Postupak : 2016/2872(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-1128/2016

Podneseni tekstovi :

B8-1128/2016

Rasprave :

PV 27/10/2016 - 3
CRE 27/10/2016 - 3

Glasovanja :

Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0425

PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 258kWORD 77k
Također vKEYi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-1126/2016
19.10.2016
PE589.728v01-00
 
B8-1128/2016

podnesen nakon pitanja za usmeni odgovor B8-1803/2016

u skladu s člankom 128. stavkom 5. Poslovnika


o Europskoj volonterskoj službi (2016/2872(RSP))


Curzio Maltese, Eleonora Forenza, Kateřina Konečná, Jiří Maštálka, Barbara Spinelli u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a

Rezolucija Europskog parlamenta o Europskoj volonterskoj službi (2016/2872(RSP))  
B8-1128/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća od 27. studenog 2009. o Europskoj godini volonterskih aktivnosti za promicanje aktivnog građanstva (2011.)(1),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. rujna 2011. naslovljenu „Politike EU-a i volontiranje: priznavanje i promicanje prekograničnih volonterskih aktivnosti u EU-u” (COM(2011)0586),

–  uzimajući u obzir politički program Saveza za Europsku godinu volontiranja 2011. o volontiranju u Europi,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja(2),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 23. listopada 2013. o volontiranju i volonterskoj aktivnosti u Europi(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. lipnja 2012. o priznavanju i promicanju prekograničnih volonterskih aktivnosti u EU-u(4),

–  uzimajući u obzir Europsku povelju o pravima i odgovornostima volontera(5),

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o Europskoj volonterskoj službi (O-000107/2016 – B8-1803/2016),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da Europska volonterska služba 2016. slavi 20. godišnjicu i da je u tih 20 godina podržano 100 000 volontera;

B.  budući da je Europska godina volontiranja 2011., koju je snažno podržao Europski parlament, bila velika politička prilika za isticanje dodane vrijednosti volontiranja u Europi i da bi danas, pet godina kasnije, Europski parlament trebao razmotriti učinak koji je Europska godina volontiranja 2011. imala na razvoj politika i na način na koji je volontiranje integrirano u ključne europske programe, poput Erasmusa+ i Europske volonterske službe;

C.  budući da je Europska godina volontiranja 2011. pružila poticaj i kontekst za uspostavu i/ili reviziju nacionalnih i pravnih okvira za volontiranje diljem Europe; budući da je to osobito bio slučaj u središnjoj i istočnoj Europi gdje su sastavljeni i uvedeni novi zakoni i nove strategije; međutim naglašava da Europi i dalje nedostaje usklađena volonterska politika s jedinstvenom kontaktnom točkom u institucijama EU-a;

D.  budući da osobe volontiraju dobrovoljno, na temelju vlastitog izbora i vlastite motivacije, ne tražeći pritom financijsku korist; budući da se volontiranje može definirati kao put solidarnosti i da je to način za rješavanje ljudskih, socijalnih ili okolišnih potreba i problema;

E.  budući da je volontiranje važno i vrijedno s obzirom na to da je jedan od najvidljivijih oblika solidarnosti kojim se promiče i olakšava socijalna uključenost, gradi društveni kapital te preobražava društvo i budući da volontiranje doprinosi razvoju uspješnog civilnog društva, koje može ponuditi kreativna i inovativna rješenja na zajedničke izazove, te da doprinosi gospodarskom rastu, zbog čega zaslužuje da ga se mjeri na poseban i ciljani način i u pogledu ekonomskog, ali i društvenog kapitala;

F.  budući da je poticajno okruženje ključno kako bi se što veći broj europskih građana uključilo u volontiranje, čime se jamči sigurno i održivo financiranje volonterske infrastrukture, a posebno organizacija koje okupljaju volontere;

G.  budući da volontiranje zahtijeva kombinaciju mehanizama potpore i/ili odgovarajućih organizacijskih struktura koje bi trebalo dodatno ojačati odgovarajućim pravnim okvirom kojim se utvrđuju prava i odgovornosti za volontere i volonterstvo;

H.  budući da svaka osoba ima pravo na jednak pristup mogućnostima volontiranja i zaštiti od svih vrsta diskriminacije te bi trebala imati pravo da uskladi svoje volonterske aktivnosti s privatnim i profesionalnim životom kako bi mogla imati određenu fleksibilnost tijekom volonterske aktivnosti;

I.  budući da je priznavanje volontiranja također ključno kako bi se poduprli odgovarajući poticaji za sve dionike i na taj način povećala količina, kvaliteta i učinak volontiranja te da je također potrebno uspostavljanje kulture priznavanja kojom se volontiranje prikazuje kao pokretačka snaga koja europske vrijednosti provodi u djelo;

J.  budući da su u novom višegodišnjem financijskom okviru EU-a za razdoblje 2014. – 2020. osigurana određena sredstva EU-a za volontiranje te je osobito u programu Europa za građane, kojim trenutačno upravlja Glavna uprava za migracije i unutarnje poslove, volontiranje i dalje prioritet; budući da se novim programom Erasmus+ i dalje pružaju mogućnosti za financiranje i podržavanje volonterskih projekata, osobito preko programa Europske volonterske službe, i da je Glavna uprava za europsku civilnu zaštitu i europske operacije humanitarne pomoći pokrenula program Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a radi pružanja praktične podrške projektima u području humanitarne pomoći; budući da je, međutim, pristup volonterskih organizacija drugim velikim fondovima EU-a, poput europskih investicijskih i strukturnih fondova, i dalje veoma ograničen;

K.  budući da je trenutačna izbjeglička kriza relevantni primjer i vidljivi simbol važnosti volontera i načina na koji oni utjelovljuju europske vrijednosti, doprinose otpornosti te pružaju fleksibilna i pragmatična rješenja za zajedničke izazove;

1.  uviđa da je volontiranje izraz solidarnosti, slobode i odgovornosti koji doprinosi jačanju aktivnog građanstvu te je ključan instrument za socijalnu uključenost i koheziju, kao i osposobljavanje i obrazovanje te dijalog među kulturama, dajući istodobno važan obol širenju europskih vrijednosti; ističe da su koristi volontiranja također priznate u okviru dobrovoljnog rada u trećim zemljama kao strateškog instrumenta za poticanje međusobnog razumijevanja i odnosa među kulturama;

2.  naglašava važnost pružanja pravnog okvira u kojem će biti utvrđen status volontiranja s pravima i odgovornostima za volontere i volontiranje te kojim će se olakšati mobilnost i priznavanje; potiče države članice koje još trebaju definirati pravno okruženje za volontere da se koriste Europskom poveljom o pravima i odgovornostima volontera;

3.  poziva države članice da provedu konkretne procese validacije u okviru preporuka Vijeća iz 2012.; traži da u svim budućim inicijativama u pogledu Europske mape vještina i Europassa u većoj mjeri uzme u obzir znanje stečeno u okviru formalnog, informalnog i neformalnog obrazovanja, uključujući volontiranje; podsjeća da volonterstvo ljudima pruža vještine koje im olakšavaju pristup tržištu rada; naglašava da se volonteri nikad ne smiju smatrati ili koristiti kao zamjenska radna snaga;

4.  predlaže da se podrži i provede ideja koju je Komisija iznijela u novom prijedlogu Financijske uredbe o tome da se vrijeme provedeno u volontiranju može iskoristiti kao sufinanciranje za bespovratna sredstva EU-a;

5.  poziva države članice da prihvate sustav koji je uspostavila Međunarodna organizacija rada kako bi izmjerila ekonomsku vrijednost volontiranja; poziva Eurostat da u tome podrži države članice kako bi se zajamčilo prikupljanje usporedivih podataka u Europi te kako bi se razvili pokazatelji i metodologija za mjerenje ekonomskog učinka volontiranja;

6.  poziva države članice da uspostave prikladno financirane nacionalne sustave volontiranja i da poboljšaju pristup kvalitetnim informacijama o mogućnostima volontiranja na nacionalnoj i lokalnoj razini, posebno putem postojećih mreža za informiranje mladih i razmjene informacija među kolegama; potiče države članice da uspostave nacionalne centre za civilnu službu koji bi također promicali međunarodne mogućnosti volontiranja;

7.  traži od Komisije da provede studiju o nacionalnim sustavima volontiranja, ali i o civilnoj službi i snagama solidarnosti te postojećem okruženju za moguće volontere unutar država članica kako bi se poboljšalo međusobno razumijevanje i razmjena dobrih praksi te mogućnost uspostave europske civilne službe, sve u cilju jačanja građanstava EU-a;

8.  napominje ideju Komisije da se pokrene nova volonterska inicijativa – Europske snage solidarnosti; poziva Komisiju da se pobrine za to da osobito volonterske organizacije budu uključene u osmišljavanje inicijative i da njezina provedba ne ugrozi proračune koji su već dodijeljeni drugim programima;

9.  inzistira na tome da bi program Europske volonterske službe trebao koristiti uključenim pojedincima i organizacijama te društvu u cjelini i da bi Europska volonterska služba trebala doprinijeti jačanju aspekta civilnog angažmana programa Erasmus+; ističe važnost promicanja Europske volonterske službe kod svih mladih ljudi, posebno onih koji nisu još zainteresirani za volontiranje i mobilnost, kako bi ih se motiviralo i promijenili njihovi stavovi, ne isključujući pritom starije generacije jer one mogu dati važan doprinos, na primjer kao mentori;

10.  ističe da bi se Europska volonterska služba trebala temeljiti na kvalitetnim ponudama za volontiranje i da bi trebala poštovati Povelju o volonterstvu i načela Povelje kvalitete o mobilnosti u učenju, kao i da bi se Europska volonterska služba trebala zasnivati na strukturi kojom se volonterske organizacije potiču da postanu organizacije primateljice, pružajući im stoga odgovarajuće financiranje i osposobljavanje, jačajući istovremeno ulogu organizacija koje koordiniraju i podržavaju velik broj organizacija primateljica, npr. u pogledu administracije i osposobljavanja;

11.  podsjeća na to da bi se Europska volonterska služba trebala temeljiti na strukturi koja omogućuje brz i jednostavan pristup mladih programu te stoga poziva na pojednostavljenje postojećeg sustava za prijave;

12.  ističe potrebu za jačanjem daljnjeg djelovanja i lokalne dimenzije nakon volonterskog iskustva u inozemstvu pružanjem podrške lokalnim zajednicama ne samo prije polaska, već i po povratku, u obliku osposobljavanja o naknadnoj orijentaciji i naknadnoj integraciji;

13.  inzistira na tome da je potrebno pružiti kvalitetno mentorstvo tijekom cijelog procesa pomoću odgovornog upravljanja volonterima i osvještavanjem volontera o njihovoj odgovornosti u pogledu rada s organizacijom i zajednicom;

14.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1)

SL L 17, 22.1.2010., str. 43. – 49.

(2)

SL C 398, 22.12.2012., str. 1.

(3)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0549.

(4)

SL C 332 E, 15.11.2013., str. 14.

(5)

http://ec.europa.eu/citizenship/pdf/volunteering_charter_en.pdf

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti