuke;

21.  poziva Komisiju da uvrsti dvogodišnju vremensku klauzulu o valjanosti odluka o odgovarajućoj razini zaštite i da pokrene nove pregovore sa SAD-om o poboljšanom okviru na temelju Opće uredbe o zaštiti podataka kako bi se zajamčilo da se veća razina zaštite u EU-u u potpunosti uvrsti u novi instrument;

22.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te vladi i Kongresu SAD-a.

(1)

SL L 281, 23.11.1995., str. 31.

(2)

SL L 119, 4.5.2016., str. 1.

(3)

SL L 55, 28.2.2011., str. 13.

(4)

SL C 121, 24.4.2001., str. 152.

(5)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0230.

(6)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0388.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti