Postupak : 2016/2770(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0805/2016

Podneseni tekstovi :

B8-0805/2016

Rasprave :

CRE 22/06/2016 - 16

Glasovanja :

PV 23/06/2016 - 8.11
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :


PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 356kWORD 95k
17.6.2016
PE585.235v01-00
 
B8-0805/2016

podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku

u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika


o masakrima na istoku Konga (2016/2770(RSP))


Maria Lidia Senra Rodríguez, Marie-Christine Vergiat, Malin Björk, Paloma López Bermejo, Jiří Maštálka, Ángela Vallina, Helmut Scholz, Barbara Spinelli, Javier Couso Permuy, Xabier Benito Ziluaga, Tania González Peñas, Estefanía Torres Martínez, Miguel Urbán Crespo, Lola Sánchez Caldentey u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a

Rezolucija Europskog parlamenta o masakrima na istoku Konga (2016/2770(RSP))  
B8-0805/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, posebno rezolucije od 10. ožujka 2016. i 7. listopada 2010. o neuspješnoj zaštiti ljudskih prava i pravde u Demokratskoj Republici Kongo i rezolucije Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Ustav Demokratske Republike Konga, a naročito njegov članak 56. kojim je određeno sljedeće: „Svaka radnja, sporazum, ugovor, dogovor ili druga činjenica kojom se građanima, odnosno fizičkim ili pravnim osobama u cijelosti ili djelomično oduzimaju sredstva za opstanak koja proizlaze iz resursa ili prirodnih bogatstava koja im pripadaju, ne dovodeći u pitanje međunarodne odredbe o gospodarskim kaznenim djelima, smatra se činom krađe, koji je zakonom kažnjiv.”,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju,

–  uzimajući u obzir članak 3. i Protokol II. Ženevskih konvencija iz 1949. kojima se zabranjuju masovna pogubljenja, silovanje, prisilno novačenje i druge okrutnosti,

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o pravima djeteta od 20. studenoga 1989.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti br. 2211 iz ožujka 2015. kojom je mandat Misije UN-a za stabilizaciju stanja u DR Kongu (MONUSCO) produžen do 31. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir da je Nagrada Saharov za 2014. dodijeljena dr. Denisu Mukwegeu, kongoanskom ginekologu, za njegovu borbu za zaštitu prava žena u Kongu,

–  uzimajući u obzir usvojeno stajalište Europskog parlamenta, izglasano 20. svibnja 2015., o certificiranju uvoznika minerala i metala iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja,

–  uzimajući u obzir izvješće UNEP-a od 15. travnja 2015. o iskorištavanju i nezakonitoj trgovini prirodnim resursima u korist organiziranih kriminalnih skupina,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je uslijed sve većeg broja naoružanih skupina, dezorganizacije i nepostojanja stabilne države, nesposobnosti Ujedinjenih naroda da ponude dosljedno rješenje za genocid i njegove posljedice, kao i umiješanosti zemalja čija se područja interesa nalaze u regiji, kao što su SAD i Francuska, stvorena dramatična situacija u kojoj je od 1996. smrt pronašlo više stotina tisuća, čak milijuna, osoba, i to velikom većinom civila, koji su stradali kao žrtve, među ostalim, pothranjenosti, bolesti i siromaštva u razdoblju koje je nastupilo nakon ratova 1996. i 1998.; da su posljedice te situacije i danas osjetne u zemlji;

B.  budući da je, prema Fondu Ujedinjenih naroda za djecu (UNICEF), stopa perinatalne smrtnosti pala za 30 % između 2007. i 2014., odnosno sa 148 smrtnih slučajeva na 1000 rođene djece u 2007. na njih 104 u 2014. godini; da je stopa smrtnosti mladih majki pala za 35 %, odnosno sa 1 289 smrtnih slučajeva na 100 000 poroda u 2007. na njih 846 u 2014. godini;

C.  budući da je nestabilnost od 2012. ponovno svakodnevnica u DR Kongu i da je dosad zabilježeno više tisuća žrtava sukoba i zlostavljanja, naročito u pokrajinama Sjeverni Kivu i Južni Kivu na istoku zemlje; da je prema podacima Ureda Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) 31. srpnja 2015. zabilježeno oko 1,5 milijuna raseljenih osoba unutar zemlje, odnosno 7 % od ukupnog broja stanovnika; da više od 400 000 kongoanskih izbjeglica još uvijek živi u progonu; da izbjeglice u bijegu od teške humanitarne krize u susjednoj Srednjoafričkoj Republici dolaze u DR Kongo;

D.  budući da se među zaraćenim stranama nalaze Demokratske snage za oslobođenje Ruande (paravojna skupina Hutua), Kongoanski zbor za demokraciju (RCD-Goma) koji podržava Ruanda protiv vlade DR Konga, Gospodnja vojska otpora (LRA) nastala nakon pobune u Ugandi, skupina Mai-Mai u Katangi, Narodni pokret za samoobranu (MPA); da je nesigurnost i dalje prisutna unatoč tome što su od 2010. neke naoružane skupine demobilizirane i, u nekim slučajevima, djelomično pripojene kongoanskoj vojsci (FARDC); da je instrumentalizacija tzv. etničkog pitanja u regiji uvelike utjecala na razbuktavanje sukoba i daljnje rascjepkavanje teritorija;

E.  budući da je od početka 2016. nasilja sve više; da je u ponedjeljak 13.lipnja kongoanska vojska objavila da je u sukobu koji je izbio u regiji Beni na istoku Konga poginulo šest ugandskih pobunjenika pripadnika Savezničkih demokratskih snaga (ADF) i jedan kongoanski vojnik; da su se nakon relativno mirnog razdoblja do početka svibnja 2016. sukobi nastavili; budući da je u noći s 3. na 4. svibnja u selu Eringeti na 60 kilometara sjevernoistočno od Benija i na 200 metara od dva kampa MONUSCO-a hladnim oružjem navodno ubijeno 17 osoba; da je u masakrima u regiji Beni između veljače i svibnja 2016. poginulo oko stotinu osoba;

F.  budući da kongoanska vlada i MONUSCO te masakre pripisuju ADF-u, ali da su brojni stručnjaci i nevladine organizacije u vezi s time oprezniji zbog mogućnosti da su u njima„sudjelovale i službene snage”; da je skupina stručnjaka koja je sastavila povjerljivo izvješće Odbora za sankcije UN-a za organizaciju i provedbu zlodjela optužila kongoanske vojnike i generala koji je blizak Kabili; da aktivisti civilnog društva i oporba upozoravaju na nedostatak reakcije MONUSCO-a i vlade i na njihovu umiješanost u te napade; da je od počinjenja tih masakra održano više prosvjeda za istjerivanje pravde od kojih su neki bili silom prekinuti; da se nastavlja represija pripadnika oporbe;

G.  budući da su 1. i 2. lipnja 2016. članovi Građanske fronte 2016. (oporba) došli u Haag kako bi ondje od Međunarodnog kaznenog suda zatražili da otvori istragu o tim masakrima i sudjelovanju vojnika službene vojske; da je Sud pozvan da istraži i represivno djelovanje prosvjednika oporbe u okviru izbornog postupka;

H.  budući da su zabilježeni brojni ratni zločini i zločini protiv čovječnosti, teška kršenja ljudskih prava, jačanje represije protiv oporbe, masovna silovanja žena, djevojaka i djevojčica te masovno raseljavanje stanovništva; budući da je u Demokratskoj Republici Kongu od 1996. službeno zabilježeno najmanje 200 000 žrtava silovanja, a da ih je sigurno i puno više jer mnoga silovanja ostaju neprijavljena; da je silovanje ratno oružje kojim se koriste sve sukobljene strane, uključujući i službene vojne snage; da je prisilno novačenje, posebno djece, u vojne redove svakodnevna pojava u DR Kongu;

I.  budući da se službenu vojsku (FARDC) redovno optužuje za zlostavljanja; budući da je vlada u listopadu 2012. usvojila akcijski plan za zaustavljanje novačenja djece, seksualnog nasilja i drugih teških kršenja prava djeteta za koja su odgovorne oružane i sigurnosne snage; da su u međuvremenu problemi i dalje prisutni, a odgovorni počinitelji ostaju nekažnjeni;

J.  budući da je misija MONUSCO-a (Misija UN-a za stabilizaciju stanja u DR Kongu) potpuni promašaj u smislu da nije doprinijela poboljšanju situacije za civilno stanovništvo koje je ozbiljno zahvaćeno ratom i da je potpora koju je misija pružila nacionalnoj kongoanskoj vojsci (FARDC) samo doprinijela povećanju kaznenih djela iza kojih stoji vojska; da je nakon obustavljanja vojne suradnje između MONUSCO-a i FARDC-a u veljači 2015. UN 2. ožujka 2016. donio odluku o ponovnoj uspostavi vojne potpore vladinim snagama;

K.  budući da je DR Kongo bogat prirodnim resursima (zlato, kasiterit, koltan, metan, itd.) i da neprestano nezakonito iskorištavanje tih resursa koji su, posebno na istoku zemlje, često pod nadzorom naoružanih paravojnih skupina doprinosi financiranju i održavanju sukoba te je izvor nesigurnosti za cijelu regiju;

L.  budući da transnacionalne kompanije financiraju oružani sukob kako bi mogle i dalje iskorištavati rudna ležišta Konga i da je taj fenomen u više navrata osuđivan u izvješćima Ujedinjenih naroda; budući da je Ibrahim Thiaw, zamjenik izvršnog direktora programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), u travnju 2015. izjavio da se svake godine iskorištavaju prirodni resursi u vrijednosti od više od milijarde dolara i da većina zarade od toga, do 98% dobiti, ide u ruke međunarodnih grupacija, dok se preostalih 2 % koristi za financiranje unutarnjih naoružanih skupina;

M.  budući da su međunarodne financijske institucije svojim programima strukturne prilagodbe dodatno oslabile zemlju učinivši od nje pravnu i poreznu oazu za multinacionalne kompanije, posebno u rudarskom sektoru; budući da su raspad oslonaca kongoanskog gospodarstva i otpuštanje tisuća radnika povezani s međunarodnim institucijama, u prvom redu Svjetskom bankom, a sa sobom su donijeli oskudicu sredstava potrebnih za opstanak i pogoršanje uvjeta života stanovništva u korist gomilanja resursa velikih, većinom zapadnih, industrijskih grupacija koje upravljaju i ekonomijom;

N.  budući da je cijena prehrambenih namirnica znatno porasla od početka sukoba, što dodatno pogoršava siromaštvo i nesigurnost opskrbe hranom lokalnog stanovništva te nestabilnost u regiji; budući da je stanje dodatno pogoršano utrkom multinacionalnih kompanija za zemljištem, a u tome im pomaže vlada;

O.  budući da su rast nezaposlenosti, pogoršanje socijalne situacije i osiromašenje stanovništva ključni čimbenici nestabilnosti koja pogađa cijelu regiju;

1.  osuđuje svako nasilje, kršenje ljudskih prava i seksualno nasilje; izražava solidarnost sa svim stanovništvom napaćenim uslijed godina sukoba; ponovno osuđuje instrumentalizaciju tzv. etničkog pitanja koja je rezultirala milijunima žrtava u regiji, a služi isključivo podjeli stanovništva;

2.  izražava posebnu zabrinutost zbog eskalacije nasilja na istoku zemlje i traži da se provede međunarodna i neovisna istraga kako bi se utvrdila odgovornost svih uključenih strana u počinjenim masakrima, među ostalim MONUSCO-a i službene vojske; od međunarodne zajednice traži da konačno poduzme sve konkretne mjere za okončanje genocida i iskorištavanja resursa te za osiguranje odštete za žrtve sukoba;

3.  također izražava zabrinutost zbog kontinuiranog nasilja uoči izbora; traži da se odmah i bezuvjetno oslobode sve osobe koje su arbitrarno pritvorene te da se zaustavi sudsko i policijsko zlostavljanje pripadnika oporbe;

4.  smatra da borba protiv nekažnjavanja, bilo da je riječ o kršenjima humanitarnog prava ili gospodarskim, odnosno financijskim prekršajima, jedan od neophodnih uvjeta za ponovno postizanje mira u DR Kongu;

5.  posebno je zabrinut zbog situacije u kojoj se u Kongu nalaze žene te zbog zločina i diskriminacije kojih su žrtve; smatra da vlasti i međunarodna zajednica trebaju uložiti veće napore u zaustavljanje masovnog silovanja koje se koristi kao ratna tehnika, u jamčenje pristupa javnoj i besplatnoj zdravstvenoj skrbi, posebno reproduktivnoj njezi, kontracepciji i pobačaju te u promicanje istinske ravnopravnosti spolova;

6.  jednako tako smatra da vlasti i međunarodna zajednica moraju dati prednost zaustavljanju trenda novačenja djece;

7.  osuđuje činjenicu da se osnovne potrebe kongoanskog stanovništva sustavno stavljaju u drugi plan u odnosu na ekonomske i geopolitičke interese multinacionalnih kompanija i međunarodnih moćnika;

8.  stoga smatra da se dramatična situacija na istoku Demokratske Republike Konga neće moći riješiti na održiv način ako se ne poduzmu mjere kojima bi se stanovništvu omogućilo da konačno ima koristi od prirodnih resursa; naglašava da, kako bi se to ostvarilo, Kongo mora ponovno uspostaviti suverenitet nad svojim prirodnim bogatstvima uvođenjem nadzora nad aktivnostima stranih transnacionalnih kompanija i razvojem nacionalne infrastrukture za iskorištavanje, pretvorbu i komercijalizaciju svojih sirovina, što podrazumijeva reviziju i raskidanje svih ugovora o iskorištavanju rudnika i šuma, u skladu s člankom 56. Ustava Konga, ne bi li se na taj način omogućilo da što veći broj ljudi ima koristi od tih bogatstava, a ne samo manjina;

9.  potvrđuje nužnost toga da se Demokratskoj Republici Kongo zajamči pravo na prehrambeni suverenitet, što podrazumijeva pravo poljoprivrednika na proizvodnju hrane za svoj narod i okončavanje utrke za zemljištem, i to tako što će se poljoprivrednicima zajamčiti pristup zemlji, sjemenu i vodi;

10.  od međunarodne zajednice, a posebno od zemalja „vjerovnika” u pogledu DR Konga (naročito Belgije), traži da ukloni prepreke razvoju DR Konga, a samim time i mira, ukidanjem duga i kamata na dug koje zemlja i dalje plaća te da umjesto sporazuma o slobodnoj trgovini i programa strukturne prilagodbe uspostavi istinsku međunarodnu suradnju koja se temelji na poštovanju temeljnih ljudskih prava i suverenosti Konga; poziva vlasti DR Konga da zatraže reviziju svojih dugova i ukidanje svih nezakonitih dugova u odnosu na strane vjerovnike u cilju potpunog brisanja duga i ispunjavanja temeljnih ljudskih potreba svog stanovništva;

11.  od Europske unije i njezinih država članica traži da povećaju financijsku potporu i humanitarnu pomoć kako bi odgovorile na hitne potrebe tog stanovništva; traži od Unije i država članica da pomoć izdvajaju u obliku donacija, a ne zajmova kako se ne bi povećao teret javnog duga; izražava žaljenje zbog toga što mnoge države članice Unije nisu ostvarile cilj koji je podrazumijevao izdvajanje 0,7 % njihova BND-a za financiranje razvojne pomoći te zbog toga što su neke države smanjile postotak tog izdvajanja; izražava žaljenje zbog smanjenog sudjelovanja država članica u programima pomoći u hrani; poziva na to da se razvojna pomoć ne upotrebljava u svrhu ograničavanja i kontrole granica ili osiguranja ponovnog prihvata migranata; traži da se pomoć Unije i država članica za DR Kongo u prvom redu namijeni rješavanju problema vezanih za duboko ukorijenjene nejednakosti, siromaštvo, kroničnu pothranjenost, pristup zdravstvenim i javnim uslugama, između ostalog reproduktivnoj njezi, kao i ostvarenju ciljeva održivog razvoja; jednako tako traži povećanje pomoći u hrani koja bi se prvenstveno trebala kupovati od lokalnih poljoprivrednika;

12.  ponovno potvrđuje da bi aktivnosti poduzeća iz EU-a koja posluju u trećim zemljama trebala biti potpuno usklađena s međunarodnim standardima u pogledu ljudskih prava; s time u vezi poziva države članice da zajamče da poduzeća koja su obuhvaćena njihovim nacionalnim pravom ne prestanu poštovati ljudska prava ili socijalne, zdravstvene i ekološke standarde kojima podliježu kada se presele u treću zemlju ili u njoj posluju; poziva Europsku komisiju i države članice da poduzmu potrebne mjere protiv europskih poduzeća koja se ne pridržavaju tih standarda ili ne pružaju odgovarajuću odštetu žrtvama kršenja ljudskih prava za koja su izravno ili neizravno odgovorna;

13.  od Vijeća traži da s Parlamentom čim prije postigne kompromis u tekućem trijalogu o obvezujućoj uredbi o mineralima koji potječu iz područja pogođenih sukobima te da se od europskih ljevaonica, rafinerija i uvoznika metala, među ostalim i proizvođačima gotovih proizvoda poput automobila ili pametnih telefona, traži da u svojim lancima opskrbe primjenjuju stroga pravila kako bi se zaustavilo financiranje naoružanih skupina te nasilje u regijama pogođenima sukobom;

14.  traži da se u pogledu Demokratske Republike Konga provede neovisna istraga o tome pridržavaju li se europska poduzeća socijalnih i ekoloških normi, posebno u sektoru prirodnih resursa, te o vezama koje ta poduzeća mogu imati s financiranjem naoružanih skupina; isto tako zahtijeva da se pokrene međunarodna istraga kako bi se rasvijetlili navodi o povezanosti programa strukturne prilagodbe, subvencija međunarodnih financijskih institucija i kaznenih djela počinjenih u toj zemlji;

15.  protivi se svim pokušajima eksternalizacije politika EU-a u području migracija u treće zemlje; osuđuje činjenicu da se u okviru Rabatskog procesa, u kojem sudjeluje i DR Kongo, samo promiču politike vraćanja i ponovnog prihvata, a ne rješavaju temeljni uzroci problema; smatra da su te politike oprečne pravu na slobodno kretanje i pravu na azil; u tom pogledu traži da se u okviru Rabatskog procesa hitno obustave pregovori s DR Kongom;

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Afričkoj uniji, vladama zemalja regije Velikih jezera, predsjedniku, premijeru i parlamentu Demokratske Republike Kongo, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Vijeću UN-a za ljudska prava te Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a.

 

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti