PRIJEDLOG REZOLUCIJE o položaju novinara u Turskoj
24.10.2016 - (2016/2935(RSP))
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
Fabio Massimo Castaldo, Ignazio Corrao, Rolandas Paksas u ime Kluba zastupnika EFDD-a
Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-1162/2016
Europski parlament,
– uzimajući u obzir članak 19. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012. o strategiji digitalne slobode u vanjskoj politici Europske unije[1] i svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2013. o slobodi tiska i medija u svijetu[2],
– uzimajući u obzir Smjernice EU-a o slobodi izražavanja na internetu i izvan njega od 12. svibnja 2014.,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Turskoj,
– uzimajući u obzir izvješće Komisije o napretku Turske za 2015. godinu,
– uzimajući u obzir pregovarački okvir za Tursku od 3. listopada 2005.,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je Turska na 151. mjestu između 180 zemalja Svjetskog indeksa slobode medija za 2016., koji je objavila organizacija Reporteri bez granica;
B. budući da se na dan 19. listopada ove godine najmanje 130 novinara nalazi u pritvoru te da se nakon čistki koje su uslijedile kao rezultat pokušaja državnog udara broj nezaposlenih novinara popeo na 10 000;
C. budući da je u mjesecima nakon proglašenja izvanrednog stanja sloboda medija još više nazadovala u odnosu na ionako već alarmantnu razinu na kojoj se nalazila ranije jer je, prema navodima Udruženja turskih novinara, u razdoblju nakon 15. srpnja uhićeno više od 100 novinara, ugašeno 150 medija, 2500 novinara ostalo je bez posla dok su njih 600 poništene novinarske propusnice; budući da brojni novinari odustaju od svoje karijere i tvrde da bavljenje kritičkim novinarstvom u Turskoj više nije moguće;
D. budući da je ugašeno 150 medijskih platformi i kuća, bilo da je riječ o onim internetskim ili tradicionalnim;
E. budući da se Uredbom-zakonom br. KHK/668 od 27. lipnja 2016., koja je usvojena nakon proglašenja izvanrednog stanja, predviđa gašenje privatnih radijskih i televizijskih postaja te novina i časopisa koji su povezani s Fethullahom Gülenom; budući da je u toj uredbi predviđeno i da sve privatne radijske ili televizijske postaje, novine ili časopisi, publikacije ili distribucijski kanali za koje se utvrdi da predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti mogu biti ugašeni na prijedlog ad hoc odbora i uz suglasnost relevantnog ministra;
F. budući da je 28. rujna Ured turskog premijera izdao naredbu za zatvaranje 23 televizijske i radijske postaje zbog davanje podrške separatistima i subverzivnog djelovanja;
G. budući da je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan produžio izvanredno stanje na još 90 dana s početkom od 19. listopada;
H. budući da je koalicija 26 međunarodnih interesnih skupina za slobodu medija i ljudska prava izdala izjavu u kojoj se traži ukidanje izvanrednog stanja;
I. budući da su represivne mjere također bile usmjerene na kurdske i alevitske televizijske kanale, uključujući i neke koji se nalaze izvan Turske;
J. budući da se u zaključcima Vijeća od 16. prosinca 2014. zatražilo da se financijska pomoć Europske unije uskladi s ukupnim napretkom država kandidatkinja, uključujući i u pogledu potpunog poštovanja temeljnih prava i sloboda;
1. smatra da turska vlada ima pravo i odgovornost provesti istragu o nasilnim događajima povezanima s državnim udarom iz srpnja 2016. i sve odgovorne osobe privesti pravdi;
2. izražava veliko žaljenje zbog toga što se u Turskoj sloboda izražavanja, mišljenja i medija, i na internetu i izvan njega, nalaze u nepodnošljivu položaju, koji se još više pogoršao nakon pokušaja državnog udara 15. srpnja;
3. ponavlja da su sloboda mišljenja, izražavanja i govora, koja obuhvaća i neovisnost medija, temeljne europske vrijednosti te da su neovisni mediji od ključne važnosti za demokratsko društvo; ističe da je trenutačni položaj medija i slobode u Turskoj u očitom raskoraku s europskim vrijednostima;
4. naglašava da Turska više ne poštuje političke uvjete kriterija iz Kopenhagena; traži da se financijska pomoć Turskoj u okviru Instrumenta pretpristupne pomoći odmah ukine jer se uvjeti za njezinu isplati više ne poštuju;
5. smatra da ograničenja uvedena u okviru izvanrednog stanja nadilaze ona koja su dopustiva u skladu s međunarodnim pravom o ljudskim pravima te da obuhvaćaju neopravdana smanjenja slobode medija i prava na slobodu izražavanja; poziva tursku vladu da suzi područje primjene izvanrednih mjera, da ih ne koristi u svrhe uskraćivanja slobode izražavanja te da čim prije ukine izvanredno stanje;
6. traži da se svi pritvoreni novinari i medijski djelatnici odmah puste na slobodu i da se ugašenim medijima ponovno omogući rad;
7. žali zbog osobnih napada na novinare i zastrašivanja novinara, za koje su odgovorni visoki vladini dužnosnici, zbog primjene Uredbe-zakona br. KHK/668 kao načina za uskraćivanje slobode izražavanja i neslaganja, kao i zbog općenitog političkog ozračja koje pogoduje ograničavanju slobode govora u medijima i na internetu;
8. žali zbog toga što se izvanredne odredbe koriste i kako bi se uznemiravalo članove obitelji novinara koji su pobjegli iz zemlje ili se kriju, među ostalim i na način da im se poništavaju putovnice ili da ih se pritvara umjesto optuženih;
9. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te vladi i parlamentu Turske.