PRIJEDLOG REZOLUCIJE o Europskoj volonterskoj službi
19.10.2016 - (2016/2872(RSP))
u skladu s člankom 128. stavkom 5. Poslovnika
Helga Trüpel u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a
Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-1126/2016
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Odluku Vijeća od 27. studenog 2009. o Europskoj godini volonterskih aktivnosti za promicanje aktivnog građanstva (2011.)[1],
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. rujna 2011. naslovljenu „Politike EU-a i volontiranje: priznavanje i promicanje prekograničnih volonterskih aktivnosti u EU-u” (COM(2011)0586),
– uzimajući u obzir politički program Saveza za Europsku godinu volontiranja 2011. o volontiranju u Europi,
– uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja[2],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. o volontiranju i volonterskoj aktivnosti u Europi[3],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. lipnja 2012. o priznavanju i promicanju prekograničnih volonterskih aktivnosti u EU-u[4],
– uzimajući u obzir Europsku povelju o pravima i odgovornostima volontera[5],
– uzimajući u obzir pitanje Komisiji o Europskoj volonterskoj službi (O-000107/2016 – B8-1803/201),
– uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da Europska volonterska služba 2016. slavi 20. godišnjicu i da je u tih 20 godina podrška pružena 100 000 volontera;
B. budući da je 2011. bila Europska godina volontiranja, da je imala snažnu podršku Europskog parlamenta i da je bila velika politička prilika da se istakne dodana vrijednost volontiranja u Europi i da bi danas, pet godina kasnije, Europski parlament trebao razmisliti o tome kakav je učinak Europska godina volontiranja 2011. imala na razvoj politika i na način na koji se volontiranje uključuje u ključne europske programe poput Erasmusa+ i Europske volonterske službe;
C. budući da je Europska godina volontiranja 2011. pružila poticaj i kontekst za uspostavu i/ili reviziju nacionalnih i pravnih okvira za volontiranje diljem Europe; budući da je to osobito bio slučaj sa zemljama srednje i istočne Europe koje su izradile i uvele nove zakone i strategije; budući da, međutim, Europi i dalje nedostaje koordinirana volonterska politika s jedinstvenom kontaktnom točkom u institucijama EU-a;
D. budući da osobe volontiraju dobrovoljno, na temelju vlastitog izbora i vlastite motivacije, ne tražeći pritom financijsku korist; budući da se volontiranje može definirati kao put solidarnosti te da ono predstavlja način da se pruži odgovor na ljudske, socijalne i ekološke potrebe i probleme;
E. budući da je volonterstvo važno i vrijedno s obzirom na to da je jedan od najvidljivijih izraza solidarnosti kojim se promiče i olakšava socijalna uključenost, gradi društveni kapital te preobražava društvo; budući da volontiranje doprinosi razvoju živog civilnog društva, koje može ponuditi kreativna i inovativna rješenja na zajedničke izazove, te da doprinosi gospodarskom rastu, zbog čega zaslužuje da ga se mjeri na poseban i ciljani način u pogledu ekonomskog, ali i društvenog kapitala;
F. budući da je poticajno okruženje ključno kako bi se što veći broj europskih građana uključio u volontiranje, čime se jamči sigurno i održivo financiranje volonterske infrastrukture, a posebno organizacija koje okupljaju volontere;
G. budući da volontiranje iziskuje kombinaciju mehanizama potpore i/ili odgovarajućih organizacijskih struktura koje bi trebalo dodatno ojačati odgovarajućim pravnim okvirom kojim se utvrđuju prava i odgovornosti za volontere i volontiranje;
H. budući da svaka osoba ima pravo na jednak pristup mogućnostima volontiranja i zaštiti od svih vrsta diskriminacije te bi trebala imati pravo da uskladi svoje volonterske aktivnosti s privatnim i profesionalnim životom kako bi mogla imati određenu fleksibilnost tijekom volontiranja;
I. budući da je priznavanje volontiranja također ključno kako bi se poduprli odgovarajući poticaji za sve dionike i na taj način povećala količina, kvaliteta i učinak volontiranja te da je također potrebno uspostavljanje kulture priznavanja kojom se volontiranje prikazuje kao pokretačka snaga koja europske vrijednosti provodi u djelo;
J. budući da su u novom višegodišnjem financijskom okviru EU-a za razdoblje 2014. – 2020. osigurana određena sredstva EU-a za volontiranje, te da je osobito u programu Europa za građane, kojim trenutačno upravlja Glavna uprava za migracije i unutarnje poslove (DG HOME), volontiranje i dalje prioritet; budući da se novim programom Erasmus+ i dalje pružaju mogućnosti za financiranje i podržavanje volonterskih projekata, osobito preko programa Europske volonterske službe, i da je Glavna uprava za europsku civilnu zaštitu i europske operacije humanitarne pomoći (DG ECHO) pokrenula program Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a radi pružanja praktične podrške projektima u području humanitarne pomoći; budući da je, međutim, pristup volonterskih organizacija drugim velikim fondovima EU-a, poput europskih investicijskih i strukturnih fondova, i dalje veoma ograničen;
K. budući da je trenutačna izbjeglička kriza relevantni primjer i vidljivi simbol važnosti volontera i načina na koji oni utjelovljuju europske vrijednosti, doprinose otpornosti te pružaju fleksibilna i pragmatična rješenja za zajedničke izazove;
1. uviđa da je volonterstvo izraz solidarnosti, slobode i odgovornosti koji doprinosi jačanju aktivnog građanstva te je ključan instrument za socijalnu uključenost i koheziju, kao i osposobljavanje i obrazovanje te dijalog među kulturama, dajući istodobno važan obol širenju europskih vrijednosti; ističe da su koristi volonterstva također priznate u okviru dobrovoljnog rada u trećim zemljama kao strateškog instrumenta za poticanje međusobnog razumijevanja i odnosa među kulturama; smatra da nijedna politika EU-a u tom području ne bi trebala biti zamjena za golemi rad koji su uložile nevladine organizacije i razne organizacije i udruge civilnog društva;
2. naglašava važnost pružanja pravnog okvira u kojem će biti utvrđen status volontiranja s pravima i odgovornostima za volontere i volontiranje te kojim će se olakšati mobilnost i priznavanje; potiče države članice koje još trebaju definirati pravno okruženje za volontere da iskoriste Europsku povelju o pravima i odgovornostima volontera;
3. poziva države članice da provedu konkretne procese validacije u okviru preporuke Vijeća iz 2012.; traži da u svim budućim inicijativama u pogledu Europske mape vještina i Europassa u većoj mjeri uzme u obzir znanje stečeno u okviru formalnog, informalnog i neformalnog obrazovanja, uključujući volontiranje; podsjeća na to da se volontiranjem stječu vještine koje olakšavaju pristup tržištu rada;
4. predlaže da se podrži i provede ideja koju je Komisija iznijela u novom prijedlogu Financijske uredbe o tome da se vrijeme provedeno u volontiranju može iskoristiti kao sufinanciranje za bespovratna sredstva EU-a; naglašava da volonterska aktivnost ne bi trebala zamijeniti moguću plaćenu aktivnost;
5. poziva države članice da prihvate sustav koji je Međunarodna organizacija rada uspostavila za mjerenje ekonomske vrijednosti volontiranja; poziva Eurostat da u tome podrži države članice kako bi se zajamčilo prikupljanje usporedivih podataka u Europi, ali i izrada pokazatelja i metodologija za mjerenje ekonomskog učinka volontiranja;
6. poziva države članice da uspostave adekvatno financirane nacionalne sustave volontiranja i da poboljšaju pristup kvalitetnim informacijama o mogućnostima volontiranja na nacionalnoj i lokalnoj razini, posebno putem postojećih mreža za informiranje mladih i razmjene informacija među kolegama; potiče države članice da uspostave nacionalne centre za civilnu službu, koji bi također promicali mogućnosti međunarodnog volontiranja; smatra da bi EU trebao nastojati olakšati pristup programima volontiranja koordinacijom aktivnosti koje su u nadležnosti glavnih uprava Komisije za obrazovanje i kulturu (DG EAC), za migracije i unutarnje poslove (DG HOME) te za europsku civilnu zaštitu i europske operacije humanitarne pomoći (DG ECHO);
7. traži od Komisije da provede studiju o nacionalnim sustavima volontiranja, ali i o civilnoj službi i snagama solidarnosti te postojećem okruženju za moguće volontere unutar država članica kako bi se poboljšalo međusobno razumijevanje i razmjena dobrih praksi te mogućnost uspostave europske civilne službe, a sve u cilju jačanja građanstva EU-a;
8. podržava ideju Komisije da se pokrene nova volonterska inicijativa, Europske snage solidarnosti; poziva Komisiju da se pobrine za to da osobito volonterske organizacije budu uključene u osmišljavanje inicijative i da njezina provedba ne ugrozi proračune koji su već dodijeljeni drugim programima;
9. inzistira na tome da bi program Europske volonterske službe trebao koristiti uključenim pojedincima i organizacijama te društvu u cjelini i da bi se Europskom volonterskom službom trebao ojačati aspekt građanskog angažmana u okviru programa Erasmus+; ističe važnost promocije Europske volonterske službe kod svih mladih ljudi, posebno onih koji još nisu zainteresirani za volontiranje i mobilnost, da bi ih se motiviralo i da bi se promijenili njihovi stavovi, ne isključujući pritom starije generacije s obzirom na to da one mogu dati važan doprinos, na primjer kao mentori;
10. ističe da bi se Europska volonterska služba trebala temeljiti na kvalitetnim ponudama za volontiranje i da bi trebala poštovati Povelju o volonterstvu i načela Povelje kvalitete o mobilnosti u učenju, kao i da bi se Europska volonterska služba trebala zasnivati na strukturi kojom se volonterske organizacije potiču da postanu organizacije primateljice, pružajući im stoga odgovarajuće financiranje i osposobljavanje, jačajući istovremeno ulogu organizacija koje koordiniraju i podržavaju velik broj organizacija primateljica, npr. u pogledu administracije i osposobljavanja;
11. podsjeća na to da bi se Europska volonterska služba trebala temeljiti na strukturi koja omogućuje brz i jednostavan pristup mladih programu te stoga poziva na pojednostavljenje postojećeg sustava za prijave;
12. ističe potrebu za jačanjem daljnjeg djelovanja i lokalne dimenzije nakon volonterskog iskustva u inozemstvu pružanjem podrške lokalnim zajednicama ne samo prije polaska, već i po povratku, u obliku osposobljavanja o naknadnoj orijentaciji i naknadnoj integraciji;
13. ustraje na tome da je potrebno pružiti kvalitetno mentorstvo tijekom cijelog procesa s pomoću odgovornog vođenja volontera i osvještavanjem volontera o njihovoj odgovornosti u pogledu angažmana s organizacijom i zajednicom;
14. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.