PRIJEDLOG REZOLUCIJE o provedbi Pariškog sporazuma i Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama koja će se održati 2016. u Marakešu, u Maroku (COP22)
28.9.2016 - (2016/2814(RSP))
u skladu s člankom 128. stavkom 5. Poslovnika
Giovanni La Via, Peter Liese, Jo Leinen, Julie Girling, Gerben-Jan Gerbrandy, Estefanía Torres Martínez, Bas Eickhout, Marco Affronteu ime Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane
B8-1043/2016
Rezolucija Europskog parlamenta o provedbi Pariškog sporazuma i Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama koja će se održati 2016. u Marakešu, u Maroku (COP22)
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) i Protokol iz Kyota uz Okvirnu konvenciju,
– uzimajući u obzir Pariški sporazum, Odluku 1/CP.21 te 21. konferenciju stranaka (COP21) UNFCCC-a i 11. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP11), koje su se održale u Parizu (Francuska) od 30. studenog do 11. prosinca 2015.,
– uzimajući u obzir 18. konferenciju stranaka (COP18) UNFCCC-a i 8. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP8) koje su održane u Dohi, Katar, od 26. studenog do 8. prosinca 2012. te usvajanje izmjene Protokola kojom se utvrđuje drugo obvezujuće razdoblje u okviru Protokola iz Kyota koje počinje 1. siječnja 2013. i završava 31. prosinca 2020.,
– uzimajući u obzir da je Pariški sporazum otvoren za potpisivanje 22. travnja 2016. u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku i ostat će otvoren za potpisivanje do 21. travnja 2017., da je 180 država potpisalo Pariški sporazum i da ih je 27 deponiralo instrumente za njegovu ratifikaciju, a zajedno predstavljaju 39,08 % ukupnih emisija stakleničkih plinova (na datum 7. rujna 2016.);
– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 14. listopada 2015. o putu prema novom međunarodnom sporazumu o klimi u Parizu[1],
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. ožujka 2016. naslovljenu „Razdoblje nakon Pariza: procjena implikacija Pariškog sporazuma” (COM(2016)0110),
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. travnja 2013. naslovljenu „Strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama” (COM (2013)0216)) i prateći radni dokument službi Komisije,
– uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 23. i 24. listopada 2014.,
– uzimajući u obzir predviđene i na nacionalnoj razini određene doprinose (INDC) EU-a i država članica koje su Latvija i Europska komisija podnijele UNFCCC-u 6. ožujka 2015.,
– uzimajući u obzir 5. izvješće o procjeni (AR5) Međuvladinog tijela za klimatske promjene (IPCC) i njegovo objedinjeno izvješće,
– uzimajući u obzir objedinjeno izvješće Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) iz studenog 2014. naslovljeno „Izvješće o odstupanju emisija za 2014.” i izvješće UNEP-a o odstupanju prilagodbe za 2014.,
– uzimajući u obzir Deklaraciju čelnika donesenu na sastanku na vrhu skupine G7 održanom 7. i 8. lipnja 2015. u dvorcu Elmau u Njemačkoj pod naslovom „Mislimo unaprijed. Djelujmo zajedno”, u kojoj su ponovili svoju namjeru da se pridržavaju preuzete obveze da do 2050. smanje emisije stakleničkih plinova za od 40 % do 70 % u odnosu na 2010., a to je potrebno kako bi smanjenje bilo bliže razini od 70 % nego 40 %;
– uzimajući u obzir Deklaraciju čelnika donesenu na sastanku na vrhu skupine G7 održanom 26. i 27. svibnja 2016. u Ise-Shimi u Japanu u kojoj se sve stranke poziva da ulože napore kako bi Pariški sporazum stupio na snagu 2016.,
– uzimajući u obzir izvješće Europskog odbora za sistemske rizike iz veljače 2016. naslovljeno „Prekasno i prenaglo: prijelaz na gospodarstvo s niskim emisijama ugljika i sistemski rizici”,
– uzimajući u obzir deset ključnih poruka o klimatskim promjenama koje je Međunarodna stručna skupina UNEP-a za resurse objavila u prosincu 2015.;
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenje Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0000/2016),
– uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da će Pariški sporazum stupiti na snagu tridesetog dana od dana na koji najmanje 55 stranaka Konvencije koje predstavljaju najmanje 55 % procijenjenih ukupnih globalnih emisija stakleničkih plinova deponira UN-u svoje instrumente ratifikacije, prihvaćanja, odobravanja ili pristupanja;
B. budući da se nastojanja da se ublaži globalno zatopljenje ne smiju smatrati preprekom težnjama prema gospodarskom rastu već se, naprotiv, trebaju smatrati pokretačem ostvarenja novog i održivog gospodarskog rasta i zapošljavanja;
C. budući da zbog klimatskih promjena u ne tako dalekoj budućnosti može doći do većeg nadmetanja za resurse, kao što su hrana, voda i pašnjaci, mogu se produbiti gospodarske teškoće i politička nestabilnost te bi klimatske promjene mogle postati glavni uzrok raseljavanja stanovništva, kako unutar tako i izvan nacionalnih granica; budući da problem migracije uzrokovane klimatskim promjenama mora biti među glavnim prioritetima međunarodne zajednice;
D. budući da će se najteže posljedice klimatskih promjena osjetiti u zemljama u razvoju, a posebno u manje razvijenim zemljama i malim otočnim državama u razvoju koje nemaju dovoljno sredstava za pripremu i prilagodbu na aktualne promjene; budući da je prema mišljenju Međuvladina tijela za klimatske promjene Afrika posebno osjetljiva na te izazove i stoga posebno izložena nestašici vode, ekstremnim vremenskim prilikama i poteškoćama u sigurnosti opskrbe hranom zbog suše i dezertifikacije;
E. budući da su 6. ožujka 2015. EU i njegove države članice predale svoje predviđene i na nacionalnoj razini određene doprinose UNFCCC-u kojima se obvezuju da će biti usmjereni k postizanju obvezujućeg cilja smanjenja domaćih emisija stakleničkih plinova za najmanje 40 % do 2030. u odnosu na razine iz 1990., kako je navedeno u zaključcima Europskog vijeća od 23. listopada 2014. o okviru klimatske i energetske politike za 2030.;
Djelovanje u području klime koje se temelji na čvrstoj znanstvenoj osnovi
1. podsjeća da znanstveni dokazi predstavljeni u 5. izvješću o procjeni Međuvladinog tijela za klimatske promjene iz 2014. ukazuju na to da je zatopljenje u klimatskom sustavu neupitno, da su klimatske promjene stvarne te da je ljudsko djelovanje glavni uzrok zabilježenog zatopljenja od sredine 20. stoljeća; zabrinut je zbog toga što su raširene i znatne posljedice klimatskih promjena već jasno vidljive u prirodnim i ljudskim sustavima na svim kontinentima i u svim oceanima;
2. prima na znanje zaključke tajništva UNFCCC-a o tome da bi se održavanjem trenutačnih razina globalnih emisija stakleničkih plinova preostali proračun za ugljik kojim se povećanje prosječne globalne temperature ograničava na do 1,5 °C potrošio tijekom sljedećih pet godina; ističe da bi sve zemlje trebale ubrzati prijelaz na nulte neto emisije stakleničkih plinova i otpornost na klimatske promjene kako je dogovoreno Pariškim sporazumom kako bi se izbjegle najteže posljedice globalnog zatopljenja;
3. apelira na razvijene zemlje, a naročito na EU, da drastično smanje svoje emisije stakleničkih plinova i pritom nadmaše svoje trenutne obveze kako bi se što je više moguće izbjeglo širenje pojave negativnih emisija jer tehnologije nisu još dokazano učinkovite, društveno prihvatljive, isplative i sigurne;
Hitna potreba za ratifikacijom i provedbom Pariškog sporazuma
4. pozdravlja Pariški klimatski sporazum kao ključno postignuće u borbi protiv klimatskih promjena te u ostvarenju multilateralizma; smatra da je Pariški sporazum ambiciozan, uravnotežen, pravičan i pravno obvezujući te da su donošenje tog sporazuma i objava predviđenih i na nacionalnoj razini određenih doprinosa 187 stranaka prije kraja konferencije COP21 označili odlučan zaokret prema sveobuhvatnom i zajedničkom globalnom djelovanju te će se, nakon provedbe, trajno i nepovratno ubrzati prijelaz na klimatski neutralno svjetsko gospodarstvo otporno na klimatske promjene;
5. snažno pozdravlja obvezu koju su sve zemlje preuzele u pogledu ograničenja porasta prosječne globalne temperature na znatno manje od 2 °C u odnosu na predindustrijske razine i u pogledu ulaganja napora za ograničenje povećanja temperature na 1,5 °C, kao i cilj da se postigne ravnoteža između antropogenih emisija iz izvora i uklanjanja stakleničkih plinova ponorima („nulte neto emisijeˮ) u drugoj polovici ovog stoljeća, na temelju pravičnosti;
6. podsjeća da ograničavanje povećanja globalne temperature na znatno manje od 2 °C nije jamstvo da će se izbjeći znatni negativni klimatski učinci; uviđa da je potrebno postići jasno razumijevanje konkretnih političkih implikacija ograničenja rasta globalne temperature na prosječno 1,5 °C; stoga pozdravlja pripremu posebnog izvješća Međuvladina tijela za klimatske promjene koje će biti objavljeno 2018. i koje će se baviti tim pitanjem; naglašava da se ne smije precijeniti potencijal ponora kada je riječ o doprinošenju neutralnosti emisija;
7. podsjeća da je rana dekarbonizacija potrebna za ograničavanje porasta prosječne globalne temperature ispod 2 °C, uz istovremeni nastavak napora ograničavanja tog povećanja na 1,5 °C, te da bi razine globalnih emisija stakleničkih plinova trebale što prije doseći svoj vrhunac; podsjeća da globalne emisije treba postupno ukinuti do 2050. ili nedugo nakon toga; poziva sve stranke koje su u mogućnosti to napraviti da provedu nacionalne ciljeve i strategije dekarbonizacije tako što će prioritet dati postupnom ukidanju emisija iz ugljena, najvećeg zagađivača među energentima, te poziva EU da u tu svrhu surađuje s međunarodnim partnerima pružajući primjere dobre prakse;
8. naglašava da će pravno obvezujući Pariški sporazum i utvrđeni put prema dekarbonizaciji biti pouzdane smjernice za donošenje odluka, izbjegavanje skupe ovisnosti o ulaganjima koja uzrokuju visoku razinu emisija ugljika, da će pružiti sigurnost i predvidivost poduzećima i ulagačima te da će biti poticaj prijelazu s ulaganja u fosilna goriva na ulaganja s niskom razinom emisija ugljika;
9. naglašava da je, iako nema znanstvenih dokaza o tomu što ograničavanje globalnog zatopljenja na 1,5 °C znači za svaki sektor i svaku regiju, jasno da trenutna nastojanja država nisu dostatna za postizanje tih sigurnih ograničenja za najosjetljivije države; apelira na sve zemlje, posebno na one razvijene, da pojačaju zajedničke napore i poboljšaju svoje nacionalno određene doprinose u kontekstu pospješujućeg dijaloga koji će se održati 2018.; poziva EU da se u tom kontekstu posveti daljnjem smanjenju emisija u okviru svojih nacionalno određenih doprinosa za 2030.;
10. pozdravlja obvezu preuzetu Pariškim sporazumom u pogledu smanjenja globalnih emisija na nulu tijekom druge polovice stoljeća; uviđa da to znači da većina sektora u EU-u mora znatno ranije svesti emisije na nulu; naglašava da Europska unija mora izvršiti pritisak na stranke koje nisu usklađene s ciljevima iz Pariškog sporazuma;
11. poziva na rano stupanje na snagu Pariškog sporazuma te poziva Komisiju i države članice da zajamče ranu i brzu ratifikaciju kako se stupanje Sporazuma na snagu ne bi odgodilo; stoga poziva Komisiju da redovito obavještava Parlament i nadležne odbore o trenutačnom stanju postupka ratifikacije, a posebno o razlozima mogućih prepreka na koje se još nailazi; pozdravlja činjenicu da je niz država članica već pokrenuo svoj nacionalni postupak ratifikacije te da su ga neke već i dovršile;
12. no žali što zbrajanje svih predviđenih i na nacionalnoj razini određenih doprinosa ne dovodi svijet ni blizu cilju ograničenja povećanja globalne temperature na 2 °C; ističe da je potrebna dodatna ambicioznost i poziva na usklađeno djelovanje Europske unije i drugih subjekata koji proizvode velike razine emisija kako bi se predviđeni i na nacionalnoj razini određeni doprinosi doveli bliže cilju od 2 °C; naglašava da je ključno da sve stranke, uključujući EU, svakih pet godina povećaju svoje obveze smanjenja emisija u vlastitim nacionalno određenim doprinosima u skladu s mehanizmom za ambicije iz Pariškog sporazuma; naglašava da su nacionalno određeni doprinosi ključni instrumenti nacionalnog razvojnog planiranja u sinergiji s ciljevima za održivi razvoj;
13. naglašava važnost toga da se pokaže usklađenost EU-a s pariškim sporazumom, među ostalim revizijom vlastitih srednjoročnih i dugoročnih ciljeva i instrumenata politike te da se taj proces započne čim prije, kako bi se omogućila sveobuhvatna rasprava u kojoj bi Parlament trebao imati ključnu ulogu u partnerstvu s predstavnicima nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti, civilnog društva i poslovnog sektora; poziva Komisiju da za EU pripremi strategiju čiji je cilj sredinom stoljeća svesti emisije na nulu i koja bi uključivala troškovno učinkovit način postizanja cilja nultih neto emisija koji je usvojen Pariškim sporazumom;
COP22 u Marakešu
14. smatra da bi se u pregovorima trebao ostvariti napredak u području ključnih elemenata Pariškog sporazuma, što uključuje unaprijeđeni okvir za transparentnost, pojedinosti u vezi s pregledom globalnog stanja, daljnje smjernice u vezi s predviđenim i na nacionalnoj razini određenim doprinosima, razumijevanje diferencijacije, gubitak i štetu, financiranje borbe protiv klimatskih promjena i pomoć u izgradnji kapaciteta, uključivo upravljanje na više razina kao i mehanizam za olakšavanje provedbe i promicanje sukladnosti; poziva Komisiju i države članice da ispune obveze dogovorene u okviru Pariškog sporazuma, posebno u vezi s doprinosom EU-a ublažavanju i prilagodbi te u vezi s potporom u području financija, prijenosa tehnologija i izgradnje kapaciteta, usprkos bilo kakvim promjenama statusa država članica EU-a;
15. naglašava da je vrijeme ključan element u zajedničkim naporima u borbi protiv klimatskih promjena, kao i za poštovanje Pariškog sporazuma; naglašava da EU ima i kapacitete i odgovornost da bude uzor te da odmah započne usklađivati svoje klimatske i energetske ciljeve s dogovorenim međunarodnim ciljem ograničavanja porasta prosječne globalne temperature na ispod 2 °C, a istovremeno nastaviti ulagati napore kako bi se taj porast ograničio na 1,5 °C;
16. potiče EU i države članice da i dalje budu aktivno uključene u takozvanu vrlo ambicioznu koaliciju te da se obvežu na ubrzavanje napretka pregovora i pružanje podrške marokanskom predsjedništvu u pogledu njegove usredotočenosti na doprinos obnovljivih izvora energije i mjera prilagodbe u globalnoj borbi protiv klimatskih promjena;
17. naglašava da je potrebno započeti s razgovorima o obliku „pospješujućeg dijaloga” koji će se održati 2018. i koji će predstavljati ključnu priliku za uklanjanje konstantnih odstupanja u ublažavanju klimatskih promjena s obzirom na trenutačne predviđene i na nacionalnoj razini određene doprinose; smatra da na tom prvom „pospješujućem dijalogu” EU treba imati proaktivnu ulogu kako bi se napravio pregled zajedničkih ambicija i napretka u izvršavanju preuzetih obveza; poziva Komisiju i države članice da znatno prije održavanja „pospješujućeg dijaloga” podnesu planove za dodatno smanjenje stakleničkih plinova koji će nadmašiti postojeće obveze preuzete u okviru Pariškog sporazuma i adekvatno doprinijeti uklanjanju odstupanja u ublažavanju klimatskih promjena u skladu s mogućnostima EU-a;
18. podsjeća da je povećanje opsega mjera za ublažavanje u razdoblju prije 2020. nužan preduvjet za postizanje dugoročnih ciljeva Pariškog sporazuma i ključan element za ocjenu uspješnosti konferencije COP22 u Marakešu;
Ambicije do 2020. i Protokol iz Kyota
19. napominje da je EU sada na dobrom putu da premaši svoje ciljeve smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2020. i ostvari cilj za 2020. u pogledu obnovljive energije i napominje da je zahvaljujući učinkovitijim zgradama, proizvodima, industrijskim procesima i vozilima ostvaren znatan napredak u pogledu energetskog intenziteta, a u isto je vrijeme europsko gospodarstvo od 1990. zabilježilo realni rast od 45 %; no naglašava da je potrebno još više ambicioznosti i djelovanja kako bi se održali dostatni poticaji za smanjenje emisija stakleničkih plinova koje su potrebne za postizanje klimatskih i energetskih ciljeva EU-a do 2050.; ističe da nije ostvaren dovoljan napredak u smanjenju emisija stakleničkih plinova u sektorima prometa i poljoprivrede s obzirom na ciljeve za 2020. i da treba povećati napore u pogledu doprinosa tih sektora smanjenju emisija do 2030.;
20. ističe da su ciljevi 20/20/20 za smanjenje emisija stakleničkih plinova, energiju iz obnovljivih izvora i uštedu energije imali ključnu ulogu u omogućavanju tog napretka i očuvanju radnih mjesta za više od 4,2 milijuna zaposlenih u raznim ekološkim industrijama, uz stalan rast zabilježen tijekom gospodarske krize;
21. pojašnjava da drugo obvezujuće razdoblje Protokola iz Kyota, premda je ograničeno u svojem opsegu, treba shvatiti kao vrlo važan međukorak te stoga poziva stranke, uključujući države članice EU-a, da dovrše proces ratifikacije što je brže moguće; napominje da je Parlament ispunio svoj dio obveze davanjem suglasnosti i pozdravlja one države članice koje su već dovršile svoje unutarnje procese ratifikacije;
Sveobuhvatni napori svih sektora
22. pozdravlja razvoj sustavâ za trgovanje emisijama na globalnoj razini, uključujući 17 sustava za trgovanje emisijskim jedinicama koji djeluju na četiri kontinenta i predstavljaju 40% svjetskog BDP-a i doprinose smanjenju globalnih emisija na troškovno učinkovit način; potiče Komisiju da potakne povezivanje sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama i drugih sustava za trgovanje emisijskim jedinicama u cilju uspostave mehanizama za međunarodno tržište ugljika kako bi se povećala razina ambicioznosti u području klime i istodobno doprinijelo smanjenju rizika od premještanja izvora ugljika pružanjem jednakih tržišnih uvjeta za sve; traži da se ulože veliki napori kako bi bilo koja država članica koja mijenja status ostala u sustavu EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama; poziva Komisiju da odredi zaštitne mjere kako bi se zajamčilo da povezivanje sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama trajno doprinosi ublažavanju i ne ugrožava ciljeve EU-a za smanjenje domaćih emisija stakleničkih plinova;
23. naglašava da, u skladu sa zaključcima Međuvladina tijela za klimatske promjene, emisije povezane s upotrebom zemljišta (u poljoprivredne svrhe, za stočarstvo, šumarstvo i druge svrhe) nude znatan i isplativ potencijal za ublažavanje klimatskih promjena i jačanje otpornosti te da je stoga potrebno ojačati djelovanje EU-a i međunarodnu suradnju kako bi se u što većoj mjeri iskoristio potencijal emisija povezanih s upotrebom zemljišta za vezivanje ugljika i zajamčila sigurna i održiva sekvestracija CO2; u tom pogledu prepoznaje posebne prilike povezane s agrošumarstvom; podsjeća na važan sporazum o neizravnim promjenama upotrebe zemljišta koji je dogovoren na početku parlamentarnog saziva te se nada da bi doprinos Parlamenta u pregovorima o tom sporazumu mogao poslužiti kao osnova za ambiciozno rješenje u okviru predstojeće revizije pravila;
24. napominje da 20% globalnih emisija stakleničkih plinova nastaje zbog krčenja i degradacije šuma te naglašava ulogu šuma u ublažavanju klimatskih promjena i potrebu da se poboljša sposobnost prilagodbe i otpornost šuma na klimatske promjene; naglašava da je potrebno uložiti napore za ublažavanje klimatskih promjena usmjerene na sektor tropskih šuma (REDD+); ističe da cilj ograničenja povećanja temperature na manje od 2 °C vjerojatno neće biti moguće ostvariti ako se ne ulože ti napori u pogledu ublažavanja; poziva nadalje EU da poveća međunarodno financiranje za smanjenje krčenja šuma u zemljama u razvoju;
25. poziva da se korištenje zemljišta, prenamjena zemljišta i šumarstvo uključe u klimatski i energetski okvir EU-a za 2030., s obzirom na to da te emisije treba sagledati odvojeno kako bi se izbjeglo da se ponor korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva EU-a upotrebljava za smanjenje napora za ublažavanje klimatskih promjena u ostalim sektorima;
26. podsjeća da je prometni sektor drugi najveći izvor emisija stakleničkih plinova; žali zbog toga što se međunarodno zrakoplovstvo i pomorski promet ne spominju u Pariškom sporazumu; ističe potrebu za uspostavljanjem niza politika u cilju smanjenja razina emisija u tom sektoru; ponavlja da stranke Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama trebaju poduzeti mjere za učinkovitu regulaciju i ograničavanje emisija u međunarodnom zračnom i pomorskom prometu, u skladu s potrebama i hitnošću situacije; poziva sve stranke da u okviru Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ICAO) i Međunarodne pomorske organizacije (IMO) rade na razvoju globalnog političkog okvira koji će omogućiti pružanje djelotvornog odgovora te da poduzmu mjere kako bi se odredili odgovarajući ciljevi prije kraja 2016. za postizanje potrebnih smanjenja u svjetlu cilja ograničenja povećanja globalne temperature na znatno manje od 2 °C;
27. podsjeća na to da su staklenički plinovi iz zrakoplovstva 1. siječnja 2012. uvršteni u sustav EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama te svi operateri zrakoplova u okviru tog sustava moraju nabaviti emisijske jedinice ugljika; napominje da su 2013. i 2014. donesene dvije odluke „o zaustavljanju sata” kojima se privremeno ograničilo područje primjene sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama isključivanjem međunarodnih letova kako bi se Međunarodnoj organizaciji civilnog zrakoplovstva dalo dovoljno vremena da razvije globalnu tržišno utemeljenu mjeru za smanjenje emisija iz međunarodnog zrakoplovstva te napominje da će to izuzeće prestati važiti 2017.;
28. poziva na to da Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva u nastavku godine uspostavi poštenu i čvrstu globalnu tržišno utemeljenu mjeru koja će se od 2020. nadalje provoditi na međunarodnoj razini; duboko je razočaran aktualnim prijedlogom o kojem raspravlja Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva te podsjeća da se bilo kakva izmjena postojećeg zakonodavstva o uključivanju zračnog prometa u sustav EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama može razmotriti samo ako je globalna tržišno utemeljena mjera ambiciozna te da će letovi unutar Europe u svakom slučaju i dalje biti obuhvaćeni tim sustavom;
29. ističe upozorenje Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB) da bi kasno uviđanje važnosti kontrole emisija moglo dovesti do naglog uvođenja ograničenja za korištenje visokougljičnih izvora energije te da će troškovi tog prijelaza sukladno tomu biti viši, uz moguće posljedice na gospodarsku aktivnost i financijske institucije; poziva Komisiju da dodatno procijeni moguće sistemske rizike povezane s naglim prijelazom te da, tamo gdje je to potrebno, predloži zahtjeve za transparentnost financijskog tržišta i politike za što veće ublažavanje sistemskih rizika;
30. naglašava da će kružno gospodarstvo imati ključnu ulogu u prijelazu na društvo s niskom razinom emisija ugljika; napominje da se mjerama koje su usmjerene samo na smanjenje emisija i ne uzimaju u obzir doprinose primjene obnovljive energije i učinkovitog korištenja resursa neće postići postavljeni ciljevi; smatra da, s obzirom na učinak koji iskorištavanje sirovina i zbrinjavanje otpada imaju na emisije stakleničkih plinova, prijelaz prema globalnom gospodarskom modelu kružnog gospodarstva mora biti na odgovarajući način obuhvaćen u okviru konferencije COP 22;
31. ističe važnost sveobuhvatnog i sistemskog pristupa osmišljavanju i provedbi politika za smanjenje emisija stakleničkih plinova te osobito skreće pozornost na odvajanje gospodarskog rasta i ljudske dobrobiti od iskorištavanja resursa, budući da se učinkovitim iskorištavanjem resursa smanjuju i emisije stakleničkih plinova i drugi oblici opterećenja okoliša i resursa te se istodobno omogućuje održivi rast, dok se pak politikom isključivo usmjerenom na smanjenje emisija stakleničkih plinova ne jamči istovremeno učinkovito iskorištavanje resursa; naglašava da se učinkovitim iskorištavanjem resursa omogućavaju ekonomska dobit i korist za okoliš; ističe da kružno gospodarstvo te stoga i pravilno upravljanje prirodnim resursima mogu biti od ključne važnosti u pogledu pitanja klime; navodi da je, na primjer, velik dio iskorištavanja energije izravno povezan s ekstrakcijom, obrađivanjem, prijevozom, preinakom, upotrebom i uklanjanjem resursa; navodi da povećanje produktivnosti resursa boljom učinkovitošću i smanjenjem rasipanja resursa kroz ponovno iskorištavanje, ponovnu obradu i recikliranje također doprinosi znatnom smanjenju potrošnje resursa i, istovremeno, emisija stakleničkih plinova; ukazuje u tom kontekstu na rad Međunarodna stručne skupine UNEP-a za resurse;
Smanjenje emisija koje nisu emisije CO2
32. pozdravlja Deklaraciju čelnika donesenu na sastanku na vrhu skupine G7 održanom 26. i 27. svibnja 2016. u Ise-Shimi u Japanu u kojoj se naglašava važnost ublažavanja emisija klimatskih onečišćivača kratkog vijeka, uključujući crni ugljik, fluorougljikovodike i metan, kako bi se usporilo kratkoročno zatopljenje;
33. poziva na to da se 2016. usvoji ambiciozan cilj postupnog globalnog smanjenja fluorougljikovodika u skladu s Montrealskim protokolom; podsjeća da je EU usvojio ambiciozno zakonodavstvo o postupnom smanjivanju fluorougljikovodika za 79% do 2030. s obzirom na to da su alternative kojima se štiti klima široko dostupne te bi se njihov potencijal trebao u potpunosti iskoristiti; napominje da je postupno smanjivanje upotrebe fluorougljikovodika lako ostvariv cilj u području ublažavanja klimatskih promjena u EU-u i izvan njega;
Industrija i konkurentnost
34. ističe činjenicu da je suprotstavljanje klimatskim promjenama prioritet kojem bi se trebalo težiti na svjetskoj razini, jamčeći pritom energetsku sigurnost i razvoj održivog gospodarskog rasta i otvaranje održivih radnih mjesta;
35. ističe da su za ulaganja povezana s klimom potrebni stabilan i predvidiv pravni okvir te jasni politički signali;
36. pozdravlja činjenicu da Kina i drugi veliki konkurenti energetski intenzivnih industrija EU-a uvode mehanizme za trgovanje emisijama ugljika ili druge mehanizme za određivanje cijena; smatra da, sve dok se ne postignu jednaki uvjeti za sve, EU treba zadržati odgovarajuće i razmjerne mjere kako bi osigurao konkurentnost svoje industrije i kako bi se, tamo gdje je to potrebno, spriječilo premještanje izvora ugljika, uzimajući u obzir činjenicu da su politike u području energije, industrije i klime usko povezane;
37. ističe važnost bolje uporabe postojećih programa i instrumenata poput programa Obzor 2020. koji su otvoreni sudjelovanju trećih zemalja, posebno u području energije, klimatskih promjena i održivog razvoja te važnost uključivanja održivosti u relevantne programe;
Energetska politika
38. poziva EU da potiče međunarodnu zajednicu da bez odgađanja donese konkretne mjere, uključujući rokove, za postupno ukidanje subvencija koje štete okolišu ili gospodarstvu, među ostalim subvencije za fosilna goriva;
39. naglašava da ambiciozniji cilj za energetsku učinkovitost u Europskoj uniji može pomoći pri postizanju ambicioznog cilja u području klime te istovremeno smanjiti rizik od istjecanja ugljika;
40. ističe važnost energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije za smanjenje emisija i za postizanje ekonomskih ušteda, energetske sigurnosti te za sprečavanje i ublažavanje energetskog siromaštva kako bi se zaštitilo ugrožena i siromašna kućanstva i kako bi im se pomoglo; poziva na globalnu promidžbu mjera energetske učinkovitosti i razvoja obnovljivih izvora energije (primjerice poticanjem vlastite proizvodnje i korištenja obnovljivih izvora energije) te podsjeća da su energetska učinkovitost i obnovljivi izvori energije među glavnim ciljevima energetske unije EU-a;
Istraživanje, inovacije i digitalne tehnologije
41. ističe činjenicu da su istraživanje i inovacije u području politika o klimatskim promjenama i prilagodbi na te promjene, kao i u području tehnologija kojima se učinkovito koriste resursi uz niske razine emisija, ključni u borbi protiv klimatskih promjena na ekonomski isplativ način, smanjuju ovisnost o fosilnim gorivima i trebali bi promicati upotrebu sekundarnih sirovina; stoga poziva na globalne napore za poticanje i usmjerivanje ulaganja u tom području;
42. podsjeća da su istraživanje, inovacije i konkurentnost jedan od pet stupova strategije EU-a za energetsku uniju; napominje da je EU odlučan u tome da ostane globalni predvodnik u tim područjima, razvijajući pritom usku znanstvenu suradnju s međunarodnim partnerima; ističe važnost izgradnje i očuvanja snažnog kapaciteta za inovacije u razvijenim zemljama, ali i u zemljama u razvoju, u cilju primjene tehnologija za čistu i održivu proizvodnju energije;
43. podsjeća na ulogu katalizatora koju digitalne tehnologije mogu imati u preobrazbi energetskog sustava; ističe važnost razvijanja tehnologija za skladištenje energije koje će doprinijeti dekarbonizaciji u sektorima energetike te grijanja i hlađenja kućanstava;
44. ističe važnost povećanja broja kvalificiranih radnika koji su aktivni u industriji i promicanja znanja i najboljih praksi za poticanje otvaranja kvalitetnih radnih mjesta, uz istovremeno podržavanje prijelaza radne snage gdje je to potrebno;
45. poziva na bolju uporabu tehnologije, poput svemirskih satelita, za detaljno prikupljanje podataka o emisijama, temperaturi i klimatskim promjenama; posebno skreće pozornost na doprinos programa Copernicus; također poziva na transparentnu suradnju i razmjenu informacija između država i na otvorenost podataka za znanstvenu zajednicu;
Uloga nedržavnih aktera
46. ističe mjere koje poduzima sve širi krug nedržavnih aktera u cilju dekarbonizacije i veće otpornosti na klimatske promjene; stoga ističe važnost strukturiranog i konstruktivnog dijaloga između vlada, poslovne zajednice, gradova, regija, međunarodnih organizacija, civilnog društva i akademskih institucija te osiguravanja njihovog sudjelovanja u planiranju i provođenju mjera na području klime kako bi se potaknulo snažno globalno djelovanje u cilju stvaranja otpornih društava s niskim razinama emisija ugljika; pozdravlja uspostavljanje „Plana globalnog djelovanja u području klime” koji se nastavlja na „Akcijski program Lima – Pariz” i uključuje sedamdeset inicijativa s brojnim dionicima u raznim sektorima;
47. naglašava da bi Zonu nedržavnih dionika za klimatska pitanja (NAZCA) trebalo potpuno uključiti u Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime; napominje da lokalne i regionalne vlasti najviše doprinose „Akcijskom programu Lima – Pariz” i platformi NAZCA te su već pokazale predanost provedbi Pariškog sporazuma u pogledu ublažavanja i prilagođavanja, osiguravanja horizontalne koordinacije i integracije politike o klimatskim promjenama, osnaživanja lokalnih zajednica i građana te promicanja procesa društvenih promjena i inovacija, posebno inicijativama kao što su Globalni sporazum gradonačelnika i Memorandum o razumijevanju „Under 2”;
48. poziva EU i države članice da surađuju sa svim dionicima civilnog društva (institucijama, privatnim sektorom, nevladinim organizacijama i lokalnim zajednicama) kako bi izradile inicijative za smanjenje emisija u ključnim sektorima (energija, tehnologija, gradovi, promet), kao i inicijative za prilagodbu i otpornost kako bi se odgovorilo na probleme prilagodbe, posebice u pogledu pristupa vodi, sigurnosti hrane i sprečavanja rizika; poziva sve vlade i sve dionike civilnog društva da podrže i ojačaju taj program djelovanja;
49. smatra važnim osigurati da legitimne aktivnosti lobiranja tijekom pregovora o nadolazećoj konferenciji COP22 budu potpuno transparentne te da svi službeno priznati dionici imaju jednak pristup svim potrebnim informacijama;
50. podsjeća stranke i sam UN da je djelovanje na individualnoj razini jednako važno kao i djelovanje vlada i institucija; stoga zahtijeva da se poduzmu veći napori za organiziranje kampanja i uspostavljanje mjera za senzibiliziranje i informiranje javnosti u vezi s malim i velikim postupcima kojima se može doprinijeti borbi protiv klimatskih promjena u razvijenim zemljama te zemljama u razvoju;
Otpornost na klimatske promjene koja se ostvaruje prilagodbom
51. naglašava da je djelovanje u cilju prilagodbe neizostavno za sve države ako žele svesti negativan utjecaj klimatskih promjena na minimum i u potpunosti iskoristiti prilike za rast otporan na klimatske promjene i za održivi razvoj; poziva da se u skladu s time odrede dugoročni ciljevi prilagodbe; podsjeća da su zemlje u razvoju, a posebno najslabije razvijene zemlje i male otočne zemlje u razvoju, najmanje doprinijele klimatskim promjenama, ali su najosjetljivije na njihove štetne učinke i imaju najmanje kapaciteta za prilagodbu;
52. poziva Komisiju da revidira strategiju EU-a o prilagodbi klimatskim promjenama koja je usvojena 2013.; poziva Komisiju da predloži pravno obvezujući instrument u slučaju da se aktivnosti koje poduzimaju države članice ocijene nedostatnima;
53. skreće pozornost na teške i često nepovratne posljedice nedjelovanja te podsjeća na to da klimatske promjene utječu na sve dijelove svijeta na različite načine, ali vrlo štetne načine, što uzrokuje migracije, smrtna stradanja te ekonomsku, ekološku i društvenu štetu; ističe da je globalno usuglašeni politički i financijski poticaj prema inovacijama u području tehnologija za čistu i obnovljivu energiju ključan za postizanje klimatskih ciljeva i poticanje rasta;
54. traži da se ozbiljno shvati problematika klimatskih izbjeglica i njezini razmjeri kao posljedica klimatskih katastrofa uzrokovanih globalnim zatopljenjem; sa zabrinutošću napominje da je u razdoblju od 2008. do 2013. 166 milijuna osoba bilo primorano napustiti svoje domove zbog poplava, oluja, potresa i drugih nepogoda; skreće posebnu pozornost na činjenicu da zbivanja povezana s klimatskim promjenama u nekim dijelovima Afrike i na Bliskog istoka mogu doprinijeti političkoj nestabilnosti, gospodarskim teškoćama i intenziviranju izbjegličke krize u Sredozemlju;
55. smatra važnim da Unija ima vodeću ulogu u pitanju migracija uzrokovanih klimatskim promjenama kako bi se olakšalo donošenje plana suradnje sjever/jug s ciljem očuvanja prava osoba koje su prisiljene napustiti svoje domove zbog posljedica klimatskih promjena;
56. pozdravlja napore Varšavskog međunarodnog mehanizma za gubitke i štete koji podliježe reviziji na 22. zasjedanju KonferencijeCOP 22; poziva Mehanizam da nastavi poboljšavati razumijevanje i proširivati stručno znanje o tomu kako utjecaji klimatskih promjena utječu na obrasce migracija, raseljavanja i mobilnosti ljudi te promicati primjenu takvog razumijevanja i stručnog znanja;
57. poziva EU i sve ostale zemlje da se pozabave aspektom ljudskih prava i socijalnih učinaka u kontekstu klimatskih promjena, da osiguraju zaštitu i promicanje ljudskih prava i solidarnosti te pruže potporu siromašnijim zemljama čiji su kapaciteti ograničeni utjecajem klimatskih promjena;
Potpora zemljama u razvoju
58. naglašava i važnost uloge zemalja u razvoju u ostvarivanju ciljeva Pariškog sporazuma o klimi, kao i to da tim zemljama treba pomoći da provedu svoje klimatske planove, potpuno iskorištavajući sinergiju s relevantnih ciljevima održivog razvoja u okviru mjera provedenih u području kline Akcijskog plana iz Addis Abebe i Programa 2030.;
59. ističe nužnost poticanja univerzalnog pristupa održivoj energiji pojačanom upotrebom obnovljivih izvora energije u zemljama u razvoju, posebice u Africi. Afrika raspolaže ogromnim prirodnim resursima koji joj mogu jamčiti energetsku sigurnost; ističe da Europa može dobivati dio energije koja joj je potrebna iz Afrike ako se uspješno uspostave elektroenergetske veze;
60. ističe da EU ima iskustvo, kapacitete i globalni doseg da bude predvodnik u izgradnji pametnije, čišće i otpornije infrastrukture koja je potrebna za ostvarenje globalnog prijelaza potaknutog Pariškim sporazumom; poziva EU da podrži napore država u razvoju u prijelazu prema društvu s niskim razinama emisija ugljika koje je uključivije, održivije u pogledu društva i okoliša, bogatije i sigurnije;
Financijska sredstva za borbu protiv klimatskih promjena
61. napominje da je potrebno uložiti daljnje napore kako bi se zajamčila mobilizacija sredstava za borbu protiv klimatskih promjena za ostvarenje cilja od 100 milijardi USD do 2020.; pozdravlja nastavljanje ulaganja takvih napora do 2025.; apelira na EU i sve one stranke koje su u mogućnosti to učiniti da ispune svoje obveze u području financiranja borbe protiv klimatskih promjena kako bi podržali ulaganje većih napora za smanjenje emisija stakleničkih plinova i prilagodbu na utjecaj klimatskih promjena s obzirom na razmjer i hitnost izazova; potvrđuje da će, kako bi se opasni utjecaji klimatskih promjena sveli na minimum, biti potrebna znatno veća ulaganja kojima se promiču niske emisije ugljika i otpornost na klimatske promjene te će se morati uložiti napori za postupno ukidanje poticaja za fosilna goriva; naglašava važnost poticanja širih financijskih tokova određivanjem cijena ugljika i javno-privatnim partnerstvima;
62. poziva EU i međunarodne aktere na preuzimanje konkretnih obveza kako bi se pronašli dodatni izvori financiranja u području klimatskih promjena, uključujući uvođenje poreza na financijske transakcije, izdvajanje određene količine emisijskih jedinica iz sustava Europske unije za trgovanje emisijskim jedinicama EU-a u razdoblju 2021. – 2030. i raspodjelu prihoda od mjera EU-a i međunarodnih mjera za emisije u zračnom i pomorskom prometu za svrhe međunarodnog financiranja borbe protiv klimatskih promjena i Zeleni klimatski fond, koji je među ostalim namijenjen za projekte tehnoloških inovacija;
63. pozdravlja obvezu iz Pariškog sporazuma o prilagodbi svih financijskih tokova tako da doprinose niskim emisijama stakleničkih plinova i razvoju koji je otporan na klimatske promjene; smatra da se u tom cilju EU mora žurno pozabaviti pitanjem financijskih tokova za fosilna goriva i infrastrukture s visokom razinom emisija ugljika;
64. sa zadovoljstvom iščekuje „pospješujući dijalog” kojim će se utvrditi mogućnosti za povećanje financijskih sredstava i podržavanje boljeg djelovanja za ublažavanje klimatskih promjena svih stranaka; prepoznaje da je odgovornost svih stranaka, donatora i primatelja, da surađuju kako bi se potpora povećala i postala pristupačnija i učinkovitija;
65. poziva Komisiju da provede sveobuhvatnu procjenu utjecaja koji bi Pariški sporazum mogao imati na proračun EU-a te da razvije namjenski, automatski mehanizam EU-a za financiranje, što bi predstavljalo dodatnu i prikladnu potporu poštenom udjelu EU-a u ostvarivanju međunarodnog cilja prikupljanja 100 milijardi USD za financiranje borbe protiv klimatskih promjena;
66. poziva na široko određivanje cijena ugljika kao globalno primjenjiv instrument za upravljanje emisijama i na raspodjelu prihoda od trgovanja emisijskim jedinicama u ulaganja povezana s klimom kao i prihoda od određivanja cijena ugljika za goriva za međunarodni prijevoz; nadalje poziva na djelomičnu upotrebu poljoprivrednih subvencija kako bi se zajamčilo ulaganje u proizvodnju i upotrebu energije iz obnovljivih izvora na poljoprivrednim gospodarstvima; naglašava važnost mobilizacije kapitala privatnog sektora i oslobađanja potrebnog ulaganja u tehnologije s niskim razinama emisija ugljika; poziva vlade te javne i privatne financijske institucije, uključujući banke, mirovinske fondove i osiguravajuća društva, na preuzimanje ambiciozne obveze usklađivanja praksi pozajmljivanja i ulaganja s ciljem ograničenja povećanja globalne temperature na manje od 2°C i napuštanja fosilnih goriva, uključujući postupno ukidanje izvoznih kredita za ulaganja u fosilna goriva; poziva na uvođenje posebnih državnih jamstava u korist zelenih ulaganja te oznaka i fiskalnih povlastica za fondove za zelena ulaganja i za izdavanje zelenih obveznica;
67. ističe važnost razmjene praksi o uključivanju pitanja održivosti u sektore financija, i to na međunarodnoj i europskoj razini, i traži da se razmotri označavanje financijskih proizvoda na temelju procjene i izvješća o njihovoj izloženosti rizicima povezanima s klimatskim promjenama te njihovom doprinosu prelasku na niske emisije ugljika kako bi ulagači mogli dobiti pouzdane i koncizne informacije o nefinancijskim pitanjima;
Klimatska diplomacija
68. pozdravlja konstantnu usmjerenost EU-a na klimatsku diplomaciju koja je nužna kako bi se povećala vidljivost djelovanja u području klime u partnerskim zemljama i kod javnosti na globalnoj razini; naglašava činjenicu da EU, njegove države članice i Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) imaju goleme vanjskopolitičke kapacitete te moraju biti predvodnici u forumima na temu klime; ističe da ambiciozno i hitno djelovanje u području klime te provedba obveza s konferencije COP21 moraju i dalje biti jedan od prioriteta EU-a u bilateralnim i biregionalnim dijalozima na visokoj razini s partnerskim zemljama, u skupinama G7 i G20, pri UN-u i u drugim međunarodnim forumima;
69. poziva EU da svoje napore u pogledu klimatske diplomacije fokusira na stvaranje čvrste strukture u pogledu Pariškog sporazuma;
Europski parlament
70. obvezuje se da će ratificirati Pariški sporazum što je brže moguće i da će koristiti svoju međunarodnu ulogu i svoje članstvo u međunarodnim parlamentarnim mrežama kako bi dosljedno težio ostvarivanju napretka prema brzoj ratifikaciji i provedbi Pariškog sporazuma;
71. smatra da Parlament treba biti sastavni dio izaslanstva EU-a s obzirom na to da je suglasnost Europskog parlamenta potrebna za sklapanje međunarodnih sporazuma; stoga očekuje da će mu biti dopušteno sudjelovanje na koordinacijskim sastancima EU-a u Marakešu i da će imati zajamčen pristup svim pripremnim dokumentima već od samog početka pregovora.
72. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te tajništvu UNFCCC-a, uz molbu da se proslijedi svim strankama koje nisu članice EU-a.
- [1] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0359.