Postupak : 2016/2936(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-1125/2016

Podneseni tekstovi :

B8-1125/2016

Rasprave :

PV 26/10/2016 - 17
CRE 26/10/2016 - 17

Glasovanja :

Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0424

PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 287kWORD 109k
Također vKEYi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-1122/2016
19.10.2016
PE589.722v01-00
 
B8-1125/2016

podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku

u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika


o nuklearnoj sigurnosti i neširenju nuklearnog oružja  (2016/2936(RSP))


Klaus Buchner, Bodil Valero, Ulrike Lunacek, Molly Scott Cato, Sven Giegold, Barbara Lochbihler, Bart Staes u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a

Rezolucija Europskog parlamenta o nuklearnoj sigurnosti i neširenju nuklearnog oružja  (2016/2936(RSP))  
B8-1125/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. siječnja 2013. o preporukama s Revizijske konferencije o Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja (NPT) u vezi s uspostavom okruženja bez oružja za masovno uništenje na Bliskom istoku(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2010. o Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja(2),

–  uzimajući u obzir seminare EU-a o neširenju oružja i razoružanju te redovne sastanke Konzorcija EU-a za neširenje oružja,

–  uzimajući u obzir Strategiju EU-a za sprečavanje širenja oružja za masovno uništenje, koju je Europsko vijeće usvojilo 12. prosinca 2003.,

–  uzimajući u obzir činjenicu da na Revizijskoj konferenciji o NPT-u 2015. nije postignut dogovor o konačnom dokumentu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o 9. revizijskoj konferenciji stranaka Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (8079/15),

–  uzimajući u obzir dokumente koji su usvojeni u proljeće 2016. na Sastanku na vrhu o nuklearnoj sigurnosti u Washingtonu,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2310 (2016) o dvadesetoj obljetnici Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Tbilisija iz 1977. koju je konsenzusom donijela Parlamentarna skupština Organizacije za europsku sigurnost i suradnju,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a od 13. prosinca 2011. o uspostavi zone bez nuklearnog oružja u bliskoistočnoj regiji (A/RES/66/61),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2012/422/ZVSP od 23. srpnja 2012. o potpori postupku kojim se želi uspostaviti područje bez nuklearnog oružja i svega ostalog oružja za masovno uništenje na Bliskom istoku(3),

–  uzimajući u obzir nedavne odluke otvorene radne skupine/Opće skupštine UN-a (A/RES/70/33, A/71/371) o uspostavi otvorene radne skupine za promicanje multilateralnog nuklearnog razoružanja u Ženevi tijekom 2016. i njezino izvješće Općoj skupštini UN-a koje je usvojeno 19. kolovoza 2016.,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je sigurnosno okruženje EU-a znatno narušeno te da je postalo nestabilnije, opasnije i manje predvidljivo; budući da su prijetnje konvencionalne, nekonvencionalne i hibridne naravi te da ih uzrokuju i državni i nedržavni akteri;

B.  budući da su međunarodni mir, sigurnost i stabilnost dovedeni u pitanje zbog raznih događaja, uključujući pogoršanje odnosa između država s nuklearnim naoružanjem kao što su Ruska Federacija i Sjedinjene Američke Države, kao i Indija i Pakistan, te daljnji razvoj nuklearnih kapaciteta u Sjevernoj Koreji;

C.  budući da se širenje biološke i kemijske vrste oružja za masovno uništenje smanjuje i postupno zaustavlja zahvaljujući djelotvornoj međunarodnoj primjeni zabrane i obveza sadržanih u Konvenciji o biološkom i toksičnom oružju iz 1972. i Konvenciji o kemijskom oružju, ali širenje nuklearnog oružja za masovno uništenje i načini njegova ispaljivanja predstavljaju jednu od najozbiljnijih prijetnji za međunarodni mir i sigurnost; budući da je glavni prioritet u području sigurnosti spriječiti teroriste ili dodatne države da nabave ili upotrijebe nuklearno oružje, smanjiti i eliminirati nuklearne arsenale i prijeći na svijet bez nuklearnog oružja;

D.  budući da je na sastancima na vrhu o nuklearnoj sigurnosti, koji su održavani u okviru komplementarnog procesa izvan NPT-a te su doprinijeli jačanju NPT-a poboljšavši kredibilitet njegove komponente o neširenju oružja, formalno ostvaren napredak u pogledu sigurnosti civilnog fisibilnog materijala, ali pogoršanje odnosa između Sjedinjenih Američkih Država i Rusije ugrožava daljnje napore u pogledu zaštite i smanjenja količine fisibilnog materijala;

E.  budući da nije ostvaren nikakav napredak kada je riječ o konkretnim koracima prema nuklearnom razoružanju koje je dogovoreno na Revizijskoj konferenciji o NPT-u 2010.;

F.  budući da je potrebno dodatno ojačati temeljne ciljeve neširenja oružja i razoružanja triju stupova NPT-a, tj. neširenje, razoružanje i suradnja u miroljubivoj primjeni nuklearne energije;

G.  budući da države koje posjeduju nuklearno oružje i koje su potpisnice NPT-a moderniziraju i unapređuju svoje arsenale nuklearnog oružja te odgađaju mjere za smanjenje ili eliminaciju nuklearnog arsenala i za odustajanje od vojne doktrine nuklearnog odvraćanja;

H.  budući da je na Revizijskoj konferenciji o NPT-u 2010. ponovno stavljen naglasak na humanitarni učinak nuklearnog oružja, na što su se na kasnijim konferencijama o humanitarnom učinku nuklearnog oružja i preko svojih izvješća nadovezale vlade Norveške, Meksika i Austrije kao i međunarodna humanitarna obveza koju je inicirala Austrija i koja je utvrđena na revizijskoj konferenciji o NPT-u 2015., a podržalo ju je 127 država članica UN-a;

I.  budući da nas ponovni naglasak na opasnostima, rizicima i humanitarnom učinku nuklearnog oružja podsjeća da svaki sustav oružja treba razmatrati s obzirom na njegov učinak na ljude i okoliš te da, u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom, i u vrijeme sukoba treba poštovati minimalni standard prema kojem je oružje dopušteno samo ako se u okviru njegove upotrebe poštuju načela proporcionalnosti s vojnim ciljevima koji se nastoje ostvariti i razlikovanja vojnika i civila, te načelo predostrožnosti; budući da upotreba nuklearnog oružja osim toga predstavlja teško kršenje univerzalno priznatih ljudskih prava i povredu ljudskog dostojanstva;

J.  budući da pokusne eksplozije nuklearnog oružja i/ili bilo kakve druge nuklearne eksplozije predstavljaju prijetnju za međunarodni mir i sigurnost kao i za okoliš i javno zdravlje te ugrožavaju proces globalnog nuklearnog razoružanja i neširenja nuklearnog oružja; budući da je Ugovor o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa najučinkovitiji način zabrane pokusa s nuklearnim oružjem i svih drugih vrsta nuklearnih eksplozija;

K.  budući da se 2016. obilježava 20 godina otkako je 24. rujna 1996. Ugovor o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa otvoren za potpisivanje;

L.  budući da Ruska Federacija i Sjedinjene Američke Države i dalje provode ugovor Novi START, koji istječe 2021. ako ga obje strane ne produže; budući da je predsjednik SAD-a Barack Obama u svojem govoru u Berlinu 2013. iznio važan prijedlog da se smanji broj nuklearnih bojnih glava, što je ponovio 2016. u Washingtonu; budući da Ruska Federacija nije odgovorila na te ponude da se započnu pregovori o sporazumu koji bi se nadovezao na Novi START i da još nije postignut nikakav dogovor o nastavku ugovora Novi START radi smanjenja količine nestrateškog i strateškog nuklearnog oružja, s konačnim ciljem njihove eliminacije;

M.  budući da već postoji niz ugovora o zonama bez nuklearnog oružja u drugim regijama svijeta, konkretno u Latinskoj Americi i na Karibima, u južnom Pacifiku, jugoistočnoj Aziji, Africi i srednjoj Aziji;

N.  budući da, usprkos svim naporima da je se sazove, konferencija o uspostavi bliskoistočne zone bez nuklearnog oružja i svih drugih vrsta oružja za masovno uništenje do prosinca 2012., u skladu s konsenzusom postignutim dogovorima država stranaka NPT-a na revizijskoj konferenciji 2010., nikad nije održana;

O.  budući da se u svojem Strateškom konceptu iz 2010. i reviziji Kapaciteta za obranu i odvraćanje iz 2012. NATO obvezao na stvaranje uvjeta za svijet bez nuklearnog oružja; budući da se procjenjuje da je u okviru NATO-ovih sporazuma o dijeljenju nuklearnog oružja i njegovih bilateralnih sporazuma između 150 i 200 gravitacijskih nuklearnih bombi kratkog dometa u vlasništvu SAD-a, koje se smatraju taktičkim ili supstrateškim nuklearnim oružjem, i dalje raspoređeno u pet država članica NATO-a koje ne posjeduju nuklearno oružje (Belgija, Njemačka, Italija, Nizozemska i Turska), unatoč zabrinutosti u tim zemljama, koja je izražena i u parlamentima nekih od tih zemalja, zbog opasnosti, rizika i nesigurnosti koje uzrokuje to oružje, raspoređeno u skladu s aktualnim NATO-ovim politikama zadržavanja prava da prvi upotrijebi nuklearno oružje, odbijanja da potvrdi ili porekne njihov broj ili prisutnost na teritoriju članica NATO-a i poništenja zabrane prijenosa nuklearnog oružja u slučaju odluke da ga se upotrijebi u ratu, koja je utvrđena NPT-om;

P.  budući da se pojačano promatra sigurnost američkog nuklearnog oružja u Turskoj zbog oružanog sukoba u Siriji koji se odvija u blizini zrakoplovne baze Incirlik i zbog događaja u toj zrakoplovnoj bazi i oko nje tijekom i nakon neuspjelog pokušaja državnog udara 15. srpnja 2016.;

Q.  budući da je 5. prosinca 2015. obilježena 20. obljetnica potpisivanja Memoranduma iz Budimpešte; budući da Ukrajina poštuje sve njegove odredbe i da je zauzela proaktivan stav o pitanjima nuklearnog razoružanja i neširenja nuklearnog oružja, za razliku od Ruske Federacije koja je prekršila svoje obveze zauzevši dio ukrajinskog teritorija (Krim) i pokrenuvši oružani napad u istočnoj Ukrajini; budući da je time stvoren opasan presedan jer je država koja je jamčila za sigurnost Ukrajine kao odgovor na odluku Ukrajine da se kao država bez nuklearnog oružja pridruži NPT-u povrijedila njezin suverenitet i teritorijalni integritet te nanijela veliku štetu instrumentu negativnih garancija sigurnosti koje pruža država koja posjeduje nuklearno oružje, kao i NPT-u, te ideji promicanja globalnog nuklearnog razoružanja i neširenja nuklearnog oružja na temelju međunarodnog prava i multilateralnih ugovora;

R.  budući da prema nekim medijskim navodima Ruska Federacija razmješta ili namjerava razmjestiti projektile kratkog dometa Iskander sposobne za nošenje nuklearnog oružja u Kalinjingradu, odvijaju se vježbe i nadlijetanja sa sustavima sposobnim za nošenje nuklearnog oružja, a ruski čelnici daju izjave o važnosti nuklearnog odvraćanja; budući da se zbog odluke Ruske Federacije da suspendira Sporazum o zbrinjavanju plutonija i upravljanju njime koji je 2000. sklopila sa Sjedinjenim Američkim Državama povećala zabrinutost da se Rusija sve više oslanja na nuklearno oružje;

S.  budući da EU ima važnu ulogu kao stranka Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana dogovorenog s Iranom, među ostalim i zbog svojeg punopravnog članstva u Zajedničkoj komisiji za nadgledanje primjene sporazuma;

T.  budući da je 9. rujna 2016. Demokratska Narodna Republika Koreja (DNRK) izvela svoj peti nuklearni pokus samo osam mjeseci nakon pokusa od 6. siječnja 2016., nazvavši ga „uspješnim testiranjem hidrogenske bombe”, čime je očigledno prekršila svoje međunarodne obveze u okviru rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a i međukorejske deklaracije o denuklearizaciji iz 1992., u kojoj se navodi da Sjeverna Koreja i Južna Koreja neće razvijati niti posjedovati nuklearno oružje; budući da širenje bilo koje vrste oružja za masovno uništenje, ali posebno nuklearnog oružja te tehnika njegova ispaljivanja, predstavlja prijetnju za međunarodni mir i sigurnost; budući da je Demokratska Narodna Republika Koreja 2003. najavila da će se povući iz Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT), da od 2006. izvodi nuklearne pokuse i da je 2009. službeno izjavila da je razvila nuklearno oružje radi odvraćanja, što znači da je prijetnja koju predstavlja za susjedne države u sjeveroistočnoj Aziji te za regionalni i međunarodni mir i sigurnost sve veća;

U.  budući da se u Europskoj sigurnosnoj strategiji iz 2003. navodi da je širenje oružja za masovno uništenje potencijalno najveća prijetnja našoj sigurnosti koja otvara mogućnost natjecanja u razvoju tog oružja te da se EU zalaže za postizanje univerzalnog pridržavanja multilateralnih sporazuma kao i za jačanje tih sporazuma i njihovih odredaba o provjeri; budući da se u Globalnoj strategiji EU-a iz 2016. ne spominje oružje za masovno uništenje, neširenje ni kontrola oružja;

V.  budući da se EU obvezao na to da će upotrijebiti sve raspoložive instrumente kako bi spriječio, destimulirao, zaustavio i, ako je to moguće, ukinuo programe širenja oružja koji izazivaju zabrinutost na globalnoj razini, kao što je jasno izraženo u Strategiji EU-a za sprečavanje širenja oružja za masovno uništenje, koju je Europsko vijeće usvojilo 12. prosinca 2003., i budući da se pobrinuo za užu suradnju europskih skupina za strateško promišljanje o neširenju oružja kao dio Konzorcija EU-a za neširenje oružja;

W.  budući da bi EU trebao uložiti dodatne napore u borbu protiv tokova i financiranja širenja oružja, kažnjavanje širenja oružja i donošenje mjera za suzbijanje nematerijalnog prijenosa znanja i umijeća koristeći se svim raspoloživim sredstvima, uključujući multilateralne sporazume, tijela kao što je Grupa nuklearnih dobavljača i mehanizme provjere, kontrole izvoza koje će biti koordinirane na nacionalnoj i na međunarodnoj razini, zajedničke programe za ublažavanje prijetnje te političke i gospodarske instrumente;

X.  budući da se uoči Revizijske konferencije o NPT-u 2015. EU nažalost nije uspio dogovoriti o zajedničkom stajalištu u vezi s nuklearnim razoružanjem, priznavši prvi put da su izraženi „različiti stavovi” o posljedicama nuklearnog oružja; budući da na Revizijskoj konferenciji o NPT-u 2015. nije usvojen konačan dokument zbog neslaganja u vezi s regionalnim nastojanjima da se na Bliskom istoku uspostavi zona bez oružja za masovno uništenje;

Y.  budući da je moguće izraditi „jednostavne” nuklearne bombe koristeći istrošene gorivne elemente iz istraživačkih reaktora s pogonom na visoko obogaćeni uranij;

1.  duboko je zabrinut zbog pogoršanja regionalne i međunarodne sigurnosti, ponovnog pojavljivanja uloge nuklearnog oružja u tom kontekstu i nedovoljne provedbe efektivnog razoružanja i nedovoljnog poduzimanja koraka za neširenje oružja;

2.  poziva sve države koje posjeduju nuklearno oružje da poduzmu konkretne privremene mjere za smanjenje rizika od eksplozija nuklearnog oružja, što obuhvaća snižavanje operativnog statusa nuklearnog oružja i uklanjanje raspoređenog nuklearnog oružja u skladišta, umanjenje uloge nuklearnog oružja u vojnim doktrinama i brzo smanjenje količine svih vrsta nuklearnog oružja;

3.  izražava duboku zabrinutost zbog povećanih nuklearnih prijetnji koje proizlaze iz pogoršanog odnosa između Ruske Federacije i NATO-a, uključujući moguća kršenja Sporazuma o nuklearnim bojnim glavama srednjeg dometa, izjave kojima se pokazuje sve veća spremnost na upotrebu nuklearnog oružja te izjave koje upućuju na to da se razmatra mogućnost raspoređivanja nuklearnog oružja na dodatnim teritorijima u Europi; podsjeća da su i Međunarodni odbor Crvenog križa i Međunarodni sud zaključili da je nemoguće zamisliti mogućnost upotrebe nuklearnog oružja bez kršenja međunarodnog humanitarnog prava;

4.  podržava Sastanak na vrhu o nuklearnoj sigurnosti održan 2016. i uviđa da neovlaštena trgovina nuklearnim materijalom i njegova neovlaštena upotreba predstavlja neposrednu i ozbiljnu prijetnju globalnoj sigurnosti te željno iščekuje postizanje cilja potpunog praćenja i fizičkog osiguranja svih materijala pogodnih za izradu nuklearnog oružja;

5.  pozdravlja dovršetak rada otvorene radne skupine UN-a za promicanje multilateralnih pregovora o nuklearnom razoružanju, u skladu s Rezolucijom Opće skupštine UN-a A/RES/70/33;

6.  također pozdravlja preporuku izdanu Općoj skupštini Ujedinjenih naroda koju je otvorena radna skupina uvrstila u svoje završno izvješće (A/71/371) i koja je usvojena 19. kolovoza 2016. uz široku potporu, da se 2017. sazove konferencija koja će biti otvorena za sve države kako bi se pregovaralo o pravno obvezujućem instrumentu zabrane nuklearnog oružja, s konačnim ciljem njegove potpune eliminacije; uviđa da će se time ojačati ciljevi neširenja i razoružanja sadržani u NPT-u te će se pridonijeti stvaranju uvjeta za globalnu sigurnost i svijet bez nuklearnog oružja;

7.  poziva države članice EU-a da podrže sazivanje te konferencije 2017. i da konstruktivno sudjeluju u radu konferencije te poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Federicu Mogherini i Europsku službu za vanjsko djelovanje da konstruktivno doprinesu radu pregovaračke konferencije 2017.;

8.  podsjeća na to da se obilježava dvadeset godina otkako je 23. rujna 1996. Ugovor o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa otvoren za potpisivanje i naglašava da je univerzalni sporazum o zabrani pokusa, koji se može učinkovito nadzirati na međunarodnoj razini, najučinkovitiji način da se zabrane pokusne eksplozije nuklearnog oružja te sve ostale nuklearne eksplozije;

9.  traži od preostalih zemalja koje su navedene u Prilogu II. tog ugovora, čija je ratifikacija nužna kako bi stupio na snagu, da ga čim prije potpišu i/ili ratificiraju kako bi taj ključni međunarodni instrument dobio svoj puni pravni učinak bez daljnjeg odlaganja; u tom pogledu pozdravlja usvajanje Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 2310 (2016);

10.  zahvalan je na znatnom napretku koji je postigla Pripremna komisija Organizacije Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa u pogledu dovršenja uspostave provedbe učinkovitog sustava međunarodnog praćenja koji, premda Ugovor nije još stupio na snagu, doprinosi regionalnoj stabilnosti kao važna mjera za izgradnju povjerenja, jača program neširenja i razoružanja te državama pruža dodatne znanstvene i građanske koristi; izražava uvjerenje da će se za kontinuirano djelovanje sustava praćenja Pripremna komisija Organizacije Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa i dalje oslanjati na financijske doprinose država;

11.  poziva na produbljivanje dijaloga s vladom SAD-a i svim državama koje posjeduju nuklearno oružje u cilju zajedničkog plana da se postupno smanji zaliha nuklearnih bojnih glava; posebno podržava korake koje su poduzeli SAD i Ruska Federacija u cilju smanjenja količine raspoređenog nuklearnog oružja, kao što je dogovoreno u ugovoru Novi START;

12.  izražava žaljenje zbog toga što, otkako je Novi START stupio na snagu 2011., nije bilo daljnjih pregovora o hitno potrebnom smanjenju broja raspoređenih i neraspoređenih bojnih glava, što uključuje, kako su SAD i Ruska Federacija prethodno dogovorili, mjere za smanjenje količine i eliminaciju nuklearnog oružja kratkog dometa i taktičkog nuklearnog oružja koje se smatra supstrateškim ili nestrateškim nuklearnim oružjem;

13.  pohvaljuje uspostavu zona bez nuklearnog oružja kao pozitivan korak prema postizanju svijeta bez nuklearnog oružja; u tom pogledu smatra da je zona bez nuklearnog oružja na Bliskom istoku od ključne važnosti za postizanje trajnog i sveobuhvatnog mira u toj regiji; u tom kontekstu izražava veliko razočaranje činjenicom da 2012. nije održana konferencija o uspostavi zone bez nuklearnog oružja na Bliskom istoku, kako je predviđeno NPT-om;

14.  uviđa da bi povlačenje svih nuklearnih bojnih glava kratkog dometa, taktičkog i namjenskog supstrateškog nuklearnog oružja s europskog teritorija moglo pozitivno doprinijeti stvaranju uvjeta za uspostavu novih zona bez nuklearnog oružja, čime bi se doprinijelo ispunjenju obveza neširenja i razoružanja sadržanih u NPT-u te bi se u međuvremenu postavio presedan za daljnje nuklearno razoružanje;

15.  podržava poduzimanje dodatnih napora kako bi se učvrstio mandat Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), uključujući generalizaciju dodatnih protokola uz Sveobuhvatne zaštitne sporazume, kao i ostale korake osmišljene u cilju donošenja mjera kojima se izgrađuje povjerenje; traži da se toj organizaciji na raspolaganje stave dostatna sredstva kako bi mogla ispunjavati svoj mandat, odnosno brinuti se za sigurnost nuklearnih aktivnosti; poziva na ostvarenje napretka u okviru nadolazećeg pripremnog odbora NPT-a 2017. i konferencije na visokoj razini o nuklearnom razoružanju 2018.;

16.  smatra da je Zajednički sveobuhvatni akcijski plan (ZSAP), poznat i kao iranski nuklearni sporazum, značajno postignuće multilateralne diplomacije, a naročito europske diplomacije, koje bi trebalo omogućiti ne samo bitno poboljšanje odnosa između EU-a i Irana, već i jačanje stabilnosti u čitavoj regiji; smatra da su sada sve strane odgovorne za osiguravanje njegove stroge i potpune provedbe; pozdravlja uspostavu Zajedničke komisije koja se sastoji od predstavnika Irana i predstavnika zemalja skupine E3/EU+3; u potpunosti podržava potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije u njezinoj ulozi koordinatorice Zajedničke komisije koja je uspostavljena u okviru ZSAP-a te vjeruje da je stroga i potpuna provedba ZSAP-a i dalje od presudne važnosti;

17.  osuđuje nedavne nuklearne pokuse koje je izvela Demokratska Narodna Republika Koreja i činjenicu da je ta zemlja odbila niz rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a, uključujući i onu najnoviju od 2. ožujka 2016. (2070); apelira na DNRK da više ne pribjegava provokacijama te da u potpunosti i nepovratno obustavi svoje nuklearne i raketne programe, na način koji je moguće provjeriti, te da prestane sa svim povezanim aktivnostima i smjesta prihvati sve svoje međunarodne obveze, među kojima su i rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a i Vijeća guvernera Međunarodne agencije za atomsku energiju, uskladi se s ostalim međunarodnim normama u vezi s razoružanjem i neširenjem oružja te da ponovno počne sudjelovati u pregovorima; poziva DNRK da bez odgode potpiše i ratificira Ugovor o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa;

18.  ističe svoju želju za pronalaženjem diplomatskog i političkog rješenja nuklearnog pitanja s DNRK-om; ponovno ističe svoju podršku pregovorima između šest strana i poziva na njihov nastavak; poziva DNRK da ponovno uspostavi konstruktivan odnos s međunarodnom zajednicom, a osobito sa sudionicima pregovora između šest strana, u cilju napretka prema trajnom miru i sigurnosti na Korejskom poluotoku bez nuklearnog oružja, što je i najbolji način za ostvarivanje prosperitetnije i stabilnije budućnosti za DNRK; apelira na Kinu da izvrši jači pritisak na DNRK;

19.  pozdravlja uvrštavanje klauzula o neširenju oružja za masovno uništenje u sporazume EU-a s trećim zemljama i akcijske planove; ističe da sve partnerske zemlje EU-a bez iznimke moraju provesti te mjere;

20.  pozdravlja predstavljanje Globalne strategije EU-a i apelira na ESVD da ažurira i proširi svoju Strategiju EU-a za sprečavanje širenja oružja za masovno uništenje iz 2003. kao i Nove pravce djelovanja iz 2009., uzimajući pritom u obzir gore opisana pitanja i probleme, kako bi EU postao pokretačka sila u jačanju i promicanju multilateralnih sporazuma o nuklearnom razoružanju i neširenju nuklearnog oružja;

21.  pozdravlja činjenicu se Konzorcij EU-a za neširenje oružja te druge organizacije civilnog društva i skupine za strateško promišljanje redovito bave tim temama i poziva Konzorcij EU-a za neširenje oružja da proširi svoj program i prida jednaku važnost pitanju razoružanja;

22.  apelira na IAEA-u i na Europsku komisiju da iz sigurnosnih razloga obustave upotrebu visoko obogaćenog uranija u istraživačkim reaktorima;

23.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, državama članicama, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, glavnom tajniku UN-a, visokom predstavniku UN-a za pitanja razoružanja, izvršnom tajniku Organizacije Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa i glavnom direktoru IAEA-e.

 

(1)

SL C 440, 30.12.2015., str. 97.

(2)

SL C 349E, 22.12.2010., str. 77.

(3)

SL L 196, 24.7.2012., str. 67.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti