PRIJEDLOG REZOLUCIJE o položaju novinara u Turskoj
24.10.2016 - (2016/2935(RSP))
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
Marine Le Pen, Edouard Ferrand, Mireille D’Ornano, Marcel de Graaff, Gerolf Annemans, Janice Atkinson, Harald Vilimsky, Jean-Luc Schaffhauser u ime Kluba zastupnika ENF-a
Europski parlament,
– uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 26. listopada 2016.,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da se situacija u vezi sa slobodom medija posljednjih deset godina u Turskoj znatno pogoršala; budući da Turska zauzima 151. mjesto među 180 zemalja Svjetskog indeksa slobode medija za 2016. godinu koju su sastavili Reporteri bez granica, a da se 2005. nalazila na 98. mjestu;
B. budući da su sloboda govora i sloboda medija suština demokracije i njezine temeljne sastavnice;
C. budući da je Turska i dalje zemlja kandidatkinja za članstvo u Europskoj uniji;
D. budući da turska vlada zloupotrebljava izvanredno stanje i neuspjeli pokušaj državnog udara od 15. srpnja 2016. za drastično ograničavanje slobode govora i slobode medija;
E. budući da je prema Reporterima bez granica 89 novinara uhićeno u prvih šest tjedana izvanrednog stanja, a da je 104 medijskih kuća zatvoreno, da je zbog toga više od 2 300 novinara ostalo bez posla i da je najmanje 330 novinara oduzeta novinarska iskaznica; budući da se brojni drugi novinari nalaze u pritvoru u pritvorskim jedinicama, da su pritvoreni i pušteni na slobodu bez optužbe, ili da još nisu pritvoreni, ali im je izdano rješenje o pritvoru;
F. budući da su brojna i sustavna kršenja slobode medija zabilježena i prije neuspjelog državnog udara i izvanrednog stanja koje je potom proglašeno, od kojih su najpoznatiji provođenje istrage zbog terorizma i špijunaže u svibnju 2015. protiv dnevnog lista Cumhuriyet jer je objavio video-snimak i novinske izvještaje o kamionima punim oružja za džihadiste u Siriji, uhićenje urednika tog dnevnika Cana Dündara i novinara Erdema Güla u studenom, policijski pretres televizijskih postaja i novina medijske kuće Ipek i otpuštanje njezinih novinara u listopadu 2015. te vladino preuzimanje dnevnog lista Zaman u ožujku 2016. godine;
G. budući da novinari nisu samo mete vladinih ili pravosudnih mjera, već i nasilja gomile, kao što je bio masovni napad na dnevni list Hürriyet u rujnu 2015. koji je vodio parlamentarni zastupnik AKP-a ili napad na novinara Hürriyeta Ahmeta Hakana kojeg su premlatila četvorica muškaraca;
H. budući da kršenja medijske slobode u Turskoj utječu i na građane europskih zemalja, kao na primjer na njemačkog satiričara Jana Böhmermanna i nizozemsku novinarku Ebru Umar;
I. budući da su tisuće internetskih stranica u Turskoj trenutačno blokirane; budući da su prema organizaciji Human Rights Watch turske vlasti odgovorne za gotovo tri trećine svjetskih zahtjeva Twitteru za uklanjanje tvitova i blokiranje korisničkih računa podnesenih u prvih šest mjeseci 2015. godine;
J. budući da kršenja slobode govora i slobode medija nisu jedini strukturni problem u Turskoj; budući da problemi, između ostalog, postoje i s tretmanom vjerskih i ostalih manjinskih skupina, odbijanjem priznavanja Republike Cipra te dvosmislenosti u odnosu na terorističke skupine u Siriji i Iraku;
1. poziva tursku vladu da poštuje sve demokratske uvjete i vladavinu prava i da prestane diskriminirati građane kad je riječ o slobodi govora i drugim temeljnim pravima;
2. poziva Vijeće da prekine pregovore o pristupanju Turske Europskoj uniji;
3. nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama država članica i turskoj vladi.